U glavnoj ulozi nalazi se Soul, ratnik koji je nepravedno optužen za ubistvo vođe vlastitog reda. Nakon što bude teško ranjen i ostavljen da umre, uspijeva preživjeti zahvaljujući posebnom, ali otrovanom srcu.
Problem? Ima samo 66 dana života.
Pred njim je potraga za istinom, ljudima koji stoje iza izdaje i načinom da spasi vlastiti život. Na tom putu susreće različite likove, neprijatelje i frakcije, a svako novo otkriće otvara još pitanja.
Sama ideja priče je odlična i ima potencijala, posebno zbog mračnog svijeta i odnosa između likova. Međutim, način na koji se pojedini događaji predstavljaju zna biti zbunjujući. Česti povratci u prošlost i veliki broj imena otežavaju praćenje svega što se dešava.
Nije riječ o lošoj priči, nego o tome da ponekad igra jednostavno previše komplikuje stvari koje su mogle biti ispričane mnogo jednostavnije.
Borba je ono zbog čega ćete ostati
Ako postoji jedan segment u kojem Phantom Blade Zero zaista briljira, onda je to borbeni sistem.
Borbe su nevjerovatno brze, fluidne i pune detalja. Svaki zamah mačem, blokiranje, izbjegavanje i kontranapad imaju svoju težinu. Nema onog osjećaja da samo nasumično pritišćete dugmad i čekate da protivnik padne.
Ovdje je važno pratiti protivnika, prepoznati njegove poteze i pronaći pravi trenutak za napad. Dobar tajming može potpuno promijeniti tok borbe.
Posebno mi se sviđa koliko različito oružje može promijeniti pristup igri. Nisu svi mačevi samo drugačiji izgled i malo veća šteta. Različite vrste oružja donose drugačije kombinacije i mogućnosti, pa eksperimentisanje ima stvarnu svrhu.
Tu su i posebne Phantom Edge sposobnosti koje dodatno proširuju borbu. Kada se sve to spoji, dobijamo sistem koji više podsjeća na koreografiju borilačkog filma nego na klasični akcijski RPG.
A onda dolaze boss borbe.
Svaki ozbiljniji protivnik traži drugačiji pristup. Neki će vas natjerati da naučite svaki njihov pokret, dok ćete kod drugih morati promijeniti oružje i taktiku. Upravo su ti susreti među najboljim trenucima koje igra nudi.
Vizuelni stil igre je jedna od njenih najvećih prednosti.
Phantom Blade Zero koristi ono što razvojni tim naziva Kungfupunk stilom, odnosno spoj tradicionalne kineske kulture, borilačkih vještina, mračne fantazije i modernih elemenata.
Rezultat su lokacije koje izgledaju zaista posebno. Od sela i šumskih predjela do ogromnih građevina, hramova i mračnih prostora, gotovo svaka nova lokacija ima nešto po čemu se pamti.
Posebno je zanimljivo što svijet nije samo lijepa pozadina za borbe. Istraživanje često donosi skrivene prolaze, dodatne zadatke, opremu i protivnike koje biste lako mogli propustiti ako samo pratite glavnu misiju.
Igra nije klasični open world naslov, ali to joj uopće ne mora biti mana. Zone su dovoljno prostrane da imate osjećaj istraživanja, a istovremeno ne gubite previše vremena na prazno hodanje.
Zvuk i tehnička strana
Muzika odlično prati atmosferu. Posebno tokom većih obračuna, kada tradicionalni kineski motivi ustupe mjesto mnogo žešćim muzičkim dionicama.
Animacije su impresivne, a detalji tokom borbe dodatno doprinose osjećaju da gledate i učestvujete u pravom akcijskom spektaklu.
Ipak, nije sve savršeno. Povremeno se mogu primijetiti problemi s kamerom, pojedini efekti znaju zakloniti pogled na borbu, a tehnička prezentacija nije uvijek jednako dobra u svakom trenutku.
Ni priča ne prati kvalitet ostatka igre, što je možda i najveća propuštena prilika.
Šta nam se nije toliko svidjelo?
Da ne bude da samo hvalimo igru, Phantom Blade Zero ima nekoliko stvari koje su mogle biti bolje:
Priča zna biti nepotrebno komplikovana.
Veliki broj povrataka u prošlost narušava ritam.
Pojedini dijelovi istraživanja mogu djelovati praznije.
Kamera i vizuelni efekti ponekad otežavaju praćenje borbe.
Nekim igračima će nedostajati jasniji razvoj pojedinih likova.
Ništa od ovoga ne uništava iskustvo, ali je šteta što igra koja toliko dobro radi neke stvari nije uspjela biti jednako kvalitetna u svakom segmentu.
Konačna presuda
Phantom Blade Zero je jedan od onih naslova koji nas podsjećaju zašto volimo akcijske igre.
Ne pokušava biti još jedan generični open world RPG niti se oslanja samo na tešku atmosferu i izazovne protivnike. Njegova najveća snaga leži u borbi, osjećaju kontrole i načinu na koji svaki obračun pretvara u mali spektakl.
S-GAME je pokazao da ima ozbiljne ambicije i da zna napraviti igru koja može stati rame uz rame s mnogo poznatijim imenima ovog žanra.
Da li je savršena? Nije. Priča je mogla biti bolje ispričana, a tehnički detalji dodatno ispolirani. Ali kada se nađete pred ozbiljnim protivnikom, kada krenu udarci, pariranja i kombinacije, vrlo brzo zaboravite na većinu tih nedostataka.
Phantom Blade Zero je igra koju vrijedi isprobati, posebno ako volite brzu akciju, borilačke vještine i boss borbe koje se pamte.
Mač je izvučen. Ostalo je samo pitanje ko će ostati na nogama.