Preskoči na sadržaj
Ista raja. Nova runda.
Diskusija

Diploma, iskustvo ili sposobnost - šta se danas zaista cijeni?

96 pregleda · 12 odgovora · otvorena 08.11.2026. u 12:13

Debaa Debaa Diploma, iskustvo ili sposobnost - šta se danas zaista cijeni?
izmijenjeno prije 1 sedmicu, FataL
Već neko vrijeme razmišljam o ovoj temi, pogotovo kada čovjek malo bolje pogleda kako stvari funkcionišu kod nas. Često se može čuti da bez fakulteta nema ozbiljnog uspjeha, da je diploma nešto što ti određuje vrijednost i da bez nje teško možeš napraviti nešto od sebe.

Da krenem od sebe. Završio sam osnovnu školu, krenuo u srednju(zavrsio sam), ali sam već u trećem razredu, zahvaljujući ocu koji me tada usmjerio prema poslu u HS-u, odnosno firmi koja je danas Telemach, krenuo nekim drugim putem.

Iskreno, nisam se pokajao. Danas sam prezadovoljan tim putem koji sam izabrao i onim što sam kroz posao naučio i stekao. Kroz godine sam shvatio da te škola nauči nekim osnovama, ali da se mnogo toga nauči tek kada počneš raditi, kada naiđeš na problem i moraš pronaći rješenje. Tu se najbolje vidi koliko znaš, koliko si spreman učiti i koliko se možeš prilagoditi.

Zbog toga mi je ova tema posebno zanimljiva.

Ali da li je baš tako?

Iz onoga što sam imao priliku vidjeti i čuti, stvari nisu uvijek crno-bijele. Ima ljudi koji su završili fakultete, uložili godine truda i novca u obrazovanje, a danas rade nešto potpuno deseto ili ne mogu pronaći posao. S druge strane, ima ljudi koji nemaju fakultet, ali su kroz praksu, rad i upornost naučili posao bolje od mnogih koji imaju diplomu.

Lično mislim da papir jeste važan, ali da ne bi trebao biti jedino mjerilo. Nije isto pročitati nešto u knjizi i naći se u situaciji gdje to znanje moraš primijeniti. Tek tada se vidi koliko neko zaista zna, koliko je sposoban razmišljati i koliko se dobro snalazi kada stvari ne idu po planu.

Naravno, ne može svako zanimanje bez fakulteta i ne treba ni pokušavati zaobići obrazovanje tamo gdje je ono neophodno. Ali ima dosta poslova gdje bi se mnogo više pažnje trebalo posvetiti onome šta čovjek zna uraditi, a manje tome kakvu diplomu ima.

Ono što me posebno zanima jeste koliko smo se zapravo odmakli od tog razmišljanja da je diploma važnija od sposobnosti.

Volio bih čuti vaša mišljenja

Ne zanima me odgovor iz knjige niti šta bi trebalo biti u idealnom svijetu. Više me zanimaju stvarna iskustva ljudi ovdje.

Možda neko ima fakultetsku diplomu i potpuno drugačije iskustvo, a možda neko nikada nije studirao i napravio je odličnu karijeru.
izmijenjeno prije 1 sedmicu, g0ran
jedan bump ovdje, izgubilo se na indexu - a mi GamerZ forumaši pratimo samo index. :D

Pa evo ja bih u startu krenuo od početka i osvrnuo se na dio:
Često se može čuti da bez fakulteta nema ozbiljnog uspjeha, da je diploma nešto što ti određuje vrijednost i da bez nje teško možeš napraviti nešto od sebe.
- smatram da je ovo zapravo jako krivo. Nekad se ovako pričalo i vrednovalo ali već dosta dugo vremena nije tako. Danas više puta čujem "ma je**š fakultet" - što i nije u redu, i je u redu. Po meni su to 2 ekstrema, a ekstreme ne poštujem i mislim da je bilo kakva krajnost pogrešna. Ili na kraju ispadne pogrešna.

Ovo je kompleksna, životna tema i dosta toga se može reć. Nije bez razloga fakultet neobavezan.
ps da se mene pita, srednja bi bila obavezna

Kakvo je stanje u ovoj državi, tema bi se prvenstveno mogla podijeliti na - u svijetu i u BiH.

