Jedno kratko javljanje sa ilidze, tj Sokolovic Kolonije. Nisam aktivan duze vrijeme, ali ovakvu vijest moram da vam objavim...ako vec neko nije ranije...Prvo sam se razocarao, kada sam cekao skoro cijeli dan na aerodromu u Sarajevu i da na kraju nas 96 navijaca nase jedine Bosne i Hercegovine nije otislo u Lisabon da bodri nase Zmajeve.I sada citam ovu vijest i ne mogu da vjerujem da se ovo moze desiti u jednom evropskom gradu, kao sto je Lisabon...sada ide c/p ...
Piše: Sinan Sinanović
Od 96 godine pratim nogometnu reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Iza mene je sedam ciklusa, putovalo se čime se stiglo, autobusom, vozom, avionom, spavalo po bungalovima, hotelima žnj kategorije...
Gubilo se, ponekad se donio koji bod sa gostovanja, ali nikad nismo bili izloženi većoj neugodnosti, maltretiranju, kao što je to bilo u Lisabonu.
I dok su novinari navikli da se bore za pozicije, strahuju hoće li dobiti akreditacije ili konekciju, nismo mogli ni pomisliti da će i naši igrači doživjeti uvrede i provokacije od samog dolaska. Očito je to bila taktika portugalskog selektora ili njegove logistike.
Naše igrače na aerodromu su tretirali kao taoce. Umjesto uobičajne rutinske kontrole više od sat vremena trajale su provjere. Prava kulminacija neciviliziranog, nedemokratskog, primitivnog ponašanja odigralo se jučer kada su naše igrače skoro dva sata držali na aerodromskoj pisti. Kao taoce.
Navodno čekala se neka dozvola. Moguće. Čak i da je to istina, bilo je nehumano držati stotinjak ljudi, mladih osoba, nogometnih profesionalaca, koji su umjesto aerodromskoj zgradi, kuhali se u avionu.
Prije toga, prolazeći kroz brojne kontrole igači, novinari i ostali skidani su skoro do gola, oduziman je higijenski pribor, pretresale torbe...
Posebna priča bili su incidenti prije, u pauzi, tokom i nakon utakmice kada su naše igrače vrijeđali i maltretirali redari i ostali koji su se zatekli na putu od svlačionice do terena. Neki su se bh. igrači žalili da su ih pljuvali i na rasističkoj osnovi vrijeđali portugalski igrači. Ni novinari nisu ništa bolje prošli. Nakon što su nas iskrcali između, kako su ih nazvali najtežih portugalskih navijača, po akreditacije se moralo preprepješačiti preko dva kilometra. Najprije nas je autobus, kao kakvu grupu turista vozao oko stadiona, onda nas ostavio do press ulaza. I onda novo vozanje.
Novinare je dočekala ljubazna dama koja nas je prošetala oko stadiona, tempom u kojem su mnogima stradale prepone, klecala koljena, a jakne se natapale znojem. I tu nije bilo kraj. Do pred sam početak meča bh. medije domaćini nisu htjeli pustiti na stadion. Desetak minuta pred samim komentatorskim pozicijama, novinari su dodatno provjeravani. Kolega Marjan Mijajlović je najgore prošao.
Njega su domaći navijači tokom cijele utakmice gađali zastavicama, flašama, kovanicama...
Ništa bolje nisu prošle ni kolege Avdo Avdić sa federalne televizije te tehnička i komentatorska ekipa BHT1 kojima je na aerodromu oduzeta potrebna oprema na nekoliko sati.
I jednu veću grupu bh navijača redari nisu htjeli pustiti na stadion skoro cijelo prvo poluvrijeme. Nisu im dozvolili da unesu transparente na kojima su bila imena gradova odakle dolaze. Neki ni sa ulaznicama nisu mogli ući.
Mnogi navijači su prošli sa lakšim i težim povredama ali najgore je prošla jedna bh navijačica koja je bila meta domaćih huligana samo zato što je bila pokrivena šalom i zastavom bh reprezentacije. Bila je sva u krvi sa težim povredama i tek nakon brojnih poziva upomoć redari su pozvali hitnu pomoć kako bi se neretnoj ženi ukazala pomoć.
