Preskoči na sadržaj
Ista raja. Nova runda.
Prijava Registracija
GAMERZ.ba - REBORN
Diskusija

Gastarbajterska #1

231 pregled · 40 odgovora · otvorena 12.10.2026. u 13:23

Demonijak Demonijak Gastarbajterska #1
Pozdrav raja <3

Vidim da je dosta raje, a ukljucujuci i mene napustilo svoje domove i rodne gradove u potrazi za necim boljim.
Necemo praviti "format" kako post treba da izgleda da bi diskusija bila sto prirodnija, ali eto ukratno bi trebalo da sadrzi: zasto ste otisli, gdje ste otisli, kada, kakav je zivot u odnosu na ovdje (iz vase perspektive), planirate li povratak kuci etc.

Ja konkretno nikad nisam imao zelju da idem vani, ma nikad ni razmisljao o tome nisam. Moj grad, moja raja, moja kuca... Tu se osjecas tako i samo tu! Kao sto ni jedan forum ni reddit nije mogao zamjeniti g.ba :D
Bio pri vojsci, plata sto kazu na guzove... ALI, odbiju mi stambeni kredit (odlicna prilika bila, mogao sam 4x zaraditi) jer je falilo 20KM na plati :D a nisam ja tip koji ce nazvat par brojeva i vrlo vjerovatno "zavrsiti" to kako se i zavrsavaju stvari kod nas nego popizdim, poselamim sve u banci i izadjem. Tu noc ja i zena kuci lezimo i ja na fejsbuku listam i gledam objave neke raje sto je po njemackoj i zenu iz sale upitah "hocemo l' u njemacku?" ona mrtva hladna "hocemo"... Tako i bilo, kroz 2 mjeseca razduzio uniformu za 4 vec u radnom odjelu na aerodromu u minhenu. Evo 4 godine poslije i danas sam tu. Nije dreamjob, nije karijera koju bih izabrao sebi do kraja zivota ALI, ali posao je prelagan i placen sam fino s obzirom kol'ko (ne)radim, firma je drzavna i nema straha od otkaza pa tako da sam znao imati i po 4 mjeseca bolovanja godisnje ( jedan zemo je 7 godina bio na bolovanju :D :D ). Tako da iako bih licno volio probati i nesto drugo sto se karijere tice svjestan sam da ovu platu ne mogu dobiti nigdje bez dobre diplome i zao mi je napustiti dobru i stabilnu firmu.
Kakav je zivot u odnosu na dole? Pa u najblazem smislu receno "rahatniji".
Zasto? Prva stvar koju primjetis kod ljudi je da nema puno politike, jer ima raja vise para i prica se o drugim stvarima. Ako se i spomene nesto onda se obavezno j**e se mater svim politicarima zbog kojih smo tu gdje smo :D
Druga stvar su finansije, dakle govorim iz perspektive nekog ko je u BiH radio za platu.
Ja sam sebi matematiku zivota sveo na prostu stvar a to je nafta. Ja sam u BiH za prosjecnu platu mogao kupiti izmedju 550-650l nafte. U njemackoj kad platim kiriju i rezije ostane mi oko 900-1000l nafte, dakle ne citava plata nego poslije KIRIJE i rezija, a nisu male kirije fakat. Sa duplo vise nafte vam naravno raste i kvalitet zivota. A sve to dobijete za isto radnih sati kao u BiH + ste postovani na poslu i ne smije ti se ni Bog ALLLAH obratiti sa TI , nego sa VI!
Treca stvar koja je dobra je sto ima dostaaa nasih ljudi i maltene gdje god sjednes da popijes kafu cujes nas... ma ne osjecam se uopste da sam toliko daleko.

Mane po meni su: Prvo naravno sto si "auslender"> stranci smo i uvijek cemo to bit, mozemo 100 pasosa dobit dzaba nam :)
Drugo meni sto tesko pada je sto sam prilicno sam, svi moji koji su mi bliski su dole. Pa recimo evo cekamo sad dijete pa jbg nemas maltene nikog svog tu ko ti moze doci 3 dana pomoci oko djeteta ako ti bude trebalo... Onda dijete kad malo poraste nema nikog svog da ga pricuva ako roditelji rade, nego vidim da roditelji ovdje vec sa godinu i po daju dijete u vrtice... sto mi se opet ne svidja ni zbog ove njihove ljevicarske transrodne politike pa se dijete uci da moze da bira kojeg pola ce da bude. Ima tu jos dosta stvari oko tog obrazovnog sistema zbog kojeg bih djecu radije dole vratio.
Ima tu jos pokoja mana koja bi se mogla spomenuti, ali to je zato sto mi iz BiH nismo navikli na to a i ne trebamo :) al da ne crnim raji koja mozda planira da dodje haha

Planiram li povratak? Naravno! Trenutni plan je da se 2028 uzme pasos ili stalni boravak sto bi se reklo za "nedo Bog" i da imam uvijek gdje, a dole aBd sredjujem garazu za servis a mozda i neki otpad ako bi uspio rijesit neku slepu za uvoza... I imam jos nekih biizznizz planova, al da ne idemo siroko.

