Bombshell
71
Ocjena recenzenta
od 100 mogućih
Za sve ljubitelje RPG Duke Nukem priče stiže novi naslov koji bi vas mogao zadiviti. Riječ je o igrici Bombshell, u kojoj ste vi junakinja sa metalnom rukom i jedina ste nada predsjedniku Amerike koga su oteli vanzemaljci. I ova je igrica humorističnog karaktera kao i Duke Nukem. To znači da dok budete otpremali monstrume na onaj svijet slušaćete vickaste komentare u stilu Duke Nukema i Serious Sama. Da, priča je glupa, to je i bila ideja - akcenat je stavljen na akciju i raznošenje vanzemaljskog smeća.



Nasljednica Dukea je Shelly "umjetničko" ime: "Bombshell" - apsurdna heroina koja predstavlja kombinaciju svih mogućih stereotipa. Dok uništava protivnika, ona baca fazone u stilu starog dobrog Nukema. Prilikom spasavanja predsjednika USA (koji je inače plavuša sa povezom preko oka), Shelly ima komentar: "Vrijeme je da se Bijela kuća ofarba u crveno". Kapirate, ono kao krv, a kuća je bijela... ? Ne kapirate ? Nema veze ..
Jedna od omiljenih šala je i šala na račun protivnika:" Koliko je potrebno aliena da se zameni sijalica? Nijedan, svi su mrtvi!". Urednici igrice su se našalili rekavši da pripremite testament, jer ćete umrijeti od smijeha.

Bombshell je definisan kao akcioni RPG, mada su pokreti u borbi koje izvodi glavna junakinja Shelly bliži nekoj vazemaaljkoj pucačini, nego Diablu ali... Čak se pokazalo da je lakše igrati sa kontrolerom nego sa kombinacijom miša i tastature, ali to je stvar ukusa.

Kretanje i borba su veoma tečni i responzivni, što je moglo da se katastrofalno završi da nije dobro odrađenog dugmeta za skok i detekcije sudara. Jedina stvar koja prekida tečnost borbe su skriptovani potezi egzekucija na pojedinim neprijateljima gde se kontrole zamrznu, kamera se zumira a vama samo ostaje da par sekundi gledate kako Shelly radi ružne stvari nesrećniku. Ovo brzo dosadi i srećom moguće je skroz izbeći.

RPG mehanika nema previše. Bar ne u smislu da ima nekog utjecaja na igru. Da, možete čačkati par dosadnih statistika kao što su health i armor, kao i da modifikujete oružja na jednostavan i nezanimljiv način. Tek nakon 12 sati igranja (u campaign-u koji traje 15h), počnu da se osećaju prednosti upgradeovanja jer neprijatelji jačaju brže nego vi.
Ono što definitivno mjenja odnose snaga u borbi je promjena oružja. Više se isplati uzeti novo, jače naoružanje nego upgradeovati staro. Uglavnom sve neophodno je tu: rocket launcher, sačmara, bacač plamena, kao i veoma smrtonosni laser. Svako oružje se razlikuje od drugog i ima svoje prednosti u odnosu na vrstu protivnika. Ogromni neprijatelji imaju tendenciju da padaju pred naletom kiše metaka, dok rojeve malih neprijatelja najlakše dezintegrišete eksplozivima. Oružaj se mogu unaprijediti tako da imaju alternativni mod koji bar malo pojačava inače slab utisak customizacije lika. Jedna od zanimljivih modifikacija jeste modifikacija laserske puške u bacača munje..

Nivoi koje istražujete su najjača strana igre. Shelly posećuje tri različita sveta koji su maštovito kreirana i dodaju novu dimenziju uništavanju protivnika. Dosta se obraćalo na detalje, pa tako imate svijet nastanjen ledenim svemirskim zombi vikinzima (da, to im je ime) koji je odaje grobljansku atmosferu uz mnogo svjetlosti. Ma koliko to idiotski zvučalo, izgleda sjajno!

