Gastarbajterska #1

Pozdrav raja <3

Vidim da je dosta raje, a ukljucujuci i mene napustilo svoje domove i rodne gradove u potrazi za necim boljim.
Necemo praviti "format" kako post treba da izgleda da bi diskusija bila sto prirodnija, ali eto ukratno bi trebalo da sadrzi: zasto ste otisli, gdje ste otisli, kada, kakav je zivot u odnosu na ovdje (iz vase perspektive), planirate li povratak kuci etc.

Ja konkretno nikad nisam imao zelju da idem vani, ma nikad ni razmisljao o tome nisam. Moj grad, moja raja, moja kuca... Tu se osjecas tako i samo tu! Kao sto ni jedan forum ni reddit nije mogao zamjeniti g.ba
Bio pri vojsci, plata sto kazu na guzove... ALI, odbiju mi stambeni kredit (odlicna prilika bila, mogao sam 4x zaraditi) jer je falilo 20KM na plati a nisam ja tip koji ce nazvat par brojeva i vrlo vjerovatno "zavrsiti" to kako se i zavrsavaju stvari kod nas nego popizdim, poselamim sve u banci i izadjem. Tu noc ja i zena kuci lezimo i ja na fejsbuku listam i gledam objave neke raje sto je po njemackoj i zenu iz sale upitah "hocemo l' u njemacku?" ona mrtva hladna "hocemo"... Tako i bilo, kroz 2 mjeseca razduzio uniformu za 4 vec u radnom odjelu na aerodromu u minhenu. Evo 4 godine poslije i danas sam tu. Nije dreamjob, nije karijera koju bih izabrao sebi do kraja zivota ALI, ali posao je prelagan i placen sam fino s obzirom kol'ko (ne)radim, firma je drzavna i nema straha od otkaza pa tako da sam znao imati i po 4 mjeseca bolovanja godisnje ( jedan zemo je 7 godina bio na bolovanju ). Tako da iako bih licno volio probati i nesto drugo sto se karijere tice svjestan sam da ovu platu ne mogu dobiti nigdje bez dobre diplome i zao mi je napustiti dobru i stabilnu firmu.
Kakav je zivot u odnosu na dole? Pa u najblazem smislu receno "rahatniji".
Zasto? Prva stvar koju primjetis kod ljudi je da nema puno politike, jer ima raja vise para i prica se o drugim stvarima. Ako se i spomene nesto onda se obavezno j**e se mater svim politicarima zbog kojih smo tu gdje smo
Druga stvar su finansije, dakle govorim iz perspektive nekog ko je u BiH radio za platu.
Ja sam sebi matematiku zivota sveo na prostu stvar a to je nafta. Ja sam u BiH za prosjecnu platu mogao kupiti izmedju 550-650l nafte. U njemackoj kad platim kiriju i rezije ostane mi oko 900-1000l nafte, dakle ne citava plata nego poslije KIRIJE i rezija, a nisu male kirije fakat. Sa duplo vise nafte vam naravno raste i kvalitet zivota. A sve to dobijete za isto radnih sati kao u BiH + ste postovani na poslu i ne smije ti se ni Bog ALLLAH obratiti sa TI , nego sa VI!
Treca stvar koja je dobra je sto ima dostaaa nasih ljudi i maltene gdje god sjednes da popijes kafu cujes nas... ma ne osjecam se uopste da sam toliko daleko.

Mane po meni su: Prvo naravno sto si "auslender"> stranci smo i uvijek cemo to bit, mozemo 100 pasosa dobit dzaba nam
Drugo meni sto tesko pada je sto sam prilicno sam, svi moji koji su mi bliski su dole. Pa recimo evo cekamo sad dijete pa jbg nemas maltene nikog svog tu ko ti moze doci 3 dana pomoci oko djeteta ako ti bude trebalo... Onda dijete kad malo poraste nema nikog svog da ga pricuva ako roditelji rade, nego vidim da roditelji ovdje vec sa godinu i po daju dijete u vrtice... sto mi se opet ne svidja ni zbog ove njihove ljevicarske transrodne politike pa se dijete uci da moze da bira kojeg pola ce da bude. Ima tu jos dosta stvari oko tog obrazovnog sistema zbog kojeg bih djecu radije dole vratio.
Ima tu jos pokoja mana koja bi se mogla spomenuti, ali to je zato sto mi iz BiH nismo navikli na to a i ne trebamo al da ne crnim raji koja mozda planira da dodje haha

Planiram li povratak? Naravno! Trenutni plan je da se 2028 uzme pasos ili stalni boravak sto bi se reklo za "nedo Bog" i da imam uvijek gdje, a dole aBd sredjujem garazu za servis a mozda i neki otpad ako bi uspio rijesit neku slepu za uvoza... I imam jos nekih biizznizz planova, al da ne idemo siroko.

