ZANIMLJIVOST : Na današnji dan prije tridest godina umro je drug Tito, čovjek koji je žene volio više od Jugoslavije
Na današnji dan prije trideset godina umro je predsjednik SFRJ maršal Josip Broz Tito. Tada su ga zvali sinom naroda i narodnosti, za razliku od danas kad je uglavnom balkanski siledžija koji je napravio velike zločine. Riječ je o istim ljudima i o istome vođi. Razlika je samo u tome što su tada hvalospjeve o Titu izgovarali omladinci i mladi komunisti dok danas po njemu pljuju ostarjeli visoki dužnosnici i sljedbenici nacionalističkih balkanskih stranaka.
Sjećam se kao da je bilo jučer. Igrali smo se kao djeca na sportskom centru u Višićima kad nam se približio direktor škole Ante Borovac i rekao: „Djeco idite doma umro je drug Tito“
Jebiga, otišli smo i usput smo se smijali dok smo naokolo vidjeli na desetine smrknutih, grčem prožetih lica naših očeva i majki.
Prisjeća se Titov pionir i omladinac Emil Karamatić
Valjda su oni za razliku od nas djece znali kakvu bagru Josip Broz Tito iza sebe ostavlja. Ma znali nego što. Ne sjećam se zbog čega ali mi je ostalo u sjećanju da sam s ocem slijedeći dan obišao Hercegovinu.
Navratili smo u Ljubuški. Sjećam se ljudi koji su izgledali kao da je sudnji dan. Čitlučani su bili u nesvakidašnjem grču, dok su čapljinci gromoglasno zapomagali grcajući u suzama po stoti put se pitajući: „Zar je moguće“. „Zašto nas napuštaš voljeni maršalu“ zapomagali su gruđani i posušani, dok su lištičani suzama mogli pojačati protok istoimene rijeke.
Sjećali se itko da je postojao grad u kojem nije posađeno osamdeset osam ruža za druga Tita. Ma nikad ni jedna biljka, kao tada ruže, s više radosti nisu zasađene. U Čapljini ispred općinske zgrade i danas cvate baš te ruže, samo jebiga, fali ih desetak. Bolje upućeni kažu da ih je počupao Pero Mrković kad je koncem devedesetih umro Franjo Tuđman, tako da danas čapljinske ruže ne simboliziraju Titove nego Franjine godine.
Samo godinu prije smrti, Tito je posljednji put na stadionu JNA u Beogradu rekao: „Tko ima ovakvu omladinu ne treba se brinuti za svoju budućnost“! Rekao i zajebao se. Na istom tom stadionu čapljinski srednjoškolci su pred njim otplesali, odigrali, odnosno omladina je izvodila dugo pripremanu sletsku vježbu pred voljenim maršalom. Skoro godinu dana su se uvježbavali pokreti. I sad odjekuju glasovi pojedinih čapljinskih profesora: "Ruke gooore, desnu nogu joooš gore, zadnji reeeed, diži nogu, pucaj u Boga". Cijela priča je bila popraćena štafetnom palicom koja je obilazila gradove da bi je na rođendan najbolji jugoslovenski omladinac uručio voljenom vođi. „Titi, Tito, Tito je naše sunce“ klicali su čapljinci.
Danas trideset godina poslije, nitko, pa i oni koji su sudjelovali na tom balkanskom prizivanju kiše ne znaju kakvu su imali čast. Jer Tito nije bio predsjednik kao ovi danas, balkanski šalabajzeri.
Tito je bio predsjednik za razliku od smiješne imitacije predsjednika, kao bivše šesteročlano ili danas naše tročlano predsjedništvo.Tito je bio bravar, revolucionar, počasni doktor, maršal ali je bio i sin svih naroda i narodnosti, jebiga, kažu i zločinac u što veliki broj građana ne želi vjerovati, ali ljudi, žene je volio više od Jugoslavije. Lijepo je bilo živjeti s Titom, ma koliko šutjeli o tome, mislim na šesdesete i sedamdesete. Pedsetih se ne sjećam.
EDIT : Zamolio bi Vas da ne govorite kakav je bio Tito i sta je radio , jer niko na ovome portalu , po meni nema pravo blatiti njegovo uzviseno IME , pa ni MI koji nismo bili ni planirani za dolazak na ovaj svijet !
@MOJ STARI : BIO JE LJUDINA I POSTENJACINA , ONAKVU DRZAVU VISE NIKADA NECEMO IMATI !
