Naš FACEIT bio je Benjin papir

Danas upališ CS, klikneš matchmaking i za nekoliko minuta si na serveru. Nekad je sve počinjalo odlaskom u igraonu, a ko je najbolji saznavao si s papira zalijepljenog ispred ulaza.

Moja priča počinje 1999. godine, u MLT igraoni u Hrasnom. Jasa, Richie, Lela… Igrali smo Half-Life, vrtio se Crossfire i vrijedilo je jedno pravilo: nema paliti nuklearnu. Naravno, svi su je palili. 😂

Onda je Oggy jednog dana donio CS na disketama. Još je bio beta, a mi smo krenuli s cs_mansion i cs_siege. Kasnije smo igrali cs_assault, shoothouse i slične mape. Moj nick bio je !ndiana Jones .

Igranje nam je tada bilo skupo i često nismo imali para za termin. Pomagali smo po igraoni kako smo znali i umjeli, samo da nas puste malo džabaluka. Znali su nam izaći ususret i dati da igramo i kad nemamo. Takve stvari ostanu u sjećanju jednako kao i same partije.

Iz MLT-a smo prešli kod Neleta, u igraonu kod pekare Ravenna, a poslije kod Benje i Ede u Xonix u Majorci na Malti. Benjin nick bio je HuHa 2002, a posebno pamtim njegovu isprintanu rang-listu najboljih igrača.

Svake sedmice čekali smo taj papir. Dolazili bismo ujutro prije njega i stajali ispred igraone, čekajući da donese listu i zalijepi je. Da vidimo ko je najbolji i jesmo li se mi pomjerili koje mjesto. Nama je to bio svjetski ranking.

Najdalje što sam dogurao bilo je treće mjesto, a @FataL je bio drugi. Vrh nikad nismo uspjeli uzeti. Pri vrhu su često bili @bU , @Cage i ostala ekipa, a kad dođu i ostali noxicus-ovci i prvi i drugi i treci tim poput TH3_SK1NT, Method_Man, Bichara, BELAJSUZ-a, sve nas sataru. Toliko o našim ambicijama. 😄

Kad danas razmišljam o tim godinama, prvo mi naumpadnu ljudi i nickovi. Oggy s disketama, čekanje Benje s isprintanom listom, pomaganje po igraoni da dobijemo još malo vremena za igranje.

Zato mi povratak gamers.ba nakon 11 godina toliko znači. Uložili smo mukotrpan rad da ga vratimo, a volio bih da se ovdje ponovo okupe ljudi koji nose slične uspomene. Da vidimo gdje smo danas i da koju partiju opet odigramo zajedno.

Gdje je počela vaša priča? Koja igraona, koji nick i koja ekipa? Pišite, možda se baš ovdje ponovo pronađemo.

Ovaj nick sam ja slucajno pogodio, inicijalno nick je bio "Wonter" i koji sam zaboravio vec iduci dan, isti mi je "izmislio" jedan stariji momak sto je igrao u istoj igraoni.
Takodjer smo igrali half-life, cs je bio kao dodatni mod pa hajde da pokusamo. Mislim da je bila verzija 1.2 ili 1.3, sjecam se da su se tad mape igrale poput: areaZ4, cargoship, assault.
Sto se tice prvih igraonica, dvije su bile ovdje na Breci (zaboravio sam imena) pa onda na Bjelavama "Bit", poslije toga presli smo dole u igraonu na Cobaniji (i njeno sam ime zaboravio), onda smo presli u Neon i u igraonu kod Ekonomske gdje je radio Bruno (i to sam ime zaboravio...).
Poslije toga mix izmedju Stasneta i Neona i zadnja igraona u koju sam usao jeste bila od Cage-a kad je otvorio gore na Bistriku...

Sa Alipašina sam, jedina igraona je bila Vision na vojničkom i neka u a fazi al nisam u zivotu otiso. Znao sam za ove vamo u gradu ali je bilo užasno daleko, a jedva me stara puštala i do vojničkog u vision koji je bukvalno 5 min hoda od moje zgrade bio, al sad kontam da nije to zbog daljine već zbog para

Igralo se vječno iceworld i deathmatch (mapa) na lanu i tu sam bukvalno naučio hodati u kanteru. Kad nije bilo nikog ulazilo se na teranet, epn i bihnet. Malo sam i dote kao učio igrati al sam bio totalni bot, nisam znao itema sastaviti i sjecam se da me neko ucio da ne smijem potion iskoristiti i primiti dmg (nevjerovatno cega se covjek sjeti). Tu sam i wow i mU vidio prvi put, prvi mmorpgi u mom zivotu, bez ikakve najave i zijanio se da postoje takve igrice.

