Preskoči na sadržaj
Ista raja. Nova runda.
Prijava Registracija
GAMERZ.ba — REBORN
Diskusija

Strah, trauma

726 pregleda · 55 odgovora · otvorena 31.10.2009. u 18:05

Pozdrav svima.

Tema dopustena od moderatora!

Evo jos jedne teme u kojoj mozete razmijenjivati misljenja, iznositi vase price vezane za ovu temu. Dakle radi se o strahovima. Molio bih spamere da zaobidju temu. Pa da pocnem:

Svi se ako ne sad, onda prije ste se bojali necega, ili imate neku trauma iz vaseg djetinjstva. kako ste se tada osjecali. Naravno bilo vam je tesko. Sada je vas zadatak da napisete jedan primjer toga i kako ste se osjecali za vrijeme toga.

Naprimjer, mozda, kada ste bili manji, roditelji su vas plasili sa nekim stvarima. A vi ste mislili da je to stvarno. Ili mozda cak ste bili prisutni za vrijeme nekog mucenja, tuce, nasilja, zlostavljanja koje je ostavilo traga na vama.

U nekim slucajevima, strahovi nastaju iz snova. Imali ste nocnu moru, neki kosmar, nebitno. Dakle, ruzno ste sanjali. I sada se sjecate tog straha koji moze prerasti u traumu itd. Eh sada vas je zadatak da napisete primjere takve, ako ih imate, a mozete navesti i primjere vasih frendova koji imaju veze sa tim.

Ocekujem vase odgovore u velikom broju i naravno bez glupih postova.

Pozz!

davno nekad, sanjam da padam u rijeku, padam i padam i padam i padam i taman kad trebam past' probudim se sav mokar -.-''

sad vise ne sanjam, eo vec par godina
mi prije igrali onih yugioh karata i moj jaran sanjo onog nekog obexa (tako se nekako zove) i naka mu trauma bila :/
neka mu zena dosla da mu skine valjda to ...
Pa prije sam se bojao mraka i cudovista xD gledao kao mali puno horora. A danas se bojim dubine iz istih razloga.
Strah mraka sam prevladao u 9 godini kad sam se uvjerio da nepostoje. xD
:P:P:P:P:P:P:P:P:P:P

Post dobio aplauz od bak1r

U bivsem stanu bio je jedan hodnik i na kraju hodnika crna vrata, a ja sam morao prolaziti taj hodnik kada bi htio WC, a svijetlo nikada nije radilo (kvar na salteru, sta ja znam). Jedne noci sam sanjao da sam tako ustao i krenuo u WC i da su se vrata otvorila i da me nesto odvuklo iz stana. Uvijek sam trcao kroz hodnik do WC-a, toliko sam se sjebao.


JOS JEDAN:

Sanjam i kao "probudim" se na nebu i pocnem hodati nigdje nista i da uradim korak sljedeci propadnem kroz nebo (nidje veze) i probudim se u znoju pored kreveta.
E ovako :

Imao 13,14 godina i mi krali nakom liku tresnje ... Nas 3 : Cenga, fare i ja i kad lik poce trcati za nama i pustio kerove i poce pucati iz vatrenog oruzija, ja sam se inache bojao Visine, al od tada se ne bojim jer sam skocio sa kuce visoke 10 metara neznam ni sam kako sam prezivio al sam tu :]

Bolje da nogu slomim nego da me upuca :]

Svak ima svoje strahove... i svi sanjaju te strahove... Nepostoji covjek bez straha !
Najgore je kada sanjas da ti je neko umro... iz porodice, nema goreg.
Eh ovako, kad sam bio mali, smiješno zvuči, bojao sam se helikoptera, zatim je***e motorke koju je komšija palio i rezao drva, znači ja sam vrištao iz sveg glasa dok je ne bi ugasio, mislio sam da će me pojest.

Zatim roditelji su me plašili ( haha ) kao maloga da postoji neko biće iz neznam ni ja, neke knjige za djecu, koje se zvalo Škomrak HAHHAHAAHAHA, da kad nisam dobar da će doć' i pojest' me.

Toliko od mene, što se tiče teme, 10/10. Vrlo diskutabilno.
Davno, prije nekih 5-6 godina, bojao sam se tisine u mraku, jer sam na svaki klepet neke lopove zamisljao.

Sad imam samo jedan strah, i nadam ce da ce tako zauvijek da ostane.
Tema uopste nije toliko diskutabilna koliko to mislis.

Rijetko ko zeli dijeliti svoje STVARNE, citaj STVARNE strahove. Ili ce ih izreci u sali i niko ga nece skontat ili ce ih sacuvat za sebe. Pojam straha je velik pojam. Sigurno ono od cega si se bojo dok si bio pelenas ne bojis se sad (babaroge i te furke)
Stvarni strah je onaj strah koji te "proganja" i neda ti mira. Ako se npr. bojis smrti (al' ono bas FOBICNO) to je vec bolest. Nije strah... Ludis, vidis mrtve glave i ta cuda svuda oko sebe, osusis se, postanes ko sjena i na kraju zavrsis na Jagomiru.
Obicni strahovi, boji se psa, zmije, groma (sto ipak nije bas obican al' et) to je vec u nekoj mjeri i dozvoljeno.
Postoje mnoge vrste strahova/fobija. Rijetko koji covjek ce reci drustvu da se boji vode i da sa njima ne smije na bazen il' da se boji visine pa ne smije avionom.
Uvijek ce nalaziti neke izlike sto se kaze.
Sto se tice mojih strahova... Hmm... Smrti se ne bojim jer je sastavni dio zivota, a ostalo.. Slabo... Jedini moj pravi strah je to da se bojim Boga (sto mi vjera nalaze al' da sad ne ulazimo u 2gu temu). Ostalo manje vise.
Npr. ko se nebi usro da vidi lava odvezanog 5 metara ispred sebe ?
Shvati malo da svaki covjek na svijetu ima svoj strah koji nije za siru javnost
Da zaobidjem strah od mraka jer mislim da smo se svi kad smo bili mali bojali mraka. Moj jedini strah je da cu povrijediti osobe koje volim. Nesto glupo da cu da uradim, bez namjere i da cu ih povrijediti. Pa ce da me napuste. U zivotu su mi porodica i prijatelji najvazniji, da toga nemam ne bih mogao dalje... Eto to je bio moj jedini strah :)
PEACE
Ma nemam stragova al imam fobiju

