Ima dana kad covjeku nista ne ide od ruke, ali ovo sto se danas dogodilo zasluzilo je uci u kronike kao primjer loseg dana.Probudilo
me sunce koje je sebi pronaslo put kroz gusti zastor, reflektiralo se od ogledala na ormaru,pogodilo budilnik i svijetlilo mi pravo u desno oko. Kako sam ovu noc lose spavao ustajanje u 6:30 mi nije bas prijalo, pa onako u polusnu krenem prema kupaoni i bauljajuci lupim svom snagom malim noznim
prstom u nogu kreveta.Vristeci pocnem skakutati na jednoj nozi,poskliznem se na stazu zalamatam rukama i u ocajnickom pokusaju da se zaustavim dohvatim stajacu lampu, oborim je a sjenilo me pogodi
u 'korijen' nosa.Napola slijep od bola dovucem se do kupaone, pridjem umivaoniku i umjesto hladne vode pustim vrucu.Uhvatim se za umivaonik u pokusaju da se smirim i nadjem se na podu skupa sa umivaonikom.Sve
mi se to ucini kao ruzan san, pogotovo zato sto sam tek sada ustanovio da na lijevo oko nista ne vidim, pa stanem medju krhotine umivaonika, pogledam ogledalo i vidim da mi je lijevo oko potpuno zatvoreno od ujeda komarca, a nos poceo vec oticati. Kako sam umivaonik otpremio u vjecna lovista, nagnem se nad kadu u namjeri da se umijem i puknem glavom koliko sam mogao u rucicu tusa, pobjesnim i otrgnem je iz lezista,voda pocne sikljati na sve strane, ja otrgnem zastor tusa i
prebacim ga preko gejzira tako da se voda sliva u kadu i pobjegnem u
kuhinju.Zena se, jasno, probudila od tolike galame, zatvorila je vodu
u kupaoni pa dosavsi sva rascupana u kuhinju pita me sto se desilo. Ja se jos uvijek tresem i kazem da cu joj sve objasniti za par minuta kad se smirim i popijem kafu.Zena pristavi kafu i krene se pocesljati govoreci: "Molim te zakuhaj ti kafu." Jos uvijek ne shvacajuci sto mi se to desilo, dohvatim kasicicu i posudu za secer koja mi isklizne iz ruke i tresne me u mali nozni prst otekao od od udarca u krevet. U bijesu bacim kasicicu prema sudoperu, pogodim bocu sa sredstvom za
pranje posudja koje prsne i kap sredstva poleti prema meni. Mogao bih se zakleti da sam kao u usporenom filmu gledao kap koja leti pravo prema mom licu ne uspijevajuci da se pomaknem niti za milimetar,sve
dok se nije elegantno smjestila u mojemu desnom oku. Uhvatim se za oko
a drugom rukom mahinalno mahnem i prevrnem vodu za kavu sa sporeta
koja me, jasno dohvati po nogama. Za napomenuti je da imam kratke
hlace a voda je upravo prokljucala. Urlam i probudim i djecu koja dolete u kuhinju razgoracenih ociju pitajuci se jesu i mi sve na broju kad onako rascupan, jednog oka zatvorenog, drugog krvavo-crvenog i
oteklog nosa a drzim se za nogu i urlam.Siguran sam da vecina nece
povjerovati da je ovo istina, ali da je to sve u stvari bio samo pocetak to ne vjerujem ni ja koji sam to morao osjetiti na vlastitoj
osurenoj kozi.Kad sam se uspio smiriti i staviti hladan oblog na rumeno-bjelkaste podkoljenice, sjednem za stol i pokusam sjediti da ne pomaknem ni jedan dio tijela jer se bojim da ce se serija
nastaviti.Nakon 15-tak minuta i kafa je na stolu (zena je na srecu preuzela opasne radnje na sebe), pa je pokusavam popiti bez da isprzim usta. Sad se vec neki strah uvukao u mene i ne usudjujem se ustati i
nastaviti posao, jer sam za danas planirao napraviti okvire za komarce (mreze koje se postavljaju na prozore kao zastita od ulaska komaraca), a to podrazumijeva rad sa elektricnim pilama, busilicama i drugim vrlo
opasnim alatima.Popio sam kafu, smirio zivce i sad mi vec cijela situacija izgleda smijesna, pa kad sam objasnio zeni sve sto se
