Diskusija-Mitska cudovista, mistrije i sl.

Eh ovako nek bude ko neka diskusija ;P

Ev ja cu pocet sa par prica

Bari i Margaret Lokvud vraćali su se sa decom iz kampa sa kamp prikolicom koju su vukli sa sobom u kojoj su mirno spavala deca. Bari je krenuo da žuri kući što pre pošto je čuo od prijatelje da mu je majka na samrti. Odjednom ga je žena upozorila da stane videvši neku ženu obučenu u belu venčanicu koja im govori da se zaustave. Bari je stao na jedan metar ispred ove žene i zajedno sa ženom izašao iz kola da vidi da li je dobro. Međutim žena je odjednom nestala a bračni par je imao šta da vidi. Nalazili su se ispred bivšeg mosta koji se srušio. Bili su toliko zahvalni toj ženi koja ih je sačuvala od sigurne smrti. Sačekali su tu noć da dođe policija i stavi montažni most. Kada su došli kući bilo je kasno. Njegova majka je ležala mrtva u beloj venčanici kako je oduvek želela da bude.


Slucaj: Amytiville
Oko 3:15 ujutro 14 Novembra 1974 godine 22 godišnji Ronald DeFeo ustao je iz kreveta i uzeo svoju 35 mm pušku i izašao iz sobe.Ronaldovi roditelji,dvije sestre i dva brata su ubijeni te noći svaki od njih pogođen u glavu straga.Nakon nekoliko dana Ronald je priznao ubistva i ako je kasnije rekao da je policija iz njega priznanje izvukla batinama.Na saslušanju 22 Novembra 1975 Ronaldov advokat je uložio žalbu braneći ga ludilom.Žalba je odbijena i Ronald je optužen za 6 ubistava drugog stepena pa mu je uzeto 25 godina po ubistvo(150 godina ukupno).Danas se nalazi u strogo čuvanom zatvoru u Danemorrai.Ronald DeFeo i dalje tvrdi da je čuo glasove koji su mu govorili "Pobij ih,Pobij ih sve!".Usprkos svemu i dalje ostaje misterij kako da niko od ukućana nije probuđen od zvuka 35 mm puške(a ona je vjerujte veoma glasna) i da niko se uopšte nije pomicao neko su svi ustrijeljeni sa leđa ravno u potiljak.Veoma je čudna činjenica kako da zvuk te veoma glasne puške nisu čuli ni susjedi. U vezi tog slučaja napravljeno je čak 8 horor filmova a jedan od njih je "Amytiville horror".Misterij i dalje ostaje.

Bloody Merry
rica:Udji u sobu sa ogledalom i iskljuci svjetlo.Kupatila su najbolja za ovo,jer skoro sva imaju ogledala,i mracna su uvece sa iskljucenim svjetlima i zatvorenim vratima.Upali svecu,pogledaj u ogledalo,i pocni da sapuces ‘Krvava Meri’.To moras da izgovoris 13 puta,naravno.Trebalo bi da vidis Krvavu Meri iza lijevog ramena nakon trinaestog puta.Cuvaj se,jer je prijavljena da ona: 1.)ubija osobu koja je zove;2.)izgrebe oci doticnoj osobi,3.)Ucini da ta osoba poludi ili 4.)povuce osobu sa sobom u ogledalo.Ovo je stara legenda,poznata svima vec decenijama.1978. godine,Dzenet Lenglojz je objavila esej o ovoj legendi.U to vrijeme,legenda je bila poznata vecini Amerikanaca i postala je ritual na zurkama,cesto izvodjen od strane djevojaka,a i momaka takodje.Niko nezna pravo poreklo legende o Krvavoj Meri.Po citavom svetu su se radjale razne teorije,pocevsi od toga da je Meri bila vestica koja je spaljena na lomaci,pa sve do teorije da je to bila zena koja je poginula u saobracajnoj nesreci.Legenda je ponovo postala popularna kada je upotrebljena u filmu ‘Urbane Legende’ 1999.godine.

Ne zaboravite da je ovo samo legenda..........

