Metro: Last Light

Metro: Last Light je nastavak hvaljene fps igre žanra opstanak-horor - Metro: 2033. Igra je bila prepoznatljiva po svojoj atmosferi, priči i tamnom svijetu post-apokaliptične Moskve. Priča se nastavlja nakon niza događaja koji su se dešavali u prethodnici, tačnije kada Artyom pokušava da se pomiri sa svojom prošlošću i da pronađe svoju pravu svudbinu u ovom nedavno objavljenom nastavku.

Ova igra je jedna od rijetkih fps igara koje će vas zaista impresionirati. Ako ste zaista kritični po pitanju fps igara i ako ste ih još od malena igrali, znati ćete o čemu je riječ. U ovoj recenziji će se u više detalja opisivati Metro: Last Light, počevši sa posebnim odjeljkom namjenjenim za samu priču igre, pa do odjeljaka za atmosferu/prezentaciju, gameplay, specifikacje računara na kojem je pregledana, postignućima unutar igre (achievements) i konačne presude.

Priča

Metro: Last Light ima zapanjujuću prezentaciju, sve od fantastične grafike pa do fenomenalnog osvijetljenja, zvuka i same priče. Metro je izravan nastavak za Metro 2033. Ova franšiza se temelji na romanu ruskog pisca po imenu Dimitry Glukhovsky.

U ovoj igri nastavljate sa ulogom mladog Rangera zvanog Artyom. Na početku Artyom objašnjava prethodna događanja iz Metro 2033 i dolazi do Metro: Last Light uvoda. Pripovjedanje priče je emocionalno i zanimljivo.

Nije potrebno igrati izvornu igru, osim ako zaista želite da doživite priču u svom punom sjaju, što je svakako jako preporučljivo. Kada tek počnete igrati ovu igru, možda nećete imati velika očekivanja od same priče, jer ćete imati osjećaj da je riječ o običnom fps-u gdje samo uđete u jednu sobu, poubijate sve one koji se nalaze unutra i nastavite dalje. Međutim, na svu sreću to nije slučaj sa ovom igrom i ako budete imali takva razmišljanja na kraju će vam biti drago kad shvatite da ste napravili veliku grešku.



Tokom igranja Metro: Last Light-a naići ćete na različite partije Metro-a, a to su nacisti, banditi i Red Line. Nacisti su, kao što možete predvidjeti, oni loši koji samo zarobe, zatvore i onda ubiju svakoga ko ima neku vrstu deformacije. Nacisti se smatraju kao nehumani mutanti, unatoč činjenici da su to samo obični ljudi koji imaju nula znakova zaraze.

Ipak u stvarnosti igre nacisti samo koriste svoje raznorazne trikove kako bi kontrolisali Metro tunele. Red Line su Sovjeti koji glavni antagonisti ove igre. Oni koriste situaciju u svoju korist i pokušavaju započeti civilni rat kako bi zarobili i preuzeli kontrolu cijelog Metro-a. U međuvremenu, banditi su samo standardni nasilnici koji lutaju metro tunelima, ubijaju i pljačkaju za svoj opstanak.

Banditi zapravo nemaju neku značajniju ulogu kada je u pitanju glavna priča. Oni su tu samo da bi svijet Metro: Last Light-a napravili opasnijim i intrigantnim.



Pripovjedanje u ovoj igri je prilično intrigantno. Kao Artyom upoznati ćete različite likove, neke spremne da pomognu i naravno neke koji predstavljaju ključnu prijetnju. Međutim, svi likovi upoznati tokom ove recenzije su bili dosta povjerljivi, zahvaljujući odličnom modelu karaktera, fantastičnim glasovima i živahnim animacijama.

Tko god je napisao priču za ovu igru zaslušuje zlatnu medalju, jer je jednostavno čudesna. Dijalog nikada nema nekih loših linija. Može se naći malo uvjerljivog humora, a gluma ruskog akcenta je bila savršena. Kada vam neki od likova ispriča priču, jedva čekate da vidite šta će se dalje dogoditi.