Ako se premisljate dal' u njemacku il jok? Ako si u BiH na plati, obavezno! Dodji tu par godina, vjeruj mi mozes sebi stvorit vise nego dole sto ces od plate za citav zivot. Mi smo snalazljiva generacija, \izasli iz srednje kad se za cenera konobarisalo a cvaja dnevno se trosila... Nama je ovdje igrica na ez modu :) Komsija svabo se ibreti kolko ja zaradim samo preprodajom hardware-a :D :D

Volio bih i drugu raju da cujem i njihova iskustva i misljenja, takodje da pozovem ako je neko na relaciji minhen-landshut kafa, piva bujrum <3

Jesam ga i razvuko, valjda ce neko procitat haha al stas kad je opsirna tema, realno :D

srx_

biggiepk je napisao:
Moja žena i ja smo kao laste, kad dođe pravo vrijeme, uzmemo laptope pod ruku i krenemo preko granice. Remote rad nam je dao krila, a krila su lijepa stvar. Samo što laste, ma koliko daleko letjele, uvijek znaju gdje im je gnijezdo. Neki ljudi to zaborave i ostanu godinama na tuđem krovu, iako ih tamo niko nije čekao.

Mi smo te velike gradove vidjeli, skoro čitavu EU obišli i svaki put se vratili kući. Na razglednicama sve lijepo izgleda, a kad staneš pred nju, vidiš da je ipak samo lijepo fotografisano, ali prazno. Ulicama prolaze hiljade ljudi, a nijedan te ne pogleda. Vani kao da ne postojiš. Čovjek se može osjećati usamljenijim u gomili nego na vrhu planine, jer planina bar ne glumi da te poznaje.

A mi smo tu bili samo gosti. Zamislim uvijek kako je onima koji su ostali. Nema prijatelja koji će doći bez poziva, jer je poziv u tom svijetu uvijek zakazan sedmicu ranije. Majka je na jednom kraju kontinenta, drug iz djetinjstva na drugom, a ti u sredini. Kad te zaboli, nema ko da te pita “šta ti je?”, a kad se obraduješ, nema ko da se obraduje s tobom. Kalendar ti je pun kao šipak, a prazan kao bunar. Svaki sat je zauzet, svaki zadatak upisan u tabelu.

Pa ipak ljudi idu, svakodnevno. Redovi ispred ambasada nikada veći. Vani je lakše dobiti posao, tržište je veće. Lakše je raditi ono što domaći neće, doći do kese novca ako si spreman čistiti tuđe hodnike, nositi tuđe kutije i šutjeti pred tuđim šefom. Nema sramote u poštenom radu, nikad nije bilo. Svaki rad u kojem se namučiš je pošten. Žalosno je samo kad čovjek koji je ovdje mogao biti nešto ode tamo da bude niko, kad diplomu spusti u ladicu, a ponos u džep, pa za sitne pare izgubi ono što mu nijedan račun neće vratiti, da ga ljudi poznaju i zovu po imenu.

Ne sudim ja nikome ko je otišao. Razumijem čovjeka koji je djetinjstvo proveo pod granatama i čiji su snovi ostali zakopani u podrumima. Razumijem onoga ko je pogledao prazne ulice i ugašene fabrike, pa zaključio da ovdje za njega više nema hljeba. Kad ti je jedini pogled u budućnost kroz prozor razrušene zgrade, ne tražiš filozofiju, tražiš izlaz. Takav korak nije bijeg, nego pokušaj da se preživi.

Ali čovjek se ponekad zapita, onako u tišini i bez zlobe, da su ostali i dali ovoj zemlji još koju godinu strpljenja, možda bi i ovdje našli svoj komad hljeba. Ne preko noći i ne bez muke. Treba naučiti zanat do kraja, pa još jednom, kucati na vrata koja se otvaraju sporo i doći opet kad se otvore samo na pola. Ali taj posao, kad ga steknete, tvoj je. Niko ti ga ne može uzeti jer ga nisi dobio na poklon, nego si ga izgradio, cigla po cigla. Nijedna zemlja nije dovršena kuća. Svaka čeka ruke koje će je zidati, a ove naše su dugo čekale.

A kad ga izgradiš, i uz njega imaš nešto sa strane, jer mir bez ušteđevine je kuća na pijesku, život ti se otvori kao dobra knjiga, pa čitaš kad ti odgovara i staješ gdje ti je volja. Ezan sa munare, petkom odeš na džumu,, nakon nje sjedneš na čaršiju, kafa dođe sama, nargila zamiriše, i oko tebe sjede ljudi koji te znaju od malena. Niko ne broji koliko si sjedio, niko ne pita gdje si bio. Tu je bogatstvo koje se ne vidi na računu.

Ako se ikad neko pojavi sa ponudom da me otrgne od svega ovoga, neka dođe sa kovčegom, a ne sa običnom kesicom. Do tada, kafa je topla, a čaršija me zna po imenu.

Zato mi, kad čujem nekoga ko je otišao, ne dođe prkos nego tuga. Vidim ga kako se uveče vraća u stan s prozorom koji gleda u nepoznat tuđi zid, s knedlom u grlu koju ne zna imenovati, a zove se domovina. Kaže sebi: “Još godinu, pa se vraćam.” , "Samo još malo da zaradim i vraćam se" .. A godina se pretvori u deset, jer zemlja koja te primi kao radnu snagu rijetko te pusti kao čovjeka.

Zato vama koji ste otišli samo ovo: gnijezdo još stoji. Možda je vjetar odnio ključeve, ali vrata nisu zaključana, a kafa se uvijek može skuhati za još jednu šolju.