Borba sa neprijateljima može biti veoma zabavna, ali nije ni savršena. Municije je malo, tako da često nećete moći da koristite oružje koje biste želeli u određenom trenutku. To može da bude veoma iritirajuće kad se uzmu u obzir njihove specifikacije u odnosu na neprijatelja. Dok pokušavate da odstranite ubijete oklopljenog neprijatelja oružjem koje je namjenjeno za rojeve slabih protivnika vjerovatno ćete se mnogo iznervirati pa možda i izgasiti igricu. Ove balističke frustracije su uspjele često da se dese, pa bi prije ili kasnije spali na osnovni ion cannon koji ima beskonačno municije, ali je isto tako još beskonačnije (ako je to moguće) dosadan. Čak i na Normal težini dešavalo bi se da akcija postane frustrirajuće teška, što bi vas dočekalo nespremne, s obzirom da ste se do tada šetali u "lagano" modu.
Najslabija karika u igri su definitivno borbe sa BOSSovima. Najčešće pojedu svu municiju koju ste štedjeli za crne dane, čime vas natjeraju da ih dovršavate ion cannonom (ekvivalentom čačkalice). To može da potraje dugo, do stadijuma da razmišljate o sopstvenoj egzekuciji. Generalno, ove borbe nisu previše zabavne i prosto plaču za nekom šifrom za varanje.
Ako je za utjehu, bossovi izgledaju sjajno, od peščanog crva koji izgleda kao onaj iz Dune filma do oživjelog džina koji izgleda kao kombinacija lika iz Skyrima i Eddiea iz Iron Maidena. Pristupi su im drugačiji, ali realno, nisu Bog zna šta.

Sve u svemu, Shelly, odnosno Bombshell je dosta brz i engergičan lik što daje na brzini i energičnosti ovog namjerno apsurdnog akcionog RPGa. Oruženje je prelijepo a i kontrole su fino sređene. Medjutim ovo ipak nije revolucionarni naslov, čak naprotiv izgleda malo unazađeno, sa slabom RPG mehanikom i lošim borbama.
Igricu možete poručiti u steam storeu na linku ispod po cijeni od 31.5€ :
http://store.steampowered.com/app/353190/



Nasljednica Dukea je Shelly "umjetničko" ime: "Bombshell" - apsurdna heroina koja predstavlja kombinaciju svih mogućih stereotipa. Dok uništava protivnika, ona baca fazone u stilu starog dobrog Nukema. Prilikom spasavanja predsjednika USA (koji je inače plavuša sa povezom preko oka), Shelly ima komentar: "Vrijeme je da se Bijela kuća ofarba u crveno". Kapirate, ono kao krv, a kuća je bijela... ? Ne kapirate ? Nema veze ..
Jedna od omiljenih šala je i šala na račun protivnika:" Koliko je potrebno aliena da se zameni sijalica? Nijedan, svi su mrtvi!". Urednici igrice su se našalili rekavši da pripremite testament, jer ćete umrijeti od smijeha.

Bombshell je definisan kao akcioni RPG, mada su pokreti u borbi koje izvodi glavna junakinja Shelly bliži nekoj vazemaaljkoj pucačini, nego Diablu ali... Čak se pokazalo da je lakše igrati sa kontrolerom nego sa kombinacijom miša i tastature, ali to je stvar ukusa.

Kretanje i borba su veoma tečni i responzivni, što je moglo da se katastrofalno završi da nije dobro odrađenog dugmeta za skok i detekcije sudara. Jedina stvar koja prekida tečnost borbe su skriptovani potezi egzekucija na pojedinim neprijateljima gde se kontrole zamrznu, kamera se zumira a vama samo ostaje da par sekundi gledate kako Shelly radi ružne stvari nesrećniku. Ovo brzo dosadi i srećom moguće je skroz izbeći.