nemogu da dofatim je***u bubu odvratne su
Ja se bojim da je tema glupa
pa svako ima strah lol hahah
AltF4 je napisao/la:
davno nekad, sanjam da padam u rijeku, padam i padam i padam i padam i taman kad trebam past' probudim se sav mokar -.-''

sad vise ne sanjam, eo vec par godina:D
Savjet :

Odsjeci ga :D

I meni se desavalo prije, al se ne upiskim :D
Svaki covjek se radja sa 2 straha
-strah od buke
-strah od pada

Ostali strahovi dolaze s nekakvim traumama u djetinstvu ili necemu slicnom.

Rijetko ko ce priznat strah,vecina ce nesto bezveze lupat.
Nemam nikakav strah da me ono 'progranja' ili nekakvu fobiju,ali normala kad bi me nakva zivina napala,sjebo bi se.

btw.
Kad sam imo 3,4 godine,blizu mene je zivio nakav Amerikanac,i bio je crnac.Mene tata lozio da ce on doc po mene ako budem zlocest. lol
Mnogo sam gledao horore kada sam bio mali...i kada bih otisao u podrum ispod zgrade po biciklo,plasio bih se da mi sta ne izleti iza onog izda jer je skupljeno a mracno...aa najvise bih me bilo strah kada ostavim biciklo i krenem uz stepenice,dok je iza mene veliki mrak,osjetim da ce me nesto iza ledja povuci :D..ii sada imam te posljedice,ma da me i nije briga sta bi mi se desilo :D..aa bio sam i veliki mjesecar,evo ispicat cu...u zgradi gdje ja zivim zivio je i moj prijatelj,samo sprat iznad mene..i dobro se sjecam,bilo je MOZDA oko 4-5 u jutro sta ja znam,otvorio sam vrata ulazna,i krenuo gore uz stepenice.Njegova vrata su se tu noc nesto pokvarila i nije mogao zakljucat,ja sam ih otvorio i ugledao njegovu sestru njega i mamu njegovu kako spavaju na krevetu,njegova mama je pogledala u mene,ja sam rekao ima li Sedina,tako se zvao,ona je rekla on spava :D...i ja samo izadjem i vratim se u svoj stan i legnem u krevet. :D....hahahaha
Mephistopheles je napisao/la:
Svaki covjek se radja sa 2 straha
-strah od buke
-strah od pada

Ostali strahovi dolaze s nekakvim traumama u djetinstvu ili necemu slicnom.

Rijetko ko ce priznat strah,vecina ce nesto bezveze lupat.
Nemam nikakav strah da me ono 'progranja' ili nekakvu fobiju,ali normala kad bi me nakva zivina napala,sjebo bi se.

btw.
Kad sam imo 3,4 godine,blizu mene je zivio nakav Amerikanac,i bio je crnac.Mene tata lozio da ce on doc po mene ako budem zlocest. lol
hahahhahahahahhahahhahahhhhahahahahaha
ENTEL1 je napisao/la:
Najgore je kada sanjas da ti je neko umro... iz porodice, nema goreg.
Bojim se entela kad udje na logosoft ^^ hahaha
Slušao pjesmu od

Balaševića - Čovek s mesecom u očima.

Sjeb'o se pravo, sjetio se mrtvih osoba koje su mi značile sve u životu, plakao i otišao u kupatilo da se umijem.

Kad sam se umio, proučio Bismillu i legao spavati.

Ujutro sam se probudio znojan.

Evo da vam ispričam šta sam sanjao.

Moj dajđa je poginuo krajem rata kad je išao na izviđanje teritoria s prijateljima.
Igrom slučaja, nije znao da je tu još neprijateljska linija i pogodio ga je RPG i odvojio mu lijevo rame od tijela i bio je na licu mjesta mrtav.
Mada sam ja bio mali tada i nisam znao šta se dešava oko mene, sve mi je bilo smiješno, psovao sam podrum, rat, balije, ustaše i tako te dječije stvari.

Jednog Bajrama kada je sva porodica 'aman bila na okupu, sem drugog dajđe, žene mu i djece stiže tužna poruka preko telefona.

Moj dajđa je prerezao sebi vene i umro u kadi.
Po logičkom razmišljanju, pogodilo ga je to što njegov brat nije bio tu za Bajram da zajedno proslave praznik.

TUGA.

Ovo je istinita priča samo što sam je sanjao, istina se ponavlja pa makar i u snu.
Samo se bojim da ne poludim od toga i tih nočnih mora.
Proučio sam Jassin prije nekoliko sati u spomen mrtvih.

Pozdrav svima.

amk0 je napisao/la:
Savjet :

Odsjeci ga

I meni se desavalo prije, al se ne upiskim
hahahahhahahahahha^^

mislim sav mokar, oznojen <.<

il sam mozda piso po sebi onako po prsima

Prijavi se da bi odgovorio/la na ovu temu.

Prijava Registracija