Budite mi dobri ma gdje god bili
Ove sedmice si već dao 7 aplauza. Novi možeš od ponedjeljka.
biggiepk je napisao:
Moja žena i ja smo kao laste, kad dođe pravo vrijeme, uzmemo laptope pod ruku i krenemo preko granice. Remote rad nam je dao krila, a krila su lijepa stvar. Samo što laste, ma koliko daleko letjele, uvijek znaju gdje im je gnijezdo. Neki ljudi to zaborave i ostanu godinama na tuđem krovu, iako ih tamo niko nije čekao.

Mi smo te velike gradove vidjeli, skoro čitavu EU obišli i svaki put se vratili kući. Na razglednicama sve lijepo izgleda, a kad staneš pred nju, vidiš da je ipak samo lijepo fotografisano, ali prazno. Ulicama prolaze hiljade ljudi, a nijedan te ne pogleda. Vani kao da ne postojiš. Čovjek se može osjećati usamljenijim u gomili nego na vrhu planine, jer planina bar ne glumi da te poznaje.

A mi smo tu bili samo gosti. Zamislim uvijek kako je onima koji su ostali. Nema prijatelja koji će doći bez poziva, jer je poziv u tom svijetu uvijek zakazan sedmicu ranije. Majka je na jednom kraju kontinenta, drug iz djetinjstva na drugom, a ti u sredini. Kad te zaboli, nema ko da te pita “šta ti je?”, a kad se obraduješ, nema ko da se obraduje s tobom. Kalendar ti je pun kao šipak, a prazan kao bunar. Svaki sat je zauzet, svaki zadatak upisan u tabelu.

Pa ipak ljudi idu, svakodnevno. Redovi ispred ambasada nikada veći. Vani je lakše dobiti posao, tržište je veće. Lakše je raditi ono što domaći neće, doći do kese novca ako si spreman čistiti tuđe hodnike, nositi tuđe kutije i šutjeti pred tuđim šefom. Nema sramote u poštenom radu, nikad nije bilo. Svaki rad u kojem se namučiš je pošten. Žalosno je samo kad čovjek koji je ovdje mogao biti nešto ode tamo da bude niko, kad diplomu spusti u ladicu, a ponos u džep, pa za sitne pare izgubi ono što mu nijedan račun neće vratiti, da ga ljudi poznaju i zovu po imenu.

Ne sudim ja nikome ko je otišao. Razumijem čovjeka koji je djetinjstvo proveo pod granatama i čiji su snovi ostali zakopani u podrumima. Razumijem onoga ko je pogledao prazne ulice i ugašene fabrike, pa zaključio da ovdje za njega više nema hljeba. Kad ti je jedini pogled u budućnost kroz prozor razrušene zgrade, ne tražiš filozofiju, tražiš izlaz. Takav korak nije bijeg, nego pokušaj da se preživi.

Ali čovjek se ponekad zapita, onako u tišini i bez zlobe, da su ostali i dali ovoj zemlji još koju godinu strpljenja, možda bi i ovdje našli svoj komad hljeba. Ne preko noći i ne bez muke. Treba naučiti zanat do kraja, pa još jednom, kucati na vrata koja se otvaraju sporo i doći opet kad se otvore samo na pola. Ali taj posao, kad ga steknete, tvoj je. Niko ti ga ne može uzeti jer ga nisi dobio na poklon, nego si ga izgradio, cigla po cigla. Nijedna zemlja nije dovršena kuća. Svaka čeka ruke koje će je zidati, a ove naše su dugo čekale.

A kad ga izgradiš, i uz njega imaš nešto sa strane, jer mir bez ušteđevine je kuća na pijesku, život ti se otvori kao dobra knjiga, pa čitaš kad ti odgovara i staješ gdje ti je volja. Ezan sa munare, petkom odeš na džumu,, nakon nje sjedneš na čaršiju, kafa dođe sama, nargila zamiriše, i oko tebe sjede ljudi koji te znaju od malena. Niko ne broji koliko si sjedio, niko ne pita gdje si bio. Tu je bogatstvo koje se ne vidi na računu.

Ako se ikad neko pojavi sa ponudom da me otrgne od svega ovoga, neka dođe sa kovčegom, a ne sa običnom kesicom. Do tada, kafa je topla, a čaršija me zna po imenu.

Zato mi, kad čujem nekoga ko je otišao, ne dođe prkos nego tuga. Vidim ga kako se uveče vraća u stan s prozorom koji gleda u nepoznat tuđi zid, s knedlom u grlu koju ne zna imenovati, a zove se domovina. Kaže sebi: “Još godinu, pa se vraćam.” , "Samo još malo da zaradim i vraćam se" .. A godina se pretvori u deset, jer zemlja koja te primi kao radnu snagu rijetko te pusti kao čovjeka.

Zato vama koji ste otišli samo ovo: gnijezdo još stoji. Možda je vjetar odnio ključeve, ali vrata nisu zaključana, a kafa se uvijek može skuhati za još jednu šolju.

Budite mi dobri ma gdje god bili
Kaže sebi: “Još godinu, pa se vraćam.” , "Samo još malo da zaradim i vraćam se"


Uf al me pogodi u kost :r svaka čast na tekstu
Nisam nikad planirao zivjeti vani ali sam odlucio probati posao na kruzeru 2013 godien ( Jedina otvorena pozicija bila sobar ) Planirao ostati jedan ugovor od 6 mjeseci. Dobio Supervizorsku poziciju nakon 3 mjeseca. Dogurao do Housekeeping managera. Planirao dati otkaz prije 3 godine te mi kompanija ponudila Dry dock project manager ( Singapore, Japan ) dobre pare......
Sad skacem po Singapuru, Japanu, odradim i koji mjesec Evropu zavisi od projekta. Ugovor 3 do 4 mjeseca, slobodan 2.

