Vaši strahovi

Et nisam digao diskusiju odavno a radim pa mi smor, nemam šta čitati, pa reko da dignem jednu diskusiju 

Vaši strahovi, koji su i radi čega se bojite ?

Znaći pisete prvi red Strah - Visina (npr)

Drugi red počinje priča, tj vaš događaj koji se desio, i zašto je tim događajem izazvan taj strah u vama 

Ko najbolje bude dočarao priču biće nagrada 

Pozdrav 

Inače imam fobiju od visine, krv me odma zalije. A moj najveći strah je zaborav. 

EDIT:

Hvala ti od srca što si ošamario da nemam 400 bodova vjerovatno bi te tužio !!!!!

I have no fear.

Strah me samo Allaha ........

" Ne trebamo se bojati Allaha, trebamo se bojati loših dijela koje učiniko " ♥

Strah od vode i od klaustrofobičnosti ( strah od skučenog prostora)

I nedo bog bit živ zakopan , ni najgorem dušmanu


Prije dvije godine mi se jaran utušio u rijeci. Ja sam to gledao svojim očima i nisam mu mogao pomoći, a otišli smo samo na pecanje nas trojica , četvorica i sve je krenulo naopako. Dogovorili smo se da se nećemo kupati i ulaziti u vodu , ali par njih je prekršilo taj dogovor.. , i tako se i desilo. Voda ga je samo povukla sebi par puta sam vidio kako je pokušavao da dođe do vazduha ali sve bezuspješno 

ni niko od nas nije mogao da pomogne

I od tada , više ne idem na jezero , na rijeku , more nigdje jer mi je stvorilo takve traume da jedva odem pod tuš da se okupam 




R.I.P Bahrija ♥


Al brat Šamar opali 

strah me Boga 


btw znam ja cega se blejz boji 

ne seri kad bi ti s nozevima doslo 20 ljudi kaze izadji van iz kafica ti bi hladno izasao i reko ajte na mene?

Nemam bas neki određeni strah al u nekim slucajevima kad pogledam sa velikih zgrada .. "userem se u gace"

Strah me je kad idem sam drugim gradovima po mraku(pi**a sam) sa kojim nisam najbolje upoznat jer mi se desilo da su me u Francuskoj kad sam isao s klubom cigani gonjali sa nozevima  uh jedva sam se spasio 


Evo jedan citat iz pjesme :

Bojim se mame i tate,kad to uzme kajiš ili muhaljku to ubi Boga u meni,sad počeli kalagiju uzimat,prije su me muhaljkom al sad narasto pa potrošili 5-6 muhaljki na mene,udari 3 puta odma puca,jbg čelik mostar.

Moj strah je kako se kaze mracna mjesta ,odnosno sume po noći groblja itd.

Evo jednom sam se sa skuterom preko ljeta vozao ono iso dje me volja i nesto je stao skuter a bilo je negdje oko 9 navecer vracao sam se kući,uglavnom imao sam nekih 4 kilometra sa skuterom ici uz laganu uzbrdicu sporednim putevima a citavo vrijeme je bila suma oko mene,i kad bi got nesto susnilo skoro bi se us*o od straha,doslovno sam se treso; jbga nije nikom svejedno i kad sam dosao niz laganu nizbrdicu sjeo sam na skutor i sljusio kuci 
(btw gorivo nije valjalo za to mi je stao )

Eto od mene jedna anegdota nazovite je kako got hocete samo nemoj opcat samar 

Kako je spica kad imas moda i onda na lijep post mozes dati aplauz , a mi obicni memberi kad otvaramo temu odma spam pukne. Vjeruj mi da ovdje nece jer ima ta "nagrada" .


Ja se jedino bojim Boga i nicega vise,ali eto kad moram.