Nažalost, ona je samo jedna od stotinu onih koji su doživjeli najteže uvrede, povrede i maltretiranja. Ovo se možda i moglo očekivati u nekoj neciviliziranoj zemlji, ali niko nije mogao ni pomisliti da će nam se ovo desiti u zemlji koja je ne tako davno bila domaćin (2004) Evropskog prvenstva. Iako su Hasagić, Spahić, Nadarević, Rahimić, Muslimović, Pjanić bili odlični, ipak pravi igrač utakmice jesu bh fenomenalni navijači. Oni su se još jednom pokazali kao heroji bh nacije. Po dolasku u Sarajevu, Emir Spahić, kapiten bh reprezentacije, dao je izjavu u ime igrača.
Imam kartone i neću igrati, ali ću biti uz tim, uz svoje prijatelje i saigrače. Obećao sam da ćemo poginuti, potrošiti posljednju kao krvi i u fer igri izboriti pobjedu. Portugalcima neće pomoći ove provokacije kojima smo bili izloženi. Molim sve Bosance i Hercegovce da nas bodre, da budu uz nas kao i do sada, obećavam da ćemo u srijedu zajedno slaviti najveći uspjeh naše reprezentacije – izjavio je reporteru Sana kapiten Spahić.
Znaci na sta je sve spreman taj Portugal, jednostavno nije humano....
Vi ste najbolji na svijetu, zbog vas ćemo učiniti sve za pobjedu. Portugalci su nas vrijeđali, ali ništa im neće pomoći. Zgazit ćemo ih u Zenici-poručio je Ćiro Blažević.
Eto ja sam ovo morao da napisem, jer volim ovu reprezentaciju, i nadam se da ce nasi ZMAJEVI, igrati srcem i dusom kao u Lisabonu, i pokati tim jadnicima da smo VELESILA !!!!
Gramatika na nivou, nemojte zamjertit, mazno sam ga pravo, i ne da mi se truditi oko toga...
Voli vas vas ZABKO, i u srijedu svi do POBJEDE, ALEEE ALEE ALEEEEEEE igraj Bosno ne daj se igraj svi smo uz tebe... ALEEEE ALEEEEA LEEEEEE
Piše: Sinan Sinanović
Od 96 godine pratim nogometnu reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Iza mene je sedam ciklusa, putovalo se čime se stiglo, autobusom, vozom, avionom, spavalo po bungalovima, hotelima žnj kategorije...
Gubilo se, ponekad se donio koji bod sa gostovanja, ali nikad nismo bili izloženi većoj neugodnosti, maltretiranju, kao što je to bilo u Lisabonu.
I dok su novinari navikli da se bore za pozicije, strahuju hoće li dobiti akreditacije ili konekciju, nismo mogli ni pomisliti da će i naši igrači doživjeti uvrede i provokacije od samog dolaska. Očito je to bila taktika portugalskog selektora ili njegove logistike.
Naše igrače na aerodromu su tretirali kao taoce. Umjesto uobičajne rutinske kontrole više od sat vremena trajale su provjere. Prava kulminacija neciviliziranog, nedemokratskog, primitivnog ponašanja odigralo se jučer kada su naše igrače skoro dva sata držali na aerodromskoj pisti. Kao taoce.
Navodno čekala se neka dozvola. Moguće. Čak i da je to istina, bilo je nehumano držati stotinjak ljudi, mladih osoba, nogometnih profesionalaca, koji su umjesto aerodromskoj zgradi, kuhali se u avionu.
Prije toga, prolazeći kroz brojne kontrole igači, novinari i ostali skidani su skoro do gola, oduziman je higijenski pribor, pretresale torbe...
