Prvo, psujem gamersu zbog ovih tehnickih poteškoća, morao sam dvaput pisat istu temu. Srecom prvi put nisam završio. Prije nego što napišete post, napišite u wordu ili notepadu, da vas nebi sjebalo kao mene. -,- 
Također ne bi bilo loše da i ovi 'iskusniji' gameri napišu svoja iskustva. Da poduče ove nove generacije nečemu. ^^
Pa da krenem. Jutros dok sam sjedio sa jaranom na jutarnjoj kafi, gledao sam djecu neku kako igraju igrica u klubu. I nešto se zamislio i prisjetio se na početak svoje 'gaming karijere'. (ha-ha) Većina nas se sjeća kad su dobili svoje prve računare ili konzole. I naravno od tog perioda je prošlo mnogo vremena, i desilo se svašta. Ima trenutaka koje pamtimo cijeli svoj život, pa bili oni loši ili dobri. Lošiji uspjesi nas uglavnom demotivišu što se igranja tiče, govore nam da odustanemo i igramo nešto drugo. (kriket xD) Al' je***i te loše trenutke, pričajmo o nekim boljim koji su se desili večini gamera.
Možda trebamo početi sa onim trenutnkom kad smo dobili svoje gaming aparature. Toga se svi vjerovatno sjećamo. Ja se sjećam kad sam dobio svoju prvu konzolu. Ne znam sada tačno kako se zvala, ugl. svi su je zvali 'crna konzola'. Valjda zbog toga što je bila crna. (lol) Prikljucio sam je na TV, i ubacio onu 'disketu' što je došla uz igru. Bilo je preko 100 igara, ali su većinom bile duple sve. Bio je mario, pucanje na one patke, bombarder, formule i još neke. Znam da sam dao puno para na nove diskete i igre. Čak sam imao običaj izvadit onu poloćicu što bude u oklopu, stavit u onu obicnu vratit je u prodavnicu i reci da ne valja ili da je vec imam. Tako sam isto radio i sa PC igrama. Kopiraš, vratiš i slažeš. (čiko ne može na moj kompjuter xD).
Zatim osvajanje turnira je jedan od važnijih gamerskih trenutaka. Ali naravno, ne možemo svi osvojiti turnir. Al' što narod kaže: Važno je učestvovati. (ofc). Ali oni koji su to doživjeli, znaju kakav je to osjećaj kada pobjedite svoje protivnike, podjete skakat od dragosti i grupni zagrljaj sa prijateljima. (nije gay) Ja mislim da je bolji taj osjećaj kada pobjedite sa svojim trudom na turniru, nego sve te nagrade, priznanja, pare i neka vrsta slave. Oni možda dođu iza ovog 'osjećaja'. Barem je meni tako bilo, dok sam ove godine bio u Doboju. Moj prvi LAN turnir. Upoznao puno društva, zajebavao se, igrao omiljenu igru. Šta ćeš više? :'D
Uu. Nema boljeg osjećaja nego kada kupite neku igru koju dugo čekate, i dok se vraćate kući razmišljate o tome kakava je igra, hoće li mi moći na comp itd. Bez obzira koja igra je u pitanju, jedva čekate da je instalirate i pogirate. Zatim igranje dugoočekivane igre. Igranje bez prekida satima, osvajanje svih izazova, osvajanje svih mogućih medalja u igri. Da bi na kraju vidjeli da je igra 100% završena, da možemo biti 'ponosni' na sebe.
Mene još uvijek kopka prokleti GTA: san andreas i Vice city jer nisam završio one rtd misije skupljanja droge. Stid me. Valjda cu jednog dana ga ponovo instalirat i završit i to. :'D
Sada dolazi valjda jedan od najvažnijih trenutaka. Igranje sa svojim najboljim prijateljima. Party i igranje igara sa jaranima. Biti gamer i družiti se sa osobama istih interesa je dobar osjećaj. Pogotovo ako su te osobe vaši najbolji prijatelji. Ja se sjećam da sam prije 2 godine kod jarana proveo ljetni raspust. Čitav raspust smo igrali PES 6. Bilo nas 5-6 u kuci. Starci mu bili u Španiji. Mi sami u kuci. Veliki televizor u dnevnoj i ošini po playstationu. Svako jutro osvanuli igrajuci pes. Nije mi u životu brže prošlo 3 mjeseca. Sva ta zajebancija, igranje sa drugovima je prelijep osjećaj.