desilo, skupa se smijemo, i srknem kavu, dodje mi smijeh, kafa poleti nazad, a kako je pokusavam zadrzati,ona, jasno, nadje laksi put i proleti kroz nos,bolno me podsjecajuci da je jos uvijek vrela. Sad
vise ne mogu niti urliknuti, vec samo zacvilim, zena se srlozala pod stol od smijeha, djeca vriste i lupaju se po nogama, ja krenem da
ublazim bol hladnom vodom pa dograbim bocu mineralne iz hladnjaka naspem punu casu i pri prvome gutljaju primjetim da sam uzeo bocu sa domacom 50-postotnom rakijom dobivenu od punca nekoliko dana
prije.Parajuci osjecaj u grlu vrati mi rakiju na pocetnu poziciju, a kako je izlaz jos uvijek zatvoren,rakija krene, jasno, kroz nos.Moram
reci da ne pijem alkohol pa je okus zestokog pica ionako neugodan, a kad ga
pri tome moram osjecati i u nosu ionako oprzenom kafom, pokusavam
natjerati sebe da se onesvijestim, sto mi naravno ne polazi za
rukom.Zena mi dodaje mineralnu (onu pravu) i nakon nekoliko pokusaja
uspijevam progutati i osjetiti olaksavajucu hladnocu u grlu. Djeca se
jos uvijek valjaju po podu od smijeha a ja bih najradije natjerao i
njih da inhaliraju vrucu kafu.Smjestim se ponovo za stol, u mislima
pitam svevisnjega:"Jel' ti to meni namjerno?", i nakon dobrih pola
sata uspijem se koncentrirati i krenem do butige kupiti novi
umivaonik.Jasno da nakon svega i sama pomisao da vozim auto baca me u
paniku, ali ipak uspijevam polako i odmjeravajuci svaki pokret dovesti
novi umivaonik doma. Pripremim sebi alat, zena je u medjuvremenu
uklonila krhotine starog umivaonika, i ocajan ustanovim da dimenzije
umivaonika ne odgovaraju prikljuccima u zidu, pa moram izbijati
plocice i postavljati nove prikljucke, jer stari se umivaonici vise ne
proizvode.E sad tek krece nevolja.Sjednem ponovo u auto i krenem
kupiti plocice, cijevi za vodu, britve i ostalo sto ce mi trebati,
predhodno pomno razmislivsi i zapisavsi da se ne bih opet
vracao.Dovezem se do butige, za divno cudo nadjem odmah mjesto za
parkiranje, i sa ceduljom u ruci udjem u butigu.Prodavac me cudno
gleda, mogu mislit na sto mu licim ovako natekao zakrvavljenih ociju,
a ja mu pokusavam objasniti sto mi treba jer jos ne mogu normalno
govoriti zbog opekline u ustima. Na to se covjek poce smijati,u meni
raste gnijev i sve ga ljuce gledam."Molim vas, dajte mi ovo, zuri mi
se!", a on jos vise u smijeh."Ma nemojte mi se smijat, stvarno mi se
zuri!" a on se vec previja od smijeha. U meni kulminiralo kad me u to
kupac iza mene po ramenu:"Gospodine, vi govorite ogledalu!" Ja onako
zamagljenog pogleda skiljav na jedno oko nisam ni primjetio da se
obracam odrazu prodavca u ogledalu. Totalno izblamiran, pocrvenim i
pokunjeno dodam cedulju sa spiskom stvari prodavcu koji mi trazeno
uredno spakuje u vrecicu. Ja izvadim novcanik i drhtavih ruku okrenem
ga naopako, sitni novac se raspe po podu butige, prodavac jos uvijek
nasmijan, obidje oko pulta i sagne se da mi pomogne skupiti novac. U
to se otvore vrata butige i tresnu pognutog prodavca po glavi. Ovaj
zalamata unatrag, gurne me a meni ispadne vrecica sa nosacima za
umivaonik i nepogresivo me pogodi u (sigurno predpostavljate) mali
nozni prst.Zakrijestim i doskakucem do pulta, prodavac se drzi za
glavu, ja skrgucem zubima, kupac koji je vec bio u butizi se previja
od smijeha a onaj sto je vratima odalamio prodavca zacudjeno gleda sto
se dogadja. Sad me odjednom uhvatio strah da mozda ne donosim i drugima
nevolju samim svojim prisustvom, pa nabrzinu platim kupljeno i
brze-bolje sjednem u auto da se vratim u nesigurnost vlastite kuce,
jer ovako jos riskiram da me ljudi premlate na ulici ako skontaju da