Bukvalno nisam nikad meca odigrao na lanu i igrao sam public godinama dok nisam poceo kuci igrati online i vidio da je 5v5 zapravo kako se ova igrica igra ali tad su igraone vec polako bile pri kraju

Jbg ja sam malo mladji tad bio (94 godiste) i bas nekako u vrijeme kad je počeo internet dolaziti masovno i da se zatvaraju igraone, ja sam se počeo baš aktivno baviti gamingom tako da se osjecam da sam fulio bas dobro iskustvo, mada sam nadoknadio preko neta i upoznao bas baaas dosta ljudi. Ali uvijek ce mi bit krivo sto nisam igrao vise lan clanwar

Nickove sam imao neke glupe i sa 10 godina sam skontao ovaj, kombinacija slova iz imena i prezimena xd ekipe nisam nikad imao, razlog gore. Ovo online sam sa svakakvim ljudima igrao kroz godine ali ništa ozbiljno, imao sam shit konekciju i pc i nije bilo moguce se baviti ozbiljno

Kod Ekonomske mislim da je bio Crack?

Za nas provincijalce iz Ilijaša, SonNet je bio internet klub u kojem smo visili i u kojem smo odrasli. Tu je sve krenulo s Half Life - Opposing Force (Gasworks mapa). Jedan od suvlasnika je odnekle iz Njemačke donio Counter Strike u beta verziji, mislim da je bila 0.6 ili 0.7; to nismo odmah prihvatili, jer valjalo čekati kraj runde za respawn, dok te na Gasworksu stvori odma (jebiga, tu je itakako važila ona vrijeme je novac ), pored toga, igra je došla s nekim botovima koji su bili pokvareno overpowered (headshot čim te vidi).

U tim prapočecima, sjećam se da sam igrao s Lavom popola, jedan hoda (tastatura), drugi nišani (miš). xD

U internet klubu se sastajala i starija raja koja je pored HalfLife-a i CS-a donijela stvari poput: Age of Empires I i II; Collin McRae rally, Cossacks; FIFA, NBA; Call of Duty 1 i 2; Delta Force; Warcraft III i IV, odatle Hero Siege i DoT-a; WoW smo počeli tek kasnije, otprilike početkom originalnog TBC-a.

Pomenuti internet klub je radio do 22:00; ljeti je nakon toga išlo čišćenje u trajanju od pola sata i priprema za noćnu LAN partiju Call of Duty 2. Tu sam proveo nezdrav broj dana i sati (i naslušao se najkreativnijih psovki ).

Jedna od omiljenih stvari je bila iznajmljivanje internet kluba za Novu godinu, uvijek se okupljala dobra ekipica i bilo je odlično svaki put. Većina tih ljudi sada živi van BiH, ali smo ostali u kontaktu i svi smo jako dobri prijatelji.

Kod mene je sve počelo 2002/2003 u igraoni Delfin (mislim da se tako zvala) u Hrasnici, bio u neboderu (sdašnja buregdžinica) rokao se prvo CS 1.5 i kasnije LAN, odemo na velikom odmoru ili poslije škole a tamo su igrali velikani kantera malo stariji od nas @barLOK @b0k1 @nera_f @AXL @son1c i još je bilo sigurno momaka zaboravio sam, teško se od njih mogao nači slobodan računar podebljano onda je u klubu bio Diualup i tamo sam čuo za gamers, epn, bihnet, nostalgija.com, miRc, sa-x .itd

Što se tiče nikova bili su: iNO, WarkNoX, son1k, eclipse mijenjali se nickovi ko čarape

2004 dobijam računar a već 2005 Dialup i više nisam dolazio toliko u igraone.

Bravo jeste, ne bih pogodio znaci nema sanse, haha
Jos ako neko prosljedi ime za ovu igraonu na Cobaniji, bio bih mu max zahvalan, haha.