Idemo dalje. Još jedan zanimljiv osjećaj je kada igrate singleplayer i dođete do određenog levela, ili do neke prepreke i mučite se satima da je pređete i ne uspijete. Nakon toga dođe vam da razbijete nešto oko sebe, psujete, ili krenete da obrišete igru sa računara. I nakon par dana opet odlučite da pokušate preči taj dio. I nakon malo razmišljanja, bezbroj puta se poginuli, i na kraju uspijete da pređete taj dio. Osmjeh poslje toga je najbolji. Smijete se mnogo, veoma vam je drago. Mislite da ste zajebali nekoga, a niste. Samo ste prešli igru. xD Al' opet je dobar osjecaj. Zar ne? :p
Svi mi želimo da budemo bog i batina u igri koju igramo. Mislim, ko to ne želi? :d Radi toga možda i igramo, da dokažemo da smo bolji od nekoga. Kao primjer uzeti ću CS. Zar nije lijepo vidjeti dobar score kada pritisnemo tab tipku? Npr. 30 killova, i 3 smrti. I to sa zadovoljstvom stavljamo u svoje galerije na gamersu ili facebooku ili negdje drugo. (nije bitno) Ugl. svi ganjamo taj osjećaj da budemo prvi na tabeli. Da drugi govore: „a jes' ovaj jak, čiter j**o majku svoju, svaka čast“ itd. Ja mislim svima je drago kad vam neko napiše da ste čiter? Ukoliko igrate pošteno, nararavno. Barem meni jest. (xD) Idemo dalje, idemo dalje. Ouuh. Kada pobjedite svog rivala je prejak osjećaj. Ovdje se većina slaže samnom, siguran sam. :p Tokom cijelog čovječanstva ljudi su se nadmetali jedan protiv drugog, pa tako i u gamingu. Poznato je da ljudi ne volje ljude koji su uspješniji od njih. Zavist, ili šta već. I kada vam ti ljudi nabijaju na nos da su bolji od vas u određenoj igri. I dogovorite meč 1vs1, vi svaki dan trenirate, usavršavate igru svoju. Dođe i taj dan odluke. I na kraju mu razvalite usta u igri. (nisam mislio bukvalno , „oderete mu guzove“). Najjači dio je kada ga ismijavate, smijete mu se u facu.
Hmm.. Jednom gameru koji forsira jednu igru je veoma važno da bude što uspješniji u njoj. Tako da je veoma važno da dobije neka 'priznanja' za svoj skill. Da ga neko pohvali kako dobro igra, bla bla. Većina gamera ne želi da prizna poraz, govore protivnicima da su čiteri (tipično xd) ili da nisu bili tehniči spremni za igru, ili neke druge izvlakuše. Također postoje i oni gameri koji nakon poraza 'pruže ruku' protivniku i čestitaju na pobjedi i priznaju da su bili lošija ekipa. Imaju 'muda' da priznaju da ste vi bolja ekipa (ili pojedinac) od njih. Ali takvi slučajevi su veoma rijetki, ali je jako lijep osjećaj kad vam neko kaže da dobro girate. Pogotovo kad ste to zaslužili. (:
Najteži gamerski izazov je da budete broj jedan u igri na svijetu. U gaming svijetu možete osvariti nešto što u 'real life' ne možete tako lahko. Npr. Da budete na najvišem levelu u Call of Duty-u, ili najveći level u wow-u. (nez' koji je, nisam ga nikad igrao :S), ili neka druga igra koja će vam oduzeti mnogo vremena da biste to uspjeli da ostvarite. Nakon toga vi ste odabrali taj 'životni put' da bi ste postigli nešto u životu. Možda će većina vas dok bude ovo čitala reći: „ti ljudi su to izabrali jer nemaju života, no lajferi su, bla bla“. Svi mi imamo život, i pravo da izaberemo kako ćemo ga živjeti. Neki ljudi vole da izlaze svaku noć u grad i da se opijaju i spavaju što je duže moguće, dok neki žele da igraju igre i ostvare nešto. Svakom gameru teško pada kad mu neko govori da je no lajfer zato što se igra igrica? Glupost. J**o te ljude koji samo kritikuju druge.
Nadam se da vas nisam beze tušio pričom. Al' et dosadno mi bilo, hladno napolju drama. Nedjelja je. Šta ćeš više. Hvala svima koji su pročitali. Napišite svoje neko iskustvo ako želite. Popio sam pola litra kafe dok sam ovo pisao. lol ako bude kakvih gramatičih greški, halalite. Hladno je po prstima. :d
hf u pisanju : D
PS. Et' da tema ne bude beskorisna. Izabrat cu par teksotva i nagradit ih po 100 bodova. (svojih, ne admin bodova xd). Pa et, potrudite se da napišete kakav fin text. Biografiju vašu -> gaming. :p
Također ne bi bilo loše da i ovi 'iskusniji' gameri napišu svoja iskustva. Da poduče ove nove generacije nečemu. ^^
Pa da krenem. Jutros dok sam sjedio sa jaranom na jutarnjoj kafi, gledao sam djecu neku kako igraju igrica u klubu. I nešto se zamislio i prisjetio se na početak svoje 'gaming karijere'. (ha-ha) Većina nas se sjeća kad su dobili svoje prve računare ili konzole. I naravno od tog perioda je prošlo mnogo vremena, i desilo se svašta. Ima trenutaka koje pamtimo cijeli svoj život, pa bili oni loši ili dobri. Lošiji uspjesi nas uglavnom demotivišu što se igranja tiče, govore nam da odustanemo i igramo nešto drugo. (kriket xD) Al' je***i te loše trenutke, pričajmo o nekim boljim koji su se desili večini gamera.