U nekim normalnijim državama i sredinama fakultetsko obrazovanje itekako ima veze sa znanjem, upornošću, sposobnošću. Moraš bit sposoban da završiš fakultet.

Kod nas je u ovom raspadu od države stanje takvo da obrazovanje općenito nema veze ni s čim i djeca se pogrešno usmjeravaju, ili nikako ne usmjeravaju. Fakultetsko obrazovanje nema veze ni s čim, čak ni sa znanjem iz završenog.

Druga stvar je što kod nas imamo puno diplomiranog viška za koji nemamo posao - prvi na pamet mi padaju ekonomisti, pa onda pravnici... Nama je podneblje tako da većina njih završi radeći nešto približno struci ili ne rade u struci uopće. A takvih je najviše i došlo zbog priče "moraš na fakultet".
Sad je stanje drugačije pa ćemo uskoro imat manjka tu gdje smo imali višak, dijelom zbog priče "ma šta će ti fakultet", dijelom zbog iseljavanja itd. itd. da ne dubim.

Lično mislim da papir jeste važan, ali da ne bi trebao biti jedino mjerilo. Nije isto pročitati nešto u knjizi i naći se u situaciji gdje to znanje moraš primijeniti. Tek tada se vidi koliko neko zaista zna, koliko je sposoban razmišljati i koliko se dobro snalazi kada stvari ne idu po planu.
- a za neke stvari moraš prvo proći i pročitati knjigu. Knjiga je bitna, bilo kakva. I ti si čitao neke stvari kad si se zaposlio pretpostavljam, prije nego što si ih uradio, jel tako?

Po meni je ovo jako kompleksna tema i u današnjem svijetu hiperkonzumerizma nema uopće smisla uspoređivati ljude sa fakultetom vs. ljude bez fakulteta. Nekad je bilo bitnije, danas sve sve svelo na pare - što prije i što više. Tu fakultet ne igra ulogu.
Lijepo je imati diplomu ali mislim da u današnje vrijeme nije toliko važna kao nekad.

U zadnjoj firmi gdje sam radio, glavni šef je bio "automehaničar" ali je naučio SAP napamet, tako da mu nikakav papir nije mogao uzeti poziciju.

Papir ti koristi da dobiješ dobar posao, ali poslije toga se gleda samo kako radiš i šta znaš.

Ali sad kad vidim koja je lova u autima (automehaničari) pitam se zašto sam išao u gimnaziju i na fax.
Kud je ne viđoh jučer nego sad ujutru da moram pisati. Pokušat ću ostavit subjektivnu perspektivu čovjeka kojem je fakultet kao ideja bio tu za "daj da roditelji budu sretni" i "hajde da probam ako ću učit samo što volim", a onda mi se svidio do te mjere da sam došao u poziciju asistenta, isto tako mi se i tako zgadio na masteru da sam podigo papire i otišo.

Ko i na svako pitanje o kojem se vrijedi pričati, početni odgovor je zavisi. Zavisi od učenika, zavisi od zanata, fakulteta, a Bogami i od osobe koja ti je profesor, majstor ili mentor.
TLDR:Mislim da se danas, jučer i sutra cijeni sposobnost, ali i mogućnost da budeš čovjek.
Sad šta to sve znači za mene... :confused:

Ako gledamo poslove za koje treba određena edukacija, (za svaki treba neka) lakše je imati tu neku diplomu i papir kao orjentir - "hej ovaj je već završio sistem kroz koji znamo da dobijamo otprilike spremnog čovjeka" za dalje učenje, praksu, rad itd. U ovoj priči je manje bitno da li je to zanatlija ili doktor, koliko je bitno da taj neki papir pokazuje određeni nivo posvećenosti i kontinuiteta. To je eto medalja, da je neka osoba već uložila nešto i prošla nešto. Ko i svaka generalizacija nije čemu za detaljle ali je uredu orjentir. To je za mene domet papira, orjentir za start. Što je stariji papir to je manja vrijednost jer to si nekad radio i to si nekad bio, šta si sad?