Da nije Phoenix izmedju cobanije i drvenije?

Gemini ?

E jeste, tu sam se prvi put susreo sa onim sistemom sto dobijes username i pw na papiricu pa igras tako na vrijeme a ne ono "E TI TAMO NA 5ci, IMAS JOS 5 MIN"

@b0k1 i taj mi je poznat ali mislim da nisam igrao u tome

asime pocni pisat blogove

Sve sarajlije majka mu stara pucao se half life i cs 1.1 u Tuzli takodjer, ja sam vecinom igrao po igraonama u TC Sjenjak (asterix, planet, monkey…) i u onoj iznad bivse Rome ne znam vise ni kako se zove kasnije se svega igralo, Sven Coop, America’s Army, CoD1 i CoD2… tu sam i prve MMOe zaigrao, CABAL Online, Silkroad, pa kasnije WoW. Sve ove navedene sam probao igrati i u modernije doba, i ne mogu da vjerujem sta nam je bilo nerealno dobro, pokvarile su nas ove moderne igrice

Igrao sam i ja iznad Rome, ali ne znam ime

Što se tiče početka, igralo se u Safianu u Kalesiji. Godina možda 2002-2003.
Dobijem pola markice za školu, naravno uzmem pola sata. Sjećam se ko sad dobiješ papirić sa kodom, uneseš i odbrojava ti tačno 30 minuta.
Inače uvijek igrao pod nickom Frisk/LennoX. Poslije se nabavio neki PC, pa se počelo kod kuće igrati, onda se i počeo WoW derati.

Sve do neke 2011/2012 onda pauza par godina, pa se počelo opet 2015/2016 jedno godinu dana.

Prva igraona bila u Vogosci, sjecam se dan danas ja na glas jaranu govorim one brojeve za login, neki lik cuo i usao i potrosio mi sat vremena
Poslije toga na Dobrinji bile dvije igraone, k'o klinac igrao onog Kozaks i Generalsa pa smo tek kasnije poceli da igramo Kantera. Tako onda stari kupi prvi PC, ja igrao fy_snow sa botovima, nije se odmah imao internet. Kasnije lagano internet, msn, facebook i onda igranje online do dan danas.. Pogotovo se sjecam kad je Sef iz Stasneta poceo da udara Entela sa daskom za rezanje mesa, nesto ovaj psovao, udarao sta li, ovaj ga pocne udari daskom

Bilo je stvarno i dobrih lan turnira i finih igraona.. Ove danas igraone svemirske, djeca nemaju mira da igraju jednu igru..

Asime uploaduj mi knjigu

Prošlo je dosta vremena od prvog igranja kantera ali napisaću barem ono što sam upamtio, a za ostalo neka me ispravi kolega @milan .

Moj početak bio je u igraonici ne znam tačan naziv ali taj što je držao zovu ga Šurda.
Bilo je to negdje 2002 ili 2003 tad je bio 1.5 kanter i nick bio mi je mirofa ako se dobro sjećam i tad ko je imao para i vremena igrao je po čitav dan da bude prvi na ranku u toj igraonici. Ne sjećam se da li su bile nekakve nagrade ko bude prvi na kraju mjeseca ali bilo je ako ništa da možeš igrati džabe neki period.. Ja sam tad bio malen ali ako uspijem izvući od roditelja 0,50KM do 1KM to je bio savršen dan.

Kasnije otvara se igraonica kod Buce i tu kreće moj cs život, a tu smo igrali @milan @b0r1sS @csmajstaduca @cempa itd...

Roditelji me pošalju u prodavnicu da kupim stvari, ja kažem da sam 0,50KM ili 1KM potrošio na slatkiš a ostavim sebi sa strane za igraonicu ...
Svaku marku koju sam imao viška trošio sam na igraonicu..
Kući sam imao Pentium III sa najlošijim internetom pa nije imalo smisla da budem kući i igram protiv botova a fps 30 ...
U igraonici sam najviše vremena prvodio, a ako nemam para da igram onda sjedim gledam kako drugi igraju .
Kasnije mi je iz Sarajeva donirao P4 Edin Proho (ne znam mu nick ali sjećam se i dan danas kako je izgledao) ali opet sam išao u igraonicu.

