Pozdrav momci evo mene sa još jednom diskusijom
Danas sam odlučio napisati nešto o čemu je zaista potrebno puno priče i raspravljanja.
Iz nekih podataka utvrđeno je da je u toku rata u BiH preko 60% stanovništva bilo nepismeno. Doduše danas se situacija malo popravila i nismo više na famoznih 60%. Međutim našu zemlju i dalje tišti taj val ljenosti mladih kojima škola pretstavlja najveći teret u životu. Sjećam se dana kada sam trčao iz sve snage u školu samo da bih stigao ranije otići u biblioteku i pročitati par stranica knjige. Danas, možda jednu deceniju kasnije sve se izmjenilo. Mladi slabo čitaju, volkabular im je sveden na minimum, slabo razmišljaju, imaju visoke ciljeve bez velikih argumenata i bez velike požrtvovanosti da bi opravdali te ciljeve. Počeo je preovladavati ulični jezik, psovke, riječi od kojih se naježiš... Baš neki dan razgovaram sa bivšim profesorom informatike o ovoj temi. Mišljena nam se u velikoj kapi poklapaju i smatramo da je mogućnost obrazovanja u BiH veoma visoka ali da mladi jednostavno nemaju volje. Sjećam se, veoma davno je to bilo..., u moje doba ako bi pao to bi bila velika sramota za tvoju porodicu. Danas, priča mi inače dobar drug srednjoškolac, da je u njegovom razredu od mogućim 28 palo 19 učenika. Meni su bukvalno krenule suze na oči kada sam ovo čuo. Zar je toliko teško sjesti 30 minuta dnevno za radni stol i otvoriti bar zadaću uraditi. Čak i sa određenom dozom koncentracije pri radu zadaće može se naučiti za 2. Možda i niste talenat za učenje jel' ali svakog, čitaj svakog, učenika koji je miran i redovno prati na času, ne priča, ponaša se uzorno itd., profesori će pustiti. Ali ne .. Danas mladi bježe sa časova da bi zapalili cigaru, otišli na kafu (ono sa 15-16 godina naučilo bježat da pije kafu...) ... Dakle u njihovim životima vlada sve, ali ne želja za napretkom. Svi očekuju da će se ostvariti sve njihove želje, da će dobiti posao u velikoj firmi, da će im radno vrijeme biti 2 sata ... Zaista meni nekad bude veoma teško i zapitam se : "Zašto su oni ovakvi a mi nismo bili ? Bili smo i mi djeca, znali smo ponekad i popušiti i popiti, pa eto i pobjeći, ali nismo bili ni 10% "buntovni" kao ovi danas .." Što je najtužnije, djevojke postaju poput muškaraca. Psuje, imaju veću slobodu nego ikad u historiji (pod slobodom mislim na činjenje veoma vulgarnih stvari na javnim mjestima), ponašaju se bahato, ne kontrolirano, bezobrazno... Prije nekih 10-15 godina takva djevojka nije postojala ili bi bila jedna od 10000 njih ... Ako pod ovime smatramo revoluciju obrazovanja i napredak BiH ka Evropskoj Uniji onda nam se crno piše .. Ako na mladima svijet ostaje onda nam se još crnije piše. Ne kažem da su svi isti. Ima izuzetaka i njima svaka čast. Ali šta nekolicina može protiv većine ? Primjera radi, neki dan prolazim pored Medicinske i nako letimično bacim pogled i osluhnem ... Što bi moja nana rekla : "Estakvirullah ..." Eto kažu jedna od boljih škola u Sarajevu, a vjerujte mi meni je ono više ličilo na hordu maloljetnika nego na školu. Mladi su previše egoistični, šovinistički se ponašaju, imaju toliko mržnje u sebi da je to nevjerovatno... Svakim danom padamo sve dublje, razvratnije se ponašamo, stopa obrazovanja ide ka minimumu, mladi se prodavaju za alkohol i drogu, žive na iglama i posljednjim kapima alkohola...
