Devedesete godine donijele su velike promjene u svijetu videoigara, ali i prve ozbiljnije pokušaje Hollywooda da popularne gaming naslove pretvori u filmske hitove. Neki od tih pokušaja završili su neslavno, dok su drugi postavili temelje za industriju koja danas vrijedi milijarde dolara.

U prvom dijelu našeg serijala prisjetili smo se osamdesetih, perioda u kojem su filmovi poput TRON-a, Star Warsa i RoboCopa pokazali koliko su film i videoigre povezani. Ipak, devedesete su donijele nešto novo. Igre više nisu bile samo dodatni proizvod uz popularan film. Postale su dovoljno velike da i same privuku pažnju filmskih studija.

Super Mario Bros. (1993): Kada je Nintendo stigao u Hollywood

Kada je 1993. godine u kina stigao Super Mario Bros., očekivanja su bila velika. Mario je već bio jedan od najpoznatijih likova u svijetu videoigara, a Nintendo je tokom osamdesetih izgradio ogromnu popularnost zahvaljujući svojim konzolama.



Međutim, umjesto šarenog Kraljevstva gljiva, publika je dobila mračan, neobičan svijet u kojem su Mario i Luigi pokušavali spasiti princezu Daisy od kralja Koope, kojeg je glumio Dennis Hopper.

Film s Bobom Hoskinsom i Johnom Leguizamom nije uspio opravdati očekivanja. Uz budžet od približno 48 miliona dolara, ostvario je oko 39 miliona dolara svjetske zarade.





Zanimljivo je da ovo nije bila prva ekranizacija Marija. Još 1986. godine u Japanu je prikazan animirani film Super Mario Bros.: The Great Mission to Rescue Princess Peach!, ali je verzija iz 1993. ostala upamćena kao prvi veliki hollywoodski igrani film zasnovan na videoigri.

Danas Super Mario Bros. iz 1993. ima svojevrsni kultni status, prvenstveno zbog neobičnog pristupa i velikog odstupanja od originalne igre.

Street Fighter (1994): Van Damme protiv Bizona

Nakon Marija, Hollywood je pokušao iskoristiti popularnost borilačkih igara. Street Fighter je 1994. dobio filmsku adaptaciju u kojoj je Jean-Claude Van Damme glumio pukovnika Guilea, dok je Raul Julia preuzeo ulogu generala M. Bizona.




Film je okupio poznate likove iz Capcomove franšize, ali je umjesto klasičnog borilačkog turnira ponudio akcijsku priču o vojnom sukobu. Kritike nisu bile naročito dobre, ali film je ostvario solidan komercijalni rezultat, zaradivši gotovo 100 miliona dolara širom svijeta.

Posebno zanimljiv detalj jeste da je Raul Julia, kojem je ovo bila jedna od posljednjih filmskih uloga, dobio pohvale za svoju izvedbu uprkos negativnim kritikama filma. Iste godine pojavio se i Double Dragon, još jedna adaptacija popularne borilačke igre, koja nije uspjela ostvariti značajniji uspjeh.

Mortal Kombat (1995): Prvi veliki pogodak

Ako su Super Mario Bros. i Street Fighter pokazali koliko adaptacije mogu biti problematične, Mortal Kombat je 1995. dokazao da postoji publika za ovakve filmove.

Redatelj Paul W. S. Anderson odlučio je zadržati osnovnu ideju igre: borilački turnir na kojem se odlučuje sudbina Zemlje.





U filmu su se pojavili Liu Kang, Johnny Cage, Sonya Blade, Scorpion, Sub-Zero i drugi poznati likovi, a prepoznatljiva muzika dodatno je doprinijela popularnosti.

Mortal Kombat je ostvario više od 120 miliona dolara svjetske zarade, uz budžet od približno 20 miliona dolara.