Pravi tempo priče počinje relativno sporo na početku igre, pojačava se u sredini i onda samo odjednom postaje kao vožnja vozom smrti kako se približavate kraju Metro: Last Light igre. Priča je stvarno vrhunska, ima dosta "wow" trenutaka, uvjerljive likove sa fantastičnim glasom i naravno jako uvjerljivo pripovjedanje od početka pa do samog kraja.

Atmosfera, mutanti i Metro

Metro Last Light se ističe sa zaista jako kvalitetnom atmosferom. Sve od zastrašujućih zvukova urlika mutanata pa do svjetlosnih efekata i manjih efekata. svijet Metro-a je toliko stvaran da ćete možda u nekom trenutku pomisliti da ne živite na zemlji, jer ćete se pravo zadubiti u priču i igru.

Zaista je rijetko naći igru koja će vam privuči ovoliko pažnje, ali Metro: Last Light to uspjeva, tako da nikada nećete moći zaboraviti dobru atmosferu i to koliko je ova igra bila zastrašujuća. Većina horor igara vas plaše sa jeftinim forama koje eventualno često možete predvidjeti, dok će kod ove igre uvijek biti zastrašujuće i neće biti ni jednog trenutka kada vaše srce neće kucati kao ludo, ili kada se nećete znojiti dok prolazite kroz mačne podzemne tunele sa jezivim pečinama pauka.



Ono čime ćete najviše biti impresionirani su razni vanjski nivoi, jer je puno teže dati igri stvarnu atmosferu u vanskom svijetu, nego u uskim podzemnim tunelima. Kada prvi put u potpunosti pređete neki vanjski nivo, tek tada ćete vidjeti koliko je zapravo teško.

Dok prolazite kroz napuštene teritorije ne čujete ništa drugo osim jezive ambijentalne muzike i zastrašujućih zvukova mutanata. Urlici mutanata su odrađeni jako dobro, zvuče prijeteće i stalno ćete imati osjećaj da će vas nešto zaskočiti, a na kraju ćete se uvjeriti da vas osjećaj nije varao. Trenutci poput ovih su nešto što nikada nećete zaboraviti ili zamijeniti sa bilo čim drugim.

Mutanti su zastrapujuća čudovišta koji predstavljaju ozbiljnu prijetnju svima onima koji hodaju po pustoši, zbog svoje iznimne brutalnosti. Mutanti su sami po sebi dobro dizajnirani, a kreću se od divovskih štakora do letećih stvorenja nalik na gargojle koji će vas izbezumiti od straha.

Leteća stvorenja će vam sigurno postati jedni od omiljenih mutanata na koje ćete naići. Pitate se zašto? Pa, bilo bi glupo odati i pokvariti vam to, zato je bolje da vi to sami saznate tokom igranja. U igri se također nalaze i jeziva stvorenja koja nalikuju na pauke i još par iznenađenja na koja ćete naići tokom vašeg probijanja kroz post-apokaliptični pustoš Moskve.



Bit ove igre nije samo u istraživanju vanjskog svijeta, a metro sam po sebi ima dosta osobnosti. Tuneli su mračni, jezivi i preplašujući gdje god da pogledate. Sistem rasvjete u igri je fenomenalan i vjerovatno jedan od najboljih koji ćete vidjeti u horor igrama. Rasvjeta je najvažniji element u bilo kojem tipu opstanak-horor igre i Metro: Last Light ga je doveo do vrhunca.

Jedan od područja u igri će vas dovesti do pečine koja je puna paukovih jaja, paučine i naravno ružnih divova koji izgledaju kao mutirani pauci i ovo će vas jako uplašiti. Tokom ovog područja u igri, počet ćete se znojiti, a vaše emocije će biti pune straha, međutim uspijet ćete preći ovaj dio uz svoju dostojnu i povjerljivu lampu i naravno dvostruku cijev sačmarice.

Piskutavi glasovi divovskih pauka i gnjecavi zvukovi paukovih jaja tokom pucanja će vam stvoriti doživljaj koji oduzima dah, zahvaljujući fenomenalnim svjetlosnim efektima i zvučnom dizajnu. Prolazak kroz metro tunele, kao i hodanje po pustoši izvan metro tunela će vam dati jedan fantastičan doživljaj, jer je svaki dio strašan za sebe i impresivan.