Ako se premisljate dal' u njemacku il jok? Ako si u BiH na plati, obavezno! Dodji tu par godina, vjeruj mi mozes sebi stvorit vise nego dole sto ces od plate za citav zivot. Mi smo snalazljiva generacija, \izasli iz srednje kad se za cenera konobarisalo a cvaja dnevno se trosila... Nama je ovdje igrica na ez modu Komsija svabo se ibreti kolko ja zaradim samo preprodajom hardware-a

Volio bih i drugu raju da cujem i njihova iskustva i misljenja, takodje da pozovem ako je neko na relaciji minhen-landshut kafa, piva bujrum <3

Jesam ga i razvuko, valjda ce neko procitat haha al stas kad je opsirna tema, realno

Bila pola godine u Holandiji, 4.5 godine u Njemačkoj. Vratila se nazad.

Vrline: naravno novac, sigurniji je život svakako (financijski), može se bolje uštediti, mogu se bolje stvari kupiti za jeftinije, zdravstveno osiguranje pokriva gotovo sve.

Mane: manjak socijalnog života. Manjak slobodnog vremena. Hladan su narod, pristojni jesu ali nisu druželjubivi. Dakle, manjak empatije u bilo kom aspektu života. I u Njemačkoj sam po prvi put osjetila rasizam, mržnju na osnovu religije i seksizam. Čak sam i seksualno napastvovana u jednoj od firmi i imala "stalkera".
Tako da, što se tiče generalne sigurnosti, Njemačka 2/10.

Vratila sam se jer nisam vidjela smisao života samo u parama (a i zbog loših iskustava). Ovdje sam upoznala sadašnjeg zaručnika i rodila sina (sad mu je 2 mjeseca). U suštini, mnogo srećniji i potpun život, sa novcem nemamo problema iako imamo kredite 😅. Čovjek ima sreću što je našao mene koja zna uštediti haha.
Definitivno se manje uštedi nego u njemačkoj ali to je za očekivati.

A da li planiram ići opet van? Uvijek sam za avanturu, ako se ukaže prilika, što da ne...samo, ne bih u Njemačku opet. 😅

Nisam nikad zivio vani, osim sto sam mjesec dana radio u Dubaiu, to je najduzi period sto sam imao "vani". Znam da sam vec zapanicio drugi dan, kako izdrzati daleko od familije i prijatelja, hahah
Da sam umalo otisao jesam, prije par godina ali eto HVALA Bogu pa nisam, sve radi se, ide kako treba tako da nema potrebe (nikad ne reci nikad naravno).
U svakom slucaju treba velike hrabrosti otici posebno u godinama kada je covjek vec izgradjen a dodatno ako ostavlja djecu, muza/zenu.

Ali sve u svemu ko sto se kaze, trbuhom za hljebom.

Pred koronu spucam ja za Njemacku,gore me zahvati...Izgleda da sam u pogresno vrijeme otisao.Onu patnju,hoces se vakcinisat,neces,vadi testove bla bla bla..Naduram ja to sve do 2022..Neka me depra pocne hvatati..Svaki dan mi ubitacan,sve mi fali..Ustanes rano,dodjes u stan kasno..od 7dana 6 dana radis,radis,radis..Nedjeljom hodas tudjim gradom..Jednostavno mi nije sjelo...Dune mi jedno jutro,sefe reko odo ja kuci tako i bi,odjavim se i prvi Bus kuci.. Ima posla u Lijepo Nasoj Bosni i Hercegovini tko zeli raditi.. Za one tkoji nisu situirani, njima preporucujem dok su mladi..Cim pocnes stariti,nema donji si...

Otišao za Njemačku 2022. Minhen. Napustio prelijep život u Bosni, radi eto tog nekog životnog iskustva i radoznalosti hajmo reći. Dosta toga bih imao za reći sada ali nisam nešto raspoložen za romane Sve u svemu, u Njemačkoj dobiješ ogromno životno iskustvo prije svega, možemo pričati šta hoćemo ali ovdje su svi jednaki (postoje situacije gdje nismo, znam sve, ali to je baš rijetkost), nema veze k'o si šta si odakle si, ako si dovoljno dobar, bićeš poštovan i nagrađen za trud na kraju.