RPG mehanika nema previše. Bar ne u smislu da ima nekog utjecaja na igru. Da, možete čačkati par dosadnih statistika kao što su health i armor, kao i da modifikujete oružja na jednostavan i nezanimljiv način. Tek nakon 12 sati igranja (u campaign-u koji traje 15h), počnu da se osećaju prednosti upgradeovanja jer neprijatelji jačaju brže nego vi.
Ono što definitivno mjenja odnose snaga u borbi je promjena oružja. Više se isplati uzeti novo, jače naoružanje nego upgradeovati staro. Uglavnom sve neophodno je tu: rocket launcher, sačmara, bacač plamena, kao i veoma smrtonosni laser. Svako oružje se razlikuje od drugog i ima svoje prednosti u odnosu na vrstu protivnika. Ogromni neprijatelji imaju tendenciju da padaju pred naletom kiše metaka, dok rojeve malih neprijatelja najlakše dezintegrišete eksplozivima. Oružaj se mogu unaprijediti tako da imaju alternativni mod koji bar malo pojačava inače slab utisak customizacije lika. Jedna od zanimljivih modifikacija jeste modifikacija laserske puške u bacača munje..

Nivoi koje istražujete su najjača strana igre. Shelly posećuje tri različita sveta koji su maštovito kreirana i dodaju novu dimenziju uništavanju protivnika. Dosta se obraćalo na detalje, pa tako imate svijet nastanjen ledenim svemirskim zombi vikinzima (da, to im je ime) koji je odaje grobljansku atmosferu uz mnogo svjetlosti. Ma koliko to idiotski zvučalo, izgleda sjajno!

Borba sa neprijateljima može biti veoma zabavna, ali nije ni savršena. Municije je malo, tako da često nećete moći da koristite oružje koje biste želeli u određenom trenutku. To može da bude veoma iritirajuće kad se uzmu u obzir njihove specifikacije u odnosu na neprijatelja. Dok pokušavate da odstranite ubijete oklopljenog neprijatelja oružjem koje je namjenjeno za rojeve slabih protivnika vjerovatno ćete se mnogo iznervirati pa možda i izgasiti igricu. Ove balističke frustracije su uspjele često da se dese, pa bi prije ili kasnije spali na osnovni ion cannon koji ima beskonačno municije, ali je isto tako još beskonačnije (ako je to moguće) dosadan. Čak i na Normal težini dešavalo bi se da akcija postane frustrirajuće teška, što bi vas dočekalo nespremne, s obzirom da ste se do tada šetali u "lagano" modu.
Najslabija karika u igri su definitivno borbe sa BOSSovima. Najčešće pojedu svu municiju koju ste štedjeli za crne dane, čime vas natjeraju da ih dovršavate ion cannonom (ekvivalentom čačkalice). To može da potraje dugo, do stadijuma da razmišljate o sopstvenoj egzekuciji. Generalno, ove borbe nisu previše zabavne i prosto plaču za nekom šifrom za varanje.
Ako je za utjehu, bossovi izgledaju sjajno, od peščanog crva koji izgleda kao onaj iz Dune filma do oživjelog džina koji izgleda kao kombinacija lika iz Skyrima i Eddiea iz Iron Maidena. Pristupi su im drugačiji, ali realno, nisu Bog zna šta.

Sve u svemu, Shelly, odnosno Bombshell je dosta brz i engergičan lik što daje na brzini i energičnosti ovog namjerno apsurdnog akcionog RPGa. Oruženje je prelijepo a i kontrole su fino sređene. Medjutim ovo ipak nije revolucionarni naslov, čak naprotiv izgleda malo unazađeno, sa slabom RPG mehanikom i lošim borbama.
Igricu možete poručiti u steam storeu na linku ispod po cijeni od 31.5€ :
http://store.steampowered.com/app/353190/
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi.
Prijavi se da bi komentarisao/la recenziju.