sam personificirani baksuz.Jedva sam presao 500 metara kad mi pred
auto iskoci policajac i skrene me u stranu. E, sad jos ako se i njemu
sto dogodi, mislim se, garantovano idem u zatvor.Covjek me iznenadjeno
pogleda (nikakvo cudo, vjerojatno misli da sam upravo sudjelovao u
masovnoj tuci) i ljubazno zatrazi dokumenta. Pokusavajuci da izvucem
novcanik iz zadnjeg dzepa na hlacama, naslonim se nesretno na bolni
nozni prst, trgnem nogom sa kvacila, auto poskoci naprijed (jer je jos
uvijek u brzini) i predje jadnom policajcu preko noge.Majko
moja,pomislim i brzo ugasim motor, ne primjecujuci pri tome da se zadnji
kotaca jos uvijek nalazi na nozi jadnog covjeka. Pogledam ga, a on
iskolacio oci i odjednom se poceo preznojavati i govoriti mi nesto
nerazumljivo, mlataratajuci rukama. Ja krenem da izadjem iz auta, a on
histericno pokazuje da pomaknem vozilo,sto ja sasvim krivo protumacim da
nastavim voziti, pa startam motor i brzo se ukljucim u promet s
osjecajem olaksanja.Sljedeceg momenta primjetim da zamnom juri
policijsko vozilo sa ukljucenom sirenom, a ja jos mislim da moraju
negdje hitno ici pa su me zbog toga i pustili, ali se urlajuce auto
postavi pred moje i zaustavi me nasred ceste.Sad mozete zamisliti
scenuolicijsko auto pod sirenom u ulici prepunoj prolaznika i vozila
blokira promet i zaustavlja mene. Policajac sepajuci izlazi iz auta,ja
takodjer sepajuci, natecenog lica izlazim ne kontajuci sto se dogadja.
Ljudi oko nas zabezeknuto gledaju spektakl a ja molim zemlju da se otvori i proguta me.Pomaknemo se u stranu da pustimo promet da ide dalje, ja zbunjeno pokusavam dokuciti o cemu se radi, a izbeceni policajac mi vristi na uho kako sam mu pregazio nogu i gura mi alkotest pod nos. Pa kako i ne bi, trijci i pokusavam objasniti da nisam primjetio da sam mu spljeskao nogu, i da mi je zao.On mi ne vjeruje vec kontrolira alkotest a ovaj pokazuje nulu (sto ja ne vjerujem, s obzirom
kako mi danas ide) i trazi moje isprave. Dam mu papire a on ode do auta
i sjedne pa deset minuta nesto zapisuje i
razgovara preko radio-veze, valjda upozorava sve da ako me primjete prvo pucaju pa onda postavljaju pitanja.Napokon, izadje iz auta, odrzi mi lekciju o ponasanju u prometu i naredi da vozim. Sav stretan
sjednem u auto ne uzevsi svoje papire. Policajac pruzi dokumenta a ja
zalupim svom snagom vrata automobila i sa uzasom konstatiram da je
ruka policajca sa mojim papirima unutar mog auta dok se ostatak nalazi
jos uvijek vani a sudeci po boji lica nalazi se kratko pred prelazom
iz krutog u plinovito agregatno stanje. Pogled mi ocajnicki trazi
njegovog kolegu da me spasi od upotrebe sluzbenog oruzja u obrambene
svrhe, sto mu na kraju krajeva ne bih mogao ni zamjeriti, i pokusavam
se nekako stopiti sa sjedalom. Vec mi pada na pamet da moram igrati na
smanjenu uracunljivost, kad drugi policajac svog povrijedjenog kolegu odvede do auta, dajuci meni znak da sto prije nestanem, vjerojatno sluteci da bi sljedece minute provedene u mojem drustvu mogle biti kobne po nekoga.Dodajem gas i napokon stignem doma. Odlucim da zeni nista ne
ispricam, vjerojatno mi ne bi ni vjerovala i sve radove odlozim za sutra, jer danas ne bih docekao vecer, kako je krenulo.Tusirati se
mozemo i vani, vrijeme je lijepo a jedan dan bez umivaonika se moze pretrpjeti.Kad se stariji sin vratio iz skole,
ispricao nam je kako se po skoli prica da je neki manijak danas u gradu demolirao jednu butigu, bjezao od policije po gradu te pretukao
jednog policajca.Pade mi na pamet Homer Simpson kad je procitao horoskop: Dan ce biti kao i svaki drugi.Prokletstvo, sve gore i gore.