Ono što nama ostaje je to da se nadamo da će u budućnosti ove osobe shvatiti da njihov život ne vodi nikamo sa takvim ponašanjem. Svi oni, kad tad, će osjetiti zub svog ponašanja, osjetit će kaznu koja će ih stići, osjetit će muku i teško pokajanje za prohujalim vremenom... Iako je ovo malo univerzalnija tema, zadržao sam se samo na BiH jer ipak mi tu živimo.
Kao i u prethodnih par diskusija i ovdje ću navesti par skretnica samo radi lakše orijentacije :
- Da li stopa obrazovanosti utiče na cjelokupnu strukturu društva i kako ?
- Po čemu se ogleda egoizam i šovinizam u mladim osobama ?
- Po vama, za čime mladi više žude : Za obrazovanjem i napretkom ili za provodom i ponorom ?
- Da li su roditelji u nekoj mjeri krivi ili je to većinom odgovorno društvo ?
- Koje su najadekvatnije mjere za najbrže rešenje ovog problema ?
Evo da malo nadopunim tekst jer mi je došlo poslije pitanja još par ideja.
Po meni, roditelji su nosioci početnog stadija djetetovog obrazovanja i kulture. Od roditelja sve kreće. Naučno je dokazano da će dijete koje je odraslo u naslinoj porodici biti nasilno ili da će dijete koje je odraslo u prisustvu alkoholičara biti alkoholičar. Kada dijete uđe u pubertet a da pri tome nije dobro naučeno i nije dobro upućeno u svijet te ako nema dovoljno dobro razvijenu komunikaciju sa roditeljima, onda je teško kontrolivo (nadam se da sam se adekvatno izrazio pošto mi trenutno ne pada na pamet ni jedna druga riječ
) i željeće isprobati sve što mu svijet nudi. Te adolescentne godine su period gdje dijete sazrijeva u potpunu i kompleksnu ličnost. Ako roditelj tada uspije "iskontrolirati" dijete (što je najlakše upornim razgovorima i savjetima), onda se roditelj može smatrati uspješnim jer će znati da će njegovo dijete biti svjesno u u svakoj situaciji i da neće donositi pogrešne odluke. Ako pak to dijete u pubertetu ispadne iz kolosijeka pravog puta, onda je to teško vratiti u kasnijim godinama. Tu dosta i društvo ima ulogu ali ipak dijete mora razlučiti vlastitim moćima primjećivanja ko je sve za njega a ko nije. Ako želi biti klošar zna se gdje mu je mjesto. Isto tako ako želi biti u budućnosti ozbiljan i poslovan čovjek čvrstog karaktera i stabilnih mentalnih karakteristika zna se gdje mu je mjesto. Dakle da sumiram, po meni najvažniju ulogu u djetetovom životu imaju roditelji. Škola je tu također ali ona nije sposobna kao institucija u potpunosti obrazovati mlade jer oni sve to shvataju kroz smijeh. Sjećam se, išao sam sa kolegom profesorom u jednu školu (ne znam tačno koja ali uglavnom je negdje na Ilidži) da predajemo o mogućim bolestima spolnih organa. Ja sam pri prvom pominjanju "muškog uda / penisa" u našem izlaganju otkrio ko je tu stabilna osoba. 99% njih se smijalo i zbijalo šale, dok su 2 djevojčice i jedan dječak spustili glavu i zacrvenili se.
To je jedan dovoljan pokazatelj kako mladi život shvataju ozbiljno (8 razred je to bio).
Ovo je već malo ozbiljnija tema za diskutovanje ali eto ako neko kojim slučajem ne zna šta je egoista i šovinista evo vam dolje "definicija"
Egoista je osoba koja voli samo sebe i prihvata samo svoje mišljenje te odbija raspravu o svom mišljenju. Tj. radi sve u svoju korist, pretendira samo svoj uspon, ne shvata probleme ostalih ljudi itd.
Šovinista je osoba koja mrzi i(ili) diskriminira određenu skupinu ljudi, naciju, državu ...
Nadam se još jednoj uspješnoj diskusiji
Nadam se da će naš Nera posmatrati i ovu diskusiju kao i prethodne ^^
Izvinjavam se na eventualnim greškama.
