Ako ste se odlucili da citate, molim vas citajte sa razumjevanjem. Vise puta procitajte recenicu ukoliko niste dobro procitali. Negdje duboko ce te biti svjesni da govorim istinu 
Ovaj tekst sam napisao ja, i niko drugi. Ali nije bitno ko je napisao, vec sta se nalazi
Chulle vam zeli dosta srece citajuci, sa nadom da ce te shvatit sta sam htio da kazem
I nemojte komentirat ak niste procitali
Pametan covjek rece:
"Mnogi traze savrsenu osobu, umjesto da se trude biti ta savrsena osoba."
Svi teze ka savrsenstvu, pokusavajuci naci osobu koja ce biti njihov svjetionik na uzburkanom moru. Iako savrsenstvo kao teorija prikazana u praksi ne postoji, ako pogledamo duboko u svoju dusu vidjet cemo da zapravo nama ne treba osoba koja je savrsena. Greske koje cinimo za vrijeme zivota stvaraju od nas osobu koja jesmo, koja cemo biti. Savrsena osoba ne bi imala svoje Ja. Bila bi perfekcionista koji bi zudio za necem sto je slicno njemu... a u tom slucaju, mi kao " ne savrsena" jedinka bi bila višak... otpad.
Nasuprot tome... postoje osobe koje ne teze savrsenstvu. Te su osobe zadovoljne onim sto imaju, i to ih cini sretnim. One cesto pate kroz zivot, jer su upravo smatrane za "otpad" ... zasto?
Zato sto osobe koje teze savrsenstvu, traze princa na bjelom konju ( ili princezu). U tom slucaju se ne mogu zadovoljit onim sto imaju, idu dalje, traze bolje, i uvjek su na tom, beskrajnom, zalutalom putu. Traze, i vjerovatno ce trazit osobu koja je savrsena do kraja svog drustvenog zivota. A onda... onda ce da shvate da je to put kojem kraj nikad nazrijet nece !
Prema tome... kada se sretnu dvije osobe, iz dva razlicita svijeta, jedna tezi savrsenstvu a druga je zadovoljna tim sto ima, ishod moze biti dvojak.
~Osoba, koja tezi savrsenstvu, a ni sama nije savrsenstvo, je u jednom trenutku nasla osobu koja ne tezi ka savrsenstvu. Savrsenstvo kao pojam je dosegnuto samim tim sto DRUGA osoba voli PRVU osobu TAKVerfekcionU kakva je. Pist, koji ni sam nije perfektan, moze da dokuci poentu svega toga... moze shvatit sta ima pored sebe, i da u tom trenutku dosegne vrhunac srece, postavsi svijestan tog da je nasao osobu koja ce mu obasjat put na uzburkanom moru. Samim tim pobija svoju teoriju perfekcije, postavsi " osoba koja ne trazi, a daje ". Tom preobrazbom postaje bolji covjek, koji ce znati cjenit jedinku koju ima kraj sebe. Napokon, ona je skrenula sa tog puta... i sada ide drugim putem, ne sama, vec sa dostojnim! Ovo je utopija sve ljubavi na svijetu. Svaka ljubav koja dosegne ovakav vrh, zasluzuje da traje !
~Nazalost... cesce se desava drugaciji obrt.
Osoba koja ne tezi savrsenstvu je privremeni suputnik perfekcioniste, koji ni sam nije savrsen.
