Ja se uglavnom radujem atmosferi koaj vlada tog dana.
Svi su lijepo raspoozeni, sretni.
Lijepo se ispricam sa ljudima, uzivam u lijepim jelima
Radujem se tome sto znam da sam uspio ispostiti mjesec ramazana.
Radujem se osmjehu starijih komsija, kada im cestitam bajram. Volim taj osjecaj kada nekoga obradujem, a za bajram je lako obradovati ljude. Jedna cestita od srca i iskren osmijh i najtvrdje srce omksaju na taj dan.
Radujem se jutarnjem odlasku u dzamiju, gdje cu vidjeti neke dalje prijatelje koje nisam duze vidio, gdje cu vidjeti Vahdeta (glavni Hodza u BL, glavni u mafiji ^^).
Naravno, drago mi je kada dobijem para, ali ne volim taj dio obicaja. Znamo svi kakav je standard, a kada nekoj staroj bkici (a takav mi je komsiluk uglavnom) ode po 20 djece da cestita, ode citava penzija. A jadnice iako ne mogu da dadnu, opet daju, pa makar poslje morale stediti za sebe. Zatim ne volim onaj govor koji hodja na kraju odrzi. I to ne volim samo zato sto je politickog sadrzaja. Meni je jasno da on hoce da prikupi sto vise glasova pred izbore (pogotovo sada), ali neka nas pusti na miru za vrijeme praznika. Zelim da uzivam, da pustim mozak na pasu, da ne razmisljam o svakodnevnim problemima, a prije svega, ne zelim da razmisljam o politici.
A i ovi izbori su kao da biras izmedju side i raka, ne znas sta ti je gore.
Zatim
mrzim kada se neko napije za bajram. Tu vidis da taj neko nije shvatio srz ramazana i praznika uopste. Ne podnosim svadje i ruzne sale za vrijeme bajrama.
Izbor na anketi je katastrofalan. Prije svega ova zadnja mogucnost.