Kad sam bio mali tj kada sam imao 12 godina prepao sam se i dan-danas imam "ajmo reci traume".
Naime jedne veceri(jutra kako oces) sam se probudio oko 3 sata i pogledao kroz vrata koja su se nalazila tik do mog kreveta ugledao sam jedno cudoviste na zidu od terpezarije.Izgledalo je kao neki dzavo sa stapom u ruci i kao kruna ili rogovi neki na glavi.Sjecam se ko da je sinoc bilo.Posto sam bio klinac prepao sam se i poceo plakati,mislio sam da je do store koja se micala jer je prozor bio otvoren,no medjutim nije bilo do store.Brat koji je bio nekoliko koraka od mene je spavao kao zaklan.Nisam imao mud a da ga probudim jer sam mislio da ce cudoviste da me napadne tako da sam odustao od toga.U skoli su me ucili da kada se neceg bojis ili zelis da to bude bolje : Samo prouci bismilu okreni se na drugi kraj kreveta i misno zaspi,meleci te cuvaju.Na kraju se ispostavilo da je tako i bilo.Sjetio sam se toga u bas je*******j situaciji,jer sa 12 godina nisam znao guzice oprati a kamoli se sjetiti toga.Okrenuo sam se jednostavno prestao plakati i molio Boga da jutro sto prije dodje.
Dan sutra kada sam ispricao svojim roditeljima nisu mogli da vjeruju,sto je najgore ismijavali su me jer su mislili da sam samo sanjao a vjerujte mi da nije bio san ,bila je java.Tako da sam ih prestao ubjedjivati.Sada sa 18 godina jos imam strah od toga i uvijek spavam sa zatvorenim vratima i upaljenim svjetlom(kada sam sam u kuci).Kada me god roditelji pitaju : Zasto nisi ugasio tv ili svijetlo samo kazem : Zaboravio sam .Vjerujte da i dan danas ja dozivljam te traume sa haman 18 godina. Eto to je onako nesto ukratko , ne znam sta da napisem vise .

Tema je dobra .


p.s : Malo sam se podcijenio blazze aa ?
p.s.s : Prica je istinita .

to je to! 

Nije me strah niceg, ne zelim da razmisljam o tome...
npr. svi pricaju boje se mraka, ne niko se ne boji mraka nego onoga sto je u njemu ili vecina vas se boji visine, ne nego se bojite sta ce biti ako padnete 

Ovako .

Moj najveći strah ? .

Najviše me,definitivno, strah vode i smrti .

Sve je počelo od 3. razreda,kada sam počeo učiti plivati. Radili smo dosta vježbi i ja sam se pokazao najuspješnijim. Zadnja vježba je bila da preplivamo cijeli bazen,i čak sam u sebi mislio da neću uspjeti, da će se nešto loše desiti. Pola bazena sam uspješno preplivao, sve dok mi nije "pao mrak na oči ".

Ne znam šta je bilo,grč me valjda uhvatio nisam ništa mogao. Sjećam se samo da sam dozivao upomoć,ali sve mi je bilo mutno pred očima, i vjerovali vi ili ne,vidio sam bijeli tunel.

Stvarno ovo nije smiješno, i prijatelji su me tad spasili.


Drugi strah je , strah od smrti. Jednu noć sam sjeo, i počeo razmišlati,kako će nam biti kada budemo umrli. Šta ćemo i kako ćemo.

Da li ćemo ići u Džennet/raj ili Džehennem/pakao .

Ovo su stvari na kojima se baš može provesti najmanje 3. sata razmišljajući o svojim djelima i postupcima.

Kako će nama biti kada umremo,kada ne bude više svijeta,jer Allah je jedan i samo molim za milost.

PS. tema ti je (Y) . 

EDIT. Drago mi je što je ovo ,ipak diskusija a ne IF. Treba pružiti priliku i ostalim članovima da se pokažu.

"Nije da se nešto ne usuđujemo napraviti zato što je teško, nego je to teško zato što se ne usuđujemo to napraviti."