Iako je jedna osoba zadovoljna ovim sto ima, i trudi se ocuvati to sto mu je dato, perfekcionista nije svjestan onog sto posjeduje, tezeci za necim boljim odvaja se od osobe koju nije cjenio. Ovdje je ćar čovjećije duše i Bozije volje i pravde. Iako povrijeđena, osoba koja je imala, cjenila i izgubila ono sto voli, ona ce vremenom da nastavi. Put kojim ona putuje se susrece sa mnogim drugim putevima. Bilo da su oni od strane osoba koje su postale svjesne covjecije skromnosti ili osoba koje su UVJEK bile saputnik tog istog puta. To joj daje mnoge prilike, da se oporavi i nastavi. S druge strane, napustivsi osobu koju je imao, nije cjenio i izgubio, peoriju savrsenstva. On je kao i svi oko njerfekcionista se upusta u novu pustolovinu. Ili se njemu to cini kao pustolovina. Trazit ce ono cemu tezi, uvjek cinivsi jednu te istu gresku, ne svjestan da je i njemu Bog dao priliku da se skrasi. Mozda jednom, mozda dva put, a mozda cak i vise puta mu je pruzana sansa da prhvati osobu koja ga voli i cjeni, a on je tu sansu pustio niz vodu. Samim tim, pobija svoju teg ne savrsen, samo sto su neke osobe toga svjesne, a on nije, niti ce ikada bit. Covjek je grijesno stvorenje, stvoren da grijesi, i uci na pogreskama. Sanse se trebaju pruzati da se ispravi ono ucinjeno. Medjutim, neke osobe te sanse ne zasluzuju, jer ih kao poklon do tad nisu prihvatili, i onda se pitamo zasto bi ih poslije primili. Mozda na svjetu postoji druga osoba koja zasluzuje tu sansu !
Na kraju sam negdje na internetu procitao poslovicu koja kaze:
Mozda nisi jedina osoba na svjetu, ali nekoj osobi ste cjeli svjet.
Pametni su ti ljudi, dokucivsi istinu, pruzivsi drugima sansu da dokuce istu, sa mnogo manje ulozenog napora. Nase je hocemo li tu istinu da prihvatimo, ili da ignoriramo
Samo svaki nas čin donosi posljedice.
Stoga : Drzite se osoba koju volite i koja vas voli. Ako izgubite ljubav, mozda je to samo jedna kusnja od Boga koji ispituje nasu snagu i vjeru... sacekajte... sve na kraju legne na svoje. Ne tezite ka savrsenstvu, jer ga necete naci. Samo posmatrajte oko sebe i probutite se, budite zadovoljni i sretni onim sto imate. Ako gledate daleko ispred sebe, trazeci nesto bolje, lagano cete se spotaknuti i pasti. A ako gledate ispred sebe, posmatrajuci korake koje pravite sa osobom koja vas voli i cjeni... vas duh kao i tjelo ce ostati ne povrjeđeni. Uostalom... ne morate voljeti osobu koja je pored vas... mozda ona ima ljubavi za oboje
Ovaj tekst sam napisao ja, i niko drugi. Ali nije bitno ko je napisao, vec sta se nalazi
Chulle vam zeli dosta srece citajuci, sa nadom da ce te shvatit sta sam htio da kazem
I nemojte komentirat ak niste procitali
Pametan covjek rece:
"Mnogi traze savrsenu osobu, umjesto da se trude biti ta savrsena osoba."
Svi teze ka savrsenstvu, pokusavajuci naci osobu koja ce biti njihov svjetionik na uzburkanom moru. Iako savrsenstvo kao teorija prikazana u praksi ne postoji, ako pogledamo duboko u svoju dusu vidjet cemo da zapravo nama ne treba osoba koja je savrsena. Greske koje cinimo za vrijeme zivota stvaraju od nas osobu koja jesmo, koja cemo biti. Savrsena osoba ne bi imala svoje Ja. Bila bi perfekcionista koji bi zudio za necem sto je slicno njemu... a u tom slucaju, mi kao " ne savrsena" jedinka bi bila višak... otpad.
Nasuprot tome... postoje osobe koje ne teze savrsenstvu. Te su osobe zadovoljne onim sto imaju, i to ih cini sretnim. One cesto pate kroz zivot, jer su upravo smatrane za "otpad" ... zasto?
Zato sto osobe koje teze savrsenstvu, traze princa na bjelom konju ( ili princezu). U tom slucaju se ne mogu zadovoljit onim sto imaju, idu dalje, traze bolje, i uvjek su na tom, beskrajnom, zalutalom putu. Traze, i vjerovatno ce trazit osobu koja je savrsena do kraja svog drustvenog zivota. A onda... onda ce da shvate da je to put kojem kraj nikad nazrijet nece !
Prema tome... kada se sretnu dvije osobe, iz dva razlicita svijeta, jedna tezi savrsenstvu a druga je zadovoljna tim sto ima, ishod moze biti dvojak.
