Diwio sam ti, bukwalno, tako si hladno odbio G moda, "aferim" ti za to...
Pratio sam twoje postowe, twoj rad... i swaka ti cast...
a posebnu umjetnicku i ljudsku wrijednost ima owo :
"Zivot je samo jedan od segmenata nase evolucije. Iako se svi ljudi zale da je zivot prolazan, oni zapravo zive kao da nikad nece umrijeti, a kada umiru, umiru kao da nikada nisu zivjeli. Ipak, kada bi se nas zivot temeljio na konceptu ove teorije on bi bio potpuno besmislen. Zbog toga ljudi pokusavaju uljepsati svoj zivot na mnogo nacina. Svaki covjek doprinosi poboljsanju vlastitog zivota na svojevrsan nacin. Neki ljudi svoju srecu pronalaze u kooperaciji sa ljudima, te se osjecaju sretnim kada imaju spoznaju da ih neko voli, da ih uvazava. Ipak, to ne mora biti odrednica boljeg i sretnijeg zivota, jer postoji mnogo ljudi koji su izolirani od ostatka svijeta i rade na svojim, originalnim idejama, te se osjecaju sretnim. Bilo bi besmisleno navoditi sve te nacine koji bi covjeku mogli uljepsati zivot jer ih ima beskonacno mnogo, upravo zbog toga sto su ljudi razliciti i svako od njih srecu posmatra sa drugacijeg aspekta. Fenomen srece je ipak individualno pitanje, te samo pojedinac ima pravo da odlucuje o tom pitanju. Vlastitu srecu sam pronasao u nestvarnom svijetu koji nam pruzaju video igre, anime i knjige. Pojam fiktivnog svijeta ukazuje na nesto sto je irealno, nesto sto uopce nema veze sa zbiljom. No, da li je to tacno? – Prema mom misljenju nije, jer se upravo fiktivni svijet bazira na konceptu stvarnog svijeta, te samim tim mora imati neke dodirne tacke sa realnoscu. Postoji mnogo ljudi koji uzivaju u otkrivanju cinjenica covjekove egzistencije preko irealnog svijeta. Naime, velika prednost fikcije je jer nam moze slikovito docarati bilo kakav oblik covjekove egzistencije, srece, devijacije, iskvarenosti i otudjenja. Samim tim je i mi mozemo modifikovati po zelji, da bi dosli do nekih odgovora. Ako se malo pazljivije obrati paznja na sitnice i cinjenice, covjek je u stanju da mnogo toga uoci, analizira i na kraju stvori predrasude i zakljucke. Mnogo ljudi aludira na to da je fikcija segment naseg zivota koji nas zaglupljuje i potpuno odvaja od realnosti, te da nas sputava u razmisljanju jer postavlja prag ogranicenja naseg uma. Cesto ljude koji su skloni fiktivnom svijetu nazivaju '' no liferima '' odnosno, ljudima koji nemaju zivot. Prema mom misljenju, takav nacin razmisljanja je apsurd. Ljudi nisu svjesni koliko su oni zapravo ograniceni i koliko su nespremni da zadju u duboke analize fikcije. Vecina ljudi uopce nije sposobna da povuce paralelu izmedju fikcije i realnosti, a kamoli da realnost razumiju i kritikuju u nekom prenesenom alegorijskom, metaforicnom poimanju. Ta vecina cesto ogovara osobe koje su spremne da se posvete radu baziranom na fiktivnoj podlozi. Prema mom misljenju, velika je greska podcjenjivati takve ljude, jer upravo na takvoj vrsti ljudi ''lezi'' danasnji svijet. Da ne postoje tkz. '' no liferi '' ne bi bilo danasnjeg svijeta. Bili bi jos uvijek indoktrinirana civilizacija, koja stagnira u Srednjem vijeku. Ljudi su se protiv toga borili na razne nacine, te ulagali svoje zivotne vijekove za afirmaciju. Da li mi imamo pravo njih nazvati ''no liferima'' i da li smo mi uopce kompetentni da odlucujemo o takvim stvarima? – Naravno da nismo. Da