Preskoči na tekst
GAMERZ.ba Historija kultne opsesije

Historija kultne opsesije

Dio II: Dolazak CS-a u BiH

Intervju: storm_raider

9 minuta čitanja

Jedan od začetnika CS scene i sigurno, ako ne prvi, jedan od prvih koji je probio led i počeo igrati za klanove iz susjednih zemalja, kao sto je PoA iz Srbije. Deniz "storm_raider" Rovčanin prisjeća se starih dana i njegovog početka u CS-u, sve do današnjeg dana.

Reci nam nesto o samom početku tvog igranja?

Koliko se sjećam otišao sam u "MLT" klub u Hrasnom s rođakom koji je već tada u Njemačkoj igrao za neki klan. Odrastao sam na nintendu i tada sam prekucavao Metroid na nintendu 64, ali kad sam sjeo za računar i ušao u CS, ispred mene se otvorio potpuno novi svijet, pun novih izazova i što je najbolje takmičenja da svojim drugovima, a da nije TEST DRIVE 5. Naravno, da me rođak "ownao" dok sam kupovao oružje, a kupovao sam ga mišem, budući da nisam nikako mogao da se snađem na "brojeve". Bila je jesen 1999. godine i tad je jedan sat koštao nevjerovatne 4 KM. Mi smo štedili po 7 dana da bismo odigrali 2 sata preko vikenda u "MLT-u". To su bili sami počeci CS-a u BiH, konkretno u Sarajevu.

Tvoj početak više se veže za LAN. Ispričaj nam nešto o Neonu kao o tvojoj drugoj kući?

Pa nakon MLT-a sam uglavnom igrao u "Zani", jedan mali Gaming Klub isto na Hrasnom. Bila je tad 2000 godina, i ja sam tad mislio da sam najbolji kanteraš na svijetu. Što se kaže, bio sam kralj u svojoj mahali, ali nisam još ni vidio grad. U "Zani" sam igrao pola godine, dok se nije zatvorila. Tu se bilježe počeci nekih kasnije manje-više poznatih gamera, ("ri0", "bonen", "Thug", "Angel", "lot dog").

Nakon zatvaranja "Zane", tražio sam novo utočište za moju CS strast, koja je iz dana u dan sve više rasla.

Sasvim slučajno sam došao do "Neona", koji se tad zvao "Arena". Čim sam ušao sa rođakom u ljeto 2000 godine, zapuhnuo nas je smrad cigara i ustajalog zraka. Da ne spominjem veću grupu ljudi koja je stajala iza jednog momka koji je sjedio. Ja sam stao iza i pokušao da saznam čemu se ti silni ljudi čude. Dok sam pokušavao da se probijem mogao sam da uživam u bogatstvu psovki koje prosječan čovjek ne moze pojmiti. Vidio sam momka kako igra, meni poznatu cs_deathmatch mapu protiv 4 momka. Psovao je kao kočijaš. Kasnije smo se sprijateljili i saznao sam da je to "Cage", čovjek o kojem su tada pričali mnogi sarajevski gaming kvartovi. Naravno odmah smo istog dana igrali 1 na 1 i naravno da me isprašio. Ali, tad sam zavolio "Arenu" - "Neon" kao drugi dom. Veoma brzo sam se tu 'preselio', i svi smo bili kao jedna velika porodica. Međusobno smo se pomagali, zadirkivali, tugovali. (Počivaj u miru "COTEGASHI" - Dino), tukli, i prije svega dobro zabavaljali. Morate znati da tad nije postojala online igra, jedino što je donekle ličilo na 'online' je bio zajednički server "Arena - Blue Planet", na koji smo se doduše spajali preko lana. Mnogi igrači su nam dolazili u goste, a i mnogima smo mi išli. Kad bih počeo nabrajati sve te klanove i igrače iz sarajevske CS scene vjerovatno bih nekoga nenamjerno zaboravio, što naravno ne želim. Mi, sitni ljudi sa te scene smo bili nevjerovatna raja i nikad niko nikome nije uradio ništa nažao. Mnogo smo više držali do ljudskih vrijednosti nego do načina igre. Naravno da se uvijek poštovao dobar igrač, ali prije svega su se poštovala dobra raja. Što se tiče same igre, nemam riječi da opišem samo koliko smo dana provodili u "Neonu", koliko smo iz godine u godine vježbali razne situacije u igri, koliko smo se svi podredili CS-u, da smo svi znali po 3 mjeseca zaredom da ne vidimo sunce i da ne osjetimo svjež zrak (malo pretjerujem), i uvijek smo svemu tome iznova i iznova prilazili sa takvom strasti kao da prvi put igramo... Neon je bio nase utočiste i bijeg od ovozemaljskih problema. Naš raj na zemlji.