~Osoba, koja tezi savrsenstvu, a ni sama nije savrsenstvo, je u jednom trenutku nasla osobu koja ne tezi ka savrsenstvu. Savrsenstvo kao pojam je dosegnuto samim tim sto DRUGA osoba voli PRVU osobu TAKVerfekcionU kakva je. Pist, koji ni sam nije perfektan, moze da dokuci poentu svega toga... moze shvatit sta ima pored sebe, i da u tom trenutku dosegne vrhunac srece, postavsi svijestan tog da je nasao osobu koja ce mu obasjat put na uzburkanom moru. Samim tim pobija svoju teoriju perfekcije, postavsi " osoba koja ne trazi, a daje ". Tom preobrazbom postaje bolji covjek, koji ce znati cjenit jedinku koju ima kraj sebe. Napokon, ona je skrenula sa tog puta... i sada ide drugim putem, ne sama, vec sa dostojnim! Ovo je utopija sve ljubavi na svijetu. Svaka ljubav koja dosegne ovakav vrh, zasluzuje da traje !
~Nazalost... cesce se desava drugaciji obrt.
Osoba koja ne tezi savrsenstvu je privremeni suputnik perfekcioniste, koji ni sam nije savrsen.
Iako je jedna osoba zadovoljna ovim sto ima, i trudi se ocuvati to sto mu je dato, perfekcionista nije svjestan onog sto posjeduje, tezeci za necim boljim odvaja se od osobe koju nije cjenio. Ovdje je ćar čovjećije duše i Bozije volje i pravde. Iako povrijeđena, osoba koja je imala, cjenila i izgubila ono sto voli, ona ce vremenom da nastavi. Put kojim ona putuje se susrece sa mnogim drugim putevima. Bilo da su oni od strane osoba koje su postale svjesne covjecije skromnosti ili osoba koje su UVJEK bile saputnik tog istog puta. To joj daje mnoge prilike, da se oporavi i nastavi. S druge strane, napustivsi osobu koju je imao, nije cjenio i izgubio, peoriju savrsenstva. On je kao i svi oko njerfekcionista se upusta u novu pustolovinu. Ili se njemu to cini kao pustolovina. Trazit ce ono cemu tezi, uvjek cinivsi jednu te istu gresku, ne svjestan da je i njemu Bog dao priliku da se skrasi. Mozda jednom, mozda dva put, a mozda cak i vise puta mu je pruzana sansa da prhvati osobu koja ga voli i cjeni, a on je tu sansu pustio niz vodu. Samim tim, pobija svoju teg ne savrsen, samo sto su neke osobe toga svjesne, a on nije, niti ce ikada bit. Covjek je grijesno stvorenje, stvoren da grijesi, i uci na pogreskama. Sanse se trebaju pruzati da se ispravi ono ucinjeno. Medjutim, neke osobe te sanse ne zasluzuju, jer ih kao poklon do tad nisu prihvatili, i onda se pitamo zasto bi ih poslije primili. Mozda na svjetu postoji druga osoba koja zasluzuje tu sansu !
Na kraju sam negdje na internetu procitao poslovicu koja kaze:
Mozda nisi jedina osoba na svjetu, ali nekoj osobi ste cjeli svjet.
Pametni su ti ljudi, dokucivsi istinu, pruzivsi drugima sansu da dokuce istu, sa mnogo manje ulozenog napora. Nase je hocemo li tu istinu da prihvatimo, ili da ignoriramo
Samo svaki nas čin donosi posljedice.
Stoga : Drzite se osoba koju volite i koja vas voli. Ako izgubite ljubav, mozda je to samo jedna kusnja od Boga koji ispituje nasu snagu i vjeru... sacekajte... sve na kraju legne na svoje. Ne tezite ka savrsenstvu, jer ga necete naci. Samo posmatrajte oko sebe i probutite se, budite zadovoljni i sretni onim sto imate. Ako gledate daleko ispred sebe, trazeci nesto bolje, lagano cete se spotaknuti i pasti. A ako gledate ispred sebe, posmatrajuci korake koje pravite sa osobom koja vas voli i cjeni... vas duh kao i tjelo ce ostati ne povrjeđeni. Uostalom... ne morate voljeti osobu koja je pored vas... mozda ona ima ljubavi za oboje
U posljednjih par stranica "moje knjige" sam pronašao slične misli i rečenice koje su mi se vrtile po glavi.