Recite sta mislite o ovim pricama postavicu jos dok ih nadjem

Postavljaj te i vi svoje

Nadam se da admin, mod, global nece brisat temu

Bari i Margaret Lokvud vraćali su se sa decom iz kampa sa kamp prikolicom koju su vukli sa sobom u kojoj su mirno spavala deca. Bari je krenuo da žuri kući što pre pošto je čuo od prijatelje da mu je majka na samrti. Odjednom ga je žena upozorila da stane videvši neku ženu obučenu u belu venčanicu koja im govori da se zaustave. Bari je stao na jedan metar ispred ove žene i zajedno sa ženom izašao iz kola da vidi da li je dobro. Međutim žena je odjednom nestala a bračni par je imao šta da vidi. Nalazili su se ispred bivšeg mosta koji se srušio. Bili su toliko zahvalni toj ženi koja ih je sačuvala od sigurne smrti. Sačekali su tu noć da dođe policija i stavi montažni most. Kada su došli kući bilo je kasno. Njegova majka je ležala mrtva u beloj venčanici kako je oduvek želela da bude.

NAJJACE

XD


- neam nikakvih svojih vala, mrsko mi da googlam, uglavnom zanimljive su ovo stvari

Tajna koja odolijeva znanosti
Otkrice u Siriji
Navodna grobnica Abela, drugog sina Adama i Eve, za koju se vjeruje da je u blizini Damaska, glavnog grada Sirije, svojim dimenzijama neosporno potvrdjuje legendu da su u prošlosti na našoj planeti živeli divovi!

Početkom 2005 godine, grupa ruskih znanstvenika, sa profesorom Ernstom Muldasheyom na čelu, organizirala je znanstveno-istraživačku ekspediciju u području Bliskog i Srednjeg istoka. Posjetivši mnoge interesantne arheološke lokalitete u Egiptu, Libanonu i Siriji, ruski su učenjaci pokušali otkriti najveće misterije ljudske civilizacije. Iako do kraja nisu uspjeli i materijalnim dokazima potvrditi svoje znanstvene teze o najstarijoj prošlosti ljudskog roda, straživanja su dovela do senzacionalnih nagovještaja. Istraživači su otkrili i locirali prastare grobnice divovskih ljudi o kojima govore stara predanja i biblijske legende. Ono što bi se moglo uzeti kao materijalna potvrda jeste otkriće gigantske otisaka ljudskih stopala koje su članovi ekspedicije otkrili i snimili u Siriji. Na konferenciji za štampu, organiziranoj po povratak u Moskvu, nastao je i ovaj intervju sa profesorom Ernstom Muldasheyom.

@ Krvava Meri


Gledao film više puta, prejak, ali ne vjerujem da je to istina. Možda i jest al' čisto sumnjam.

Nevjerujem da je istina al testiracu jednom kad budem imo velika muda

IMBA

daj jos sta nadji

Evo jedne priče

Išla sam provesti praznike na selo kod svoje nažalost sada pokojne bake iz Hercegovine. Tada sam imala 16 godina. Svaku večer bi se nalazili, i baka bi nam pričala strašne priče (to zato što tu baš i nije bilo disca, hehe). Sve priče su bile poprilično strašne, ali jedne se sjećam najviše, jer sam je upravo i doživjela!
Ja nisam vjerovala u njene priče, znala sam da jest bilo nešto, ali da se to sve preuveličalo. Ispričala mi je priču... 300-tinjak metara od naselja nalazi se glavna cesta. Iz te glavne ceste ima puteljak, jako uzak no dovoljno širok da prođe automobil. Okolo toga nalazi se šuma. Tim puteljkom nitko nije išao, jer jednostavno taj puteljak ne vodi nigdje. Nešto kao slijepa ulica. Baka je rekla da od njene prijateljice nećakinja je išla u to selo. No umjesto da je skrenula na cestu za selo, ona je skrenula u taj puteljak. Vozila se sama u auto. U vožnji je nestao signal za radio. No nije joj bilo čudno to. Odjednom je iza auta ugledala svjetlost. Mislila je da je to nekakav automobil, no pogledala je bolje, i slika se izjasnila. Za njom je išla žena duge crne kose, i u dugoj crnoj haljini. Nije joj vidjela noge, tako da nije znala je li lebdi ili što već. Užasno se prestravila i naglo zakočila auto. Prikaza je nestala. Vidjela je da je kraj puteljka, odnosno da je pogriješila put do sela. Nije znala što će od sebe, i vozila je unazad sve do ceste. Nije vidjela tu ženu dok se vraćala unazad, no nije ni gledala jer ju nije htjela opet vidjet.
Ja i moja sestrična koja ima auto odlučile smo to provjerit. Vozile smo se znači tim puteljkom. Sve je bilo smireno, i već smo se pomislile vratit, no onda je radio prestao svirati. Povikala sam sestrični -Vraćaj se unazad!-
Ona se takvih stvari nije bojala i nasmiješila se i rekla - Kad smo već tu, idemo do kraja!
Ja sam zatvorila oči. Nekoliko sekunda smo se vozile, a ona je rekla - Ne otvaraj oči!
Ja ovako znatiželjna, otvorila oči, svjetlost se lako mogla zamijetit, bliještala je u očima. A onda kad se razjasnila crnokosa žena nas je pratila. Lupalo mi je srce kao ludo. A sestrična je odmah krenula unazad. No žena je nestala. Dvije noći ja i ona nismo spavale. Drugi nam nisu vjerovali, i sad znam kako je ljudima kojima ne vjeruju.
No treću noć sam zaspala. Pošto su mi već dva puta duhovi došli u san, došla mi je i ta žena. Govorila mi je svoju priču. Jasno se sjećam priče. Nisam vidjela njen lik koji mi to priča, već neke nejasne prizore, ma snove je ne moguće objasnit. I ona mi je rekla da je upravo na tom mjestu silovao i ubio njen rođak koji joj je ponudio prijevoz.
Samo me je moja majka razumjela i shvatila kad sam joj to pričala. Ona je vidovnjakinja i razumije se u to,a i sama je doživjela takve stvari. 100% sam sigurna da mi nećete vjerovati, no mene i ne briga, ja znam da se to dogodilo, i ne bi takvu stvar nikome poželjela!

