Kao sto pise treba mi sve o internetu, upotrebi, historiji, razvitku(sve) na jedno oko 10 do 15 stranica
et ko se potrudi dam mu ovih 30 skromni bodova
et ko se potrudi dam mu ovih 30 skromni bodova
Pitanje
Riješeno
30 bodova
Sve o internetu
171 pregled · 8 odgovora · otvorena 11.03.2010. u 18:47
2. OPĆENITO O INTERNETU I WORLD WIDE WEBU
Internet možemo definirati kao svjetsku računalnu informacijsku mrežu, sastavljenu od velikog broja manjih međusobno povezanih računalnih mreža, koja omogućava prijenos informacija između računala koji čine mrežu. Dakle internet bismo mogli definirati kao mrežu svih mreža. To doslovce znači da je to najveća mreža koja povezuje milijune osobnih računala, lokalne (LAN) i raširene (WAN) mreže u zajedničku mrežu. Računala i pojedine mreže pritom su u internet povezani na različite načine. Tako razlikujemo više vrsta veza kojima se služi internet. S jedne strane prosječni se korisnik u većem dijelu svijeta spaja na internet putem modema. S druge strane postoje veze kojima se povezuju računala koje zovemo serveri, hostovi ili čvorovi. To su većinom iznimno snažna računala sposobna za obradu ogromnih količina podataka, a upravo preko njih se pojednici spajaju modemom na internet. Serveri su najčešće umreženi satelitskim i radijskim vezama te svjetlovodnim i telefonskim kablovima. Ta računala su povezana specijaliziranim računalima koje nazivamo usmjernicima (routerima). Usmjernici provjeravaju kamo idu podaci koji se kreću preko interneta te odlučuju kojim će ih putem poslati.
Za razliku od tradicionalnih medija za prijenos podataka kao što su radio i televizija internet je decentralizirana mreža što znači da nema središnjeg mjesta iz kojeg je upravljana. Podaci putuju mrežom podijeljeni u pakete. Svaki od tih paketa sadrži podatke o tome odakle je krenuo i gdje mu je odredište. Upravo zbog toga nije važno kojim smjerom ovi paketi prolaze sve dok su na svom odredištu pravilno sastavljeni, dakle nije važno kojim putem poslana poruka putuje internetom - ona će na kraju naći svoj put do cilja. Za njihovo pravilno putovanje internetom te sastavljanje na odredištu brine se TCP/IP protokol, koji ima zadatak da poruka stigne u istom obliku u kojem je poslana. Internet je zasnovan na klijent-server relaciji između računala nazvanoj klijent-server arhitektura. U klijent-server arhitekturi neka računala se ponašaju kao serveri ili poslužitelji podataka, dok se druga računala ponašaju kao klijenti ili primatelji podataka, i to tako da računalo klijent može pristupiti mnogim različitim serverima, a pojedinačnom serveru može pristupiti više različitih računala klijenata. Jednom kada računalo klijent uspostavi vezu sa serverom koji sadrži tražene informacije, server ih šalje klijentu u obliku datoteke (file). Poseban računalni program zvan preglednik (browser) omogućava korisniku traženje dokumenta.
2.1. Povijest interneta
Razvoj interneta kao globalne mreže ponajprije je ovisio o razvoju sredstava komuniciranja. Izumi telegrafa, telefona, radija i računala bili su tako podloga za pojavu interneta.
Internet je nastavak računalne mreže uspostavljene u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom 1960. godine od Advanced Research Projects Agency (ARPA), koja je povezivala nekoliko računala u četiri sveučilišta u državama Kalifornija i Utah. Ta prva računalna mreža uopće, nazvana je ARPANET (ARPA NETwork). Znanstvenici su izgradili ARPANET s namjerom da to bude mreža koja će još uvijek uspješno raditi i u slučaju da dio mreže bude oštećen. Takav koncept bio je važan vojnim organizacijama koje su proučavale načine da održe komunikacijske mreže u funkciji i u slučaju nuklearnog rata. Bilo je to vrijeme hladnog rata, i upravo ta stalna ratna opasnost i želja da se uvijek bude ispred protivnika, donijela je svijetu mnoge proizvode i tehnološke inovacije kojih, kako smatraju neki povjesničari ne bi bilo bez Hladnog rata. Prvotno zamišljen kako bi omogućio visoku učinkovitost u komunikaciji između istraživačkih centara, sveučilišta i vladinih agencija SAD-a internet je ubrzo prerastao u internacionalnu mrežu dostupnu svima. Kako je ARPANET rastao u 1970-ima, sa sve više i više sveučilišta i institucija koji su se spajali na njega, korisnici su uvidjeli potrebu razvijanja standarda za put kojim će podaci biti prenošeni internetom.
Kronologija:
Prva zabilježena deskripcija socijalne interakcije omogućene putem mreže bila je serija dokumenata koju je napisao J.C.R. Licklider u kolovozu 1962. godine, raspravljajući o svojem konceptu "Galactic Network". On je zamislio globalno povezan set računala preko kojih bi svatko vrlo brzo mogao pristupati podacima i programima sa bilo koje stranice. Ovaj koncept bio je vrlo sličan internetu danas. Licklider je inače bio na čelu istraživačkog tima računalnog istraživačkog programa u DARPA-i (U.S. Defense Advanced Research Projects Agency), koji je započet u listopadu 1962.
Godine 1969. ARPANET povezuje prva četiri sveučilišta u Sjedinjenim Američkim Državama, tako što su istraživači u četiri kampusa u Sjedinjenim Državama stvorili prve servere ARPANETA, povezujući Stanford Research Institute, UCLA, University of California Santa Barbara i University of Utah. Tako je nastao internet.
U listopadu 1972. godine Robert E. Kahn organizirao je veliku demonstraciju ARPANETA na International Computer Communication Conference (ICCC). Bila je to prva javna demonstracija nove tehnologije. Te iste godine, iako u eksperimentalnoj fazi, predstavljena je i elektronička pošta.
Godine 1973. ARPANET se širi u međunarodnim okvirima, povezujući University College u Londonu i Royal Radar Establishment u Norveškoj. Te je godine DARPA pokrenula istraživački program koji je trebao istražiti tehnike i tehnologije za međusobno povezivanje različitih mreža. Projekt je nazvan Internetting project, a sistem mreža koji je bio produkt istraživanja, nazvan je "Internet". Sustav protokola, koji je nastao ovim projektom, postao je poznat kao TCP/IT Protocol Suite (nakon što su razvijeni protokoli Transmission Control Protocol (TCP) i Internet Protocol (IP).
Od 1974. do 1981. godine, ARPANET se proširio iz vojno-istraživačkih krugova, i tako se šira javnost upoznaje s činjenicom da se umrežena računala mogu koristiti i u svakodnevnom životu u komercijalne svrhe.
Godine 1976. britanska kraljica Elizabetha šalje svoju prvu kraljevsku e-mail poruku.
Godine 1979. Tom Truscott i Jim Ellis, studenti s Duke Universitya i Steve Bellovin sa Sveučilišta u Sjevernoj Karolini uspostavili su prve USENET newsgrupe. Korisnici iz čitavog svijeta priključili su se diskusijskim grupama u razgovorima o mreži, politici, religiji i tisućama drugih tema.