Posebna priča bili su incidenti prije, u pauzi, tokom i nakon utakmice kada su naše igrače vrijeđali i maltretirali redari i ostali koji su se zatekli na putu od svlačionice do terena. Neki su se bh. igrači žalili da su ih pljuvali i na rasističkoj osnovi vrijeđali portugalski igrači. Ni novinari nisu ništa bolje prošli. Nakon što su nas iskrcali između, kako su ih nazvali najtežih portugalskih navijača, po akreditacije se moralo preprepješačiti preko dva kilometra. Najprije nas je autobus, kao kakvu grupu turista vozao oko stadiona, onda nas ostavio do press ulaza. I onda novo vozanje.
Novinare je dočekala ljubazna dama koja nas je prošetala oko stadiona, tempom u kojem su mnogima stradale prepone, klecala koljena, a jakne se natapale znojem. I tu nije bilo kraj. Do pred sam početak meča bh. medije domaćini nisu htjeli pustiti na stadion. Desetak minuta pred samim komentatorskim pozicijama, novinari su dodatno provjeravani. Kolega Marjan Mijajlović je najgore prošao.
Njega su domaći navijači tokom cijele utakmice gađali zastavicama, flašama, kovanicama...
Ništa bolje nisu prošle ni kolege Avdo Avdić sa federalne televizije te tehnička i komentatorska ekipa BHT1 kojima je na aerodromu oduzeta potrebna oprema na nekoliko sati.
I jednu veću grupu bh navijača redari nisu htjeli pustiti na stadion skoro cijelo prvo poluvrijeme. Nisu im dozvolili da unesu transparente na kojima su bila imena gradova odakle dolaze. Neki ni sa ulaznicama nisu mogli ući.
Mnogi navijači su prošli sa lakšim i težim povredama ali najgore je prošla jedna bh navijačica koja je bila meta domaćih huligana samo zato što je bila pokrivena šalom i zastavom bh reprezentacije. Bila je sva u krvi sa težim povredama i tek nakon brojnih poziva upomoć redari su pozvali hitnu pomoć kako bi se neretnoj ženi ukazala pomoć.
Nažalost, ona je samo jedna od stotinu onih koji su doživjeli najteže uvrede, povrede i maltretiranja. Ovo se možda i moglo očekivati u nekoj neciviliziranoj zemlji, ali niko nije mogao ni pomisliti da će nam se ovo desiti u zemlji koja je ne tako davno bila domaćin (2004) Evropskog prvenstva. Iako su Hasagić, Spahić, Nadarević, Rahimić, Muslimović, Pjanić bili odlični, ipak pravi igrač utakmice jesu bh fenomenalni navijači. Oni su se još jednom pokazali kao heroji bh nacije. Po dolasku u Sarajevu, Emir Spahić, kapiten bh reprezentacije, dao je izjavu u ime igrača.
Imam kartone i neću igrati, ali ću biti uz tim, uz svoje prijatelje i saigrače. Obećao sam da ćemo poginuti, potrošiti posljednju kao krvi i u fer igri izboriti pobjedu. Portugalcima neće pomoći ove provokacije kojima smo bili izloženi. Molim sve Bosance i Hercegovce da nas bodre, da budu uz nas kao i do sada, obećavam da ćemo u srijedu zajedno slaviti najveći uspjeh naše reprezentacije – izjavio je reporteru Sana kapiten Spahić.
Znaci na sta je sve spreman taj Portugal, jednostavno nije humano....
Vi ste najbolji na svijetu, zbog vas ćemo učiniti sve za pobjedu. Portugalci su nas vrijeđali, ali ništa im neće pomoći. Zgazit ćemo ih u Zenici-poručio je Ćiro Blažević.
Eto ja sam ovo morao da napisem, jer volim ovu reprezentaciju, i nadam se da ce nasi ZMAJEVI, igrati srcem i dusom kao u Lisabonu, i pokati tim jadnicima da smo VELESILA !!!!
Gramatika na nivou, nemojte zamjertit, mazno sam ga pravo, i ne da mi se truditi oko toga...
Voli vas vas ZABKO, i u srijedu svi do POBJEDE, ALEEE ALEE ALEEEEEEE igraj Bosno ne daj se igraj svi smo uz tebe... ALEEEE ALEEEEA LEEEEEE
da budem dio bh zmajeva 
