Par clanaka o smecu u BiH, o deponijama.
http://www.magazinplus.eu/index.php/visoko/6324-preko-200-divljih-deponija-u-visokom
http://www.24sata.info/vijesti/bosna-i-hercegovina/mostar/28133-Samo-Mostaru-Ilegalna-deponija-centru-grada.html
http://www.ambasador.ch/site/zanimljivo/291-planine-u-bih-su-pretvorene-u-deponije-smea
Tekstovi o utijecaju smeca na okolinu:
1.
Na nedavno održanom skupu Američkoga kemijskog društva u Washingtonu japanski znanstvenici, pod vodstvom profesora Saida s japanskog sveučilišta u Chibi, prikazali su rezultate vlastitih istraživanja, kojima dokazuju da se mnogi plastični materijali u morima kemijski razgrađuju, pri čemu nastaju različiti toksični produkti.
Suprotno uvriježenu mišljenju da je plastika inertan materijal, otkriveno je da na površini morske vode dolazi do relativno brze razgradnje plastičnih polimera. Tako iz polistirenskih materijala nastaje karcinogeni stiren i stirenski oligomeri, dok se iz polikarbonatne plastike oslobađa bisfenol A, poznat »hormonski otrov«. Koncentracije tih toksičnih produkata u površinskim vodama mora i oceana iznose i do 150 ppm (milijunti dijelovi uzorka).
Ono što je posebno iznenadilo znanstvenike na skupu jest podatak da za razgradnju plastičnih polimera nisu potrebne visoke temperature niti »žestoki« reakcijski uvjeti, već su za te kemijske reakcije dovoljne temperature od oko 30 stupnjeva i abrazivno djelovanje morske vode.
2.
Budući da se procjenjuje da stotine milijuna tona plastičnog smeća pluta oceanima, to otkriće japanskih znanstvenika upozorava da su plastični materijali postali važan izvor kemijske kontaminacije mora. Površinske vode središnjeg dijela Tihog oceana sadrže šest puta veću masu različitih sintetskih polimera od mase planktona (Mar. Poll. Bull. 2001, 42, 1297). Na morskoj površini od jednoga kvadratnog kilometra sakupljeno je 424 grama polimernih fragmenata (polistiren, polipropilen, polietilen...) i samo 70 grama planktonskih organizama! Slični rezultati izmjereni su i na drugim svjetskim morima. Podaci bi bili još porazniji kad bi se u procjenu stupnja plastifikacije mora uključili i razgradni produkti plastike, o kojima se donedavno nije ni znalo da postoje- vijest iz 2004.godine:
Britanski znanstvenici sa Sveučilišta u Plymouthu i Southamptonu nedavno su objavili najnovije rezultate svojih istraživanja koji upozoravaju da su mora i oceani prepuni vrlo sitnih plastičnih fragmenata i vlakana (Science 2004, 304, 838).
Ti mikroskopski polimerni ostaci nisu vidljivi golim okom i tek se posebnim metodama može odrediti njihova količina u morskoj vodi. Radi se o poznatim polimerima poput polivinil-alkohola, alkida, polietilena, poliamida, poliestera, polipropilena i polimetilakrilata koji se redovito koriste pri proizvodnji ambalaže, odjevnih predmeta, užadi, cijevi... Iako plastika nije biorazgradljiva, odbačeni plastični predmeti s vremenom se raspadaju sve do vrlo finih polimernih struktura u obliku vlakana i granula promjera oko 20 mikrona. Taj mehanički raspad potpomaže abrazivno djelovanje soli, morski valovi i sunčeva svjetlost. Konačni je rezultat: plaže i morska voda »natopljene« nevidljivom plastikom.
Koristeći uzorke mora iz 60-ih godina prošlog stoljeća, Thompson i suradnici dokazali su da je danas količina mikroskopske plastike u morskoj vodi porasla tri puta. Britanski znanstvenici pokazali su da plastika na obalama i u morskoj vodi poprima oblik u kojem se više ne može odstraniti iz okoliša. Plastika postaje integralni, sastavni dio okoliša i dio prehrambenog lanca. Plastični materijali nisu više samo smeće na plaži, već su, poput zrnaca pijeska, postali plaža. »Plastika nije samo estetski problem u okolišu. Ona stvarno mijenja čitav ekosustav« - smatra David Barnes, biolog u Britanskom uredu za Antarktiku.
Mikroskopske čestice plastike postale su »neizbježan« i vrlo štetan sastojak morske vode. Dokazano je da su postale i redovita »hrana« za većinu morskih organizama. Na taj način svi otrovni spojevi (bisfenol, vinil-klorid, različite boje i aditivi, ftalati...) koji se redovito nalaze u strukturi polimera dolaze u izravan kontakt s probavnim sustavom životinja. Sve te kemikalije s vremenom migriraju iz polimera te mogu izazvati teške neurološke i hormonske poremećaje i smrt. Također je dokazano da sitne čestice plastike raspršene po moru imaju izraženo svojstvo apsorpcije i transporta vrlo otrovnih spojeva poput polikloriranih bifenila, nonilfenola i dioksina (Env. Sci. Technol. 2001, 35, 318). Koncentracija tih spojeva na površini plastičnih čestica povećava se i do nekoliko milijuna puta. Sitni polimerni ostaci upijaju kao spužva otrovne spojeve te ih tako unose u prehrambeni lanac morskog ekosustava.
Zakoni o "ODRŽAVANJU ČISTOĆE, PRIKUPLJANJU I KORIŠĆENJU OTPADAKA".
http://www.mse.gov.me/files/1246958946.pdf
O deponijama u BiH ovaj momak iznad ti je naveo da ja ne ponavljam.
Nadam se da sam pomogao.