... P.S. E stvarno ovo je smjesno...gori dan nisam vidio...hahaha!
me sunce koje je sebi pronaslo put kroz gusti zastor, reflektiralo se od ogledala na ormaru,pogodilo budilnik i svijetlilo mi pravo u desno oko. Kako sam ovu noc lose spavao ustajanje u 6:30 mi nije bas prijalo, pa onako u polusnu krenem prema kupaoni i bauljajuci lupim svom snagom malim noznim
prstom u nogu kreveta.Vristeci pocnem skakutati na jednoj nozi,poskliznem se na stazu zalamatam rukama i u ocajnickom pokusaju da se zaustavim dohvatim stajacu lampu, oborim je a sjenilo me pogodi
u 'korijen' nosa.Napola slijep od bola dovucem se do kupaone, pridjem umivaoniku i umjesto hladne vode pustim vrucu.Uhvatim se za umivaonik u pokusaju da se smirim i nadjem se na podu skupa sa umivaonikom.Sve
mi se to ucini kao ruzan san, pogotovo zato sto sam tek sada ustanovio da na lijevo oko nista ne vidim, pa stanem medju krhotine umivaonika, pogledam ogledalo i vidim da mi je lijevo oko potpuno zatvoreno od ujeda komarca, a nos poceo vec oticati. Kako sam umivaonik otpremio u vjecna lovista, nagnem se nad kadu u namjeri da se umijem i puknem glavom koliko sam mogao u rucicu tusa, pobjesnim i otrgnem je iz lezista,voda pocne sikljati na sve strane, ja otrgnem zastor tusa i
prebacim ga preko gejzira tako da se voda sliva u kadu i pobjegnem u
kuhinju.Zena se, jasno, probudila od tolike galame, zatvorila je vodu
u kupaoni pa dosavsi sva rascupana u kuhinju pita me sto se desilo. Ja se jos uvijek tresem i kazem da cu joj sve objasniti za par minuta kad se smirim i popijem kafu.Zena pristavi kafu i krene se pocesljati govoreci: "Molim te zakuhaj ti kafu." Jos uvijek ne shvacajuci sto mi se to desilo, dohvatim kasicicu i posudu za secer koja mi isklizne iz ruke i tresne me u mali nozni prst otekao od od udarca u krevet. U bijesu bacim kasicicu prema sudoperu, pogodim bocu sa sredstvom za
pranje posudja koje prsne i kap sredstva poleti prema meni. Mogao bih se zakleti da sam kao u usporenom filmu gledao kap koja leti pravo prema mom licu ne uspijevajuci da se pomaknem niti za milimetar,sve
dok se nije elegantno smjestila u mojemu desnom oku. Uhvatim se za oko
a drugom rukom mahinalno mahnem i prevrnem vodu za kavu sa sporeta
koja me, jasno dohvati po nogama. Za napomenuti je da imam kratke
hlace a voda je upravo prokljucala. Urlam i probudim i djecu koja dolete u kuhinju razgoracenih ociju pitajuci se jesu i mi sve na broju kad onako rascupan, jednog oka zatvorenog, drugog krvavo-crvenog i
oteklog nosa a drzim se za nogu i urlam.Siguran sam da vecina nece
povjerovati da je ovo istina, ali da je to sve u stvari bio samo pocetak to ne vjerujem ni ja koji sam to morao osjetiti na vlastitoj
osurenoj kozi.Kad sam se uspio smiriti i staviti hladan oblog na rumeno-bjelkaste podkoljenice, sjednem za stol i pokusam sjediti da ne pomaknem ni jedan dio tijela jer se bojim da ce se serija
nastaviti.Nakon 15-tak minuta i kafa je na stolu (zena je na srecu preuzela opasne radnje na sebe), pa je pokusavam popiti bez da isprzim usta. Sad se vec neki strah uvukao u mene i ne usudjujem se ustati i
nastaviti posao, jer sam za danas planirao napraviti okvire za komarce (mreze koje se postavljaju na prozore kao zastita od ulaska komaraca), a to podrazumijeva rad sa elektricnim pilama, busilicama i drugim vrlo
opasnim alatima.Popio sam kafu, smirio zivce i sad mi vec cijela situacija izgleda smijesna, pa kad sam objasnio zeni sve sto se
desilo, skupa se smijemo, i srknem kavu, dodje mi smijeh, kafa poleti nazad, a kako je pokusavam zadrzati,ona, jasno, nadje laksi put i proleti kroz nos,bolno me podsjecajuci da je jos uvijek vrela. Sad