BENiO, cyberbe, riSk

TERmix je napisao:
Nisam nikad planirao zivjeti vani ali sam odlucio probati posao na kruzeru 2013 godien ( Jedina otvorena pozicija bila sobar ) Planirao ostati jedan ugovor od 6 mjeseci. Dobio Supervizorsku poziciju nakon 3 mjeseca. Dogurao do Housekeeping managera. Planirao dati otkaz prije 3 godine te mi kompanija ponudila Dry dock project manager ( Singapore, Japan ) dobre pare......
Sad skacem po Singapuru, Japanu, odradim i koji mjesec Evropu zavisi od projekta. Ugovor 3 do 4 mjeseca, slobodan 2.
Mozda ako opet odlucis da das otkaz unaprijede te za kapetana broda :D :D :D

TERmix

Wertu je napisao:
Mozda ako opet odlucis da das otkaz unaprijede te za kapetana broda
Taman da ga usidrim do inat kuce. 8-)
Poslije srednje iz svojih Hadžića išao po koji mjesec u Švicarsku.

Onda se zadržao tu 3 godine, ali mi se nije dalo jer nisam radio u struci.

Prešao u Austriju i corona mi poremeti posao.

Došao u Zagreb privremeno, i evo ostao 5 godina - tu sam rahat. :)
Proputovao sam puno svijeta, sto poslovno sto privatno ali nikad ne bih se preselio negdje drugo da zivim. Ako bih bas morao, to bi bila neka poslovna prilika i to na max 2-3 godine da zaradim neke bas dobre pare.
Ali ne treba traziti hljeba preko pogace, hvala Bogu veliki sam sretnik da zaradjujem u domovini dobro - da sam zadovoljan i zahvalan s onim sto ima.
Licno smatram da NIGDJE drugo ne mogu imati ovakav kvalitet zivota kao u Bosni. Pod tim mislim ovaj spori zivot, slobodno vrijeme, to sto ugasim laptop u 16h a u 16:20 sam kuci, blizinu porodice i prijatelja, blizinu i slobodu svoje vjere i prakticiranje iste.
Da odem sad, roditelji mi imaju oko 60 godina, mogu vrlo brzo izracunati koliko mi ostaje da ih vidim puta u zivotu jos. Je li vrijedno sve nabrojano to sto cu vise para zaraditi negdje drugo? Apsolutno ne.

Svjetstan sam da zivim u bubbleu i da je moja situacija bolja od 99% obicnih ljudi ali je ustvari pitanje s cim je insan zadovoljan :). Ovaj dunjaluk dodje i prodje ali sam siguran da sam ovdje najsretniji i da mogu najljepse prozivit ovo malo dunjaluka sto je ostalo. Svako dobro i da se svako ko zeli vrati u nasu domovinu i uziva u ovim silnim blagodatima ovdje!
biggiepk je napisao:
Moja žena i ja smo kao laste, kad dođe pravo vrijeme, uzmemo laptope pod ruku i krenemo preko granice. Remote rad nam je dao krila, a krila su lijepa stvar. Samo što laste, ma koliko daleko letjele, uvijek znaju gdje im je gnijezdo. Neki ljudi to zaborave i ostanu godinama na tuđem krovu, iako ih tamo niko nije čekao.

Mi smo te velike gradove vidjeli, skoro čitavu EU obišli i svaki put se vratili kući. Na razglednicama sve lijepo izgleda, a kad staneš pred nju, vidiš da je ipak samo lijepo fotografisano, ali prazno. Ulicama prolaze hiljade ljudi, a nijedan te ne pogleda. Vani kao da ne postojiš. Čovjek se može osjećati usamljenijim u gomili nego na vrhu planine, jer planina bar ne glumi da te poznaje.

A mi smo tu bili samo gosti. Zamislim uvijek kako je onima koji su ostali. Nema prijatelja koji će doći bez poziva, jer je poziv u tom svijetu uvijek zakazan sedmicu ranije. Majka je na jednom kraju kontinenta, drug iz djetinjstva na drugom, a ti u sredini. Kad te zaboli, nema ko da te pita “šta ti je?”, a kad se obraduješ, nema ko da se obraduje s tobom. Kalendar ti je pun kao šipak, a prazan kao bunar. Svaki sat je zauzet, svaki zadatak upisan u tabelu.

Pa ipak ljudi idu, svakodnevno. Redovi ispred ambasada nikada veći. Vani je lakše dobiti posao, tržište je veće. Lakše je raditi ono što domaći neće, doći do kese novca ako si spreman čistiti tuđe hodnike, nositi tuđe kutije i šutjeti pred tuđim šefom. Nema sramote u poštenom radu, nikad nije bilo. Svaki rad u kojem se namučiš je pošten. Žalosno je samo kad čovjek koji je ovdje mogao biti nešto ode tamo da bude niko, kad diplomu spusti u ladicu, a ponos u džep, pa za sitne pare izgubi ono što mu nijedan račun neće vratiti, da ga ljudi poznaju i zovu po imenu.