Ukratko, atmosfera ove igre je izvan prosječna, 4A Games su napravili uvjerljivu postavku koja se temelji na romanu, a to se u digitalnom svemiru osjeća gotovo stvarno. Zaista je teško reći koliko je samo briljantna atmosfera ove igre, a to ćete tek saznati kada je sami probate igrati.

Gameplay

Gameplay u Metro: Last Light je spoj izdržljivosti, pucanja i preživljavanja. Prvo i najvažnije u ovoj igri je to da je u svojoj srži fps. Pa kako su se svi ovi elementi zajedno spojili i stvorili hibrid i kako ova igra stoji na policama prodavnica pored svojih fps kolega?

Pa, zapravo nije u pitanju pucanje koje čini ovu igru drugačijom, ali su u pitanju aspekti opstanka koji igraju ulogu u tempu Metro: Last Light-a. Kroz igru ćete naići na mnoštvo scenarija gdje imate nekoliko uključenih upustava kako istrijebiti sobu punu neprijateljskih vojnika.

Igra daje igraču brojne mogučnosti, tako da na primjer možete isključiti svijetla pronalaskom prekidača i lagano se prošunjati pored vojnika, tako da ne ubijete nikoga, ili jednostavno možete naglo uletiti u sobu i sve krvnički poubijati.



Ono što će vam se zaista svidjeti u Metro: Last Light igri je to da svaki izbor ima svoje posljedice, na primjer ako odaberete rutu u kojoj morate koristiti samo pištolj sa plamenom doći ćete do cilja brže, ali ćete zato žrtvovati puno municije, a municiju zaista morate čuvati kako bi ubili mutante u kasnijim nivoima igre.

Međutim, ako izaberete izdržljivu rutu, trebaće vam više vremena da očistite područje od neprijatelja, a može se desiti i da se filter vaše maske potroši tako da postoji mogućnost da se ugušite i da budete primorani da krenete sve ispočetka.

Da li da se brzo provučem tako da mogu dalje živjeti i nadati se da ću imati dovoljno municije za ostale sobe, ili da polako izaberem izdržljivu rutu i pređem na iduću teritoriju i sačuvam svoju municiju su pitanja koja će vam se često vrtiti kroz glavu. Također postoji mogučnost da napravite kombinaciju obje rute, ali su to sve odluke koje ćete sami morati odlučiti i one stvaraju ogroman utjecaj na budući napredak igre.



Metro: Last Light je linearna igra, međutim, nagrađuje igrače koji su spremni da istražuju, a ovo je tip igre koji doslovno moli da se istraži zahvaljujući svojoj atmosferskoj prirodi i gameplay mehanici. Ako ne skupljate municiju i filtere za masku, nećete moći prelaziti kasnije nivoe igre i imati ćete velike poteškoće.

Vrlo lako vam se može desiti da nekoliko puta budete prisiljeni da restartujete nivo u potpunosti, jer ćete sigurno zabrljati u nekom dijelu i ne tražiti materijale, te platiti punu cijenu jer ćete umrijeti od nečega što ne možete ubiti. U tom trenutku je nemoguće savladati čudovište jer vam nedostaje municija i vrijeme na maski filtera.

Ovo nije negativna kritika, nego pozitivna, jer kakva je to igra ako ovoga nema, a nosi žanr preživljavanje-horor. Igrači se kažnjavaju ako ne postupe pametno i prisiljeni su da nauče iz svojih pogrešaka i restartuju nivo, tako da će posvetiti više pažnje da ne urade te iste greške opet, a ova igra to upravo čini izuzetno dobro.



U početku nećete osjećati da je ovo horor igra sa preživljavanjem, ali što duže budete igrali tako ćete i početi shvatati da je aspekt opstanka nedbojbeno tu kako se približavate težim dijelovima igre. Tokom recenzije igra je bila na normalnom modu i postoji mogućnost da ćete naići na par scenarija koji će dijelovati teško ako budete loše planirali i ako ne budete znali kao igra funkcioniše. Međutim, što duže igrate imati ćete i više iskustva i na kraju će to prevladati i uspijeti ćete sve riješiti.

