Dark Souls 2
90
Ocjena recenzenta
od 100 mogućih
Postoje teške igre, postoje sadistički teške igre a onda postoji i Dark Souls 2.
Šalu na stranu, u današnjoj recenziji ću pokušati što bolje predstaviti novi nastavak Dark Soulsa. U nastavku recenziju ću vam pokušati doćarati sve svoje frustracije te razloge za lomljenje tastatutre, džojstika i ostalih hardverskih komponenata koje su uzrokovane upravo ovom igrom.
Za razliku od nebuloznog prvog dijela, Darks Souls 2 počinje izuzetno kul premisom što je i najbolja stvar koju su autori igre mogli uraditi. Naime glavni lik je proklet i u potrazi za lijekom odlazi u "Svijet Mrtvih" naseljen drugim nesretnicima zalutalim iz istih razloga kao i on. Tu su vještice, čudovišta, demoni, propali vitezovi i kraljevi, likovi koje na početku susrećete ovo će vam sve detaljno objasniti. Takva maštovita početna "motivacija" će vas neizbježno privući da dalje igrate i od Dark Soulsa 2 pravi igru koja nije samo zarazna zbog opsesivno konfuzivne želje igrača da savladaju sve izazove koje ona pred njih stavlja, nego iz daleko boljeg razloga a to je da vide šta će biti dalje.
Gameplay je sada smješten u promišljeno dizajnirane lokacije koje omogućavaju normalan tempo igranja prilagođen "novajlijama" u ovaj serijal i zaista nagrađuje razgledanje okoline prije stavljanja u bitke.
Dizajn je daleko nelinearniji i otvara mnogo mogućnosti za levelovanje glavnog lika prije nego što se zaletite u teža područija koja ćete uglavnom moći prepoznati iz sigurne udaljenosti po veličini i oklopljenosti protivnika koji vas čekaju u njima.
Najbitnije je ipak to što je dizajn lokacija u Dark Soulsu 2 je nevjrovatno zanimljiv i "atmosferičan" . Lokacije su uvijek raznolike, bilo da trčkarate po naizgled miroljubivom šumarku i zidinama ili kroz podzemne tunele koji zbog izvrsnog novog sistema osvjetljenja djeluje vrlo organski.
Opresivna atomsfera je i dalje tu, ali je u mnogome podnošnivljija i živopisnija zahvaljujući toplim bojama i intrigantnim lokacijama.
E sad, što se tiče slavne "težine" Dark Souls 2 je definitvno bogat sa "ŠTA OVO MENI TREBA U ŽIVOTU" momentima i igra je i dalje bez ikakve sumnje lakša od prethodnika što zbog poštenijeg i postepenijeg tempa što zbog dvije vrlo bitne promjene u gameplay-u. Prvo respawnanje protivnika više nije beskrajno i u jednom momentu ćete završiti s njima, kao drugo sada je moguće teleportovanje između različitih logorskih vatri opet preskakući veliki dio repetativnog napadanja malih dosadnih.
Upravo zbog teleportovanja će vam lakše biti doći do Emerald Herald žene u Majoli kojoj ćete morati ići kada želite levelovanje lika. U Dark Soulsu 1 tto se vršilo eruptirajući nad vatrom.
Navodno, magije su takođe prerađene tako da je igranje u čizmama intelektualca olakšano, govorim navodno jer to nisam isprobavao dok sam igrao igru., već sam se odlučio za klasičnu kombinaciju (štit, mač i šljem od 5kg).
Međutim Darks Souls 2 ima veliki problem, razvojni tim je sve svoje gameplay gadosti ispucao još u prvom dijelu ove igre tako da ništa po pitanju akcije nije neočekivano i nije ni malo osvježavajuće u ovom dijelu.
Sada ćete u borbama s BOSS-ovima rijetko svjedočiti spontanosti dizajnerskog "ludila" kao u prethodnom dijelu.
U svakoj igri mora biti po neka mana pa tako i uvoj je ta gore navedena, ali ne kaže se đaba:
"Nije se rodio onaj ko je narodu ugodio"
Desilo se neizbježno, igra sada često podsjeća na Gotik i slične "RePiĐijove" što uopšte nije loše, samo bi bilo lijepo da je "From Software" više radio na obogaćivanju priće a manje na postizanju finog balansa između trola i igrača i tržišne primamljivosti jer se pomalo izgubio efekat tumaranja po mrtvom svijetu Dark Soulsa.
