Petrov je usnio mracan i taman san poput crnih rupa u dalekom svemiru. Sanjao je kako upravo on hoda jednim bulevarom. Prilazio mu je neki covjek koji se bas i nije vidio, ali sve je bio blizi i blizi. Prilazio je Petrovu kojeg je uhvatila neka mucnina. Nije bio druzeljubljive naravi a sad mu prilazi neki covjek. Covjek je bio udaljen svega nekoliko koraka. Napokon kada mu je prisao sasvim dovoljno krenuo je da izvadi nesto iz unutrasnjeg djepa njegove jakne. Ruka je polako klizila i trenutak prije nego sto ce nepoznati covjek izvaditi nesto iz djepa, Petrov se probudio sav u znoju. Bolila ga je glava i osjecao je neku strasnu mucninu u stomaku. Lezao je satima i razmisljao ko je to mogao biti. Cak i kada mu je stranac prisao na svega nekoliko koraka lice je i dalje imalo neku mracnu sjenu. Vidila se samo jakna koja je bila poderana malo pored djepa, i pantole koje bas i nisu bile moderne. Petrov je ubijao sebe razmisljajuci o toj misterioznoj osobi. Sta mi je to htio dati?! Mozda je htio izvaditi nesto da me ubije?! Mozda je neko pismo koje ima svoj poseban znacaj? Ili je to samo ruzan san?
- Petrovu je to bio ruzan san samo zato sto je bio nedovrsen. Vise mu se nije dalo spavati i cekao je da padne noc da bi mogao nastaviti sa snom. Ali nije bio siguran da ce mu se taj san nastaviti. Izasao je krisom vani. Hodao je bulevarom i naisao na jedan zabaceni kafic koji nije imao ni ime. Vjetar je nosio miris alkohola i cigara. Petrov je usao samo na jedno pice.
Jedan caj molim!
-Izvinite, ali ovdje nema caja..
Sta imate? Srdito je odgovorio Petrov
-Sta zelite?
Mislio sam uzeti caj, ali nema ga. Mozda ima kafa?
-Kafa stize..
Cekajuci kafu Petrov je malo razgledao oko sebe. Nista nije bilo neobicno. Pijandure su se kretale kao da plesu , dok su konobarice uzurbano nosile pice gostima. Konobar je donio kafu, koja bi svojim mirisom probudila mrtvaca. Petrov se nije puno zadrzao. Popio je kafu i odmah otisao kuci. Usao je u kucu i odmah legao na kanabe, a u istom trenutku i zaspao.
Ovaj put Petrov je sanjao kako se svadja sa konobarom. Istim onim konobarom koji mu je donio kafu. Petrov je u snu ljutito izletio iz birtije bez imena i krenuo kuci. Sunjao se da ga ne bi primjetila gazdarica. Otkljucao je vrata i polako usao. Na njegovom kanabetu je sjedio covjek. Lice mu je bilo pokriveno nekom kapom i nije se moglo viditi jer je gledao u pod. Petrova je opet obuzela neka mucnina i on je jedva stajao. Petrov mu je polako prisao.
Ko si ti?
- A ti?
Molim?! Usao si u moju kucu i jos me pitas za ime?
-Da..
Ponovicu, ko si ti?!!
-Ponavljam, a ti?!
Petrov ga je gledao zbunjeno i nije znao sta da kaze. Covjek je krenuo da ustane, a Petrov se opet budi iz jos goreg kosmara.
Kakav san. Sta mi se desava? Nista ne razumijem.
Bice bolje da odem dokt..ipak ne. Rijesicu ovo sam. Ili cu rijesiti, ili ce vremenom proci. Zasto sam nervozan? Zasto me muci stomak? San ima veze sa time...ili ipak ne? Arghh. To je najobicniji san.
Ostao jos treci dio. Hvala..
Malo sam uzurbano pisao a htio sam veceras da zavrsim drugi dio pa ima gresaka. Ispravicu cim budem imao vremena.
<3
- Petrovu je to bio ruzan san samo zato sto je bio nedovrsen. Vise mu se nije dalo spavati i cekao je da padne noc da bi mogao nastaviti sa snom. Ali nije bio siguran da ce mu se taj san nastaviti. Izasao je krisom vani. Hodao je bulevarom i naisao na jedan zabaceni kafic koji nije imao ni ime. Vjetar je nosio miris alkohola i cigara. Petrov je usao samo na jedno pice.
Jedan caj molim!
-Izvinite, ali ovdje nema caja..
Sta imate? Srdito je odgovorio Petrov
-Sta zelite?
Mislio sam uzeti caj, ali nema ga. Mozda ima kafa?
-Kafa stize..
Cekajuci kafu Petrov je malo razgledao oko sebe. Nista nije bilo neobicno. Pijandure su se kretale kao da plesu , dok su konobarice uzurbano nosile pice gostima. Konobar je donio kafu, koja bi svojim mirisom probudila mrtvaca. Petrov se nije puno zadrzao. Popio je kafu i odmah otisao kuci. Usao je u kucu i odmah legao na kanabe, a u istom trenutku i zaspao.
Ovaj put Petrov je sanjao kako se svadja sa konobarom. Istim onim konobarom koji mu je donio kafu. Petrov je u snu ljutito izletio iz birtije bez imena i krenuo kuci. Sunjao se da ga ne bi primjetila gazdarica. Otkljucao je vrata i polako usao. Na njegovom kanabetu je sjedio covjek. Lice mu je bilo pokriveno nekom kapom i nije se moglo viditi jer je gledao u pod. Petrova je opet obuzela neka mucnina i on je jedva stajao. Petrov mu je polako prisao.
Ko si ti?
- A ti?
Molim?! Usao si u moju kucu i jos me pitas za ime?
-Da..
Ponovicu, ko si ti?!!
-Ponavljam, a ti?!
Petrov ga je gledao zbunjeno i nije znao sta da kaze. Covjek je krenuo da ustane, a Petrov se opet budi iz jos goreg kosmara.
Kakav san. Sta mi se desava? Nista ne razumijem.
Bice bolje da odem dokt..ipak ne. Rijesicu ovo sam. Ili cu rijesiti, ili ce vremenom proci. Zasto sam nervozan? Zasto me muci stomak? San ima veze sa time...ili ipak ne? Arghh. To je najobicniji san.
Ostao jos treci dio. Hvala..
Malo sam uzurbano pisao a htio sam veceras da zavrsim drugi dio pa ima gresaka. Ispravicu cim budem imao vremena.
<3