ACE je napisao/la:
brate ne patim ja, i naravno da treba ziviti svoj zivot. Pamtimo proslost, i bas zbog tog pamcenja i jeste ovaj dan proglasen dan zalosti, da se svi prisjetimo. I ako bas hoces ovo nije proslost, vidis li da se svakog 11. ukopa na hiljade novih zrtava - to nije proslost vec sadasnjost. Ali ovo je samo 1 dan u citavoj godini, i ako za taj jedan dan ne mozes biti korektan onda ne znam. Imas drugacije misljenje (pogresno) ali eto.
Da ti ukopavas nekog clana porodice pitao bih te ja jel' ti smeta. Ali nebitno.
Mozda nisam iz Srebrenice, ali barem imam trunku morala. Ipak se to desilo u našoj državi, ljudi sirom svijeta ovaj dan obiljezavaju i prisjecaju se - a da mi se ne prisjecamo. I jos hajde da je to samo sjecanje i neko obiljezavanje, vec svake godine na hiljadu novih nevih zrtava se ukopava, i ti bi to da zaboravis ? Ne kontam osobe kao sto si ti, ali eto.
EDIT: ne kontam te opet. Nisu ovo materijalne posljedice ili nesto sl. Ljudi se ukopavaju. Kosti mrtvih. I naravno da ce tvoja porodica zaliti za tobom. Kako poredis sebe koji ce prirodnom smrcu umrijeti (ko i svi mi) i hiljade nevinih ljudi nad kojima je ucinjen genocid ?? :S
I ovo je dan sjecanja na taj genocid, dan na koji ljudi ukopavaju posmrtne ostatke svojih clanova porodice i dan na koji se ostali ljudi nadaju da ce naci, prije svoje smrti, ostatke svoje djece, zene, muza i sl. i da ih ukopaju i da znaju gdje se nalazi njihov mezar.
Ne mozes ti porediti kada se neko tvoj sahranjuje i kada se neko koga ne znas sahrajuje. Kada neko drugi, ti zalis, ali nastavis dalje. Kda je neko tvoj, ti zalis i napravis malu pauzu u zivotu dok ne dodjes sebi i inda nastavis dalje.
Dali je ovo proslos ili sadasnjust? Ovo je proslos, a psoljedice su vidljive jos danas. Ako cemo tvojom logikom, onda je drugi svjetski rat danasnjost, jer su posljedice idalje vidljive.
Ovo je 1 dan. A znas li ti mozda koliko ima dana zalosti? Kada bi svaki taj dan zalili, vise bi zalili nego zivjeli. Uostalom, ja idem logikom kako ja drugima, tako i oni meni. Ja kada jednog dana umrem, ne ocekujem da nard zbog mene pauzira ni sat vremena. Dovljono je da me se sjete u mislima, da mi prouce efatihu i da nastave svoj zivot, da ne pate. Dobro se zna gdje se ide poslje smrti i smrt nije nikakva babaroga. Tako ocekujem i od svake normalne osobe da razmislja. Ako cu ja vec umrijeti, sto da drugi pate zamnom. AKo ja ne mogu zivjeti, neka drugi zivi.
I ovo nije moje pogresno misljenje, vec je ovo misljenje zasnovano na iskustvu. Vjeruj mi, izgubio sam mnogo toga u ratu i znam tu bol. Zato i znam kako se nositi. Mene vise zaboli kada vidim kako se svadjate na onoj slici za srebrenici nego da mi psujete one koji su poginulki.
Sry za off. Opali samar ako treba, ali ovo sam mora reci. Ne ulazim dalje u raspravu. Moje misljenje je recenu i nece se promjeniti.
rocito sam onu temu u zan .. ovo nije bio bas bukvalni mix trazio sam 4 igraca za cw..