Godine 1982. po prvi put je upotrijebljen termin internet.
Godine 1983. TCP/IP je postao jedinstveni jezik interneta.
Godine 1984. William Gibson prvi je put upotrijebio naziv "Cyberspace" u svom romanu "Neuromancer". U to je vrijeme broj hostova interneta prešao 1000.
Godine 1987. broj hostova interneta prelazi 10 000.
Od 1988. godine internet postaje jedno od osnovnih sredstava komunikacije, a počinju se javljati i pitanja privatnosti i sigurnosti u digitalnom svijetu. Ta pitanja su postala još naglašenija 1. studenog iste godine, kada je program nazvan "internetski crv" privremeno onesposobio između 6000 i 60 000 hostova interneta.
Godine 1990. ARPANET prestaje postojati. Iste godine broj hostova prelazi 300 000.
Godine 1991. rođen je The World Wide Web. Na Sveučilištu u Minnesoti grupa istraživača koju je vodio programer Mark MaCahill stvara "Gopher", prvi point-and-click način navigacije po datotekama na internetu.
Te iste, 1991. godine, Tim Berners-Lee, koji je radio u laboratoriju CERN u Švicarskoj, izumio je kod "alt.hypertekst", koji je omogućio kombiniranje riječi, slike i zvuka na stranicama weba.
Godine 1993. pušten je u upotrebu Mosaic, prvi grafički baziran preglednik weba.
Godine 1995. grupa programera iz Sun Microsytemsa na čelu s Jamesom Goslingom stvorila je program nazvan Java.
Godine 1996. postoji više od 10 milijuna hostova.
2.2. Usluge (servisi) na internetu:
Dok se TCP/IP kao protokol najniže razine brine za način međusobnih povezivanja i komuniciranja računala, protokoli više razine poput FTP-a, TELNET-a, NNTP-a, pa i HTTP-a određuju način na koji se specifične vrste podataka prenose preko interneta. Neki od najčešćih su:
FTP
File Transfer Protocol (FTP) - Servis kojim se služimo kako bismo prenosili datoteke (fileove) preko interneta. To je jedan od najranijih protokola interneta, a sve do 1995. godine bio je prema obimu prenošenih podataka najkorišteniji protokol interneta. Od tada ga prestiže HTTP protokol odnosno world wide web. Premda manje popularan od weba još uvijek se često koristi u internet zajednici, ali ponajviše u kombinaciji s webom.
USENET
Network News Transfer (Transport) Protocol (NNTP) - Protokol za prenošenje novinskih članaka između novinskih grupa na NEWS poslužiteljima te s poslužitelja na osobno računalo. Radi se o sustavu u kojemu svatko može sudjelovati tako da postavi pitanje ili da svoj odgovor u točno određenom direktoriju na NEWS poslužitelju. U roku od nekoliko sati na pitanje će vjerojatno biti odgovoreno i to zahvaljujući velikom broju posjetitelja takvih novinskih grupa. Novinske grupe su i zamišljene upravo radi razmjene iskustava pa se tako u njima na relativno lagan način može doći do odgovora na postavljena pitanja. Za pregled novinskih grupa na osobnom računalu potreban je program za njihovo pregledavanje, a većina današnjih web pretraživača imaju integrirane vlastite programe za tu svrhu.
E-MAIL
Servis koji koristi SMTP (Simple Mail Transfer Protocol) odnosno POP3 (Post Office Protocol 3) - protokole koji omogućuju prenošenje elektroničke pošte preko interneta. Taj servis od samih je početaka interneta jedan od najpopularnijih servisa, a to će i dalje ostati upravo zbog njegove važnosti u komunikaciji na svim razinama.
GOPHER
Servis više manje sličan webu s tim da nema mogućnost zajedničkog prikazivanja teksta i slike. Pojavio se nešto prije weba te je bio popularniji od njega sve do pojave prvih grafičkih preglednika.
WORLD WIDE WEB (WWW, web)
World Wide Web je grafički hipertekstualni način upotrebe interneta koji koristi protokol HTTP za prenošenje stranica weba i drugih podataka preko interneta (sa servera do korisnikova računala). Web stranice pisane su u HTML (Hypertext Markup Language) jeziku. Za taj način upotrebe interneta posjetitelj mora upotrebljavati preglednik weba, koji omogućuje posjetitelju interneta pregledavanje stranica pisanih u jeziku HTML. Bitne razlike po kojima se web razlikuje od ostalih načina upotrebe interneta je to što omogućava hipertekstualne veze između dokumenata, te što omogućuje kombinirano prikazivanje teksta, slika, zvuka i videa, dakle omogućuje integraciju informacijskih sadržaja. Hipertekst je dokument ili sustav s povezanim tekstualnim jedinicama. To je elektronička slika teksta ugrađenog u računalo i može se jedino unutar računalnog sustava ispunjavati, mijenjati i čitati. Koncepcija hiperteksta temelji se na računalnom sustavu koji korisniku pruža mogućnost prikazivanja kroz mrežu pojedinačnih tekstualnih sadržaja. Pristup tekstovima omogućava prepoznavanje položaja i smjer kretanja kroz mrežu. Osnovni je cilj hiperteksta spremanje sadržaja u računalo na takav način da ga korisnik može pregledavati i pretraživati na bilo koji način koji mu trenutno odgovara. Time se potpuno osigurava sloboda korisnika u procesu pretraživanja, a svaki sadržaj nosi oznaku veze s drugim sadržajem. Mreža veza čini strukturu modela hiperteksta. Veze imaju dva kraja: izvor i odredište. Obilježene veze između informacijskih jedinica pružaju takav sustav navigacije koji uvelike olakšava traženje odgovarajućeg sadržaja.
HTML nije pravi programski jezik poput Pascala, Visual Basica ili C++, već je zamišljen kao standardni sustav namijenjen opisivanju sadržaja i strukture stranica weba. On definira kako će se slika ili bilo koji drugi objekt na stranici weba postaviti u odnosu na tekst. Dokument napisan u jeziku HTML obično se naziva stranica HTML-a ili weba. Takve stranice izrađuju se kada se bilo kakav dokument (tekstovi, slike, glazba, filmovi) žele objaviti na webu. Same stranice izrađuju se umetanjem tagova HTML-a koji definiraju položaj i izgled teksta, slika, tablica i drugih objekata koje može koristiti stranica weba. Tagovi se uglavnom rabe po principu da postoji početni i završni tag. Tako npr. <html> određuje početak stranice HTML-a, a </html> određuje završetak stranice. Svi ostali tagovi te tekstovi postavljaju se između ova dva taga ili ih preglednik neće prikazati. Osim tagova HTML-a stranica može sadržavati elemente Javascripta, Jave i Active X-a. Ti elementi proširuju mogućnosti jezika HTML.
HyperText Transfer Protocol je komunikacijski protokol koji se koristi za prijenos dokumenata HTML-a preko interneta. Drugim riječima to je protokol na kojemu se zasniva web. Dok jezik HTML omogućuje istodobno prikazivanje teksta i slike protokol HTTP se brine kako će te slike i tekst biti prenošeni preko interneta.
