R.I.P EDIN BESLIJA

Nemogu da vjerujem

Neznam stvarno sta da napisem, lezo sam sa njim u bolnici dok je bio u Sarajevu na hematologiji, lezali smo skupa 4-5 mjeseci, s tim da sam ja isao kuci povremeno, al on je citavo vrijeme bio u bolnici.
Sjecam se kad sam ja drugi put otisao kuci, on me zove na mob, kaze ponesi igrica otac mi dotjerao komp u bolnicu, pvo nisam vjerovao, al haj ponesem par, kad sam dosao imao sam sta vidjeti...Do kolko smo samo ostajali igrati san andreasa, fabela i ostalih...Koliko smo puta narucivali jesti navece posto je hrana bila 0, iz caspera i ostali, neznam tacno nisam ni ja iz sarajeva. Koliko je cekao sam dugo pismo da ode za Zagreb, jos se sjecam jutra kad ga je dobio, i koliko je bio sretan jer mu u Sarajevu nisu mogli nista raditi.
Nakon sto je otisao u Zg i dalje smo ostali u kontaktu, na pocetku je bio bolje, nalazi su mu se blago popravljali, dokroti su procjenili da bi do maja ove godine trealo biti zavrseno i on kuci...Vremenom sam se cuo sa njim, cekao je donatora za transplataciju...sad kad sam se cuo sanjim prije jednu pola mjeseca nije bio bas najbolje, nasli su mu bilo donatora ali on oni bio u stanji da primi...sad kad sam procitao ovo, jedva sam ovo napisao, bukvalno se tresem...nemogu vise idem popiti nesto za smirenje...

Edine brate moj nek ti Allah dragi podari lijep dezennt i tvojinm roditeljim sabur... :'(