Danas sam odlučio napisati nešto o čemu je zaista potrebno puno priče i raspravljanja.
Iz nekih podataka utvrđeno je da je u toku rata u BiH preko 60% stanovništva bilo nepismeno. Doduše danas se situacija malo popravila i nismo više na famoznih 60%. Međutim našu zemlju i dalje tišti taj val ljenosti mladih kojima škola pretstavlja najveći teret u životu. Sjećam se dana kada sam trčao iz sve snage u školu samo da bih stigao ranije otići u biblioteku i pročitati par stranica knjige. Danas, možda jednu deceniju kasnije sve se izmjenilo. Mladi slabo čitaju, volkabular im je sveden na minimum, slabo razmišljaju, imaju visoke ciljeve bez velikih argumenata i bez velike požrtvovanosti da bi opravdali te ciljeve. Počeo je preovladavati ulični jezik, psovke, riječi od kojih se naježiš... Baš neki dan razgovaram sa bivšim profesorom informatike o ovoj temi. Mišljena nam se u velikoj kapi poklapaju i smatramo da je mogućnost obrazovanja u BiH veoma visoka ali da mladi jednostavno nemaju volje. Sjećam se, veoma davno je to bilo..., u moje doba ako bi pao to bi bila velika sramota za tvoju porodicu. Danas, priča mi inače dobar drug srednjoškolac, da je u njegovom razredu od mogućim 28 palo 19 učenika. Meni su bukvalno krenule suze na oči kada sam ovo čuo. Zar je toliko teško sjesti 30 minuta dnevno za radni stol i otvoriti bar zadaću uraditi. Čak i sa određenom dozom koncentracije pri radu zadaće može se naučiti za 2. Možda i niste talenat za učenje jel' ali svakog, čitaj svakog, učenika koji je miran i redovno prati na času, ne priča, ponaša se uzorno itd., profesori će pustiti. Ali ne .. Danas mladi bježe sa časova da bi zapalili cigaru, otišli na kafu (ono sa 15-16 godina naučilo bježat da pije kafu...) ... Dakle u njihovim životima vlada sve, ali ne želja za napretkom. Svi očekuju da će se ostvariti sve njihove želje, da će dobiti posao u velikoj firmi, da će im radno vrijeme biti 2 sata ... Zaista meni nekad bude veoma teško i zapitam se : "Zašto su oni ovakvi a mi nismo bili ? Bili smo i mi djeca, znali smo ponekad i popušiti i popiti, pa eto i pobjeći, ali nismo bili ni 10% "buntovni" kao ovi danas .." Što je najtužnije, djevojke postaju poput muškaraca. Psuje, imaju veću slobodu nego ikad u historiji (pod slobodom mislim na činjenje veoma vulgarnih stvari na javnim mjestima), ponašaju se bahato, ne kontrolirano, bezobrazno... Prije nekih 10-15 godina takva djevojka nije postojala ili bi bila jedna od 10000 njih ... Ako pod ovime smatramo revoluciju obrazovanja i napredak BiH ka Evropskoj Uniji onda nam se crno piše .. Ako na mladima svijet ostaje onda nam se još crnije piše. Ne kažem da su svi isti. Ima izuzetaka i njima svaka čast. Ali šta nekolicina može protiv većine ? Primjera radi, neki dan prolazim pored Medicinske i nako letimično bacim pogled i osluhnem ... Što bi moja nana rekla : "Estakvirullah ..." Eto kažu jedna od boljih škola u Sarajevu, a vjerujte mi meni je ono više ličilo na hordu maloljetnika nego na školu. Mladi su previše egoistični, šovinistički se ponašaju, imaju toliko mržnje u sebi da je to nevjerovatno... Svakim danom padamo sve dublje, razvratnije se ponašamo, stopa obrazovanja ide ka minimumu, mladi se prodavaju za alkohol i drogu, žive na iglama i posljednjim kapima alkohola...