Još jedan važan element weba je Uniform Resource Locator (URL). To je sustav adresiranja koji se koristi u preglednicima weba. Pomoću URL-a može se pozvati svaki dostupan dokument ne samo na webu već i općenito na internetu. URL adresa se sastoji od imena protokola koji se želi koristiti, imena servera kojem se želi pristupiti te od točnog mjesta (direktorija) na serveru na kojem se nalazi dokument kojem želite pristupiti.
S obzirom da se može odabrati protokol koji želimo to znači da se preko preglednika weba može pristupiti i FTP, GOPHER ili NEWS, a ne samo poslužiteljima weba. Kako je web ipak najčešći protokol današnjice, a za njega su i napisani preglednici, uobičajeniji URL prefiks koji se koristi je http.
Internet možemo definirati kao svjetsku računalnu informacijsku mrežu, sastavljenu od velikog broja manjih međusobno povezanih računalnih mreža, koja omogućava prijenos informacija između računala koji čine mrežu. Dakle internet bismo mogli definirati kao mrežu svih mreža. To doslovce znači da je to najveća mreža koja povezuje milijune osobnih računala, lokalne (LAN) i raširene (WAN) mreže u zajedničku mrežu. Računala i pojedine mreže pritom su u internet povezani na različite načine. Tako razlikujemo više vrsta veza kojima se služi internet. S jedne strane prosječni se korisnik u većem dijelu svijeta spaja na internet putem modema. S druge strane postoje veze kojima se povezuju računala koje zovemo serveri, hostovi ili čvorovi. To su većinom iznimno snažna računala sposobna za obradu ogromnih količina podataka, a upravo preko njih se pojednici spajaju modemom na internet. Serveri su najčešće umreženi satelitskim i radijskim vezama te svjetlovodnim i telefonskim kablovima. Ta računala su povezana specijaliziranim računalima koje nazivamo usmjernicima (routerima). Usmjernici provjeravaju kamo idu podaci koji se kreću preko interneta te odlučuju kojim će ih putem poslati.
Za razliku od tradicionalnih medija za prijenos podataka kao što su radio i televizija internet je decentralizirana mreža što znači da nema središnjeg mjesta iz kojeg je upravljana. Podaci putuju mrežom podijeljeni u pakete. Svaki od tih paketa sadrži podatke o tome odakle je krenuo i gdje mu je odredište. Upravo zbog toga nije važno kojim smjerom ovi paketi prolaze sve dok su na svom odredištu pravilno sastavljeni, dakle nije važno kojim putem poslana poruka putuje internetom - ona će na kraju naći svoj put do cilja. Za njihovo pravilno putovanje internetom te sastavljanje na odredištu brine se TCP/IP protokol, koji ima zadatak da poruka stigne u istom obliku u kojem je poslana. Internet je zasnovan na klijent-server relaciji između računala nazvanoj klijent-server arhitektura. U klijent-server arhitekturi neka računala se ponašaju kao serveri ili poslužitelji podataka, dok se druga računala ponašaju kao klijenti ili primatelji podataka, i to tako da računalo klijent može pristupiti mnogim različitim serverima, a pojedinačnom serveru može pristupiti više različitih računala klijenata. Jednom kada računalo klijent uspostavi vezu sa serverom koji sadrži tražene informacije, server ih šalje klijentu u obliku datoteke (file). Poseban računalni program zvan preglednik (browser) omogućava korisniku traženje dokumenta.
2.1. Povijest interneta
Razvoj interneta kao globalne mreže ponajprije je ovisio o razvoju sredstava komuniciranja. Izumi telegrafa, telefona, radija i računala bili su tako podloga za pojavu interneta.
Internet je nastavak računalne mreže uspostavljene u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom 1960. godine od Advanced Research Projects Agency (ARPA), koja je povezivala nekoliko računala u četiri sveučilišta u državama Kalifornija i Utah. Ta prva računalna mreža uopće, nazvana je ARPANET (ARPA NETwork). Znanstvenici su izgradili ARPANET s namjerom da to bude mreža koja će još uvijek uspješno raditi i u slučaju da dio mreže bude oštećen. Takav koncept bio je važan vojnim organizacijama koje su proučavale načine da održe komunikacijske mreže u funkciji i u slučaju nuklearnog rata. Bilo je to vrijeme hladnog rata, i upravo ta stalna ratna opasnost i želja da se uvijek bude ispred protivnika, donijela je svijetu mnoge proizvode i tehnološke inovacije kojih, kako smatraju neki povjesničari ne bi bilo bez Hladnog rata. Prvotno zamišljen kako bi omogućio visoku učinkovitost u komunikaciji između istraživačkih centara, sveučilišta i vladinih agencija SAD-a internet je ubrzo prerastao u internacionalnu mrežu dostupnu svima. Kako je ARPANET rastao u 1970-ima, sa sve više i više sveučilišta i institucija koji su se spajali na njega, korisnici su uvidjeli potrebu razvijanja standarda za put kojim će podaci biti prenošeni internetom.
Kronologija:
Prva zabilježena deskripcija socijalne interakcije omogućene putem mreže bila je serija dokumenata koju je napisao J.C.R. Licklider u kolovozu 1962. godine, raspravljajući o svojem konceptu "Galactic Network". On je zamislio globalno povezan set računala preko kojih bi svatko vrlo brzo mogao pristupati podacima i programima sa bilo koje stranice. Ovaj koncept bio je vrlo sličan internetu danas. Licklider je inače bio na čelu istraživačkog tima računalnog istraživačkog programa u DARPA-i (U.S. Defense Advanced Research Projects Agency), koji je započet u listopadu 1962.
Godine 1969. ARPANET povezuje prva četiri sveučilišta u Sjedinjenim Američkim Državama, tako što su istraživači u četiri kampusa u Sjedinjenim Državama stvorili prve servere ARPANETA, povezujući Stanford Research Institute, UCLA, University of California Santa Barbara i University of Utah. Tako je nastao internet.
U listopadu 1972. godine Robert E. Kahn organizirao je veliku demonstraciju ARPANETA na International Computer Communication Conference (ICCC). Bila je to prva javna demonstracija nove tehnologije. Te iste godine, iako u eksperimentalnoj fazi, predstavljena je i elektronička pošta.
Godine 1973. ARPANET se širi u međunarodnim okvirima, povezujući University College u Londonu i Royal Radar Establishment u Norveškoj. Te je godine DARPA pokrenula istraživački program koji je trebao istražiti tehnike i tehnologije za međusobno povezivanje različitih mreža. Projekt je nazvan Internetting project, a sistem mreža koji je bio produkt istraživanja, nazvan je "Internet". Sustav protokola, koji je nastao ovim projektom, postao je poznat kao TCP/IT Protocol Suite (nakon što su razvijeni protokoli Transmission Control Protocol (TCP) i Internet Protocol (IP).
Od 1974. do 1981. godine, ARPANET se proširio iz vojno-istraživačkih krugova, i tako se šira javnost upoznaje s činjenicom da se umrežena računala mogu koristiti i u svakodnevnom životu u komercijalne svrhe.
Godine 1976. britanska kraljica Elizabetha šalje svoju prvu kraljevsku e-mail poruku.
