Pitanje za raju 30+.
Nekad sam sjedio i po 20h igro igrica i nebi prekino dok mi neko ne ugasi struju. Sad sjednem u 10 uvečer, imam sat vremena prije nego me san obori, i od toga pola potrošim na update-e i na biranje šta ću igrat. Na kraju pogasim sve i odem gledati neke gluposti vezano za poso pogledam neke igrice na yt .,.. itd
Ono što me najviše zeza je što sam prestao da igram igre koje me zanimaju, a počeo da igram one koje mogu da završim. Prije bih uzeo neki veliki RPG i izgubio se u njemu sedmicama, a sad gledam na howlongtobeat prije nego što i kupim. Kad vidim 80+ sati, odmah odustanem, iako mi izgleda odlično. Nije mi to neki gubitak, ali sam primijetio da sam se promijenio.
Drugo što sam primijetio je da mi gaming više nije ono što radim da se opustim, nego ono što stignem ako stignem. Dođem s posla, večera, obaveze , i kad konačno sjednem, već sam umoran i ne znam ni šta bih. Nekad samo upalim nešto lagano, neki roguelike ili stariju igru koju znam napamet, jer mi se ne da razmišljati.
Zanima me kako to vama izgleda. Igrate li kad djeca zaspu, vikendom, ili kad se desi? Jeste li prešli na kraće igre ili i dalje guraš one od 100 sati po 20 minuta dnevno? I šta kaže ekipa kod kuće na to, ima li dogovora ili ide “samo još jedna runda”?
Ne tražim savjete, samo me zanima jesam li ja jedini ovakav......
Nekad sam sjedio i po 20h igro igrica i nebi prekino dok mi neko ne ugasi struju. Sad sjednem u 10 uvečer, imam sat vremena prije nego me san obori, i od toga pola potrošim na update-e i na biranje šta ću igrat. Na kraju pogasim sve i odem gledati neke gluposti vezano za poso pogledam neke igrice na yt .,.. itd
Ono što me najviše zeza je što sam prestao da igram igre koje me zanimaju, a počeo da igram one koje mogu da završim. Prije bih uzeo neki veliki RPG i izgubio se u njemu sedmicama, a sad gledam na howlongtobeat prije nego što i kupim. Kad vidim 80+ sati, odmah odustanem, iako mi izgleda odlično. Nije mi to neki gubitak, ali sam primijetio da sam se promijenio.
Drugo što sam primijetio je da mi gaming više nije ono što radim da se opustim, nego ono što stignem ako stignem. Dođem s posla, večera, obaveze , i kad konačno sjednem, već sam umoran i ne znam ni šta bih. Nekad samo upalim nešto lagano, neki roguelike ili stariju igru koju znam napamet, jer mi se ne da razmišljati.
Zanima me kako to vama izgleda. Igrate li kad djeca zaspu, vikendom, ili kad se desi? Jeste li prešli na kraće igre ili i dalje guraš one od 100 sati po 20 minuta dnevno? I šta kaže ekipa kod kuće na to, ima li dogovora ili ide “samo još jedna runda”?
Ne tražim savjete, samo me zanima jesam li ja jedini ovakav......