Imam i ja jednu dobru priču ...


Zove se " Ku**a iz Buća Potoka " ...

Jednom davno ... u Buća Potoku živjela je Hasija ... Lokalna ku**a , mnogi mlađi i stariji muškarci su poštovali Hasiju ... Ali žene su je mrzile , jer im je krala muževe ...

Dana 24.8.1910e , poznati političar Đuro Đaković je bio na seansi kod Hasije ... Hasija je bila veoma čudna , ponašala se baš ka' one cure iz Zagreba koje ga nisu baš tol'ko palile .. Pa se slučajno počeo derati na Hasiju , Hasija je bila duboko uvređena i povređena ,

Odjednom iz tame pojavila se Janis Joplin sa Yoko Ono , i ubile su Đuru ...

Tad je Hasija znala da nije sama , da sve ku**e štite Janis Joplin i Yoko ono..

Naravno , novinari nikad nisu našli tjelo Đure. Nit znaju u kojoj se kući u Buća Potoku ovo dogodilo. I zašto su došle Janis i Yoko Ono u Buća Potok ...


saznat ćemo u sledećoj epizodi " SARAJEVSKIH MISTERIJA xD "

Ej, pogledajte ovu malu. Za usrat' se, ne?

Priča iza slike je da neka mala curica posvuda u kući, nakon gašenja svjetala čuje raznorazne emotivne dječije glasove. Emotivne u smislu radosti, tuge a ponekad i glasovne reakcije na fizičku bol (npr. plač, bolna vriska, glasni uzdasi....).

E, sve bi bilo u redu da curica koja čuje sve ovo nije autistična i najčešće je zaključana u svom, kako roditelji kažu, paralelnom svijetu. I cijelo vrijeme maloj nitko niš' ne vjeruje, sve dok...

Došao je dan da s kuća proda. Fino naselje, dobri susjedi, okolo se sve zeleni ali kuću još treba slikati iznutra radi stručne procjene. I tata lijepo slika dnevni boravak, lijepi kamin u dnevnom boravku, hodnike, spavaću sobu dječiju sobu, potkrovlje... Slikanje je išlo svojim tokom, ali, kako mama objašnjava, njena autistična kćerkica je cijelo vrijeme bila nemirna i tresla se kao da je u kući -50°C. Do sada, kako tata kaže, nikada nije ovako jako manifestirala ovakvo ponašanje...
"Jenny, Jenny, Jenny, Jenny...", cijelo bi vrijeme, jecajući ponavljala. Ipak, nikakvo to roditeljima smisleno značenje nije imalo osim pomisli na to da mala opet bulazuni i zaziva svoju "zamišljenu prijateljicu".

A, kada su slike unutrašnjosti kuće razvijene, jedna je slika posebno privukla tatinu pozornost:



Scooby-Doo ili stvarnost, zapitajte se.

-Usput, nakon iseljavanja, roditelji nisu doživjeli sljedeći rođendan svoje kćerkice. Umrli su pod najčudnijim okolnostima. Hmmm, zašto?