Ne sudim ja nikome ko je otišao. Razumijem čovjeka koji je djetinjstvo proveo pod granatama i čiji su snovi ostali zakopani u podrumima. Razumijem onoga ko je pogledao prazne ulice i ugašene fabrike, pa zaključio da ovdje za njega više nema hljeba. Kad ti je jedini pogled u budućnost kroz prozor razrušene zgrade, ne tražiš filozofiju, tražiš izlaz. Takav korak nije bijeg, nego pokušaj da se preživi.

Ali čovjek se ponekad zapita, onako u tišini i bez zlobe, da su ostali i dali ovoj zemlji još koju godinu strpljenja, možda bi i ovdje našli svoj komad hljeba. Ne preko noći i ne bez muke. Treba naučiti zanat do kraja, pa još jednom, kucati na vrata koja se otvaraju sporo i doći opet kad se otvore samo na pola. Ali taj posao, kad ga steknete, tvoj je. Niko ti ga ne može uzeti jer ga nisi dobio na poklon, nego si ga izgradio, cigla po cigla. Nijedna zemlja nije dovršena kuća. Svaka čeka ruke koje će je zidati, a ove naše su dugo čekale.

A kad ga izgradiš, i uz njega imaš nešto sa strane, jer mir bez ušteđevine je kuća na pijesku, život ti se otvori kao dobra knjiga, pa čitaš kad ti odgovara i staješ gdje ti je volja. Ezan sa munare, petkom odeš na džumu,, nakon nje sjedneš na čaršiju, kafa dođe sama, nargila zamiriše, i oko tebe sjede ljudi koji te znaju od malena. Niko ne broji koliko si sjedio, niko ne pita gdje si bio. Tu je bogatstvo koje se ne vidi na računu.

Ako se ikad neko pojavi sa ponudom da me otrgne od svega ovoga, neka dođe sa kovčegom, a ne sa običnom kesicom. Do tada, kafa je topla, a čaršija me zna po imenu.

Zato mi, kad čujem nekoga ko je otišao, ne dođe prkos nego tuga. Vidim ga kako se uveče vraća u stan s prozorom koji gleda u nepoznat tuđi zid, s knedlom u grlu koju ne zna imenovati, a zove se domovina. Kaže sebi: “Još godinu, pa se vraćam.” , "Samo još malo da zaradim i vraćam se" .. A godina se pretvori u deset, jer zemlja koja te primi kao radnu snagu rijetko te pusti kao čovjeka.

Zato vama koji ste otišli samo ovo: gnijezdo još stoji. Možda je vjetar odnio ključeve, ali vrata nisu zaključana, a kafa se uvijek može skuhati za još jednu šolju.

Budite mi dobri ma gdje god bili
+1

ali...
pogledam onu trojicu idiots zbog kojih je zemlja raseljena, oni smisljaju koalicije nakon 20. godina.

Dovoljan razlog da ubije u meni svaku zelju za povratkom.

Prica o ratu od zavrsetka rata.

Nidje bolje zemlje a gore drzave.

Sretan sam kad sam zdrav i kad mi je dobro. Kad mi misli idu na putovanja, a ne Imam li 10 flasa vode nasuto do sutra.

Nazalost ali je cinjenica.
izmijenjeno prije 1 sedmicu, g0ran
Ismail1337 je napisao:
Proputovao sam puno svijeta, sto poslovno sto privatno ali nikad ne bih se preselio negdje drugo da zivim. Ako bih bas morao, to bi bila neka poslovna prilika i to na max 2-3 godine da zaradim neke bas dobre pare.
Ali ne treba traziti hljeba preko pogace, hvala Bogu veliki sam sretnik da zaradjujem u domovini dobro - da sam zadovoljan i zahvalan s onim sto ima.
Licno smatram da NIGDJE drugo ne mogu imati ovakav kvalitet zivota kao u Bosni. Pod tim mislim ovaj spori zivot, slobodno vrijeme, to sto ugasim laptop u 16h a u 16:20 sam kuci, blizinu porodice i prijatelja, blizinu i slobodu svoje vjere i prakticiranje iste.
Da odem sad, roditelji mi imaju oko 60 godina, mogu vrlo brzo izracunati koliko mi ostaje da ih vidim puta u zivotu jos. Je li vrijedno sve nabrojano to sto cu vise para zaraditi negdje drugo? Apsolutno ne.

Svjetstan sam da zivim u bubbleu i da je moja situacija bolja od 99% obicnih ljudi ali je ustvari pitanje s cim je insan zadovoljan . Ovaj dunjaluk dodje i prodje ali sam siguran da sam ovdje najsretniji i da mogu najljepse prozivit ovo malo dunjaluka sto je ostalo. Svako dobro i da se svako ko zeli vrati u nasu domovinu i uziva u ovim silnim blagodatima ovdje!
Nije više ni bit para. Bit je što se okreću bespotrebne teme, bit je što je narod ovdje zatupljen do boli i što nam nikad neće bit bolje.

Tek onda na red dolaze pare. Tebi je možda dobro, ali 80% države i dalje radi za 1200-1300KM - pa vidi na današnje troškove kako je.
g0ran je napisao:
Nije više ni bit para. Bit je što se okreću bespotrebne teme, bit je što je narod ovdje zatupljen do boli i što nam nikad neće bit bolje.