Godine 1979. Tom Truscott i Jim Ellis, studenti s Duke Universitya i Steve Bellovin sa Sveučilišta u Sjevernoj Karolini uspostavili su prve USENET newsgrupe. Korisnici iz čitavog svijeta priključili su se diskusijskim grupama u razgovorima o mreži, politici, religiji i tisućama drugih tema.
Godine 1982. po prvi put je upotrijebljen termin internet.
Godine 1983. TCP/IP je postao jedinstveni jezik interneta.
Godine 1984. William Gibson prvi je put upotrijebio naziv "Cyberspace" u svom romanu "Neuromancer". U to je vrijeme broj hostova interneta prešao 1000.
Godine 1987. broj hostova interneta prelazi 10 000.
Od 1988. godine internet postaje jedno od osnovnih sredstava komunikacije, a počinju se javljati i pitanja privatnosti i sigurnosti u digitalnom svijetu. Ta pitanja su postala još naglašenija 1. studenog iste godine, kada je program nazvan "internetski crv" privremeno onesposobio između 6000 i 60 000 hostova interneta.
Godine 1990. ARPANET prestaje postojati. Iste godine broj hostova prelazi 300 000.
Godine 1991. rođen je The World Wide Web. Na Sveučilištu u Minnesoti grupa istraživača koju je vodio programer Mark MaCahill stvara "Gopher", prvi point-and-click način navigacije po datotekama na internetu.
Te iste, 1991. godine, Tim Berners-Lee, koji je radio u laboratoriju CERN u Švicarskoj, izumio je kod "alt.hypertekst", koji je omogućio kombiniranje riječi, slike i zvuka na stranicama weba.
Godine 1993. pušten je u upotrebu Mosaic, prvi grafički baziran preglednik weba.
Godine 1995. grupa programera iz Sun Microsytemsa na čelu s Jamesom Goslingom stvorila je program nazvan Java.
Godine 1996. postoji više od 10 milijuna hostova.
2.2. Usluge (servisi) na internetu:
Dok se TCP/IP kao protokol najniže razine brine za način međusobnih povezivanja i komuniciranja računala, protokoli više razine poput FTP-a, TELNET-a, NNTP-a, pa i HTTP-a određuju način na koji se specifične vrste podataka prenose preko interneta. Neki od najčešćih su:
FTP
File Transfer Protocol (FTP) - Servis kojim se služimo kako bismo prenosili datoteke (fileove) preko interneta. To je jedan od najranijih protokola interneta, a sve do 1995. godine bio je prema obimu prenošenih podataka najkorišteniji protokol interneta. Od tada ga prestiže HTTP protokol odnosno world wide web. Premda manje popularan od weba još uvijek se često koristi u internet zajednici, ali ponajviše u kombinaciji s webom.
USENET
Network News Transfer (Transport) Protocol (NNTP) - Protokol za prenošenje novinskih članaka između novinskih grupa na NEWS poslužiteljima te s poslužitelja na osobno računalo. Radi se o sustavu u kojemu svatko može sudjelovati tako da postavi pitanje ili da svoj odgovor u točno određenom direktoriju na NEWS poslužitelju. U roku od nekoliko sati na pitanje će vjerojatno biti odgovoreno i to zahvaljujući velikom broju posjetitelja takvih novinskih grupa. Novinske grupe su i zamišljene upravo radi razmjene iskustava pa se tako u njima na relativno lagan način može doći do odgovora na postavljena pitanja. Za pregled novinskih grupa na osobnom računalu potreban je program za njihovo pregledavanje, a većina današnjih web pretraživača imaju integrirane vlastite programe za tu svrhu.
Servis koji koristi SMTP (Simple Mail Transfer Protocol) odnosno POP3 (Post Office Protocol 3) - protokole koji omogućuju prenošenje elektroničke pošte preko interneta. Taj servis od samih je početaka interneta jedan od najpopularnijih servisa, a to će i dalje ostati upravo zbog njegove važnosti u komunikaciji na svim razinama.
GOPHER
Servis više manje sličan webu s tim da nema mogućnost zajedničkog prikazivanja teksta i slike. Pojavio se nešto prije weba te je bio popularniji od njega sve do pojave prvih grafičkih preglednika.
WORLD WIDE WEB (WWW, web)
World Wide Web je grafički hipertekstualni način upotrebe interneta koji koristi protokol HTTP za prenošenje stranica weba i drugih podataka preko interneta (sa servera do korisnikova računala). Web stranice pisane su u HTML (Hypertext Markup Language) jeziku. Za taj način upotrebe interneta posjetitelj mora upotrebljavati preglednik weba, koji omogućuje posjetitelju interneta pregledavanje stranica pisanih u jeziku HTML. Bitne razlike po kojima se web razlikuje od ostalih načina upotrebe interneta je to što omogućava hipertekstualne veze između dokumenata, te što omogućuje kombinirano prikazivanje teksta, slika, zvuka i videa, dakle omogućuje integraciju informacijskih sadržaja. Hipertekst je dokument ili sustav s povezanim tekstualnim jedinicama. To je elektronička slika teksta ugrađenog u računalo i može se jedino unutar računalnog sustava ispunjavati, mijenjati i čitati. Koncepcija hiperteksta temelji se na računalnom sustavu koji korisniku pruža mogućnost prikazivanja kroz mrežu pojedinačnih tekstualnih sadržaja. Pristup tekstovima omogućava prepoznavanje položaja i smjer kretanja kroz mrežu. Osnovni je cilj hiperteksta spremanje sadržaja u računalo na takav način da ga korisnik može pregledavati i pretraživati na bilo koji način koji mu trenutno odgovara. Time se potpuno osigurava sloboda korisnika u procesu pretraživanja, a svaki sadržaj nosi oznaku veze s drugim sadržajem. Mreža veza čini strukturu modela hiperteksta. Veze imaju dva kraja: izvor i odredište. Obilježene veze između informacijskih jedinica pružaju takav sustav navigacije koji uvelike olakšava traženje odgovarajućeg sadržaja.
HTML nije pravi programski jezik poput Pascala, Visual Basica ili C++, već je zamišljen kao standardni sustav namijenjen opisivanju sadržaja i strukture stranica weba. On definira kako će se slika ili bilo koji drugi objekt na stranici weba postaviti u odnosu na tekst. Dokument napisan u jeziku HTML obično se naziva stranica HTML-a ili weba. Takve stranice izrađuju se kada se bilo kakav dokument (tekstovi, slike, glazba, filmovi) žele objaviti na webu. Same stranice izrađuju se umetanjem tagova HTML-a koji definiraju položaj i izgled teksta, slika, tablica i drugih objekata koje može koristiti stranica weba. Tagovi se uglavnom rabe po principu da postoji početni i završni tag. Tako npr. <html> određuje početak stranice HTML-a, a </html> određuje završetak stranice. Svi ostali tagovi te tekstovi postavljaju se između ova dva taga ili ih preglednik neće prikazati. Osim tagova HTML-a stranica može sadržavati elemente Javascripta, Jave i Active X-a. Ti elementi proširuju mogućnosti jezika HTML.