"Ljudi se boje onoga što ne razumiju.".

:-*

kad nestane papira 

-Baloni


Mozda je malo cudno ili smijesno al tako je jbg,iz svoje koze ne mogu.Prica pocinje nekad u ranom djetinstvu,kad je slavljenje rodjendana bilo strava(ono torta,baloni,kapice od papira).I ja kao petogodisnjak pripremao sa mamom neke pojedinosti za slavlje i izmedju ostalog puhao balone.Sjecam se dobro tog svijetlozelenog balona,neki veci i kvalitetniji od ostalih.Ja ga tako puhao,jedva sam do daha dolazio,zaista je bio ogroman.Ali kad je pukao u jednom trenutku to je bila trauma koja traje i danas.Znam dobro da mi je taj zvuk ostetio bubnjice u usima i da sam na trenutak bio u soku da nisam znao gdje se nalazim,cak sam bio i oslijepio na tren...ta agonija je prosla za koji minuta,al strah jos uvijek traje heh:D

VOLIM TE !

Bojim se jedino Boga mada postoje neke stvari na koje nisam ravnodusan ali ne bih rekao da se to moze nazvati strahom.
Jedno vrijeme dok sam bio mladji bojao sam se "mraka" xD kao vecinom i sva ostala djeca.Mada tacnije nisam se bojao mraka nego onoG sto se u njemu nalazi.I dan danas nisam ravnodusan na neke stvari kao sto su one budaletine po magistralnim putevima ali mogu reci da imam fobiju od M17 jer to sto se tamo desava nije normalno.Stalne nesrece itd. mada ne volim reci da je to strah ipak covjek se ne bi trebao nicega bojati osim Boga.Mada ipak neko ko nema "strahova" nije bas svoj mislim da ostaje ravnodusan na sve.Ipak nekad treba adrenalin i proraditi  jer taj porast adrenalina i neki "strahovi" ako se mogu tako nazvati su sastavni dio covjekovog zivota  i ko ih nema treba malo da se preispita je li sa njim sve ok .A sto se tice smrti smrti me nije strah .Smrti kao smrti,ali strah me da li sam dovoljno se pripremio za buduci svijet 

moj strah ti je visok pritisak

Mene je strah porculanskih lutaka. Ne jako, ali smrznem se na kratko kad vidim jednu. Imaju scary facu, ono ko da je stvorena da te zakolje (uggghhh), a i strah me da mi se ne razbije kada ju primim, jer s obzirom na to kak sam šlampava, sve je moguće...
Između ostaloga, frendica mi je stalno pričala strašne priče o porculanskim lutkama. Jeza...
I strah me ljudi koji izgledaju kao porculanske lutke ili bilo kakve lutke, makar to bila barbika. Na primjer, Veronika iz osnovne i, na žalost srednje škole izgleda kao jedna. Zategnute oči, bijeli ten (iako bih ja takav), kao od porculana, smočim gaće kad me pogleda. Oduvijek sam htijela razbiti taj porculan pa da je nagrdim i da me više ne bude strah >

Evo jedna priča, živa istina.

Kada sam bio djete, 6-7 godina, sa jaranom sam gledao film ili crtani nisam siguran koji se zvao "Istjerivači duhova". Eh, sad tu je postojao neki lik pod imenom "Grundač" koji je noćima dolazio na prozore djece i uzimao ih pod svoju vlast. Od tada do nekih ~15 godina navečer nisam smjeo pogledati kroz prozor, mislio sam da će doći.. Sada sa 17 nemam tu fobiju, i kada shvatim ćega sam se bojao dođe mi da plačem kao dijete.

Što arif reće, nedo Bog nekog živog zakopati.. Razmišljao sam da mi to neko uradi, ne znam.

Strah me je recimo, kada gledam sa visine, što je normalno, koga nije??

To je moja priča, inače jako fina tema, mislio sam nešto ovako otvoriti u IF ali eto..