Tek onda na red dolaze pare. Tebi je možda dobro, ali 80% države i dalje radi za 1200-1300KM - pa vidi na današnje troškove kako je.
Kad nisam imao para bilo mi je sve nebitno ostalo u životu, sad kad imam para sve mi je ostalo bitnije od toga :D

Pa haj budi pametan :r

Demonijak

g0ran je napisao:
Nije više ni bit para. Bit je što se okreću bespotrebne teme, bit je što je narod ovdje zatupljen do boli i što nam nikad neće bit bolje.

Tek onda na red dolaze pare. Tebi je možda dobro, ali 80% države i dalje radi za 1200-1300KM - pa vidi na današnje troškove kako je.
Slazem se. Prije a i dan danas me to mori ali se onda zapitam sta ja mogu uraditi po pitanju toga? Pokusavam se fokusirati da mijenjam sebe i svoju porodicu na bolje a politicke teme da ignorisem koliko mogu. Imam druga koji se preporodio od kako ne cita klix :). Sto je najjace - ni na zapadu vise ni blizu nije dobra situacija kao prije, pogotovo za nekog average income bosnju tamo. Kad skontas sta ostane ljudima kad tamo poplacaju sve - nista haman.

Da, zato sam i rekao da zivim u bubbleu i da govorim samo za sebe. Dodatno, ne moze me niko ubijediti da mlad covjek koji je vrijedan ovdje moze biti bez posla i ne zaradjivati dobro.
Ismail1337 je napisao:
Slazem se. Prije a i dan danas me to mori ali se onda zapitam sta ja mogu uraditi po pitanju toga? Pokusavam se fokusirati da mijenjam sebe i svoju porodicu na bolje a politicke teme da ignorisem koliko mogu. Imam druga koji se preporodio od kako ne cita klix . Sto je najjace - ni na zapadu vise ni blizu nije dobra situacija kao prije, pogotovo za nekog average income bosnju tamo. Kad skontas sta ostane ljudima kad tamo poplacaju sve - nista haman.

Da, zato sam i rekao da zivim u bubbleu i da govorim samo za sebe. Dodatno, ne moze me niko ubijediti da mlad covjek koji je vrijedan ovdje moze biti bez posla i ne zaradjivati dobro.
Everedz bosnji poput svih nas ostane vise nego sto smo u bosni mogli da zamislimo da ce nam ikad ostajati od plate... onda i ovo "Dodatno, ne moze me niko ubijediti da mlad covjek koji je vrijedan ovdje moze biti bez posla i ne zaradjivati dobro." Znam na desetine vrijednih momaka, postenih koji nikad kraj s krajem nisu sastavili.
Ismail1337 je napisao:
Slazem se. Prije a i dan danas me to mori ali se onda zapitam sta ja mogu uraditi po pitanju toga? Pokusavam se fokusirati da mijenjam sebe i svoju porodicu na bolje a politicke teme da ignorisem koliko mogu. Imam druga koji se preporodio od kako ne cita klix . Sto je najjace - ni na zapadu vise ni blizu nije dobra situacija kao prije, pogotovo za nekog average income bosnju tamo. Kad skontas sta ostane ljudima kad tamo poplacaju sve - nista haman.

Da, zato sam i rekao da zivim u bubbleu i da govorim samo za sebe. Dodatno, ne moze me niko ubijediti da mlad covjek koji je vrijedan ovdje moze biti bez posla i ne zaradjivati dobro.
Istina. Nažalost ništa. Ali to opet vuče problem gdje velika većina ljudi gleda samo da se negdje uvali i da mu negdje bude dobro, pa će ova zemlja u vrlo bliskoj budućnosti ostati bez bilo kakvih dobrih doktora, automehaničara itd. itd. Evo nedavno primjer poštara ovdje iz Čapljine koji je doslovno pokrao penzije, a ljudi po komentarima pišu "to, legendo" i skupljaju čovjeku pare. Mislim ono, kakav je to mentalni sklop - nemam pojma. Ali dobar nije. Koliko će naša djeca imati perspektive ovdje... ne znam. Mada ni vani nije bajno zbog svakojakih podvaljivanja nečega što ne bi trebalo biti normalno.

Definitivno, čitanje "naših" portala ti može donijeti samo loše stanje u glavi. To sam davno batalio.

Nije.. Ali opet average income na zapadu >>>>> average income ovdje u svakom smislu.
Na zapadu sa prosjekom, ako računamo da živiš s nekim (žena, muž) - nećeš se brinut za režije, neki iznenadni trošak i imat ćeš taj "luksuz" 3-4 puta godišnje otići negdje bez da se zamaraš. Otić ćeš i lakše i jeftinije.

Ovdje je neki average income 1500KM recimo. To je 3000 mjesečno. Stan/kredit za stan, režije, hrana (ovo sve pričam za život bez djece) - ode 1 plaća sigurno. Prijevoz, održavanje auta, hrana na poslu (ne možeš svaki dan od kuće nositi sve i da hoćeš), kava na poslu, sok, jednom mjesečno večera, 2 puta neko piće vani (što je sve MINIMUM apsolutni) i ti nemaš više ništa. Za otići vikend u bubam Italiju - oćeš, al malo sutra.