HyperText Transfer Protocol je komunikacijski protokol koji se koristi za prijenos dokumenata HTML-a preko interneta. Drugim riječima to je protokol na kojemu se zasniva web. Dok jezik HTML omogućuje istodobno prikazivanje teksta i slike protokol HTTP se brine kako će te slike i tekst biti prenošeni preko interneta.
Još jedan važan element weba je Uniform Resource Locator (URL). To je sustav adresiranja koji se koristi u preglednicima weba. Pomoću URL-a može se pozvati svaki dostupan dokument ne samo na webu već i općenito na internetu. URL adresa se sastoji od imena protokola koji se želi koristiti, imena servera kojem se želi pristupiti te od točnog mjesta (direktorija) na serveru na kojem se nalazi dokument kojem želite pristupiti.
S obzirom da se može odabrati protokol koji želimo to znači da se preko preglednika weba može pristupiti i FTP, GOPHER ili NEWS, a ne samo poslužiteljima weba. Kako je web ipak najčešći protokol današnjice, a za njega su i napisani preglednici, uobičajeniji URL prefiks koji se koristi je http.
Internet = Što je Internet? Osnovni pojmovi ,
o INTERNETU
internet - wikipedia
o INTERNETU v2'
Na wikipediii, imas Historjia, Pristup internetu, o mrezama
Sve sto ti treba
o INTERNETU
internet - wikipedia
o INTERNETU v2'
Na wikipediii, imas Historjia, Pristup internetu, o mrezama
Sve sto ti treba
Za razvoj koncepcije interneta zaslužno je troje ljudi i jedna konferencija.
Vannevar Bush je jedan od osnivača ARPAneta. Već je u srpnju 1945. objavio članak "As we may think" u kojem govori o korištenju informatičke tehnologije kojom će se stvoriti "memex" - uređaj na kojem će pojedinac moći pohranjivati svoje knjige, bilješke i komunikacije, komada namještaja kojem će se sa udaljenosti moći pristupati brzo i fkleksibilno.
Matematičar Norbert Wiener je zaslužan za pokretanje istraživačkog polja kibernetike. Tijekom Drugog svjetskog rata radio je kao raketni znanstvenik i bavio se istraživanjem povratne sprege (reakcije) kod raketa tj. kako elektronika odgovara kod leta rakete na njen položaj i smjer leta. Ustanovio je da je povratna sprega ključni mehanizam svih živih bića od najjednostavnijih biljaka do najkompleksnijih životinja, a omogućava reakciju na promjenu u okolišu. Razvio je princip kibernetike kombinacijom čovjeka i elektronike koji je 1948. objavio u knjizi "Cybernetics".
1956. godine na Dartmouth College u Vermontu održana je konferencija o umjetnoj inteligenciji (Dartmouth Artificial Intelligence conference). Konferencija je okupila veliki broj znanstvenika u raspravi o novoj tematici – umjetnoj inteligenciji. Utvrđeno je da se snaga računala udvostručuje svakih osamnaest mjeseci i da kreće prema tome da strojevi mogu postati inteligentni poput ljudi, samo je pitanje kada i na koji način će se to desiti.
Marshall McLuhan je početkom 1960-ih iznio koncept "globalnog sela" povezanog elektroničkim živčanim sustavom. Prvi je u svojim radovima ukazao na koncept "globalnog sela" uviđajući kako se svijet sve više elektronički povezuje pa događaj na jednom mjestu može u realnom vremenu imati utjecaj na neko udaljeno mjesto, baš kao što se može dešavati u nekom malom neselju.
Prve korake interneta kakvog danas imamo pred nama, možemo naći u okrilju vojne industrije. Tijekom "hladnog rata" i blokovske politike svaka je strana nastojala što više pojačati svoje naoružanje, razviti što je moguće veći ubojiti arsenal. Iako je to nespojivo sa uvriježenom "zdravom pameću" nastojao se očuvati mir konstantnim naoružavanjem i prijetnjama "prvim udarom" ili "odgovorom na prvi udar". Usporedo s tim, doduše u manjoj mjeri, razvijali su se i planovi za društvo koje bi moralo sačuvati osnovne funkcije proizvodnje i preživljavanja i nakon nuklearne kataklizme. U vojnom je interesu SAD-a bilo stvoriti decentraliziranu mrežu koju se ne bi moglo uništiti brzim udarima.
Razvoj interaktivne računalne mreže dobio je konkretne okvire u zadnjih 50 godina. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata je već zahuktala utrka za osvajanjem svemira, a SSSR je već u listopadu 1957. uspio lansirati prvi Zemljin umjetni satelit. Kugla promjera pola metra je 1400 puta obletjela, a njezin su signal mogli čuti i radio amateri. Radio stanice diljem svijeta su prenosile pulsirajući signal, a vojne snage su već kovale planove o ekspanziji u svemir. Samo mjesec dana kasnije Sovjeti su lansirali već i prvu letjelicu sa živom posadom, doduše psom, ali to je bio znak da i u svemiru mogu djelovati živa bića. A vojnu damoć treba otvariti na zemji, na moru, u zraku ili svemiru. Američkoj vojci je bilo razumljivo da nadmoćnim resursima mogu postepeno steći tehnološku nadmoć i prevladati sovjetsku prijetnju. Prvi satelit, Sputnik I, je potaknuo tadašnjeg američkog predsjednika Dwighta Eisenhowera da započne razvoj agencije ARPA, kako bi ponovno stekli tehnološku premoć u utrci u naoružanju. U cilju zaštite SAD-a od svemirskog nuklearnog napada krenulo se ka razvoju komunikacijske mreže koja bi povezala cijeli SAD.
Američko Ministarstvo obrane je 1958. godine osnovalo Agenciju za napredne istraživačke projekte (DARPA – Defence Advanced Research Project Agency), sa ciljem stjecanja tehnološke vojne nadmoći nad Sovjetskim savezom. ARPAnet je nastao kao projekt jednog manjeg odjela ARPA-e. Ured za tehnologiju obrade informacija (IPTO – Information Processing Techniques Office) je poticao istraživanje na području interaktivnog računarstva. Preuzeli su novu tehniku prijenosa podataka – "preusmjeravanje paketa" – koju je za Pentagon razvila privatna korporacija. Korporacija Rand je razvila tehnologiju koja bi omogućila decentraliziranu i fleksibilnu komunikacijsku mrežu koja bi mogla preživjeti nuklearni napad. U daljnjem tijeku "Hladnog rata" i natjecanja u naoružanju i tehnološkom razvoju, Sovjeti su napravili još jedan veliki korak. Sovjetski major Jurij Gagarin je 12. travnja 1961. ušao u povijest kao prvi čovjek koji je izveo svemirski let. Amerikanci su isti podvig uspjeli otvariti deset mjeseci kasnije. 1963. svijet se skoro našao u u "vrućem ratu" kada se odigrala tzv. "kubanska kriza", kad su se sovjetske rakete smjestile na lansirne rampe na Kubi, nadomak tla SAD-a.