Ogromna je konkurencija u svakom mogućem aspektu života, svi sebe gledaju, svi žele imati više od tebe, biti bolji od tebe, biti prije tebe u redu, od vožnje autom u saobraćaju, kupovine namirnica u Lidlu, čekanja u kantini, da ne idem sada do najbanalnijih stvari iz života, što ti nekako budi inat i motiviše te da nikom ne daš pardona, jer znaš da vrijediš i da si sposobniji od 90% ljudi ovdje. Malo čudno zvuči ali stvarno je tako.

Generalno život u Njemačkoj je puno brži od života na Balkanu. Svaka interakcija s ljudima, ama baš svaka, ide preko termina. Mislio sam da je samo šala kada bi ljudi rekli da se kafa dogovara tada i tada u toliko i toliko, ali nažalost to je istina jer sam se i sam uvjerio u to.

Ultimativni plan je vratiti se s nekim ostvarenim ciljevima, EU pasoš , neka solidna ušteđevina, normalan posao, svoj na svom, pružiti ruku zahvaliti se, i vozdra.

Ja sam od 2012 u Grazu i tu ostajem. Mislim svi moji su također ovdje, Bosna mi je blizu. A i svi iz društva i iz srednje su također po njemačkoj, belgiji, holandiji.

Svi nekako planiramo da se vratimo nekad, ali slabo ko to i uradi.
Možda u penziji, ako se doživi

Toga se i bojim Ovdje mi je sve ugodnije iz dana u dan, vec sam "zaboravio" kako je dole. Malo me pocela i nervirati nasa aljkavost i sto nigdje nema je****g termina nego moras doci 7 i cekat do 11 za potvrdu o nekaznjavanju, pa mi godisnji nekad prodje u cekanju necega i nekoga.

Onda pocelo me nervirat sto me pojedini ljudi sad dole gledaju kao "dijasporu". Stranac ovdje, stranac dole. Tako da sam sebi dao najkraci moguci rok u kojem cu pokusati da se vratim, ako bude moglo. Ako ne uspije to onda definitivno neka druga EU drzava za ostatak zivota (austrija, svica).

Ima li neko s iskustvom u Saudiji-Riyadhu da podijeli sa nama?

Samo unutrašnji mir moj prijatelju, mene je to prije nerviralo ali sam sebi si najvažniji. Ne trebaju te dirati tuđa mišljenj, stranac ovdje, stranac tamo. Uglavnom da je meni dobro

Od 2019. preko ljeta bio u Lijepoj Nasoj...do prosle godine,kada sam i ja kao i svi,htio malo da guJica vidi i Njemacke i izganjam posao na aerodromu (Frankfurt)...bio tamo 4 mjeseca i nesto mi se iskomplikovalo na aerodromu,odem u drugi grad,u Ulm,tamo isto nadjem posao ali moralo se cekati na prenos vize na drugu firmu (zustimmung) i kako je u toj Svabiji tako brza i divna administracija,ja ne docekam ni tu saglasnost,jbga nemamo stelu kao Ukrajinci u Svabiji. Mogu reci da sam upoznao sistem u Svabiji,na malo losiji nacin,bio sam prijavljen,osiguran i sve sto uz to dolazi,milion koverti dnevno,nekakve njihove sigurnosne provjere ,pinovi i ostale gluposti. Mi u BiH nismo svjesni koliko su nam sistemi dobri,dok ne odemo malo vani i ne vidimo tudja sranja...pa nasa administracija je izmislila zivot za njemacku. Sve neki termini,sve cekanje,niko konkretno da pomogne,osim nasih balkanaca,kojih ima u svakoj instituciji ili birou. Sve u svemu,meni Njemacka kao sistem nimalo nije legla,bio sam pod stresom 3 mjeseca...kao nikada u zivotu i to ne sto nisam ostao,nego sto ne mozes rijesiti ni neke osnovne stvari normalno. Prodisao sam kada sam se vratio. Ovdje u BiH je sada kriza,slabije ima poslova ovo za raditi za platu ali ja svejedno vec dugi niz godina ne radim za platu,tako da sam se i odvikao tog posla od 7-15h. Nije lose ni ovako sto se zivota tice,finansije ok,nekretnine se uvecavaju

nisam dio ove price i samo hocu da napisem svaka cast ljudima koji su otisli i ostali i priznaju kako im je, kao i onima koji su otisli, bili, probali, ne ide - ne ide, vratili se i iskreni su prije svega prema sebi, a i prema drugima. zasto ovo pisem? iz razloga sto ne glumite da ste u milionima gore, da je zivot svicarska i u potpunosti savrsen (kome jeste svaka cast i zelim da tako ostane) i lijecite od onamo komplekse ovdje s pricom "u mene mi u njemackoj das rote Licht an der Ampel je Tito, so Allah got" i slicno. kapa dole ostali ili se vratili zbog muda, u svakom slucaju zelim vam zdravlje i dobru kamatu u banci <3