Ono što nama ostaje je to da se nadamo da će u budućnosti ove osobe shvatiti da njihov život ne vodi nikamo sa takvim ponašanjem. Svi oni, kad tad, će osjetiti zub svog ponašanja, osjetit će kaznu koja će ih stići, osjetit će muku i teško pokajanje za prohujalim vremenom... Iako je ovo malo univerzalnija tema, zadržao sam se samo na BiH jer ipak mi tu živimo.
Kao i u prethodnih par diskusija i ovdje ću navesti par skretnica samo radi lakše orijentacije :
- Da li stopa obrazovanosti utiče na cjelokupnu strukturu društva i kako ?
- Po čemu se ogleda egoizam i šovinizam u mladim osobama ?
- Po vama, za čime mladi više žude : Za obrazovanjem i napretkom ili za provodom i ponorom ?
- Da li su roditelji u nekoj mjeri krivi ili je to većinom odgovorno društvo ?
- Koje su najadekvatnije mjere za najbrže rešenje ovog problema ?
Evo da malo nadopunim tekst jer mi je došlo poslije pitanja još par ideja.
Po meni, roditelji su nosioci početnog stadija djetetovog obrazovanja i kulture. Od roditelja sve kreće. Naučno je dokazano da će dijete koje je odraslo u naslinoj porodici biti nasilno ili da će dijete koje je odraslo u prisustvu alkoholičara biti alkoholičar. Kada dijete uđe u pubertet a da pri tome nije dobro naučeno i nije dobro upućeno u svijet te ako nema dovoljno dobro razvijenu komunikaciju sa roditeljima, onda je teško kontrolivo (nadam se da sam se adekvatno izrazio pošto mi trenutno ne pada na pamet ni jedna druga riječ
) i željeće isprobati sve što mu svijet nudi. Te adolescentne godine su period gdje dijete sazrijeva u potpunu i kompleksnu ličnost. Ako roditelj tada uspije "iskontrolirati" dijete (što je najlakše upornim razgovorima i savjetima), onda se roditelj može smatrati uspješnim jer će znati da će njegovo dijete biti svjesno u u svakoj situaciji i da neće donositi pogrešne odluke. Ako pak to dijete u pubertetu ispadne iz kolosijeka pravog puta, onda je to teško vratiti u kasnijim godinama. Tu dosta i društvo ima ulogu ali ipak dijete mora razlučiti vlastitim moćima primjećivanja ko je sve za njega a ko nije. Ako želi biti klošar zna se gdje mu je mjesto. Isto tako ako želi biti u budućnosti ozbiljan i poslovan čovjek čvrstog karaktera i stabilnih mentalnih karakteristika zna se gdje mu je mjesto. Dakle da sumiram, po meni najvažniju ulogu u djetetovom životu imaju roditelji. Škola je tu također ali ona nije sposobna kao institucija u potpunosti obrazovati mlade jer oni sve to shvataju kroz smijeh. Sjećam se, išao sam sa kolegom profesorom u jednu školu (ne znam tačno koja ali uglavnom je negdje na Ilidži) da predajemo o mogućim bolestima spolnih organa. Ja sam pri prvom pominjanju "muškog uda / penisa" u našem izlaganju otkrio ko je tu stabilna osoba. 99% njih se smijalo i zbijalo šale, dok su 2 djevojčice i jedan dječak spustili glavu i zacrvenili se.To je jedan dovoljan pokazatelj kako mladi život shvataju ozbiljno (8 razred je to bio).
Ovo je već malo ozbiljnija tema za diskutovanje ali eto ako neko kojim slučajem ne zna šta je egoista i šovinista evo vam dolje "definicija"
Egoista je osoba koja voli samo sebe i prihvata samo svoje mišljenje te odbija raspravu o svom mišljenju. Tj. radi sve u svoju korist, pretendira samo svoj uspon, ne shvata probleme ostalih ljudi itd.
Šovinista je osoba koja mrzi i(ili) diskriminira određenu skupinu ljudi, naciju, državu ...
Nadam se još jednoj uspješnoj diskusiji

Nadam se da će naš Nera posmatrati i ovu diskusiju kao i prethodne ^^
Izvinjavam se na eventualnim greškama.


)
)