Prva čvorišta buduće mega-mreže spojena su 1969. godine na četiri američka sveučilišta. ARPAnet je konačno zaživio u listopadu 1969. godine. Prvu komunikaciju su ostvarili Leonard Kleinrock's research center sa University of California u Los Angelesu i Douglas Engelbart's center sa Stanford Research Instituta. 1969. godinu možemo uzeti kao početak pravog razvoja interneta. Glavni je zadatak istraživačima bio razvoj slanja paketa podataka preko mreže. U sljedeće dvije godine umreženo je ukupno petnaest čvorišta, uglavnom sveučilišnih istraživačkih centara. 1971. poslani je i prvi e-mail. Prva demonstracija ARPAneta otvarena je 1972. na međunarodnoj konferenciji u Washingtonu. Uslijedilo je spajanje spajanje manjih mreža u veće. Od 1972. godine u komunikaciji se koriste i mailing liste. 1973. računalni znanstvenici Robert Kahn i Vint Cerf napisali su članak u kojem su iznijeli osnove buduće mreže interneta. Sljedećih deset godina istraživači su se trudili oko razvoja ovakovog protokola koji će spajati različita računala sa različitim operacijskim sustavima.
1979. godine pokrenuti su MUD-ovi. Multi-User Dungeons (MUDs) su su jedno od jedinstvenijih i zabavnijih izuma na internetu. Svaki MUD je virtualni svemir kojeg vrti program na serveru. Čitav svemir ili svijet piše se u tekstualnom obliku od strane korisnika i/ili posredstvom automatiziranih likova. Preteća su razih budućih mrežnih igara.
1980. godine zaživio je Usenet. Usenet je kratica od "user's network" i češće se koristi naziv "newsgroups". Sastoji se od tisuća virtualnih korisničkih oglasnih ploča sa raznim temama dostupnima u cijelome svijetu. Svatko sa pristupom internetu može objaviti svoju obavijest, čitati poruke i odgovarati na svaku poruku. Usenet je posebno korisno mjesto za traženje odgovora na neko pitanje, jer je većina diskusija upravo pitanja i odgovori.
Prvi mrežni protokol koji je koristio ARPAnet bio je Network Control Program. Od 1972. do 1983. godine britanski, norveški i američki istraživački timovi koristili su ARPAnet za razvoj novog mrežnog protokola. 1983. godine zamijenio ga je TCP/IP protokol kojeg su razvili Bob Kahn, Vinton Cerf i drugi. Internet je dobio ime po internet Protocol (internet protokol) standardnom komunikacijskom protokolu koji danas koriste sva umrežena računala. Taj je protokol u prvim koracima zaživio u većini računala ARPAneta 1. siječnja 1983. godine i taj se datum može smatrati pravim početkom interneta.
1988. još jedan napredak u međuljudskoj komunikaciji. Internet Relay Chat (IRC) omogućava ljudima diljem svijeta komunikaciju u virtualnim sobama u realnom vremenu.
1990. godine program ARPAnet je umirovljen i prenešen na NSFnet (National Science Foundation Network). NSFnet je uskoro spojen sa CSnet (Computer Science Network), koji je spajao sveučilišta diljem Sjeverne Amerike, a zatim je spojen i sa EUnet-om (European Network), koji je spajao većinu europskih istraživačkih centara. 1990. godinu uzimamo kao godinu kad je nastao Web ili globalna Mreža. Do kraja 1991. godine umreženo je preko 5 000 centara u preko 35 država.
http://www.hrvatska-povijest.info/index.php/Svakodnevna-povijest/Internet-povijest.html
Ja mislim da je dovoljno ;D
Vannevar Bush je jedan od osnivača ARPAneta. Već je u srpnju 1945. objavio članak "As we may think" u kojem govori o korištenju informatičke tehnologije kojom će se stvoriti "memex" - uređaj na kojem će pojedinac moći pohranjivati svoje knjige, bilješke i komunikacije, komada namještaja kojem će se sa udaljenosti moći pristupati brzo i fkleksibilno.
Matematičar Norbert Wiener je zaslužan za pokretanje istraživačkog polja kibernetike. Tijekom Drugog svjetskog rata radio je kao raketni znanstvenik i bavio se istraživanjem povratne sprege (reakcije) kod raketa tj. kako elektronika odgovara kod leta rakete na njen položaj i smjer leta. Ustanovio je da je povratna sprega ključni mehanizam svih živih bića od najjednostavnijih biljaka do najkompleksnijih životinja, a omogućava reakciju na promjenu u okolišu. Razvio je princip kibernetike kombinacijom čovjeka i elektronike koji je 1948. objavio u knjizi "Cybernetics".
1956. godine na Dartmouth College u Vermontu održana je konferencija o umjetnoj inteligenciji (Dartmouth Artificial Intelligence conference). Konferencija je okupila veliki broj znanstvenika u raspravi o novoj tematici – umjetnoj inteligenciji. Utvrđeno je da se snaga računala udvostručuje svakih osamnaest mjeseci i da kreće prema tome da strojevi mogu postati inteligentni poput ljudi, samo je pitanje kada i na koji način će se to desiti.
Marshall McLuhan je početkom 1960-ih iznio koncept "globalnog sela" povezanog elektroničkim živčanim sustavom. Prvi je u svojim radovima ukazao na koncept "globalnog sela" uviđajući kako se svijet sve više elektronički povezuje pa događaj na jednom mjestu može u realnom vremenu imati utjecaj na neko udaljeno mjesto, baš kao što se može dešavati u nekom malom neselju.
Prve korake interneta kakvog danas imamo pred nama, možemo naći u okrilju vojne industrije. Tijekom "hladnog rata" i blokovske politike svaka je strana nastojala što više pojačati svoje naoružanje, razviti što je moguće veći ubojiti arsenal. Iako je to nespojivo sa uvriježenom "zdravom pameću" nastojao se očuvati mir konstantnim naoružavanjem i prijetnjama "prvim udarom" ili "odgovorom na prvi udar". Usporedo s tim, doduše u manjoj mjeri, razvijali su se i planovi za društvo koje bi moralo sačuvati osnovne funkcije proizvodnje i preživljavanja i nakon nuklearne kataklizme. U vojnom je interesu SAD-a bilo stvoriti decentraliziranu mrežu koju se ne bi moglo uništiti brzim udarima.
Razvoj interaktivne računalne mreže dobio je konkretne okvire u zadnjih 50 godina. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata je već zahuktala utrka za osvajanjem svemira, a SSSR je već u listopadu 1957. uspio lansirati prvi Zemljin umjetni satelit. Kugla promjera pola metra je 1400 puta obletjela, a njezin su signal mogli čuti i radio amateri. Radio stanice diljem svijeta su prenosile pulsirajući signal, a vojne snage su već kovale planove o ekspanziji u svemir. Samo mjesec dana kasnije Sovjeti su lansirali već i prvu letjelicu sa živom posadom, doduše psom, ali to je bio znak da i u svemiru mogu djelovati živa bića. A vojnu damoć treba otvariti na zemji, na moru, u zraku ili svemiru. Američkoj vojci je bilo razumljivo da nadmoćnim resursima mogu postepeno steći tehnološku nadmoć i prevladati sovjetsku prijetnju. Prvi satelit, Sputnik I, je potaknuo tadašnjeg američkog predsjednika Dwighta Eisenhowera da započne razvoj agencije ARPA, kako bi ponovno stekli tehnološku premoć u utrci u naoružanju. U cilju zaštite SAD-a od svemirskog nuklearnog napada krenulo se ka razvoju komunikacijske mreže koja bi povezala cijeli SAD.