vise ne mogu niti urliknuti, vec samo zacvilim, zena se srlozala pod stol od smijeha, djeca vriste i lupaju se po nogama, ja krenem da
ublazim bol hladnom vodom pa dograbim bocu mineralne iz hladnjaka naspem punu casu i pri prvome gutljaju primjetim da sam uzeo bocu sa domacom 50-postotnom rakijom dobivenu od punca nekoliko dana
prije.Parajuci osjecaj u grlu vrati mi rakiju na pocetnu poziciju, a kako je izlaz jos uvijek zatvoren,rakija krene, jasno, kroz nos.Moram
reci da ne pijem alkohol pa je okus zestokog pica ionako neugodan, a kad ga
pri tome moram osjecati i u nosu ionako oprzenom kafom, pokusavam
natjerati sebe da se onesvijestim, sto mi naravno ne polazi za
rukom.Zena mi dodaje mineralnu (onu pravu) i nakon nekoliko pokusaja
uspijevam progutati i osjetiti olaksavajucu hladnocu u grlu. Djeca se
jos uvijek valjaju po podu od smijeha a ja bih najradije natjerao i
njih da inhaliraju vrucu kafu.Smjestim se ponovo za stol, u mislima
pitam svevisnjega:"Jel' ti to meni namjerno?", i nakon dobrih pola
sata uspijem se koncentrirati i krenem do butige kupiti novi
umivaonik.Jasno da nakon svega i sama pomisao da vozim auto baca me u
paniku, ali ipak uspijevam polako i odmjeravajuci svaki pokret dovesti
novi umivaonik doma. Pripremim sebi alat, zena je u medjuvremenu
uklonila krhotine starog umivaonika, i ocajan ustanovim da dimenzije
umivaonika ne odgovaraju prikljuccima u zidu, pa moram izbijati
plocice i postavljati nove prikljucke, jer stari se umivaonici vise ne
proizvode.E sad tek krece nevolja.Sjednem ponovo u auto i krenem
kupiti plocice, cijevi za vodu, britve i ostalo sto ce mi trebati,
predhodno pomno razmislivsi i zapisavsi da se ne bih opet
vracao.Dovezem se do butige, za divno cudo nadjem odmah mjesto za
parkiranje, i sa ceduljom u ruci udjem u butigu.Prodavac me cudno
gleda, mogu mislit na sto mu licim ovako natekao zakrvavljenih ociju,
a ja mu pokusavam objasniti sto mi treba jer jos ne mogu normalno
govoriti zbog opekline u ustima. Na to se covjek poce smijati,u meni
raste gnijev i sve ga ljuce gledam."Molim vas, dajte mi ovo, zuri mi
se!", a on jos vise u smijeh."Ma nemojte mi se smijat, stvarno mi se
zuri!" a on se vec previja od smijeha. U meni kulminiralo kad me u to
kupac iza mene po ramenu:"Gospodine, vi govorite ogledalu!" Ja onako
zamagljenog pogleda skiljav na jedno oko nisam ni primjetio da se
obracam odrazu prodavca u ogledalu. Totalno izblamiran, pocrvenim i
pokunjeno dodam cedulju sa spiskom stvari prodavcu koji mi trazeno
uredno spakuje u vrecicu. Ja izvadim novcanik i drhtavih ruku okrenem
ga naopako, sitni novac se raspe po podu butige, prodavac jos uvijek
nasmijan, obidje oko pulta i sagne se da mi pomogne skupiti novac. U
to se otvore vrata butige i tresnu pognutog prodavca po glavi. Ovaj
zalamata unatrag, gurne me a meni ispadne vrecica sa nosacima za
umivaonik i nepogresivo me pogodi u (sigurno predpostavljate) mali
nozni prst.Zakrijestim i doskakucem do pulta, prodavac se drzi za
glavu, ja skrgucem zubima, kupac koji je vec bio u butizi se previja
od smijeha a onaj sto je vratima odalamio prodavca zacudjeno gleda sto
se dogadja. Sad me odjednom uhvatio strah da mozda ne donosim i drugima
nevolju samim svojim prisustvom, pa nabrzinu platim kupljeno i
brze-bolje sjednem u auto da se vratim u nesigurnost vlastite kuce,
jer ovako jos riskiram da me ljudi premlate na ulici ako skontaju da
sam personificirani baksuz.Jedva sam presao 500 metara kad mi pred
