U zadnje vrijeme stalno viđam iste stvari, stalno gledam iste situacije i stalno se pitam dokle je ovo stiglo? Prolazim igralištem, 5 dječaka na igralištu igra lopte (nešto tipa 10 godina), a ostali sjede i vise po mobitelima. Svi dobili android pa igraju igrice, slikaju se i pale ove nove, moderne turbo-folk-disko-j**i-me-pjana-sam pjesme, malo red bulla, malo ovog onog (ne pitajte kako znam). Inače ne razbijam glavu glupostima, al će me ovo jednom dotuć. I mi smo jedan dio života proveli na tom igralištu (ne pikam loptu), al vala nismo visili po mobitelima, nego pokoja piva, neki čips i to... "pljuc, piva, pljuc, sva ekipa isto brije" - tako nekako. Uglavnom chillanje, zajebancija, pričali smo. Roditelji su nam u svakom trenutku znali gdje smo. A neki dan baš vidim neku curicu (nije da sam prisluškivao, jebiga, čuje se) - javlja se na mobitel majki ili ocu, ne znam kome, i govori nešto "doću kasnije nemoj morit" i onda laže da je na igralištu, a visi na lokalnom narkomanskom skupljalištu. Otišlo sve u 3 fine.
Malo kasnije krenuh na kavu, lik mojih godina priča liku do sebe (valjda su gay, bar s enadam), "joj brate, imam 50 lajkova na slici, a na onom komentaru što sam stavio imam 70 (brojke bubam)". Digne mi tlak u sekundi.
Je li kod vas ovakva situacija? Je li nas ova tehnologija više unazadila nego unaprijedila? Jesu li nove generacije rođene mrtve?
Malo kasnije krenuh na kavu, lik mojih godina priča liku do sebe (valjda su gay, bar s enadam), "joj brate, imam 50 lajkova na slici, a na onom komentaru što sam stavio imam 70 (brojke bubam)". Digne mi tlak u sekundi.
Je li kod vas ovakva situacija? Je li nas ova tehnologija više unazadila nego unaprijedila? Jesu li nove generacije rođene mrtve?