Na današnji dan prije trideset godina umro je predsjednik SFRJ maršal Josip Broz Tito. Tada su ga zvali sinom naroda i narodnosti, za razliku od danas kad je uglavnom balkanski siledžija koji je napravio velike zločine. Riječ je o istim ljudima i o istome vođi. Razlika je samo u tome što su tada hvalospjeve o Titu izgovarali omladinci i mladi komunisti dok danas po njemu pljuju ostarjeli visoki dužnosnici i sljedbenici nacionalističkih balkanskih stranaka.
Sjećam se kao da je bilo jučer. Igrali smo se kao djeca na sportskom centru u Višićima kad nam se približio direktor škole Ante Borovac i rekao: „Djeco idite doma umro je drug Tito“
Jebiga, otišli smo i usput smo se smijali dok smo naokolo vidjeli na desetine smrknutih, grčem prožetih lica naših očeva i majki.
Prisjeća se Titov pionir i omladinac Emil Karamatić
Valjda su oni za razliku od nas djece znali kakvu bagru Josip Broz Tito iza sebe ostavlja. Ma znali nego što. Ne sjećam se zbog čega ali mi je ostalo u sjećanju da sam s ocem slijedeći dan obišao Hercegovinu.
Navratili smo u Ljubuški. Sjećam se ljudi koji su izgledali kao da je sudnji dan. Čitlučani su bili u nesvakidašnjem grču, dok su čapljinci gromoglasno zapomagali grcajući u suzama po stoti put se pitajući: „Zar je moguće“. „Zašto nas napuštaš voljeni maršalu“ zapomagali su gruđani i posušani, dok su lištičani suzama mogli pojačati protok istoimene rijeke.
Sjećali se itko da je postojao grad u kojem nije posađeno osamdeset osam ruža za druga Tita. Ma nikad ni jedna biljka, kao tada ruže, s više radosti nisu zasađene. U Čapljini ispred općinske zgrade i danas cvate baš te ruže, samo jebiga, fali ih desetak. Bolje upućeni kažu da ih je počupao Pero Mrković kad je koncem devedesetih umro Franjo Tuđman, tako da danas čapljinske ruže ne simboliziraju Titove nego Franjine godine.
Samo godinu prije smrti, Tito je posljednji put na stadionu JNA u Beogradu rekao: „Tko ima ovakvu omladinu ne treba se brinuti za svoju budućnost“! Rekao i zajebao se. Na istom tom stadionu čapljinski srednjoškolci su pred njim otplesali, odigrali, odnosno omladina je izvodila dugo pripremanu sletsku vježbu pred voljenim maršalom. Skoro godinu dana su se uvježbavali pokreti. I sad odjekuju glasovi pojedinih čapljinskih profesora: "Ruke gooore, desnu nogu joooš gore, zadnji reeeed, diži nogu, pucaj u Boga". Cijela priča je bila popraćena štafetnom palicom koja je obilazila gradove da bi je na rođendan najbolji jugoslovenski omladinac uručio voljenom vođi. „Titi, Tito, Tito je naše sunce“ klicali su čapljinci.
Danas trideset godina poslije, nitko, pa i oni koji su sudjelovali na tom balkanskom prizivanju kiše ne znaju kakvu su imali čast. Jer Tito nije bio predsjednik kao ovi danas, balkanski šalabajzeri.
Tito je bio predsjednik za razliku od smiješne imitacije predsjednika, kao bivše šesteročlano ili danas naše tročlano predsjedništvo.Tito je bio bravar, revolucionar, počasni doktor, maršal ali je bio i sin svih naroda i narodnosti, jebiga, kažu i zločinac u što veliki broj građana ne želi vjerovati, ali ljudi, žene je volio više od Jugoslavije. Lijepo je bilo živjeti s Titom, ma koliko šutjeli o tome, mislim na šesdesete i sedamdesete. Pedsetih se ne sjećam.
EDIT : Zamolio bi Vas da ne govorite kakav je bio Tito i sta je radio , jer niko na ovome portalu , po meni nema pravo blatiti njegovo uzviseno IME , pa ni MI koji nismo bili ni planirani za dolazak na ovaj svijet !
@MOJ STARI : BIO JE LJUDINA I POSTENJACINA , ONAKVU DRZAVU VISE NIKADA NECEMO IMATI !