Te momke koji su tada igrali CS ili bilo koju drugu igru, u igraonama treba ustati pa spomenuti, jer malo ko zna danas šta je nama to sve značilo.

Kasnije je "Arena" dobila ime "Neon", ili bolje reći, vratila ime "Neon". Tu sam proveo vrijeme od 2000 do ljeta 2005. Punih pet godina. Nakon toga sam osjetio potrebu da se povučem sa tog 'LAN svijeta', vjerovatno, jer se tada pojavila strašna generacija mladih talentovanih igrača, koja je imala sve predodređeno za mnogo veće uspjehe od naših, jer smo mi udarili temelje toj igri, a pogotovo jer je već tada većina imala dobru internet konekciju.

Naravno, ni slutio nisam da će mnogi otići na drugu stranu...

Tvoj najdraži lan turnir?

Zaista ne mogu da se sjetim, jer je to davno bilo i jer je svaki od tih turnira imao posebnu draž, ali nikad neću zaboraviti CSBIH turnire, koje smo naravno igrali na lanu. Nikad neću zaboraviti meč protiv "Nemessisa", jer smo bili jedna od rijetkih ekipa koja je otišla njima na megdan, budući da se tad malo ko usuđivao da ide na Vojničko Polje da igra meč. Dobili su nas glatko u mapama 2:0, i bili su ekipa koja je jedna od rijetkih tada imala posebne taktike, za svaku situaciju.

Anegdota sa nekog turnira?

Sjecam se jednog turnira u Elbegu, mjesto koje su tad mnogi gameri zvali 'Zelenara', kada je Muris ("bladehood") udario šakom u monitor, a struja ga je stresla.

Igrao sam i za "tripplesixerse", koji su važili za najjači klan pored noxicusa u Sarajevu, a vjerovatno i u BiH jedan od najjačih. Naime, jednom dok smo igrali meč u neonu protiv noxicusa, prišao je centralnoj jedinici pored koje sam ja sjedio, cetvorogodišnji sin od radnika u Neonu - Zeke i taman kad sam se spremao da defusiram bombu pritisnuo mi 'reset' na centralnoj. Bilo mi je "ofirno" da kažem da mi je on ugasio komp, pa sam rekao da mi se sam komp resetovao. Uglavnom ponovili smo rundu i uzeli je, mada taj meč nije imao nikakvog značaja.

Početak online igranja? "PoA", "RIP"?

Kao sto sam i rekao, nakon LAN igranja povukao sam se na Online igranje, jer sam znao da tu ima predjela koje treba osvojiti (smijeh). Kad sam vidio ustvari koliko je to 'prostranstvo', i koliko ustvari ima kvalitetnih igrača, često sam mislio "bolje biti kralj u selu, nego sluga u gradu". Ali, nisam se predavao.

Elem, nakon što sam veoma uspješno igrao za "n1" klan u TERRA ligi, momci iz Beograda su me pozvali u klan "PoA" (Point of Authority). Odmah na početku sam znao da je to novi nivo u mom gaming sazrijevanju. Budući da se tad na domaćoj sceni pojavio ogroman broj cheatera, nisam igrao barem dvije godine ni sa jednim klanom iz BiH. Sa "PoA-om" sam došao do novih saznanja u CS-u. Ne što se tiče igre, jer sam tu već savladao 'zanat', već što se tiče profesionalizma. Dakle, to je bio klan gdje se apsolutno sve znalo. Znalo se ko baca flasheve, ko pravi taktike, ko kupuje defusere. Sve se znalo i bilo je već sve isplanirano. Trebalo je samo znati pravila. Naravno igrali smo sa najjačim klanovima na balkanskoj sceni, redale su se pobjede nad "eu4iom", "kka", "simplexom", "n-coreom", "veritasima", "dT-om", na irc/quakenetu smo osvojili mnogo kupova kao i na drugim stranicama za kupove (playpark.eu, etc.). Osvojili smo i finale HCL lige, koje nažalost nisam mogao da igram, ali su svi u nicku stavili '4 storm_raider'. Nakon toga je uslijedilo finale KGB Winter Lige koje smo glatko izgubili od "4gl". Reklo bi se očekivano.