Možda trebamo početi sa onim trenutnkom kad smo dobili svoje gaming aparature. Toga se svi vjerovatno sjećamo. Ja se sjećam kad sam dobio svoju prvu konzolu. Ne znam sada tačno kako se zvala, ugl. svi su je zvali 'crna konzola'. Valjda zbog toga što je bila crna. (lol) Prikljucio sam je na TV, i ubacio onu 'disketu' što je došla uz igru. Bilo je preko 100 igara, ali su većinom bile duple sve. Bio je mario, pucanje na one patke, bombarder, formule i još neke. Znam da sam dao puno para na nove diskete i igre. Čak sam imao običaj izvadit onu poloćicu što bude u oklopu, stavit u onu obicnu vratit je u prodavnicu i reci da ne valja ili da je vec imam. Tako sam isto radio i sa PC igrama. Kopiraš, vratiš i slažeš. (čiko ne može na moj kompjuter xD).
Zatim osvajanje turnira je jedan od važnijih gamerskih trenutaka. Ali naravno, ne možemo svi osvojiti turnir. Al' što narod kaže: Važno je učestvovati. (ofc). Ali oni koji su to doživjeli, znaju kakav je to osjećaj kada pobjedite svoje protivnike, podjete skakat od dragosti i grupni zagrljaj sa prijateljima. (nije gay
) Ja mislim da je bolji taj osjećaj kada pobjedite sa svojim trudom na turniru, nego sve te nagrade, priznanja, pare i neka vrsta slave. Oni možda dođu iza ovog 'osjećaja'. Barem je meni tako bilo, dok sam ove godine bio u Doboju. Moj prvi LAN turnir. Upoznao puno društva, zajebavao se, igrao omiljenu igru. Šta ćeš više? :'DUu. Nema boljeg osjećaja nego kada kupite neku igru koju dugo čekate, i dok se vraćate kući razmišljate o tome kakava je igra, hoće li mi moći na comp itd. Bez obzira koja igra je u pitanju, jedva čekate da je instalirate i pogirate. Zatim igranje dugoočekivane igre. Igranje bez prekida satima, osvajanje svih izazova, osvajanje svih mogućih medalja u igri. Da bi na kraju vidjeli da je igra 100% završena, da možemo biti 'ponosni' na sebe.
Mene još uvijek kopka prokleti GTA: san andreas i Vice city jer nisam završio one rtd misije skupljanja droge. Stid me. Valjda cu jednog dana ga ponovo instalirat i završit i to. :'DSada dolazi valjda jedan od najvažnijih trenutaka. Igranje sa svojim najboljim prijateljima. Party i igranje igara sa jaranima. Biti gamer i družiti se sa osobama istih interesa je dobar osjećaj. Pogotovo ako su te osobe vaši najbolji prijatelji. Ja se sjećam da sam prije 2 godine kod jarana proveo ljetni raspust. Čitav raspust smo igrali PES 6. Bilo nas 5-6 u kuci. Starci mu bili u Španiji. Mi sami u kuci. Veliki televizor u dnevnoj i ošini po playstationu. Svako jutro osvanuli igrajuci pes. Nije mi u životu brže prošlo 3 mjeseca.
Sva ta zajebancija, igranje sa drugovima je prelijep osjećaj. Idemo dalje. Još jedan zanimljiv osjećaj je kada igrate singleplayer i dođete do određenog levela, ili do neke prepreke i mučite se satima da je pređete i ne uspijete. Nakon toga dođe vam da razbijete nešto oko sebe, psujete, ili krenete da obrišete igru sa računara. I nakon par dana opet odlučite da pokušate preči taj dio. I nakon malo razmišljanja, bezbroj puta se poginuli, i na kraju uspijete da pređete taj dio. Osmjeh poslje toga je najbolji. Smijete se mnogo, veoma vam je drago. Mislite da ste zajebali nekoga, a niste. Samo ste prešli igru. xD Al' opet je dobar osjecaj. Zar ne? :p
Svi mi želimo da budemo bog i batina u igri koju igramo. Mislim, ko to ne želi? :d Radi toga možda i igramo, da dokažemo da smo bolji od nekoga. Kao primjer uzeti ću CS. Zar nije lijepo vidjeti dobar score kada pritisnemo tab tipku? Npr. 30 killova, i 3 smrti. I to sa zadovoljstvom stavljamo u svoje galerije na gamersu ili facebooku ili negdje drugo. (nije bitno) Ugl. svi ganjamo taj osjećaj da budemo prvi na tabeli. Da drugi govore: „a jes' ovaj jak, čiter j**o majku svoju, svaka čast“ itd. Ja mislim svima je drago kad vam neko napiše da ste čiter? Ukoliko igrate pošteno, nararavno.