Američko Ministarstvo obrane je 1958. godine osnovalo Agenciju za napredne istraživačke projekte (DARPA – Defence Advanced Research Project Agency), sa ciljem stjecanja tehnološke vojne nadmoći nad Sovjetskim savezom. ARPAnet je nastao kao projekt jednog manjeg odjela ARPA-e. Ured za tehnologiju obrade informacija (IPTO – Information Processing Techniques Office) je poticao istraživanje na području interaktivnog računarstva. Preuzeli su novu tehniku prijenosa podataka – "preusmjeravanje paketa" – koju je za Pentagon razvila privatna korporacija. Korporacija Rand je razvila tehnologiju koja bi omogućila decentraliziranu i fleksibilnu komunikacijsku mrežu koja bi mogla preživjeti nuklearni napad. U daljnjem tijeku "Hladnog rata" i natjecanja u naoružanju i tehnološkom razvoju, Sovjeti su napravili još jedan veliki korak. Sovjetski major Jurij Gagarin je 12. travnja 1961. ušao u povijest kao prvi čovjek koji je izveo svemirski let. Amerikanci su isti podvig uspjeli otvariti deset mjeseci kasnije. 1963. svijet se skoro našao u u "vrućem ratu" kada se odigrala tzv. "kubanska kriza", kad su se sovjetske rakete smjestile na lansirne rampe na Kubi, nadomak tla SAD-a.
Prva čvorišta buduće mega-mreže spojena su 1969. godine na četiri američka sveučilišta. ARPAnet je konačno zaživio u listopadu 1969. godine. Prvu komunikaciju su ostvarili Leonard Kleinrock's research center sa University of California u Los Angelesu i Douglas Engelbart's center sa Stanford Research Instituta. 1969. godinu možemo uzeti kao početak pravog razvoja interneta. Glavni je zadatak istraživačima bio razvoj slanja paketa podataka preko mreže. U sljedeće dvije godine umreženo je ukupno petnaest čvorišta, uglavnom sveučilišnih istraživačkih centara. 1971. poslani je i prvi e-mail. Prva demonstracija ARPAneta otvarena je 1972. na međunarodnoj konferenciji u Washingtonu. Uslijedilo je spajanje spajanje manjih mreža u veće. Od 1972. godine u komunikaciji se koriste i mailing liste. 1973. računalni znanstvenici Robert Kahn i Vint Cerf napisali su članak u kojem su iznijeli osnove buduće mreže interneta. Sljedećih deset godina istraživači su se trudili oko razvoja ovakovog protokola koji će spajati različita računala sa različitim operacijskim sustavima.
1979. godine pokrenuti su MUD-ovi. Multi-User Dungeons (MUDs) su su jedno od jedinstvenijih i zabavnijih izuma na internetu. Svaki MUD je virtualni svemir kojeg vrti program na serveru. Čitav svemir ili svijet piše se u tekstualnom obliku od strane korisnika i/ili posredstvom automatiziranih likova. Preteća su razih budućih mrežnih igara.
1980. godine zaživio je Usenet. Usenet je kratica od "user's network" i češće se koristi naziv "newsgroups". Sastoji se od tisuća virtualnih korisničkih oglasnih ploča sa raznim temama dostupnima u cijelome svijetu. Svatko sa pristupom internetu može objaviti svoju obavijest, čitati poruke i odgovarati na svaku poruku. Usenet je posebno korisno mjesto za traženje odgovora na neko pitanje, jer je većina diskusija upravo pitanja i odgovori.
Prvi mrežni protokol koji je koristio ARPAnet bio je Network Control Program. Od 1972. do 1983. godine britanski, norveški i američki istraživački timovi koristili su ARPAnet za razvoj novog mrežnog protokola. 1983. godine zamijenio ga je TCP/IP protokol kojeg su razvili Bob Kahn, Vinton Cerf i drugi. Internet je dobio ime po internet Protocol (internet protokol) standardnom komunikacijskom protokolu koji danas koriste sva umrežena računala. Taj je protokol u prvim koracima zaživio u većini računala ARPAneta 1. siječnja 1983. godine i taj se datum može smatrati pravim početkom interneta.
1988. još jedan napredak u međuljudskoj komunikaciji. Internet Relay Chat (IRC) omogućava ljudima diljem svijeta komunikaciju u virtualnim sobama u realnom vremenu.
1990. godine program ARPAnet je umirovljen i prenešen na NSFnet (National Science Foundation Network). NSFnet je uskoro spojen sa CSnet (Computer Science Network), koji je spajao sveučilišta diljem Sjeverne Amerike, a zatim je spojen i sa EUnet-om (European Network), koji je spajao većinu europskih istraživačkih centara. 1990. godinu uzimamo kao godinu kad je nastao Web ili globalna Mreža. Do kraja 1991. godine umreženo je preko 5 000 centara u preko 35 država.
http://www.hrvatska-povijest.info/index.php/Svakodnevna-povijest/Internet-povijest.html
Ja mislim da je dovoljno ;D
Internet je javno dostupna globalna paketna podatkovna mreža koja zajedno povezuje računala i računalne mreže korištenjem istoimenog protokola (internet protokol=IP). To je "mreža svih mreža" koja se sastoji od milijuna kućnih, akademskih, poslovnih i vladinih mreža koje međusobno razmjenjuju informacije i usluge kao što su elektronička pošta, chat i prijenos datoteka te povezane stranice i dokumente World Wide Weba.
Sadržaj
[sakrij]
* 1 Načini povezivanja
* 2 Usluge
* 3 "internet" ili "Internet"
* 4 Internet slang
* 5 Izvori
* 6 Vanjske poveznice
Načini povezivanja [uredi]
Za povezivanje se koriste telefonske mreže, ISDN, ADSL, optički i ini kabeli, satelitske veze i drugi načini.
Svako računalo spojeno na Internet ima svoju IP adresu, ali se kod korištenja usluga, npr. u web pregledniku, uglavnom koriste imena koja se u adrese prevode pomoću sustava poslužitelja za DNS.
Usluge [uredi]
Najpoznatije usluge za na Internetu su:
* World Wide Web - koristi HTTP za prijenos web stranica napisanih u HTML-u - to je noviji servis, ali i najbrže rastući
* razgovor ili čavrljanje (chat) - koji može biti komunikacija glasom (oba računala trebaju imati zvučne kartice, mikrofone i zvučnike/slušalice) ili pismena komunikacija - primjeri su IRC, ICQ i u zadnje vrijeme sve popularniji Skype
* elektronička pošta - koristi POP, SMTP i druge protokole, jedna od prvih usluga na Internetu
* prijenos datoteka - uz standardni FTP danas se sve više koristi peer to peer protokoli
* Usenet - mreža namjenjena razmjeni poruka u interesnim grupama
"internet" ili "Internet" [uredi]
U Hrvatskoj je bilo dosta rasprave piše li se riječ "internet" velikim ili malim početnim slovom. Odgovor glasi: i jedno i drugo.