Nakon toga sam slučajno na jednom serveru upoznao "Reavena" iz "RIP-a". Iako smo se uživo znali, sad smo se eto i preko 'neta' znali. Pitao me da pređem u "RIP", a i meni je to zvučalo zanimljivo, jer sam poželio opet da igram za jedan sarajevski klan, budući da sam igrajući za "PoA" osvojio sve što sam želio. Nakon razgovora s momcima iz "PoA-e", poželili su mi sreću, s željom da se nekad ponovo vratim u "PoA".

Počeo sam igrati za "RIP". S njima je bilo sve opet drugačije od onoga sto sam navikao igrajući za "PoA". "RIP" nije bio toliko jak, ali je druženje imalo poseban akcenat. Igrali smo opet sa najjačim klanovima, i trenirali smo za turnir na Ilidži, na kojem se baš i nismo proslavili. Mada mislim da je to najviše zbog toga jer smo skoro svi nakon nekoliko godina prvi put igrali lan.

Liga koju si osvojio sa "PoA", druga mjesta, uspjesi...?

Osvojio sam mnogo kupova preko qneta, itd..zaista ne mogu više da se sjetim. Sto se tiče Online liga: bio sam drugi na Terra Online Ligi, i na "KGB Winter" lig. Prvi smo bili na "HCL Summer" ligi.

ESWC BiH?

Igrao sam na qESWC 2005. godine za neon. Tad smo dosli veoma rano, iako smo meč trebali igrati tek 4 sata iza ponoći. Cijeli dan smo bili na Ilidži, upoznali zaista mnogo igrača iz drugih gradova. Iako je trajalo dva-tri dana, proteklo je prilično brzo.

Najbolji igrači sa kojima si igrao / protiv kojih si igrao?

Pa definitivno najbolji igraci s kojima sam igrao su momci iz "PoA", sto se tiče skilla, ali ne smijem ni zaboraviti, "vert_digitala", "moP-a" iz "Blue Planeta", "pr[S]-a" i "Viktora" iz "dT" klana, "msw" iz "mdma", zaista ih ima mnogo i ne bih volio da nekoga zaboravim. A protiv... igrao sam protiv "bisou (iz aAA)" 1 na 1 i dobio ga, igrao sam protiv momaka iz "man1e", protiv nekog miksa u kojem je igrao "Aleksej (400kg)" iz "m19", imao sam i čast da igram na nekom publicu sa "Spawnom".

Tvoje mišljenje o reprezentaciji?

Pa evidentno je da su tu igrali vjerovatno najbolji igrači koji su mogli igrati, ali mislim da se moglo i moralo uraditi mnogo više za reprezentaciju. Naravno uz redovan trening, što koliko je meni poznato nije bilo tako.

RiP ili PoA?

Ne mogu se odluciti, a da mi neko ne zamjeri. Znaš da te mrzim zbog ovog pitanja, Dino (smijeh). Iskreno, oba klana su mi podjednako draga i igrati sa njima je imalo posebnu draž.

Tvoje viđenje gaminga u BiH prije 7-8 godina i danas?

Pa mislim da sam što se tiče gaminga prije 7-8 godina rekao sve u onom pitanju o Neonu, a što se tiče odnosa naspram danas, danas većina igra zbog nekog 'prestiža' i čak mnogi koriste neka nedozvoljena sredstva (cheatove, hackove, skripte, itd.) Mi smo igrali CS zbog strasti, a nekako mi se čini da se to izgubilo kroz ove godine. Naravno, čast izuzecima.

Poruka mladim gamerima?

Mislim da današnji klinci prije svega moraju naučiti poštovati starije, pa tek onda razmišljati o svojoj igri. Naravno da treba biti pozitivno drzak, ali disciplina je prije svega. Trebaju biti zahvalni pa ne moraju kretati sa nule ili minusa kao što sam ja i moja generacija, jer su temelji već udareni, samo treba nastaviti 'zidati'. Samo pametno, i zapamtite ništa ne može doći preko noći. Mnogima je trebalo nekoliko godina. Pogotovo meni. Kako god, nakon svega sam stekao drugare do groba i hroničnu upalu zgloba. Stekao sam prijatelje od Beograda, preko Novog Sada, Nikšića, Bara, Cetinja, Bitole, Skopja, Banja Luke, Doboja, Mostara, Zagreba, do Ljubljane.

Ljudi u ovom poglavlju

Razgovaraj o knjizi na forumu