Koliko god voljeli svoju državu, grad, porodicu i ljude s kojima smo odrasli, teško je ne primijetiti koliko je danas postalo komplikovano planirati budućnost u Bosni i Hercegovini.
Cijene rastu, ljudi u kreditima , stanovi postaju sve skuplji, kvalitetan posao nije lako pronaći, a o nekoj dugoročnoj finansijskoj sigurnosti mnogi mogu samo sanjati.
S druge strane, nije ni odlazak u inostranstvo bajka. Tamo možda imaš bolju platu i više mogućnosti, ali si daleko od porodice, prijatelja i svega što ti je poznato.
Ne zanima me samo politički odgovor niti prepucavanje. Volio bih čuti stvarna iskustva ljudi koji rade, podižu porodice, plaćaju račune i pokušavaju nešto napraviti od svog života.
Ja sam za sada zadovoljan svojim putem i nemam razloga da se žalim. Ali me baš zanima kako drugi razmišljaju, posebno oni koji su otišli iz Bosne, ali i oni koji su odlučili ostati.
Možda je najvažnije pitanje: da li ovdje zaista nemamo perspektivu ili smo jednostavno izgubili vjeru da može biti bolje?