Iako je zbog dobne klasifikacije PG-13 izostao veliki dio brutalnosti karakteristične za igre, film je postao jedan od najprepoznatljivijih primjera uspješne gaming adaptacije devedesetih.

Njegov uspjeh doveo je do nastavka Mortal Kombat: Annihilation iz 1997. godine, koji, međutim, nije ponovio uspjeh originala.

Aladdin i The Lion King: Kada su Disneyjevi filmovi postali igre

Dok je Hollywood pokušavao pretvoriti igre u filmove, kompanije koje su razvijale videoigre nastavile su raditi ono što su započele još osamdesetih: prenositi filmske hitove na konzole. Disneyjev Aladdin iz 1992. dobio je nekoliko verzija videoigre, a posebno se pamti izdanje za Segu Genesis iz 1993. godine, koje je razvio Virgin Games. Zahvaljujući animacijama i vizuelnom stilu bliskom originalnom filmu, Aladdin je postao jedan od najpoznatijih platformera tog perioda.

Sličan uspjeh ostvario je The Lion King iz 1994. godine. Igra je pratila Simbin put od mladog lava do kralja, a mnogi igrači i danas pamte njenu zahtjevnost, posebno nivo sa životinjama i majmunima.





Ovi naslovi pokazali su da filmske licence ne moraju nužno značiti loše igre. Uz kvalitetan razvojni tim, popularan film mogao je dobiti jednako zanimljivu gaming adaptaciju.

GoldenEye 007 (1997): Igra koja je nadmašila filmsku licencu

Godine 1995. Pierce Brosnan debitovao je kao James Bond u filmu GoldenEye. Dvije godine kasnije, studio Rare objavio je GoldenEye 007 za Nintendo 64. Ono što je moglo ostati samo još jedna igra zasnovana na filmu pretvorilo se u jedan od najutjecajnijih FPS naslova devedesetih. GoldenEye 007 donio je kombinaciju špijunskih misija, različitih ciljeva unutar nivoa i lokalnog multiplayera za četiri igrača.



Za mnoge vlasnike Nintenda 64 upravo je multiplayer bio razlog zbog kojeg su sate provodili ispred televizora, takmičeći se s prijateljima. GoldenEye je dokazao da igra zasnovana na filmu može izgraditi vlastiti identitet i postati jednako važna kao filmski original.

Pokémon (1998): Od Game Boya do velikog platna

Pokémon je krajem devedesetih postao globalni fenomen. Sve je počelo 1996. godine u Japanu, kada su objavljene igre Pokémon Red i Green za Game Boy. Uslijedila je animirana televizijska serija, a zatim i prvi dugometražni film Pokémon: The First Movie, koji je premijerno prikazan u Japanu 1998, a u Sjedinjenim Američkim Državama 1999. godine.




Film je pratio priču o Mewtwo-u i ostvario veliki komercijalni uspjeh.

Pokémon je pokazao nešto što je u to vrijeme bilo posebno značajno: videoigra više nije morala biti samo proizvod koji dobije filmsku adaptaciju. Mogla je postati osnova čitavog zabavnog univerzuma koji obuhvata igre, televiziju, filmove, igračke i kolekcionarske karte.

Devedesete su postavile temelje za ono što dolazi

Kada pogledamo period od 1990. do 1999. godine, jasno je da su film i videoigre počeli graditi mnogo ozbiljniji odnos. Hollywood je otkrio da popularni gaming likovi mogu privući publiku u kina, ali je istovremeno naučio koliko je teško prenijeti interaktivno iskustvo u filmsku priču.

S druge strane, Aladdin, The Lion King i GoldenEye 007 pokazali su da igre zasnovane na filmovima mogu biti mnogo više od običnih promotivnih proizvoda. A Pokémon je najavio budućnost u kojoj se granice između videoigara, filma i drugih oblika zabave sve više brišu.

U sljedećem dijelu serijala ulazimo u period 2000–2009, kada će Hollywood početi još ozbiljnije ulagati u gaming franšize.