Preskoči na sadržaj
Ista raja. Nova runda.
GAMERZ.ba — REBORN
Diskusija

In memoriam Aner Kasapovic

806 pregleda · 54 odgovora · otvorena 19.08.2011. u 22:44

20.8.20011 navršava se 6 godina od tragične i prerane smrti našeg druga sa tribine Anera Kasapovića Buaza

Avgust 2005. godine. Nakon utakmice Čelik - Željezničar policija ZE-DO Kantona sprovodi navijače Želje do mjesta gdje su bila parkirana njihova privatna vozila i autobusi. Jedan navijač pogođen je tvrdim predmetom u glavu i grupa navijača mu pomaže. Grupa zaostaje a policajci ih tjeraju da požure, na šta jedan navijač odgovara da je srčani bolesnik i da ne može ići brže. Policajci ga obaraju i udaraju nogama i pendrecima. Na putu kući, negdje oko Rajlovca, taj navijač doživljava infarkt i umire na putu do bolnice. Kasnija obdukcija potvrdit će udaranje a stručni nalaz ljekara pokazuje da je infarkt izazvan udarcima i pretjeranim uzbuđenjem navijača. Taj navijač zvao se ANER KASAPOVIĆ zvani BUAZ, najbolji među nama, čovjek koga niko nikada nije vidio namrštenog, čovjek sa vječitim osmijehom na licu. Aner je imao samo 26 godina. Za njegovu smrt, ili bolje reći UBISTVO, niko nije odgovarao. Mi ga nikada nećemo zaboraviti, a nećemo ni njegove dželate...



In memoriam Aner Kasapovic 20.08.2005 - 20.08.2011.


A.C.A.B.
A.C.A.B R.I.P
rip
R.I.P
Na današnji dan prije tačno šest godina otišao je Aner Kasapović - Buaz. Bio je ljubimac raje, veliki čovjek i navijač Željezničara.

Anere, nek' ti je vječni rahmet i slava!
R.I.P Aner Kasapović


RIP Aner Kasapovic BUAZ!

OTIŠO SI ANERE OSTALA JE TUGA, VJEČNO ĆE TE VOOLJETI MANIJACI S JUGA!
R.I.P who ever you are


"20011 navršava se 6 godina"

Ispravi to
Vrijedi pročitati :

„Dvadesetog avgusta, 2005. godine, bio je dan kao i svaki drugi...Ljudi su hodali, ispijali kafe, ljubili se na Vilsu, svađali preko telefona, cugali, išli na more...Vječni dječaci sa plavim šalovima, krenuli su put Zenice...Jedan se nikada nije vratio... Aner Kasapović.

Nisam ga poznavala. Štaviše, on i ja ne navijamo za isti klub. Ali, kao da je tada bilo bitno teče li nam žilama "plava" ili "bordo" krv. Tog dana smo svi bili ljudi. I žalili kao nikada do tada. Tog dana je jedno plavo srce otišlo u visine sa juga. I tu i ostalo...Neka mu je vječni rahmet...

Četvrtog oktobra, 2009. godine, bio je dan kao i svaki drugi...Sunce je izvuklo vani sve što hoda. Ona teta što prodaje novine pred Tržnicom bila je na svom mjestu. Miljacka je tekla, studenti su ispijali kafe po "Štrosi" i ponosno stavljali indekse na sto. Kako to već biva... Vječni dječaci sa bordo šalovima krenuli su put Širokog Brijega. Jedan od njih se nikada nije vratio...Vedran Puljić. Neka mu je pokoj duši...

I sada tek znam šta znači voljeti svoj klub. Voljeti ga srcem i dušom...do groba.

Za vječne navijače, za male, velike ljude...Bili oni bordo ili plavi...Večeras ćemo za njih voljeti... RIP.“
R.I.P
R.I.P. :*

Prijavi se da bi odgovorio/la na ovu temu.