Radi u Munchenu gdje je prosječna plaća 2200EUR (opet uzimam muž-žena, gdje imaš porezne olakšice). Stan, hrana, režije su ti isto para, samo u eurima - ostane ti više od plaće. Odlazak iz Munchena za Zurich je... džaba vlakom. Skoro. A otiđi iz Sarajeva ili Mostara, neće ti jedna plaća iz kuće pokriti samo odlazak. :D

O mogućnostima i koliko zapravo ljudi vani više cijene radnika nema smisla uopće voditi polemiku. Svaki ostanak van radnog vremena ti je plaćen, bez posla sigurno nećeš ostat, zaštićen si ko medvjed. Manju plaću nećeš imat - možeš samo veću, ovo govorim o prelasku s posla na posao. Ajde ovdje naguraj na 3000KM recimo, pa nađi posao za isto para (pričam o BiH firmama) - oćeš ali malo morgen.

Za zadnji pasus - teško. Tu se slažem. Ali taj isti čovjek će biti 5x više vrednovan negdje vani i zaradit će bar 2.5x više.

Ismail1337, cyberbe

g0ran je napisao:
Istina. Nažalost ništa. Ali to opet vuče problem gdje velika većina ljudi gleda samo da se negdje uvali i da mu negdje bude dobro, pa će ova zemlja u vrlo bliskoj budućnosti ostati bez bilo kakvih dobrih doktora, automehaničara itd. itd. Evo nedavno primjer poštara ovdje iz Čapljine koji je doslovno pokrao penzije, a ljudi po komentarima pišu "to, legendo" i skupljaju čovjeku pare. Mislim ono, kakav je to mentalni sklop - nemam pojma. Ali dobar nije. Koliko će naša djeca imati perspektive ovdje... ne znam. Mada ni vani nije bajno zbog svakojakih podvaljivanja nečega što ne bi trebalo biti normalno.

Definitivno, čitanje "naših" portala ti može donijeti samo loše stanje u glavi. To sam davno batalio.

Nije.. Ali opet average income na zapadu >>>>> average income ovdje u svakom smislu.
Na zapadu sa prosjekom, ako računamo da živiš s nekim (žena, muž) - nećeš se brinut za režije, neki iznenadni trošak i imat ćeš taj "luksuz" 3-4 puta godišnje otići negdje bez da se zamaraš. Otić ćeš i lakše i jeftinije.

Ovdje je neki average income 1500KM recimo. To je 3000 mjesečno. Stan/kredit za stan, režije, hrana (ovo sve pričam za život bez djece) - ode 1 plaća sigurno. Prijevoz, održavanje auta, hrana na poslu (ne možeš svaki dan od kuće nositi sve i da hoćeš), kava na poslu, sok, jednom mjesečno večera, 2 puta neko piće vani (što je sve MINIMUM apsolutni) i ti nemaš više ništa. Za otići vikend u bubam Italiju - oćeš, al malo sutra.

Radi u Munchenu gdje je prosječna plaća 2200EUR (opet uzimam muž-žena, gdje imaš porezne olakšice). Stan, hrana, režije su ti isto para, samo u eurima - ostane ti više od plaće. Odlazak iz Munchena za Zurich je... džaba vlakom. Skoro. A otiđi iz Sarajeva ili Mostara, neće ti jedna plaća iz kuće pokriti samo odlazak.

O mogućnostima i koliko zapravo ljudi vani više cijene radnika nema smisla uopće voditi polemiku. Svaki ostanak van radnog vremena ti je plaćen, bez posla sigurno nećeš ostat, zaštićen si ko medvjed. Manju plaću nećeš imat - možeš samo veću, ovo govorim o prelasku s posla na posao. Ajde ovdje naguraj na 3000KM recimo, pa nađi posao za isto para (pričam o BiH firmama) - oćeš ali malo morgen.

Za zadnji pasus - teško. Tu se slažem. Ali taj isti čovjek će biti 5x više vrednovan negdje vani i zaradit će bar 2.5x više.
Definitivno, čitanje "naših" portala ti može donijeti samo loše stanje u glavi. To sam davno batalio.

ovo je tocno

Ismail1337

Hvala svima koji su podijelili iskustva, lijepo je cuti iskrene odgovore iz drugih perspektiva. Jedini dio koji mi je fascinantan, a primjetan je i kod raje sto su tu a i ove vec gore, je ova veza Bosne uz neko kahvenisanje uz cigaru, nargilu i suplju. Ne zelim reci da i ja nisam taj ali po meni je to i razlog sto je ovdje ekonomska situacija kakva i jeste i sto je dosta ljudi vani. Kladare pune po danu kao i kafici i to se predstavlja kao ‘rahatluk’ al eto mozda samo ja tako to vidim. Ovdje je mescini najveci san na budzet se spojit i ne radit nista. Odoh ja siroko, sretno svima sa planovima gdje god bili :)
izmijenjeno prije 1 sedmicu, Demonijak
FORCEENN je napisao:
Hvala svima koji su podijelili iskustva, lijepo je cuti iskrene odgovore iz drugih perspektiva. Jedini dio koji mi je fascinantan, a primjetan je i kod raje sto su tu a i ove vec gore, je ova veza Bosne uz neko kahvenisanje uz cigaru, nargilu i suplju. Ne zelim reci da i ja nisam taj ali po meni je to i razlog sto je ovdje ekonomska situacija kakva i jeste i sto je dosta ljudi vani. Kladare pune po danu kao i kafici i to se predstavlja kao ‘rahatluk’ al eto mozda samo ja tako to vidim. Ovdje je mescini najveci san na budzet se spojit i ne radit nista. Odoh ja siroko, sretno svima sa planovima gdje god bili
Ne cini ti se, tako je. U to sam se licno uvjerio kad sam bio u OSBiH. Uhljup do uhljupa, od zla oca od gore matere sto kazu. A nisam ni ja cvjecka da se razumijemo al bar nisam taj parazit koji ce lezat na budzetu beskoristan. Cast pojedincima kojih je zaista malo.