Barem meni jest. (xD) Idemo dalje, idemo dalje. Ouuh. Kada pobjedite svog rivala je prejak osjećaj. Ovdje se većina slaže samnom, siguran sam. :p Tokom cijelog čovječanstva ljudi su se nadmetali jedan protiv drugog, pa tako i u gamingu. Poznato je da ljudi ne volje ljude koji su uspješniji od njih. Zavist, ili šta već. I kada vam ti ljudi nabijaju na nos da su bolji od vas u određenoj igri. I dogovorite meč 1vs1, vi svaki dan trenirate, usavršavate igru svoju. Dođe i taj dan odluke. I na kraju mu razvalite usta u igri. (nisam mislio bukvalno , „oderete mu guzove“). Najjači dio je kada ga ismijavate, smijete mu se u facu. Hmm.. Jednom gameru koji forsira jednu igru je veoma važno da bude što uspješniji u njoj. Tako da je veoma važno da dobije neka 'priznanja' za svoj skill. Da ga neko pohvali kako dobro igra, bla bla. Većina gamera ne želi da prizna poraz, govore protivnicima da su čiteri (tipično xd) ili da nisu bili tehniči spremni za igru, ili neke druge izvlakuše. Također postoje i oni gameri koji nakon poraza 'pruže ruku' protivniku i čestitaju na pobjedi i priznaju da su bili lošija ekipa. Imaju 'muda' da priznaju da ste vi bolja ekipa (ili pojedinac) od njih. Ali takvi slučajevi su veoma rijetki, ali je jako lijep osjećaj kad vam neko kaže da dobro girate. Pogotovo kad ste to zaslužili. (:
Najteži gamerski izazov je da budete broj jedan u igri na svijetu. U gaming svijetu možete osvariti nešto što u 'real life' ne možete tako lahko. Npr. Da budete na najvišem levelu u Call of Duty-u, ili najveći level u wow-u. (nez' koji je, nisam ga nikad igrao :S), ili neka druga igra koja će vam oduzeti mnogo vremena da biste to uspjeli da ostvarite. Nakon toga vi ste odabrali taj 'životni put' da bi ste postigli nešto u životu. Možda će većina vas dok bude ovo čitala reći: „ti ljudi su to izabrali jer nemaju života, no lajferi su, bla bla“. Svi mi imamo život, i pravo da izaberemo kako ćemo ga živjeti. Neki ljudi vole da izlaze svaku noć u grad i da se opijaju i spavaju što je duže moguće, dok neki žele da igraju igre i ostvare nešto. Svakom gameru teško pada kad mu neko govori da je no lajfer zato što se igra igrica? Glupost. J**o te ljude koji samo kritikuju druge.
Nadam se da vas nisam beze tušio pričom. Al' et dosadno mi bilo, hladno napolju drama. Nedjelja je. Šta ćeš više. Hvala svima koji su pročitali. Napišite svoje neko iskustvo ako želite. Popio sam pola litra kafe dok sam ovo pisao. lol ako bude kakvih gramatičih greški, halalite. Hladno je po prstima. :d
hf u pisanju : D
PS. Et' da tema ne bude beskorisna. Izabrat cu par teksotva i nagradit ih po 100 bodova. (svojih, ne admin bodova xd). Pa et, potrudite se da napišete kakav fin text. Biografiju vašu -> gaming. :p
) tako da smo ja i stari jednog jutra otišli na pijacu uzet taj "nitendo". Bio je tako lijep osjećaj igrat one igrice materem bili super mario, onda oni tenkovi (jaran mi dođe pa se nadmećemo) što se pravi baza ovo ono pa igraš protiv njega, patke sa pištoljem, bila nekakva auta prelaziš zamke ovo ono.. Također rodbine il ovako neko dođe igrali smo po čitav Božji dan, bio također nekakav nogomet glup ko tocak haha..
, eh ovako je to krenulo :
a i nolajfer si xD
i gleda djecu ... 
kako crno smetanje aaa 
Al' hajd... 
].Igrao ja nekakve stare igre i onda počeo prekucavat Vice City.Dosadilo to pa sam išao s prijateljem u igraonu igrati CS-a.Ja bio bot teški ono zadirkivao me on i ja kupio Cs 1.6 i igrao ja kući preko botova.Poboljšavao se ja pomalo i nagovaram tatu da priključi net.Uspio ga nagovoriti nekako i tako sam počeo igrati Cs preko neta.