E sad malo o onom dijelu da treba biti čovjek. Kada neko dijete dođe na fakultet, ili još ranije na zanat jako je bitno:
  • Kako ono vidi tu obrazovnu instituciju i šta mu je cilj?
  • Kakve ga osobe čekaju sa druge strane da mu prenesu znanje?

Mislim da ovo dvoje mnogo više utiče od tematike učenja jer ako se neko nekom usere u ćejf, teško je takvom usranom na isti način vidjeti tu struku šta god ona bila. Nije nemoguće ali treba biti spreman za takve stvari.
Iz moje perspektive ta ljudskost je mnogo više bitna od samog materijala, jer onaj koji je odlučio da želi nešto da nauči, ti njemu možeš kriti znanje on će ga otkriti. Upoznato sam ljude kojima je priroda takva, volio bih da sam i ja više nalik na njih...
Ta potraga za znanjem i želja, to nije stanje na većini fakulteta, nije to stanje kod prosječnog čovjeka. Upravo zato mislim da papir uopšte vrijedi, jer da svi možemo preživit osnovno obrazovanje i da nam ne ubije volju za istraživanjem i radoznalost - papir bi mnogo manje vrijedio.

Papir ganjat rad papira je vrijedno koliko otić i kupit tariguz. Ima neke razlike ako uzmeš premium vs najjeftiniji al opet njegova svrha je da guzicu obrišeš. Nekima je početna želja papir, al na putu do njeg skontaju da ima i drugih bitnijih stvari.

Na kraju za mene fakultet nije mjesto da ganjaš papir, to je još jedna prilika da otkriješ šta te zaista zanima. Mjesto da upoznaš ljude u sličnoj branši koji razmišljaju skroz drugačije od tebe. Ko neki forum gdje dođeš da se ispričaš a usputno naučiš nešto vrijedno. Za mene je vrijednost zajednice i redovnog okupljanja sa zajedničim ciljem veći faktor od same diplome. Valjda zato i vidim ovdje po forumu i volim pročitati i napisat koju.

Dosta od mene i ovo sam prećero.

Post dobio aplauz od Mire

diploma ( fakultet ) te ukalupi, iskustvo te oblikuje, a sposobnost uzima sto je ukalupljeno i od toga stvara vrijednost. nazalost, nas obrazovni sistem je pogresan vec od upisa u skolu. nazalost ucitelj, nastavnik, roditelj, komsija, trener, prijatelj gube svaku mogucu vrijednost u danasnjem vremenu. nazalost upisujes srednju skolu slusajuci druge, upisujes fakultet samo da se zavrsi da imas papir. i jos jedno veliko nazalost, zavrsavaju se privatni fakulteti. u svom tom bunilu, ne postoji vertikalna dubioza, samo horizontalna povrsnost. u juznoafrickoj republici u vecini obrazovnih ustanova stoji oglasna tabla na kojoj pise ( ne citiram od rijeci do rijeci ) "za unistenje jedne nacije nisu potrebni tenkovi ni kasetne bombe, dovoljno je da se dopusti prepisivanje na ispitima" sto je sve ucestalije. na sva usta se hvali kako se prepisalo pomocu raznih metoda. sto bi muftija pokojni reko "od neznanja je gore samo kupljeno znanje". da bi stekao diplomu, moras citati/uciti. da bi stekao iskustvo moras koristiti ono sto si citao, ucio i tu ne trebas stati. da bi stekao sposobnost ( naravno pricamo o kognitivnosti, ne o motorici ) kao vjestini, mozak mora da procesuira i jedno i drugo. obrazovni sistem u danasnje vrijeme nas uci sta da mislimo, a ne kako da mislimo. niti je odgovor iz knjige niti pricam sta bi trebalo biti u idealnom svijetu, ovo je dio vezan za mene kao osobu koja ima velikog dodira sa ovom temom i priblizio sam odgovor sto jednostavnije bez ikakve doktrine i teskih rijeci. diploma, iskustvo, sposobnost su tri brzine, danasnjem drustvu je jedina brzina rikverc.
Zanimljiva tema i veoma bitna.