Igraonica je radila negdje do 2010/2011 i to su ujedno od 2004 pa do 2011 ajmo reći i najljepše godine dok smo igrali.
Kada bih mogao vratiti vrijeme unazad sigurno bi bio taj period.

U samoj igraonici uslovi su bili srednji, fps u cs 1.6 bio je 100 ali smo imali loš internet, čim je vjetar, kiša, snijeg ili neko gleda youtube klipove stalno je kočio internet... Tu smo živce pogubili.
U takvim uslovima igrao je i @milan za eu4iu , KKA , BIH reprezentaciju.

Prije zatvaranja igraonice radili smo @milan i ja i to je nešto najjače bilo.
Ja otvorim igraonicu u 10:00h , dođe @milan u moju smjenu i budemo skroz do 04:00h ujutru naredni dan.
Odemo spavati, Milan sledeći dan otvori u 10:00 i ja onda odem kod njega u smjenu i opet do zore.. U prosjeku možda 5-6h da smo spavali a ostalo bili u igraonici, teški no life.

Zanimljiv podatak , ova fotografija ispod što dva policajca igraju cs 1.6 na LAN-u nastala je u mojoj igraonici a koja je postala viralna mnogo godina poslije toga. :

Iskreno vise se i ne sjecam tacno koje godine sam prvi put sjeo za komp i upalio kanter, ali se kristalno jasno sjecam gdje je moja prica zapocela... u Blue Planetu

Svi moji prvi koraci u igri vezani su za Dinu Bacvica (rahmet mu dusi). Uz njega sam doslovno naucio hodati po mapama. Gledao sam kako igra ucio one prave osnove koje ti ostanu urezane zauvijek.

Nakon te ere, uslijedilo je nezaobilazno igranje u Neonu, pa onda Stasnet i tako redom..

Nakon punih 17 godina gledam onaj svoj stari post iz 2009. i ne vjerujem šta sam sve nadrobio, ali svaka riječ je bila čista emocija i istorija. Prošlo je dosta vremena, nakupilo se 35 godina u guzici, ali kad izađem na CS2, shvatim da se neke stvari u čovjeku nikad ne promijene. Opet sam zaražen, isto kao nekad, i prejako mi je što je raja ponovo na okup, ma gdje god bili.

Sve je počelo za moj rođendan 16.05.1997. godine kad mi je otac kupio "Terminator" konzolu. Naravno, stari nije imao pojma o tehnologiji (ni dan-danas ne zna poslati poruku niti provjeriti kredit), pa je to bila čista lutrija kako je uopšte uspio skopčati onaj žuti kasetar na TV. Kad sam prvi put uzeo onaj "dzojstik" i pokrenuo Super Marija, ušao sam u svijet koji me potpuno usisao i maknuo od svakodnevice.

Onda me haver Nermin pozvao kod sebe. Njegov stari, inače električar, sastavio neku Segu iz kontejnera, pa kad sam ušao u sobu i vidio onu veliku bijelu skalameriju sa milion kablova i ogromnim monitorom, mislio sam da je u pitanju neki teški video-uređaj. Trebalo mi je sat vremena da se odvažim i pitam hoćemo li igrati, a još sat da shvatim šta su miš, tastatura i taj čuveni Windows 98.

Kad je Nermin odselio na Dobrinju, išao sam za njim samo da bih se igrao na tom čudu od računara. Sudbina je htjela da se i moja porodica uskoro preseli na Dobrinju, prvo u nanin devastirani stan, pa onda u tetkin koji je stari pomalo sređivao kako je zarađivao pare.

Na Dobrinji sam išao u OŠ "Skender Kulenović" i tu se otvorila legenda od igraone — Arena. Vlasnik Mahir (svima poznatiji kao Torres) bio je likčina, uvijek nam je pokazivao kako se šta pali i popravlja. Tu sam upijao sve. Mahir je dovodio ekipu s Breke (gdje je bila druga Arena) da pikaju CS 1.3, a među njima i ekipu u kojoj je bila jedna djevojka koja nas je sve rešetala. Mi smo molili Mahira da nas pusti na taj famozni Counter, ali pravilo je bilo jasno: nema Countera dok ne savladate Half-Life!