Pozdrav raja, gledam ove postove i vecinom se vrti ista prica oko nezadovoljstva i nekom tugom za rodnim krajem. Mislim da bi nam svima bilo bolje kada bi se sva raja vratila u BiH i da se svi zadamo ovdje, sto poslovno, sto politicki i da promijenimo stvari. Posla ima i ovdje i mogucnosti, samo ako se dobro zapne, lako nije, ali smo opet svoji na svom sto bi se reklo. Jos jednom pozdrav za svu raju u dijaspori i da se sto brze vrate nazad.❤️

Bio 15 dana u Sloveniji i vratio se.
Planine savršene, priroda uopšteno savršena.
Društveni život nikakav, vidi se da su dio Evrope.
Kafane skupe, većinom si po tržnim centrima ili po kućama ako je neko druženje ...
Ako hoćeš da radiš i budeš kod kuće to prolazi.
Možda da sam išao sa ženom ,pa danas,sutra djeca pa bi se uklopio ali sada, nema šanse.


Da imamo normalne političare na Balkanu ovde bi bila ljepota da se živi.

Ovde mi se ostaje da živim samo što znam da sam na svom, gdje god drugo odeš ti si stranac.

Nadam se boljim vremenima.

@mirofa Ma niko nema normalne politicare al' da nas jos uvijek rade na kartu nacionalizma... e to ne mogu da nam oprostim

Bio sam dole vrlo kratko poslom, ali iskreno da ti kažem nigdje se nisam osjećao tako prijatno izvan Bosne. Ne znam jel do mene, ali sam se osjećao skroz opušteno, stvarno ugodno iskustvo . Grad je čist, moderan, al je zrak loš i drama je vruće.. Bio sam početkom februara i bilo je od 25 do 30 stepeni van grada. Gorivo im je haman đaba (cca marka litar ako se dobro sjećam). Cijena hrane i pića se stvarno ne sjećam, nisam baš ni razmišljao o njima.. Hrana je vrhunska, sve što sam probao mi je bilo preukusno, malo čudnih začina ima ali ništa pretjerano..
Nisam puno svijeta obišao, ali sve u svemu Rijad je grad u kojem bih rado živio brate.. Al je daleko što jest' jest'.
Malo je ovaj rat sjebao stvari, sreća ja sam se vratio 15ak dana prije početka rata, da sam ostao malo još dole vjerovatno bih skroz drugačije sada pričao

I dalje je lijepo živjeti u Bosni ako odlučiš da ignorišeš većinu bespotrebnih informacija. Ne treba vala sve ni pročitati i čuti, ako to znači očuvanje sopstvenog mira. Ne kažem da me ne dotiče stanje u kojem je ova država ali definitivno ne želim da se trujem nacionalizmom i tom vrstom negativnog životnog stila (namjerno ne iskoristih riječ "stav" jer imam osjećaj da pojedini ljudi cvjetaju pod negativom).

Moja žena i ja smo kao laste, kad dođe pravo vrijeme, uzmemo laptope pod ruku i krenemo preko granice. Remote rad nam je dao krila, a krila su lijepa stvar. Samo što laste, ma koliko daleko letjele, uvijek znaju gdje im je gnijezdo. Neki ljudi to zaborave i ostanu godinama na tuđem krovu, iako ih tamo niko nije čekao.

Mi smo te velike gradove vidjeli, skoro čitavu EU obišli i svaki put se vratili kući. Na razglednicama sve lijepo izgleda, a kad staneš pred nju, vidiš da je ipak samo lijepo fotografisano, ali prazno. Ulicama prolaze hiljade ljudi, a nijedan te ne pogleda. Vani kao da ne postojiš. Čovjek se može osjećati usamljenijim u gomili nego na vrhu planine, jer planina bar ne glumi da te poznaje.

A mi smo tu bili samo gosti. Zamislim uvijek kako je onima koji su ostali. Nema prijatelja koji će doći bez poziva, jer je poziv u tom svijetu uvijek zakazan sedmicu ranije. Majka je na jednom kraju kontinenta, drug iz djetinjstva na drugom, a ti u sredini. Kad te zaboli, nema ko da te pita “šta ti je?”, a kad se obraduješ, nema ko da se obraduje s tobom. Kalendar ti je pun kao šipak, a prazan kao bunar. Svaki sat je zauzet, svaki zadatak upisan u tabelu.