bi bili u stanju donositi odluke takvog tipa, prvo moramo sami istraziti neke pojedinosti, koje ce utjecati na formiranje naseg stava. Ipak, vecina ljudi se prave pametni i daju sebi za pravo da ogovaraju druge ljude, jer ne vode zivot na isti nacin. Pretezno je to razmisljanje glupih i neobrazovanih ljudi. Licno, ja sam potpuno slobodna i kreativna osoba koja itekako voli fikciju. Maksimalno sam se posvetio proucavanju fiktivnih cinjenica baziranih na nasem, stvarnom svijetu, te njihovoj analizi do kriticne tacke i mogucih posljedica. Takav rad se moze obavljati i igrajuci video igre, citajuci knjige i gledajuci anime. Svi ovi mediji se temelje na cinjenicama aktuelne danasnjice, i ipak imaju neki cilj. Glavni cilj svih medija jeste da nam iskazu realnost na svojevrsan nacin. Ipak, da bi mi mogli pravilno usvojiti neke cinjenice moramo biti obrazovani i potpuno objektivni, te poznavati okruzenje u kojem se nalazimo, jer i fickija raspolaze negativnim komponentama koje mogu utjecati na formiranje iskrivljene svijeti kod ljudi. Fikcija na neki nacin humanizira surovu stvarnost, te zbog toga ljudi cesto ''bjeze'' iz realnog svijeta u irealni. Neki ljudi su isfrustrirani jer ne mogu postici odredjene ciljeve u realnom svijetu, neko ipak ne moze naci adekvatnu srecu koja ce mu uljepsati zivot i slicno, te utjehu pronalaze u nerealnom svijetu. Naime, fiktivni svijet nam sve to moze ponuditi i upravo je to njegova mana. Ta sreca je nestvarna i itekako moze covjeka uciniti depresivnim. Ako se nadjemo u takvom duhovnom stanju, mozemo se nazvati potencijalnim mrtvacima, jer gubimo kontakt sa stvarnim svijetom. Posmatrajuci irealni svijet koji nam nude igre, knjige, filmovi, anime i ostali mediji, na ovako objasnjenom konceptu, mozda i mozemo rasclaniti pojam ''no lifer'' i malo bolje objasniti njegovo znacenje. Doslovno, ljudi koji su previse pod utjecajem nerealnog svijeta vremenom gube svoje ''ja'' i njihov zivot se polako pocinje bazirati na njihovom alter egu koji je stvoren u novom svijetu. No, to ne mora znaciti da je covjek potpuno otudjen od realnog svijeta ako se nastavi afirmisati u njemu, jer sve ovo ipak covjeku moze posluziti kao izvor zabave i materijal za usvajanje znanja. Naravno - nekima manje, a nekima vise. No, kada se prekoraci izvjesna granica, nastaju problemi poput potpunog otudjenja od stvarnog svijeta i ljudi. To je nenormalno, jer je covjek kao zivo bice i socioloski segment osudjen da zivi i suradjuje sa ljudima. Nakon intenzivnog boravka u fikciji, povratak u realni svijet je veoma relativan, jer vrijeme brzo prolazi. Ako se covjek izvjesno vrijeme zadrzi u fiktinvnom svijetu, nece imati priliku da se emancipira i samim tim sebe neutralise iz zivotnog toka, koji se itekako brzo mijenja. No, to vrijedi samo za ljude koji su predvodjeni emocijama a ne raciom, jer sam prethodno naveo da fikcija moze itekako biti profitabilan svijet za covjeka koji je mudar. Naime, osoba sa svim kvalifikacijama i sirokim dijapazonom znanja moze manipulisati virtualnim svijetom i nauciti mnogo toga o egzistenciji preko njega, te duhovno profitirati. Cesto ljudi govore da je najbolje uciti na vlastitoj kozi – no, ako budemo konzervativni i pridrzavali se ove teorije bez pogovora onda bi nam bilo potrebno najmanje deset stoljeca da iskusimo zivot u svim