Par ss-ova iz igre:
Na kraju tu je i preko milionski gameplay gdje je sve fino objašnjeno i prikazano
Šalu na stranu, u današnjoj recenziji ću pokušati što bolje predstaviti novi nastavak Dark Soulsa. U nastavku recenziju ću vam pokušati doćarati sve svoje frustracije te razloge za lomljenje tastatutre, džojstika i ostalih hardverskih komponenata koje su uzrokovane upravo ovom igrom.
Za razliku od nebuloznog prvog dijela, Darks Souls 2 počinje izuzetno kul premisom što je i najbolja stvar koju su autori igre mogli uraditi. Naime glavni lik je proklet i u potrazi za lijekom odlazi u "Svijet Mrtvih" naseljen drugim nesretnicima zalutalim iz istih razloga kao i on. Tu su vještice, čudovišta, demoni, propali vitezovi i kraljevi, likovi koje na početku susrećete ovo će vam sve detaljno objasniti. Takva maštovita početna "motivacija" će vas neizbježno privući da dalje igrate i od Dark Soulsa 2 pravi igru koja nije samo zarazna zbog opsesivno konfuzivne želje igrača da savladaju sve izazove koje ona pred njih stavlja, nego iz daleko boljeg razloga a to je da vide šta će biti dalje.
Gameplay je sada smješten u promišljeno dizajnirane lokacije koje omogućavaju normalan tempo igranja prilagođen "novajlijama" u ovaj serijal i zaista nagrađuje razgledanje okoline prije stavljanja u bitke.
Dizajn je daleko nelinearniji i otvara mnogo mogućnosti za levelovanje glavnog lika prije nego što se zaletite u teža područija koja ćete uglavnom moći prepoznati iz sigurne udaljenosti po veličini i oklopljenosti protivnika koji vas čekaju u njima.
Najbitnije je ipak to što je dizajn lokacija u Dark Soulsu 2 je nevjrovatno zanimljiv i "atmosferičan" . Lokacije su uvijek raznolike, bilo da trčkarate po naizgled miroljubivom šumarku i zidinama ili kroz podzemne tunele koji zbog izvrsnog novog sistema osvjetljenja djeluje vrlo organski.
Opresivna atomsfera je i dalje tu, ali je u mnogome podnošnivljija i živopisnija zahvaljujući toplim bojama i intrigantnim lokacijama.
E sad, što se tiče slavne "težine" Dark Souls 2 je definitvno bogat sa "ŠTA OVO MENI TREBA U ŽIVOTU" momentima i igra je i dalje bez ikakve sumnje lakša od prethodnika što zbog poštenijeg i postepenijeg tempa što zbog dvije vrlo bitne promjene u gameplay-u. Prvo respawnanje protivnika više nije beskrajno i u jednom momentu ćete završiti s njima, kao drugo sada je moguće teleportovanje između različitih logorskih vatri opet preskakući veliki dio repetativnog napadanja malih dosadnih.
Upravo zbog teleportovanja će vam lakše biti doći do Emerald Herald žene u Majoli kojoj ćete morati ići kada želite levelovanje lika. U Dark Soulsu 1 tto se vršilo eruptirajući nad vatrom.
Navodno, magije su takođe prerađene tako da je igranje u čizmama intelektualca olakšano, govorim navodno jer to nisam isprobavao dok sam igrao igru., već sam se odlučio za klasičnu kombinaciju (štit, mač i šljem od 5kg).
Međutim Darks Souls 2 ima veliki problem, razvojni tim je sve svoje gameplay gadosti ispucao još u prvom dijelu ove igre tako da ništa po pitanju akcije nije neočekivano i nije ni malo osvježavajuće u ovom dijelu.
Sada ćete u borbama s BOSS-ovima rijetko svjedočiti spontanosti dizajnerskog "ludila" kao u prethodnom dijelu.
U svakoj igri mora biti po neka mana pa tako i uvoj je ta gore navedena, ali ne kaže se đaba:
"Nije se rodio onaj ko je narodu ugodio"
Desilo se neizbježno, igra sada često podsjeća na Gotik i slične "RePiĐijove" što uopšte nije loše, samo bi bilo lijepo da je "From Software" više radio na obogaćivanju priće a manje na postizanju finog balansa između trola i igrača i tržišne primamljivosti jer se pomalo izgubio efekat tumaranja po mrtvom svijetu Dark Soulsa.
Par ss-ova iz igre:
Na kraju tu je i preko milionski gameplay gdje je sve fino objašnjeno i prikazano
Komentari (4)
Prijavi se da bi komentarisao/la recenziju.