Sacred Citadel - Slab predstavnik Sacred serije
66
Ocjena recenzenta
od 100 mogućih
Sacred serija igara, ne toliko poznata, ali sa vjernim fanovima iza leđa je dugo čekala 2013-tu, u kojoj su bile najavljene dvije igre: Sacred Citadel, 2D action scroller, te Sacred 3, pravi nastavak poznate Sacred 2 igre.
Sacred 3 je pomaknut za narednu godinu, a dalje vijesti ne postoje. Što se tiče Sacred Citadel - poražavajuće, u najmanju ruku.
Prva stvar koju primjetite kada počnete igrati Sacred Citadel je odličan art style, koji samo postaje bolji kako prelazite igru. Art style je definitivno najbolji dio u ovoj igri i moći ćete uživati u gotovo besprijekornim animacijama i zanimljivom dizajnom.
Ipak, pored gore navedenoga, Sacred Citadel nema mnogo da ponudi. Priča je gotovo nepostojeća, što je pravo razočarenje jer je Sacred 2 imao poprilično solidnu priču. Što se tiče same srži igre, onoga zbog čega ju je većina ljudi i probala, combat, varira. Na samom početku, dok ne dođete do 15. nivoa, combat je dosadan i spor. Pritišćete jedno te isto dugme, gledate jedne te iste animacije i nadate se da će postati bolje.
Na svu sreću, postaje bolje. Pri samom kraju, vratit ćete se na onaj početak, gdje ste pritiskali jedno dugme, jer se nećete moći sjetiti svih combo-a koje vaš lik ima.
Još jedan zanimljiv aspekt igre su boss borbe. Svaka se sastoji iz više faza i svaka je poprilično zanimljiva. Pošto je igra score based, vraćat ćete se često ka bossovima da vidite možete li bolje.
Još jedna solidna karika igre su klase. Svaka se razlikuje od one prethodne, ali, naravno, teško ih je sve tri levelovati samo zato što je svaka dosadna na samom početku. Ipak, svaka klasa ima svoj cilj, što se pogotovo vidi u co-opu.
Što se tiče co-opa, on je standardan - u biti, co-op elementi ne postoje. Vi i vaši prijatelji se borite sa istim čudovištima, na istim mjestima, bez ikakve co-op interakcije pored takozvanog "juglinga" gdje možete igrati odbojke sa čudovištima, konstantno ih odbijajući u zraku.
Pored toga, Sacred Citadel nema šta da ponudi. Loot brzo dosadi, i jedina razlika između onog kojeg imate i koji Vam se nudi su mizerne razlike u brojevima. Soundtrack često zna biti preglasan, još češće pretih, a ja sam ga potpuno ugasio kroz pola igre.
Nakon prvog playthrougha nemate razloga da se opet vraćate ukoliko niste score-freak.
Iako zabavan u nekim dijelovima, Sacred Citadel se brzo zaboravlja. To je ona igra koju upalite, prekucate u 3-4 sata i nikada više ne upalite, ili pak, još jednom, sa frendovima. Nešto malo iznad prosjeka.
Sacred 3 je pomaknut za narednu godinu, a dalje vijesti ne postoje. Što se tiče Sacred Citadel - poražavajuće, u najmanju ruku.
Prva stvar koju primjetite kada počnete igrati Sacred Citadel je odličan art style, koji samo postaje bolji kako prelazite igru. Art style je definitivno najbolji dio u ovoj igri i moći ćete uživati u gotovo besprijekornim animacijama i zanimljivom dizajnom.
Ipak, pored gore navedenoga, Sacred Citadel nema mnogo da ponudi. Priča je gotovo nepostojeća, što je pravo razočarenje jer je Sacred 2 imao poprilično solidnu priču. Što se tiče same srži igre, onoga zbog čega ju je većina ljudi i probala, combat, varira. Na samom početku, dok ne dođete do 15. nivoa, combat je dosadan i spor. Pritišćete jedno te isto dugme, gledate jedne te iste animacije i nadate se da će postati bolje.
Na svu sreću, postaje bolje. Pri samom kraju, vratit ćete se na onaj početak, gdje ste pritiskali jedno dugme, jer se nećete moći sjetiti svih combo-a koje vaš lik ima.
Još jedan zanimljiv aspekt igre su boss borbe. Svaka se sastoji iz više faza i svaka je poprilično zanimljiva. Pošto je igra score based, vraćat ćete se često ka bossovima da vidite možete li bolje.
Još jedna solidna karika igre su klase. Svaka se razlikuje od one prethodne, ali, naravno, teško ih je sve tri levelovati samo zato što je svaka dosadna na samom početku. Ipak, svaka klasa ima svoj cilj, što se pogotovo vidi u co-opu.
Što se tiče co-opa, on je standardan - u biti, co-op elementi ne postoje. Vi i vaši prijatelji se borite sa istim čudovištima, na istim mjestima, bez ikakve co-op interakcije pored takozvanog "juglinga" gdje možete igrati odbojke sa čudovištima, konstantno ih odbijajući u zraku.
Pored toga, Sacred Citadel nema šta da ponudi. Loot brzo dosadi, i jedina razlika između onog kojeg imate i koji Vam se nudi su mizerne razlike u brojevima. Soundtrack često zna biti preglasan, još češće pretih, a ja sam ga potpuno ugasio kroz pola igre.
Nakon prvog playthrougha nemate razloga da se opet vraćate ukoliko niste score-freak.
Iako zabavan u nekim dijelovima, Sacred Citadel se brzo zaboravlja. To je ona igra koju upalite, prekucate u 3-4 sata i nikada više ne upalite, ili pak, još jednom, sa frendovima. Nešto malo iznad prosjeka.
Komentari (4)
-
Liči mi na Trine
-
Slabo xD
Ima mnogo lošiji art style, nikakvih puzzlova i platforminga. Obični 2D brawler xD -
Super igra za ubijanje dosade
-
losa igra imam je na steamu sad se kajem sto sam uzeo
Prijavi se da bi komentarisao/la recenziju.