aspektima. Mnogo je lakse neke stvari nauciti preko tudjih ledja, a one su cesto zapisane u knjigama, te prikazane u igrama, filmovima i animeu. Cinjenica je da nece biti dovoljno ako mi to samo procitamo ili pogledamo da bi se zabavili. Moramo usvojiti neke cinjenice, a da bi to postigli moramo dobro prouciti karakteristike vanjskog svijeta. Samim tim moramo biti u stanju povuci paralelu izmedju ta dva svijeta i postaviti granice opstanka u njima, jer bi apsoultno bilo stetno da budemo potpuni ovisnik o jednom ili o drugom svijetu. Sto se tice moje persone, ona moze biti definisana kao '' Discovery covjek '' koji itekako dosta vremena provodi u fiktivnom svijetu. To ne mora da znaci da sam ja ''no lifer'' zbog toga sto uglavnom eksponiram interesovanje prema nerealnom svijetu. Naime, imam kontakt sa realnoscu onoliko koliko je to potrebno. Uzivam u otkrivanju novih ideja, razmisljanja, teorija te zbog toga sebe nazivam osobom koja voli mnogo istrazivati. Ipak, da bi covjek bio u stanju rasudjivati neke cinjenice i da na osnovu njih izvodi pouzdane zakljucke mora prethodno biti opskrbljen znanjem i kvalifikacijama i imati viziju o stvarnom svijetu. To je vazno da se covjek ne bi poceo gubiti u vlastitim mislima, pitanjima i toj beskonacnosti fiktivnog svijeta. Upravo zbog toga cijenim ljude koji su istovremeno jake licnosti u realnom i fiktivnom svijetu. To su pretezno ljudi koji se mnogo obrazuju, te su maksimalno tome posveceni i cesto zapostavljaju socijalni zivot. Iskreno, mislim da uvijek ima vremena za sve, cak i za prijatelje. Uvijek moramo imati nekoga sa kim bi mogli podijeliti misljenje. Inace ljudi kojima je primarno da se obrazuju i sto vise nauce, pa cak iako zbog toga ugrozavaju socijalni zivot, uspijevaju u buducnosti, a ostali koji ih oslovljavaju ''no liferima'' u bliskoj buducnosti ciste javni WC, jer su oni k'o fol u mladosti imali neki ''life'' pa nisu imali vremena da se obrazuju i da citaju knjige. Ipak, ja ne mogu imati nista protiv takvog sloja drustva jer svako ima pravo na svoje misljenje. Ne obracam previse paznju na ljude i njihove stavove, predrasude i slicno jer nemam volju da na takve gluposti gubim svoje dragocjeno vrijeme. Svako ima pravo da radi ono sto zeli, a nema pravo da drugima smeta i da im ugrozava rad. Adolescenti su danas skloni da pricaju gluposti i da ogovaraju vrsnjake koji su skloni prekomjernom ucenju ili igranju video igara. Naime, takve osobe uopce ne uvazavam, stovise, maksimalno ih ignorisem, jer ih smatram neobrazovanim i glupim. Svaka pametna i obrazovana osoba nece ni u snu poniziti drugu osobu, pa cak iako joj se ne svidja njen nacin na koji vodi zivot. Nakon mojih navedenih tumacenja, zelim dati do znanja da je pitanje : ,, Da li sam ja no lifer '' tako siroko i relativno jer svi mi imamo drugaciji pristup razmisljanju. Bilo bi apsurdno ljudima postavljati navedeno pitanje, jer je vec poznato da svi mi tezimo ka tome da sami sebe kroz razgovor predstavimo na sto superiorniji nacin. Mislim da je samo djelo pravi pokazatelj duhovnog dijela nase licnosti. Dakle, svaki odgovor na navedeno pitanje bi bio potpuno neobjektivan i povrsan. "
by: S3phirotH
Owako pametnog i jakog cowjeka sa wokabularom, ce bit zeljan g.ba josh dugo dugo...
Uziwaj u onome sto si wech naweo da ces uziwati..
I ne sumljam da necesh