Pa ipak ljudi idu, svakodnevno. Redovi ispred ambasada nikada veći. Vani je lakše dobiti posao, tržište je veće. Lakše je raditi ono što domaći neće, doći do kese novca ako si spreman čistiti tuđe hodnike, nositi tuđe kutije i šutjeti pred tuđim šefom. Nema sramote u poštenom radu, nikad nije bilo. Svaki rad u kojem se namučiš je pošten. Žalosno je samo kad čovjek koji je ovdje mogao biti nešto ode tamo da bude niko, kad diplomu spusti u ladicu, a ponos u džep, pa za sitne pare izgubi ono što mu nijedan račun neće vratiti, da ga ljudi poznaju i zovu po imenu.

Ne sudim ja nikome ko je otišao. Razumijem čovjeka koji je djetinjstvo proveo pod granatama i čiji su snovi ostali zakopani u podrumima. Razumijem onoga ko je pogledao prazne ulice i ugašene fabrike, pa zaključio da ovdje za njega više nema hljeba. Kad ti je jedini pogled u budućnost kroz prozor razrušene zgrade, ne tražiš filozofiju, tražiš izlaz. Takav korak nije bijeg, nego pokušaj da se preživi.

Ali čovjek se ponekad zapita, onako u tišini i bez zlobe, da su ostali i dali ovoj zemlji još koju godinu strpljenja, možda bi i ovdje našli svoj komad hljeba. Ne preko noći i ne bez muke. Treba naučiti zanat do kraja, pa još jednom, kucati na vrata koja se otvaraju sporo i doći opet kad se otvore samo na pola. Ali taj posao, kad ga steknete, tvoj je. Niko ti ga ne može uzeti jer ga nisi dobio na poklon, nego si ga izgradio, cigla po cigla. Nijedna zemlja nije dovršena kuća. Svaka čeka ruke koje će je zidati, a ove naše su dugo čekale.

A kad ga izgradiš, i uz njega imaš nešto sa strane, jer mir bez ušteđevine je kuća na pijesku, život ti se otvori kao dobra knjiga, pa čitaš kad ti odgovara i staješ gdje ti je volja. Ezan sa munare, petkom odeš na džumu,, nakon nje sjedneš na čaršiju, kafa dođe sama, nargila zamiriše, i oko tebe sjede ljudi koji te znaju od malena. Niko ne broji koliko si sjedio, niko ne pita gdje si bio. Tu je bogatstvo koje se ne vidi na računu.

Ako se ikad neko pojavi sa ponudom da me otrgne od svega ovoga, neka dođe sa kovčegom, a ne sa običnom kesicom. Do tada, kafa je topla, a čaršija me zna po imenu.

Zato mi, kad čujem nekoga ko je otišao, ne dođe prkos nego tuga. Vidim ga kako se uveče vraća u stan s prozorom koji gleda u nepoznat tuđi zid, s knedlom u grlu koju ne zna imenovati, a zove se domovina. Kaže sebi: “Još godinu, pa se vraćam.” , "Samo još malo da zaradim i vraćam se" .. A godina se pretvori u deset, jer zemlja koja te primi kao radnu snagu rijetko te pusti kao čovjeka.

Zato vama koji ste otišli samo ovo: gnijezdo još stoji. Možda je vjetar odnio ključeve, ali vrata nisu zaključana, a kafa se uvijek može skuhati za još jednu šolju.

Budite mi dobri ma gdje god bili

@biggiepk Predivno sroceno burazeru, hvala ti!!

E brate svaka ti čast na ovome, imaš poseban dar da pisanje ovakvih tekstova. Čak i nekoga ko nije nikad otišao iz svoje domovine ovo dotakne, a posebno nas koji jesmo... Aferim

Nikad nisam planirao da cu otici negdje.

2017 godine sasvim slucajno zavrsih u Sloveniji i evo dan danas sam tu, ista firma vec 9 godina.

Ne planiram se vracat jer tu mi je bas sve "taman"
Do bosne 3h do mora 2h sve mi je nekako na pola puta, dosta se uklopio u ovaaj lagani Slovenski tempo zivota
Malo setnja, malo posao, malo porodica svega pomalo a nista se ne pretjeruje...

Au, al' se naježih. 🥹