Prisjetimo se vremena kada overclocking nije bio samo opcija u BIOS-u, nego pravi mali hobi i izazov za svakoga ko je želio izvući maksimum iz svog hardvera.
Uđeš u BIOS, podigneš FSB, podešavaš multiplayer i napon procesora, pa onda satima testiraš stabilnost. Ako sistem ne prođe test ili se računar resetuje pod opterećenjem, vraćaš se u BIOS i pokušavaš ponovo.
Svaki dodatni MHz bio je mala pobjeda, a kada uspiješ dobiti 30–40% više radne frekvencije, osjećaj je bio odličan.
Core 2 Quad Q6600 – fabričkih 2,4 GHz, a uz dobru ploču i hlađenje, mnogi su ciljali na 3,2–3,6 GHz dobar primjerak je znao otici i do 4 GHz. Četiri jezgre i ozbiljan skok performansi za ono vrijeme. Naravno nije vam trebala grijalica u sobi
FX-8350 – fabričkih 4,0 GHz, uz Turbo do 4,2 GHz. Otključan multiplayer, solidna ploča s kvalitetnim power deliveriem i dobro hlađenje otvarali su vrata ručnom overclockingu, a pojedini primjerci su uz ozbiljnije hlađenje prelazili i 5 GHz.
Šta se promijenilo danas ?
Intel ima Turbo Boost, dok AMD nudi Precision Boost Overdrive.
Procesori automatski prilagođavaju radne frekvencije opterećenju, temperaturi i raspoloživoj snazi. Umjesto da sve jezgre držimo na jednoj ručno postavljenoj frekvenciji, današnji procesori često dinamički podižu clock tamo gdje je to najkorisnije.
Jesmo li zbog toga izgubili dio čari overclockinga?
Nekada smo ručno tražili svaki dodatni MHz. Danas procesor sam podiže takt, matična ploča automatski podešava razne parametre, a korisnik često dobije odlične performanse bez ikakvog ručnog podešavanja.
I ne samo CPU i grafike su automatizirane da rade na istim principima čak nekada više performansi dobijamu uz GPU undervolt
Podijelite svoje konfiguracije, iskustva, rezultate i fotografije ako ih imate. Baš me zanima koliko nas još voli ručno podešavati hardver i izvlačiti svaki mogući procenat performansi.
Da vidimo ko je još old-school overclocker, a ko danas vjeruje automatizaciji!
Btw. Kao klinac sam spržio Amd Athlona, digo ga sa 1.8 GHz na 2.4 GHz. Odigro 2 sata Crysisa i racunar crkao
Nisam razmišljao o hlađenu jbg
Uđeš u BIOS, podigneš FSB, podešavaš multiplayer i napon procesora, pa onda satima testiraš stabilnost. Ako sistem ne prođe test ili se računar resetuje pod opterećenjem, vraćaš se u BIOS i pokušavaš ponovo.
Svaki dodatni MHz bio je mala pobjeda, a kada uspiješ dobiti 30–40% više radne frekvencije, osjećaj je bio odličan.
Core 2 Quad Q6600 – fabričkih 2,4 GHz, a uz dobru ploču i hlađenje, mnogi su ciljali na 3,2–3,6 GHz dobar primjerak je znao otici i do 4 GHz. Četiri jezgre i ozbiljan skok performansi za ono vrijeme. Naravno nije vam trebala grijalica u sobi
FX-8350 – fabričkih 4,0 GHz, uz Turbo do 4,2 GHz. Otključan multiplayer, solidna ploča s kvalitetnim power deliveriem i dobro hlađenje otvarali su vrata ručnom overclockingu, a pojedini primjerci su uz ozbiljnije hlađenje prelazili i 5 GHz.
Šta se promijenilo danas ?
Intel ima Turbo Boost, dok AMD nudi Precision Boost Overdrive.
Procesori automatski prilagođavaju radne frekvencije opterećenju, temperaturi i raspoloživoj snazi. Umjesto da sve jezgre držimo na jednoj ručno postavljenoj frekvenciji, današnji procesori često dinamički podižu clock tamo gdje je to najkorisnije.
Jesmo li zbog toga izgubili dio čari overclockinga?
Nekada smo ručno tražili svaki dodatni MHz. Danas procesor sam podiže takt, matična ploča automatski podešava razne parametre, a korisnik često dobije odlične performanse bez ikakvog ručnog podešavanja.
I ne samo CPU i grafike su automatizirane da rade na istim principima čak nekada više performansi dobijamu uz GPU undervolt
Podijelite svoje konfiguracije, iskustva, rezultate i fotografije ako ih imate. Baš me zanima koliko nas još voli ručno podešavati hardver i izvlačiti svaki mogući procenat performansi.
Da vidimo ko je još old-school overclocker, a ko danas vjeruje automatizaciji!
Btw. Kao klinac sam spržio Amd Athlona, digo ga sa 1.8 GHz na 2.4 GHz. Odigro 2 sata Crysisa i racunar crkao
soul_eclipse