Pozdrav, pisem pjesme, rap tekstove pa bi mi dobrodosao neki savjet, komentar, kritika, bilo sta na te tekstove. Evo napisacu ovdje jedan tekst pa vi komentarisite ali samo oni koji se razumiju bar malo u to, ako nemate pojma ni kako se to pise ni na sta treba obratiti paznju kod ocjenjivanja takvih tekstova, nemojte ni odgovarati.
Pozeljno da odgovor bude malo duzi, da se objasni zasto je tekst dobar ili los. Hvala
TEKST :
Kazu da je najbolje u svemu biti prosjecan, negdje u sredini,
ne isticati se, nego biti blag i
nikad ne raditi ono sto se ne smije,
biti kao Bane iz Djoletove pjesme.
Miran, marljiv i tih,
Mama, tata zao mi je ali ja nisam jedan od tih.
Nisam onaj sto se samo kezi i smjeska cak i dok ga gaze,
ja dizem glas, ja stvaram sebi staze.
Mlad sam, za boljim zivotom u meni je ono sto vi zovete pohlepa
mozda nece trajati dovijeka
ali sada je tu i slijedim ju.
Ko zna gdje ce me odvesti staza nade,
mozda bas u beznadje
Ili ce me savladati vecina i sto osjecam u drugim ljudima a to je bijes i otrov,
pa postacu sebicni poltron i izdati sve oko sebe.
Shvatio sam da su duse odraslih neciste, a i ja sam
vec odavno prestao biti deriste pa
sam prema svima hladan kao spricer
i od obicnih smrtnika ne nadam se nicem.
Sta bih i mogao da ocekujem od drustva koje vjeruje samo u pare,
i nema nikakve ideale, kojem znace necije rijeci hvale cak i ako znaju da su lazne.
Svakim stihom se udaljavam od svakodnevnice,
van ovog svijeta trazim nekog ko ce me razumjeti, u kome se krije prava ljepota,
jednostavno u ovom ludilu trazim covjeka.
Pozeljno da odgovor bude malo duzi, da se objasni zasto je tekst dobar ili los. Hvala
TEKST :
Kazu da je najbolje u svemu biti prosjecan, negdje u sredini,
ne isticati se, nego biti blag i
nikad ne raditi ono sto se ne smije,
biti kao Bane iz Djoletove pjesme.
Miran, marljiv i tih,
Mama, tata zao mi je ali ja nisam jedan od tih.
Nisam onaj sto se samo kezi i smjeska cak i dok ga gaze,
ja dizem glas, ja stvaram sebi staze.
Mlad sam, za boljim zivotom u meni je ono sto vi zovete pohlepa
mozda nece trajati dovijeka
ali sada je tu i slijedim ju.
Ko zna gdje ce me odvesti staza nade,
mozda bas u beznadje
Ili ce me savladati vecina i sto osjecam u drugim ljudima a to je bijes i otrov,
pa postacu sebicni poltron i izdati sve oko sebe.
Shvatio sam da su duse odraslih neciste, a i ja sam
vec odavno prestao biti deriste pa
sam prema svima hladan kao spricer
i od obicnih smrtnika ne nadam se nicem.
Sta bih i mogao da ocekujem od drustva koje vjeruje samo u pare,
i nema nikakve ideale, kojem znace necije rijeci hvale cak i ako znaju da su lazne.
Svakim stihom se udaljavam od svakodnevnice,
van ovog svijeta trazim nekog ko ce me razumjeti, u kome se krije prava ljepota,
jednostavno u ovom ludilu trazim covjeka.
ti u tom vidis kvalitet ? a ako si mislio na neku malo ozbiljniju rimu onda objasni sta si mislio, nista mi ne pomazes sa ovim
