Neki dan objavljena vijest kako sedam milijuna korisnika plaća igranje World of Warcrafta odnosno kako će Blizzard Entertainment do kraja godine uprihoditi milijardu dolara, mnoge je iznenadila, ponajviše one koji ovaj svijet ne prate. MMO tip igara (Massively multiplayer online) diljem svijeta igra oko 13 milijuna ljudi, pri čemu većina i plaća igranje, a do 2009. godine, predviđa za Red Herring Bruce Woodcock urednik sitea Mmogchart.com, ovu vrstu igara igrati će oko dvadeset milijuna ljudi.
I suprotno čestrom mišljenju, većina njih nisu klinci već odrasli ljudi, direktori dizajnerskih studija, programeri i svi ostali. Po istraživanju Parks Associatesa, samo će ovo tržište u Sjedinjenim Državama težiti 4,4 milijardi dolara 2010. godine. Uobičajeno zabavno tržište, naročito je razvijeno u zemljama s jakom broadband penetracijom, poput Južne Koreje, iz koje svako stigne kakva bizarna vijest – poput one u kojoj smo saznali da je jedan igrač ubio drugoga jer mu ovaj nije htio vratiti virtualni mač, a u istoj toj zemlji, ovih dana je objavio BusinessWeek, pojavio se i problem ovisnosti o igrama.
Famous Steed, ili pravim imenom S.H. Kang, zbog tog je problema izgubio trgovinu kozmetikom, igrajući danonoćno A3. "Tada", govori o svom ovisničkom iskustvu, "igrao sam i po dvadeset četiri sata, a nakon što bi malo odspavao, ponovo bi se vratio za računalo. Online igre zarazne su poput kockanja". BusinessWeek piše kako u ovoj zemlji oko pola milijuna korisnika ima problem s ovisnosti o igrama, što je utvrđeno vladinim istraživanjem. Pokazalo se da 2,4 posto Korejanaca između 9 i 39 ovisno o Internetu, a zaključak je kako je online ovisnost postala nacionalni problem. Ovisnost kažu, ide do te mjere, da može biti i fatalna – korisnici zanemaruju sve ostalo, poput škole ili redovitog posla kako bi igrali cijeli dan; protekle godine sedam je osoba umrlo igrajući se. Jedan je čak počinio i samoubojstvo nakon što su mu zabranili ulaz u igru jer je varao.
Može li se takvo što dogoditi u nas? Na žalost, nemamo mi te još brze veze kojima se Južna Koreja, najbroadband veza na svijetu, može podičiti. Broadband penetracija je u ovoj zemlji 83 posto, brzina veza kreće se od 4 do 50 Mbps. Kompanije koje igre online proizvode i dobar dio novaca zarađuju baš u ovoj državi smatraju kako igre mogu izazvati ovisnost kao i bilo koja druga digitalna zabava, no podržavaju vladu u nastojanjima da problem riješi. Poput svega u čemu se pretjeruje, jasno je da ni non stop igranje ne može donijeti ništa dobro, osim ako to korisnik ne pretvori u business. Naime, već smo i pisali o tome, u online igrama postoje ekonomije za sebe, preprodaju se različita dobra, zapošljavaju ljudi koji igru igraju, u Second Lifeu iznajmljuju se nekretnine, u drugim igrama prodaje odjeća za virtualne likove, pa je cijela stvar i kompleksnija negoli se čiini, jer ako ste na poslu dvadeset i četiri sata, i na ovaj način zarađujete, nitko to neće nazvati ovisnošću već teškim radom. Svi oni koji su pasionirani igrači, poput autora ovih redaka, zasigurno znaju granicu, pažnju treba ipak svratiti na one na kojima svijet ostaje
I suprotno čestrom mišljenju, većina njih nisu klinci već odrasli ljudi, direktori dizajnerskih studija, programeri i svi ostali. Po istraživanju Parks Associatesa, samo će ovo tržište u Sjedinjenim Državama težiti 4,4 milijardi dolara 2010. godine. Uobičajeno zabavno tržište, naročito je razvijeno u zemljama s jakom broadband penetracijom, poput Južne Koreje, iz koje svako stigne kakva bizarna vijest – poput one u kojoj smo saznali da je jedan igrač ubio drugoga jer mu ovaj nije htio vratiti virtualni mač, a u istoj toj zemlji, ovih dana je objavio BusinessWeek, pojavio se i problem ovisnosti o igrama.
Famous Steed, ili pravim imenom S.H. Kang, zbog tog je problema izgubio trgovinu kozmetikom, igrajući danonoćno A3. "Tada", govori o svom ovisničkom iskustvu, "igrao sam i po dvadeset četiri sata, a nakon što bi malo odspavao, ponovo bi se vratio za računalo. Online igre zarazne su poput kockanja". BusinessWeek piše kako u ovoj zemlji oko pola milijuna korisnika ima problem s ovisnosti o igrama, što je utvrđeno vladinim istraživanjem. Pokazalo se da 2,4 posto Korejanaca između 9 i 39 ovisno o Internetu, a zaključak je kako je online ovisnost postala nacionalni problem. Ovisnost kažu, ide do te mjere, da može biti i fatalna – korisnici zanemaruju sve ostalo, poput škole ili redovitog posla kako bi igrali cijeli dan; protekle godine sedam je osoba umrlo igrajući se. Jedan je čak počinio i samoubojstvo nakon što su mu zabranili ulaz u igru jer je varao.
Može li se takvo što dogoditi u nas? Na žalost, nemamo mi te još brze veze kojima se Južna Koreja, najbroadband veza na svijetu, može podičiti. Broadband penetracija je u ovoj zemlji 83 posto, brzina veza kreće se od 4 do 50 Mbps. Kompanije koje igre online proizvode i dobar dio novaca zarađuju baš u ovoj državi smatraju kako igre mogu izazvati ovisnost kao i bilo koja druga digitalna zabava, no podržavaju vladu u nastojanjima da problem riješi. Poput svega u čemu se pretjeruje, jasno je da ni non stop igranje ne može donijeti ništa dobro, osim ako to korisnik ne pretvori u business. Naime, već smo i pisali o tome, u online igrama postoje ekonomije za sebe, preprodaju se različita dobra, zapošljavaju ljudi koji igru igraju, u Second Lifeu iznajmljuju se nekretnine, u drugim igrama prodaje odjeća za virtualne likove, pa je cijela stvar i kompleksnija negoli se čiini, jer ako ste na poslu dvadeset i četiri sata, i na ovaj način zarađujete, nitko to neće nazvati ovisnošću već teškim radom. Svi oni koji su pasionirani igrači, poput autora ovih redaka, zasigurno znaju granicu, pažnju treba ipak svratiti na one na kojima svijet ostaje