FORCEENN

FORCEENN je napisao:
Hvala svima koji su podijelili iskustva, lijepo je cuti iskrene odgovore iz drugih perspektiva. Jedini dio koji mi je fascinantan, a primjetan je i kod raje sto su tu a i ove vec gore, je ova veza Bosne uz neko kahvenisanje uz cigaru, nargilu i suplju. Ne zelim reci da i ja nisam taj ali po meni je to i razlog sto je ovdje ekonomska situacija kakva i jeste i sto je dosta ljudi vani. Kladare pune po danu kao i kafici i to se predstavlja kao ‘rahatluk’ al eto mozda samo ja tako to vidim. Ovdje je mescini najveci san na budzet se spojit i ne radit nista. Odoh ja siroko, sretno svima sa planovima gdje god bili
Brate to ce nas naci u svakoj zemlji, nismo samo mi iskljucivo glup narod po prosjeku. Al ima jedan dobar vic koji ti ide u prilog za to sto si napisao.

Sidje ti bog u pakao da vidi sta ima i pocne mu djavo pokazivat okolo sta ima i naidju na 3 kazana, na prvom stoje dva demona - bodu i vraćaju ljude sto pokusavaju izac, kaze djavo: ovdje su ti amerikanci, oni su navikli na dobar život i ne mogu prihvatiti da im je ovako loše pa nam trebaju dvojica da ih utjeraju nazad. Dodju do 2gog kazana, stoji samo jedan demon - povremeno bode i vraca ljude. Kaze djavo: ovdje su ti njemci, oni su navikli da se postuje red al ponekom dojadi pa proba izaci. Dodju do 3ceg kazana i tamo nema nijedan demon. Pita bog sta je ovo, kaze djavo: ovdje su ti balkanci, tu nam ne treba niko, kad neko krene izac ovi ga ostali povuku nazad :D

FORCEENN

FORCEENN je napisao:
Hvala svima koji su podijelili iskustva, lijepo je cuti iskrene odgovore iz drugih perspektiva. Jedini dio koji mi je fascinantan, a primjetan je i kod raje sto su tu a i ove vec gore, je ova veza Bosne uz neko kahvenisanje uz cigaru, nargilu i suplju. Ne zelim reci da i ja nisam taj ali po meni je to i razlog sto je ovdje ekonomska situacija kakva i jeste i sto je dosta ljudi vani. Kladare pune po danu kao i kafici i to se predstavlja kao ‘rahatluk’ al eto mozda samo ja tako to vidim. Ovdje je mescini najveci san na budzet se spojit i ne radit nista. Odoh ja siroko, sretno svima sa planovima gdje god bili
Jako brzo se skupi kad skontaš koliko se dnevno kod nas troši na kafu. Na mjesečnoj bazi 60-75KM ako je kafa 2-2.5KM, i to ako piješ samo jednu na dan, a to još treba da doživim da vidim. Ako pušiš, mjesečno oko 150KM ako kupuješ duvan za motanje uz svu opremu. Za nargile ne znam cijenu ali vjerujem da nije jeftina. Dakle oko 200-250KM samo na "ćeif".

Ne kažem da ne treba nikad izaći van, ali nije nama toliko loše ako mjesečno imamo 250KM da trošimo na kafane i cigare.

I nemoj da neko započne sa "ne mogu prestati pušiti". Moj ćale sa rupom na plućima od tuberkuloze prestao pušiti, a bio strastveni pušač. Sve je stvar samokontrole. Svi mogu, samo neki ne žele a pretvaraju se da hoće. 😁

FORCEENN, riSk

izmijenjeno prije 1 sedmicu, Ismail1337
Btw kanal koji se bavi promocijom uspjesnih prica povratka nasih ljudi u domovinu, RahatLand : https://youtube.com/@rahatland.official?si=nMRpfmE486TlgPfU

Meni licno predivan projekt, bas motivirajuci i ima se za poslusati bas inspirativnih ljudskih zivota i prica.
Pozdrav svim znanim i novim nikovima!

Ja završio biologiju u Mostaaaaru, otišao na master studije u Beč i nikad ih nisam završio. Radim u 3D printing industriji, sve i svašta. Život u Beču top, ko god ne pati od neke pretjerane nostalgije i nema problem sa susretanjem s novim ljudima može sebi napraviti jako ugodan život. Ko god je u Beču i okolini pišite da pijemo piće il igramo kantera <3

g0ran

Imaš šta dodati?

sNiiz, Ismail1337 i happy_noises već pišu u ovoj temi. Napravi profil za minutu i odgovori.

Poslije prijave vraćaš se ovdje.

Napravi profil Bivši GAMERS.ba član? Vrati profil Imaš profil? Prijavi se

Slične teme

Napravi profil i odgovori

Za palac, citat i odgovor treba ti profil. Traje minutu, a tema te čeka tamo gdje si stao/la.

Napravi profil Vrati stari profil

Imaš profil? Prijavi se i vraćaš se ovdje.