Ako želite pravi izazov, onda morate igrati Ranger Mode na Hardcore-u, a ovdje će igra testirati vaše strpljenje i vještine. Unatoč tome što u igri možete naći trgovine u kojima možete kupiti municiju, oružje i modifikacije, još uvijek morate skupljati zalihe sa strane, jer je valuta u ovoj igri napravljena od specijalnih metaka koji se mogu koristiti kao moćna streljiva ili za pojedine puške, ili novac za kupovinu zaliha.

Međutim, najveža mana u ovoj igri je ta da Ranger mod nije uključen, osim ako niste unaprijed naručili igru ili kupili DLC paket. Zašto povećati težinu igre i onda to prodavati ljudima? Ovo stvarno nema nikakvog smisla, i to je jedna najveća mana. Bilo bi odlično kada bi svako mogao uživati u Metro: Last Light igri onako kako bi i trebalo biti, a to je da igrate Ranger mod na Hardcore-u besplatno, ali to, nažalost, nije slučaj ovdje.



Na kraju krajeva, gameplay mehanika ove igre je jako dobro uklopljena. Tjera igrača da razmišlja, uče na greškama i, naravno, puno se zabave. Svaki fan igara koje imaju žanr horora sa preživljavanjem bi trebao igrati ovu igru makar jednom i doživiti je takvu kakva jeste, bez obzira hoće li im se svidjeti ili ne, ovo je nešto što se ne propušta.

Dostignuća (Achievements)

Dostignuća u ovoj igri su izvrsna, predstavljaju veliki izazov i natjerati će igrača da ponovi igru nekoliko puta dok sve ne skupi. Na primjer, jedno od dostignuća zahtijeva da igrač pređe određeni nivo a da ne ubije niti jednog neprijatelja, dok drugo zahtijeva da ubijete sve neprijatelje jednog nivoa.

Ovo podstiče hardcore igrače da igraju ovu igru više puta sa različitim stilovima, a to omogućuje igri da isporuči višestruka iskustva koji su jednim dijelom različita a drugim izazovna na svoj način. Tu su i dostignuća koja zahtijevaju da polomite određeni broj sijalica u igri i također da ih isključite a da ne pucate u njih. Standardna dostignuća se obično sama otključavaju tokom igranja.



Metro: Last Light ima čak i kolekcionarske predmete koje možete skupljati na svakom nivou zvanom "Bilješke" i pronaći sve one koje će vam dati dostignuće. Neka dostignuća zahtijevaju da igrač istraži određene nivoe i pronađe skrivene zalihe ili skrivenu municiju.

Jedna od najizazovnijih stvari u ovoj igri je dostignuće gdje igrač mora da pusti svakog čovjeka da živi u igri, osim ako priča igre ne kaže drugačije i natjera vas da poubijate svakog. Sve u svemu, Metro: Last Light se sastoji od mješavine dobrih dostignuća koja su i lagana i teška, zabavna za postići, i naravno, dodatak replay-sposobnosti ove igre, a to je korisna stvar.

Zaključak

Metro: Last Light je jedna od najboljih post-apokaliptična fps igrara koju ćete ikada igrati. Atmosfera, priča, likovi, mutanti, borba i aspekti preživljavanja su skupa fenomenalni i prave fantastičan doživljaj koje svaki fps/preživljavanje/horor obožavatelj mora probati barem jednom u životu. Unatoč tome što za teže iskustvo morate igru naručiti ili kupiti DLC, riječ je o jednom zapanjujućem horor iskustvu uz preživljavanje. Ova igra će se zasigurno jako dugo igrati.



Igranjem ove igre ćete doživjeti tonu uzbudljivih i sjajnih trenutaka koje nikada nećete zaboraviti. Sigurno će doći do toga da ćete zaželjeti više takvih trenutaka, ali nažalost, sve što je lijepo kratko traje. Programeri su učinili zapanjujuće dobar posao kod ove igre i pokazali nam koliko je "živa". Malo je takvih igara koje uspiju to postići. Sve u sveku, Metro: Last Light je učesnica za Igru Godine zahvaljujući 4A Games.