- Ja ću malo pisati o samom sistemu školovanja jer mislim da je i to bitno prije nego što se dođe do diplome :

Prije nekih šest godina imao sam priliku da pričam sa ljudima koji su imali samo srednju školu,studirali i oni koji su završili fakultet.
Složili smo se da trenutni plan i program školovanja nije najbolji. Smatrali smo da bi najpribližnije školovanje mladih ljudi bio sistem kao što je u Finskoj ili Kini..
Ako vidimo da neko dijete nije kapacitet za matematiku,fiziku i slično a nadareno je za crtanje,pjevanje,sport itd. usmjeravati ga u tom smjeru uz neko osnovno znanje a da je sposoban za ostale društvene aktivnosti. Ja dok sam išao u školu drugar je vrhunski crtao ali matematika,fizika da je bila manja ocjena od 1 dobio bi je. Godinama je od strane nastavnika bio pod pritiskom da se zna za veću ocjenu i to je direktno uticalo i na ostale predmete u kojima je mogao imati veću ocjenu jer kao što kažem nije bio kapacitet. Isto tako smatram da bi trebalo u prvih par godina školovanja izvršiti grupisanje đaka po znanju kako bi oni bolji đaci koji su u 90% slučajeva i mirniji na nastavi imali prostora da više uče na času s obzirom da lošiji đaci obično ne prate nastavu, smiju se, dobacuju itd.

-Što se tiče diplome,iskustva i sposobnosti :

Realnost je da što jači papir imaš veća je šansa za većom platom i boljim poslom. Nažalost već godinama praksa je da se u toku školovanja učlaniš u stranku, završiš privatni fakultet i time poštene i pametne ljude otjeraš iz države ili rade neki drugi posao. Lično poznajem više ljudi koji imaju državne fakultete a rade poslove koji su za one bez srednje škole. Poznajem i osobe koje imaju fakultet ali su u toku školovanja malo "skrenuli" tj. nisu više bili sposobni da obavljaju taj posao koji su toliko godina studirali i završili.

Ja sam išao ugostiteljsku školu a radio sam četranest godina kao serviser i trgovac računara i telefona jer me to zanimalo ,to sam volio i u školu dok sam išao.
Ako gledamo trenutni sistem, žalosno je da prvi ja ne radim posao u struci a radim posao nekog ko je više učio od mene ali moja slabost a prednost poslodavca je to što znamo kakav papir imam i tu kreće kolotečina.

Treba mjenjati komplet sistem na svim poljima ali to mislim da se neće dogoditi uskoro. :D

1 odgovor

  • Mide

    Mide

    to ti je ko na igrici kad hoces da imaš stat iz svega da zakucaš na 100% - et to je kod nas obrazovni sistem, nemoj ni slučajno ostavit šansu da neko ima pravo izbora (opravdano u 10% slučajeva)
Treba uciti skolu i zavrsiti i imati potvrdu diplomu . Ali ako je diploma kupljena onda je to veli problem, jer smo kao drustvo svakako propali. Diploma kupovna cisto neznalicama i podobnim koristi radi boljeg pozicioniranja, sto je ocaj.
Mislim da je fakultet (relevantan) dobra ulazna karta na trziste rada ali da sve ostalo ovisi o tvojim sposobnostima. Ja sam na fakultetu imao kolega sto su imali prosjek 9.5+ ali su imali cak i anxiety da profesoru postave pitanje - zavrsili su na skroz average poslovima i karijerama. Dok su neki drugi koji su bili prosjecni a znali se izbirikati - probiti, napravili jako dobre, zavidne karijere. Tako da mislim stvarno da su soft skills, motivacija i upornost nesto sto te odvaja od mase. Da ti ne znam kakav fakultet nije garant nekog domenskog uspjeha u praksi ako si ti mutav za zivota inace :D
Ja sam upisao FIT, i samo me podsjetilo da mrzim učiti. Nisam dalje od prve parcijale prve godine pomakao.

Evo 10 godina radnog staža, od tog 9 godina u IT-u.