auto iskoci policajac i skrene me u stranu. E, sad jos ako se i njemu
sto dogodi, mislim se, garantovano idem u zatvor.Covjek me iznenadjeno
pogleda (nikakvo cudo, vjerojatno misli da sam upravo sudjelovao u
masovnoj tuci) i ljubazno zatrazi dokumenta. Pokusavajuci da izvucem
novcanik iz zadnjeg dzepa na hlacama, naslonim se nesretno na bolni
nozni prst, trgnem nogom sa kvacila, auto poskoci naprijed (jer je jos
uvijek u brzini) i predje jadnom policajcu preko noge.Majko
moja,pomislim i brzo ugasim motor, ne primjecujuci pri tome da se zadnji
kotaca jos uvijek nalazi na nozi jadnog covjeka. Pogledam ga, a on
iskolacio oci i odjednom se poceo preznojavati i govoriti mi nesto
nerazumljivo, mlataratajuci rukama. Ja krenem da izadjem iz auta, a on
histericno pokazuje da pomaknem vozilo,sto ja sasvim krivo protumacim da
nastavim voziti, pa startam motor i brzo se ukljucim u promet s
osjecajem olaksanja.Sljedeceg momenta primjetim da zamnom juri
policijsko vozilo sa ukljucenom sirenom, a ja jos mislim da moraju
negdje hitno ici pa su me zbog toga i pustili, ali se urlajuce auto
postavi pred moje i zaustavi me nasred ceste.Sad mozete zamisliti
scenuolicijsko auto pod sirenom u ulici prepunoj prolaznika i vozila
blokira promet i zaustavlja mene. Policajac sepajuci izlazi iz auta,ja
takodjer sepajuci, natecenog lica izlazim ne kontajuci sto se dogadja.
Ljudi oko nas zabezeknuto gledaju spektakl a ja molim zemlju da se otvori i proguta me.Pomaknemo se u stranu da pustimo promet da ide dalje, ja zbunjeno pokusavam dokuciti o cemu se radi, a izbeceni policajac mi vristi na uho kako sam mu pregazio nogu i gura mi alkotest pod nos. Pa kako i ne bi, trijci i pokusavam objasniti da nisam primjetio da sam mu spljeskao nogu, i da mi je zao.On mi ne vjeruje vec kontrolira alkotest a ovaj pokazuje nulu (sto ja ne vjerujem, s obzirom
kako mi danas ide) i trazi moje isprave. Dam mu papire a on ode do auta
i sjedne pa deset minuta nesto zapisuje i
razgovara preko radio-veze, valjda upozorava sve da ako me primjete prvo pucaju pa onda postavljaju pitanja.Napokon, izadje iz auta, odrzi mi lekciju o ponasanju u prometu i naredi da vozim. Sav stretan
sjednem u auto ne uzevsi svoje papire. Policajac pruzi dokumenta a ja
zalupim svom snagom vrata automobila i sa uzasom konstatiram da je
ruka policajca sa mojim papirima unutar mog auta dok se ostatak nalazi
jos uvijek vani a sudeci po boji lica nalazi se kratko pred prelazom
iz krutog u plinovito agregatno stanje. Pogled mi ocajnicki trazi
njegovog kolegu da me spasi od upotrebe sluzbenog oruzja u obrambene
svrhe, sto mu na kraju krajeva ne bih mogao ni zamjeriti, i pokusavam
se nekako stopiti sa sjedalom. Vec mi pada na pamet da moram igrati na
smanjenu uracunljivost, kad drugi policajac svog povrijedjenog kolegu odvede do auta, dajuci meni znak da sto prije nestanem, vjerojatno sluteci da bi sljedece minute provedene u mojem drustvu mogle biti kobne po nekoga.Dodajem gas i napokon stignem doma. Odlucim da zeni nista ne
ispricam, vjerojatno mi ne bi ni vjerovala i sve radove odlozim za sutra, jer danas ne bih docekao vecer, kako je krenulo.Tusirati se
mozemo i vani, vrijeme je lijepo a jedan dan bez umivaonika se moze pretrpjeti.Kad se stariji sin vratio iz skole,
ispricao nam je kako se po skoli prica da je neki manijak danas u gradu demolirao jednu butigu, bjezao od policije po gradu te pretukao
jednog policajca.Pade mi na pamet Homer Simpson kad je procitao horoskop: Dan ce biti kao i svaki drugi.Prokletstvo, sve gore i gore.
... P.S. E stvarno ovo je smjesno...gori dan nisam vidio...hahaha!