Jedne noći, dvojica likova ispale za meč protiv Breke i Mahir stavi mene i brata da "uskočimo". Igrao sam tada na strelice, savladao kontrole i tako je počela moja opsesija. Ako me stari nije mogao naći na ulici, znao je 100% da sam u Areni. Ubrzo se otvorila i jeftinija konkurencija, igraona "Kod Nene". Kad je Mahir odlučio zatvoriti Arenu zbog slabe zarade, mi djeca napravimo "štrajk" i na hamer papiru napišemo legendarnu parolu: "Ako zatvoriš Arenu, je*****o Nenu!" Čovjeku krenule suze na oči od smijeha i muke, ali šta ćeš — pare su presudile.

Kraj moje "igračke karijere" kod Nene desio se kad mi je neko iz novčanika (koji sam ostavio pored kućišta) ukrao pare od izleta koje sam skupljao kao blagajnik. Stari mi je postavio ultimatume i zaprijetio da će mi kičmu polomiti ako me opet vidi u igraoni, pa sam morao smanjiti doživljaj.

Nakon tri mjeseca peglanja, stari mi konačno donese neko smeće od kompa s posla. Nermin dođe da pogleda konfiguraciju i hladno me pošalje u PM: "Kakva ti je ovo kanta, Armane?" Na tome je mogao raditi samo Tetris i neke Milka igrice. Uvedem ja dial-up internet — ono krčanje pri spajanju mi je i danas u glavi.

Oko 2005. ubacim neku kakvu-takvu grafičku i HD, instaliram CS 1.5 i udaraj po botovima. Kad zastopa, izudaram kućište i vozi dalje. Preselim se na Skenderiju, upišem Ugostiteljsku na Bistriku i tu krene nova faza: Neon kod Zeke, BSD, Blue Planet, pa otvaranje Inferna... Ma to su bila vremena!

Tada sam u razredu bio sa Gestapom i on me odvede u Stasnet da gledam svoj prvi pravi meč: SpetzNatz protiv dyemsona (HaruN., bladehood, gestapo, P4SA vs. M-team - ELA, Cassy...). Od tog dana sam se naložio do kraja. Zaraza je postala oficijelna.

Kroz CS sam upoznao čitavu ekipu, dobio bolji komp, stekao brutalne prijatelje.. Ma sva raja koja je igrala CS bila je vrhunska za druženje i izlaske.

Kako sam zapravo postao "Sila"?
U to vrijeme moj nick je bio silqysmooth, što je raja vremenom skratila na Sila. A najjača anegdota vezana za nick desila se u kaficu kod Neona. Dogovaramo mi meč i ja zovem lika koji se zove Ismet (isto kao i jedan je**n lik/legendarni gangster iz tog vremena). Pored mene u kaficu sjede neki ozbiljni, nabildani momci, vidi se iz aviona da su s one strane zakona. Ja, pun sebe, na sav glas galamim na telefon: "Ismete, Sila je, ajde da se popucamo!" Ovi likovi pored mene se sjebucnuli, gledaju me u čudu i nevjerici šta ovaj balavac priča i kome prijeti... I eto, tako ostadoh Sila u raji za sva vremena.

Danas, sa 35 godina, kad palim CS2, osjećaj je skoro isti. Možda su refleks malo sporiji, ali srce je na mjestu.

Na cobaniji je bio finix a gemini je bio u senoinoj na prvom spratu

Kulturni centar Hadžići, počeo igrati CS 1.5 i Half Life negdje 2004 (osam godinica derle). Sjećam se da je 0.50KM bilo 30 min.

Kupio diskete i uradio copy paste ikonica sa desktopa misleći da sam kopirao sebi igrice

https://https://web.archive.org/web/20031208165323/http://www.hadzici.com/internet.htm

Kasnije su se otvorile Under City i još neka... ne mogu joj se imena sjetit.

@skyben @Noxez @irholio pomozite haha.

Ma isao sqm u oba al nisam bio u vinklu Znas kakoe kad se mi iz Hrasnice pojavimo u Sarajevu 😂😂

Vide asfalt i kazu, "u j**o te sto je zemlja poledila"
Voli te brat <3