Krenuo od neke IT firme, serviser i terenski tehničar. Pa radio kratko u maloprodaji, pa radio u Intesi u IT odjelu, pa evo sad radim 5 godina u Porscheu.

Ko ne poznaje IT svijet i materiju, može imati 10 fakulteta i džaba će mu biti. Ja ga nisam završio, za ovo što ja radim skoro pa i nema specijalizacije na fakultetu, barem kod nas u BIH. Sve se svodi na programere i developere itd.
Mislim da se ovdje često pogrešno postavlja pitanje, kao da čovjek mora birati između diplome, iskustva i sposobnosti. Po meni, najbolje je kada imaš sve troje, ali ako bih morao birati šta na kraju najviše vrijedi, rekao bih da je to sposobnost čovjeka da svoje znanje primijeni u praksi, riješi problem i nastavi učiti.

Govorim i iz vlastitog iskustva. Završio sam softversko inženjerstvo na IUS-u u Sarajevu i ne smatram da je fakultet bio gubljenje vremena. Naprotiv, dao mi je određenu širinu, temelje i način razmišljanja. Međutim, tek kada se susretneš sa stvarnim projektima, rokovima, greškama i problemima za koje ne postoji gotovo rješenje u knjizi, shvatiš koliko još imaš naučiti. Diploma ti može otvoriti vrata, ali ono što znaš i možeš uraditi određuje koliko ćeš daleko stići.
Imao sam priliku predavati na par fakulteta kod nas. Kad vidim kakvi su profesori, a Boga mi i dobar dio studenata danas, odgovor moze biti samo jedno: je**s fax
Iskreno, danas imam osjećaj da su zanatlije među ljudima koji najbolje prolaze. Majstori, električari, vodoinstalateri, keramičari, automehaničari... ljudi bukvalno ubijaju pare ako znaju svoj posao i ako su ozbiljni u onome što rade. Nekada se na zanatska zanimanja gledalo kao na nešto manje vrijedno, a danas dobrog majstora čekaš po nekoliko sedmica i još moraš biti sretan ako uopšte nađe vremena za tebe. 😂

S druge strane, imamo ljude koji završe fakultet, ulože pet ili šest godina života, a poslije toga rade za platu koja jedva pokrije osnovne troškove. Naravno, ne važi to za sve i ne treba generalizovati, jer ima i odlično plaćenih stručnjaka s fakultetom.

Po meni je najveći problem što se kod nas godinama stvarao osjećaj da moraš završiti fakultet da bi nešto postigao u životu. A realnost je da tržište danas sve više traži konkretno znanje i ljude koji znaju završiti posao.

Ne mislim da treba zanemariti obrazovanje, ali mislim da smo malo izgubili osjećaj za vrijednost praktičnog rada. Na kraju krajeva, nije najvažnije šta piše na papiru nego koliko vrijediš u poslu koji radiš i koliko si spreman napredovati. 😎😎
Sta znam, imam dosta raje koja je upisala i zavrsila fakultet i nakon toga otisli sasvim drugim putem i nikad im nije zatrebala ta diploma…
Po meni ima smisla zavrsiti ga ako znas da je to ono cime zelis da se bavis u zivotu, eh sad koliko nas je toga svjesno uopste sa 18 godina i to je pitanje.

A sad kao odrastao covjek kad se prisjetim svojih ucitelja, nastavnika i profesora (cast rijetkim izuzetcima, koji su bili pravi pedagoski radnici) dobro smo ista i naucili. U svakoj skoli koju sam pohadjao je bilo psihijatrijskih slucajeva medju osobljem.
Zanimljiva tema? Pošalji je raji.

Šta ti je u poslu više donijelo, papir iz škole ili ono što si naučio radeći, i na kojem primjeru si to shvatio?

Demonijak, Debaa i smiley već pišu u ovoj temi. Napravi profil za minutu i odgovori.

Poslije prijave vraćaš se ovdje.

Slične teme

Napravi profil i odgovori

Za palac, citat i odgovor treba ti profil. Traje minutu, a tema te čeka tamo gdje si stao/la.

Imaš profil? Prijavi se i vraćaš se ovdje.