Naime, "internet" je naziv za bilo koju mrežu koja koristi IP. Ta mreža može biti samo u jednoj zgradi ili se prostirati cijelim svijetom, ali biti potpuno odvojena od svih ostalih mreža.
S druge strane, riječ "Internet" označava ime mreže: globalne, javno dostupne mreže koja se sastoji od međusobno povezanog mnoštva dugih mreža. No nisu svi interneti povezani u Internet. Postoje privatne, specijalizirane mreže koje su zasnovane na IP, ali nisu povezane u Internet. Također, lako se može zamisliti, pa i očekivati, da će u budućnosti postojati i druge mreže, odvojene od današnjeg Interneta ili zasnovane na drugim protokolima.
Zato, kad govorimo o globalnoj, javnoj mreži koja nas danas povezuje, ispravno je pisati "Internet" jer je to naziv mreže, dok je svaka druga, izolirana (privatna) mreža koja koristi IP, bez obzira kako ju vlasnik zvao, istovremeno i "internet".
Internet slang [uredi]
Internet slang je neformalni žargon razvijen (i još u razvoju) s ciljem ubrzanja i pojednostavljenja tekstualne komunikacije među korisnicima Interneta. Mnogi izrazi ovog žargona strukturirani su tako da štede vrijeme korisnika prilikom pisanja poruka, a temelje se na engleskom govornom području. Neki primjeri: 2=“to“, 2B=“to be“, BTW=“by the way“, LOL=“laughing out loud“, NOYB=“none of your business“, r8=“right“, TY=“thank you“, w8=“wait itd.
Izvori [uredi]
1. Željko Panian, "Informatički enciklopedijski riječnik", 2005.
Sadržaj
[sakrij]
* 1 Načini povezivanja
* 2 Usluge
* 3 "internet" ili "Internet"
* 4 Internet slang
* 5 Izvori
* 6 Vanjske poveznice
Načini povezivanja [uredi]
Za povezivanje se koriste telefonske mreže, ISDN, ADSL, optički i ini kabeli, satelitske veze i drugi načini.
Svako računalo spojeno na Internet ima svoju IP adresu, ali se kod korištenja usluga, npr. u web pregledniku, uglavnom koriste imena koja se u adrese prevode pomoću sustava poslužitelja za DNS.
Usluge [uredi]
Najpoznatije usluge za na Internetu su:
* World Wide Web - koristi HTTP za prijenos web stranica napisanih u HTML-u - to je noviji servis, ali i najbrže rastući
* razgovor ili čavrljanje (chat) - koji može biti komunikacija glasom (oba računala trebaju imati zvučne kartice, mikrofone i zvučnike/slušalice) ili pismena komunikacija - primjeri su IRC, ICQ i u zadnje vrijeme sve popularniji Skype
* elektronička pošta - koristi POP, SMTP i druge protokole, jedna od prvih usluga na Internetu
* prijenos datoteka - uz standardni FTP danas se sve više koristi peer to peer protokoli
* Usenet - mreža namjenjena razmjeni poruka u interesnim grupama
"internet" ili "Internet" [uredi]
U Hrvatskoj je bilo dosta rasprave piše li se riječ "internet" velikim ili malim početnim slovom. Odgovor glasi: i jedno i drugo.
Naime, "internet" je naziv za bilo koju mrežu koja koristi IP. Ta mreža može biti samo u jednoj zgradi ili se prostirati cijelim svijetom, ali biti potpuno odvojena od svih ostalih mreža.
S druge strane, riječ "Internet" označava ime mreže: globalne, javno dostupne mreže koja se sastoji od međusobno povezanog mnoštva dugih mreža. No nisu svi interneti povezani u Internet. Postoje privatne, specijalizirane mreže koje su zasnovane na IP, ali nisu povezane u Internet. Također, lako se može zamisliti, pa i očekivati, da će u budućnosti postojati i druge mreže, odvojene od današnjeg Interneta ili zasnovane na drugim protokolima.
Zato, kad govorimo o globalnoj, javnoj mreži koja nas danas povezuje, ispravno je pisati "Internet" jer je to naziv mreže, dok je svaka druga, izolirana (privatna) mreža koja koristi IP, bez obzira kako ju vlasnik zvao, istovremeno i "internet".
Internet slang [uredi]
Internet slang je neformalni žargon razvijen (i još u razvoju) s ciljem ubrzanja i pojednostavljenja tekstualne komunikacije među korisnicima Interneta. Mnogi izrazi ovog žargona strukturirani su tako da štede vrijeme korisnika prilikom pisanja poruka, a temelje se na engleskom govornom području. Neki primjeri: 2=“to“, 2B=“to be“, BTW=“by the way“, LOL=“laughing out loud“, NOYB=“none of your business“, r8=“right“, TY=“thank you“, w8=“wait itd.
Izvori [uredi]
1. Željko Panian, "Informatički enciklopedijski riječnik", 2005.
Internet možemo definirati kao svjetsku računalnu informacijsku mrežu, sastavljenu od velikog broja manjih međusobno povezanih računalnih mreža, koja omogućava prijenos informacija između računala koji čine mrežu. Dakle internet bismo mogli definirati kao mrežu svih mreža. To doslovce znači da je to najveća mreža koja povezuje milijune osobnih računala, lokalne (LAN) i raširene (WAN) mreže u zajedničku mrežu. Računala i pojedine mreže pritom su u internet povezani na različite načine. Tako razlikujemo više vrsta veza kojima se služi internet. S jedne strane prosječni se korisnik u većem dijelu svijeta spaja na internet putem modema. S druge strane postoje veze kojima se povezuju računala koje zovemo serveri, hostovi ili čvorovi. To su većinom iznimno snažna računala sposobna za obradu ogromnih količina podataka, a upravo preko njih se pojednici spajaju modemom na internet. Serveri su najčešće umreženi satelitskim i radijskim vezama te svjetlovodnim i telefonskim kablovima. Ta računala su povezana specijaliziranim računalima koje nazivamo usmjernicima (routerima). Usmjernici provjeravaju kamo idu podaci koji se kreću preko interneta te odlučuju kojim će ih putem poslati.
Za razliku od tradicionalnih medija za prijenos podataka kao što su radio i televizija internet je decentralizirana mreža što znači da nema središnjeg mjesta iz kojeg je upravljana. Podaci putuju mrežom podijeljeni u pakete. Svaki od tih paketa sadrži podatke o tome odakle je krenuo i gdje mu je odredište. Upravo zbog toga nije važno kojim smjerom ovi paketi prolaze sve dok su na svom odredištu pravilno sastavljeni, dakle nije važno kojim putem poslana poruka putuje internetom - ona će na kraju naći svoj put do cilja. Za njihovo pravilno putovanje internetom te sastavljanje na odredištu brine se TCP/IP protokol, koji ima zadatak da poruka stigne u istom obliku u kojem je poslana. Internet je zasnovan na klijent-server relaciji između računala nazvanoj klijent-server arhitektura. U klijent-server arhitekturi neka računala se ponašaju kao serveri ili poslužitelji podataka, dok se druga računala ponašaju kao klijenti ili primatelji podataka, i to tako da računalo klijent može pristupiti mnogim različitim serverima, a pojedinačnom serveru može pristupiti više različitih računala klijenata. Jednom kada računalo klijent uspostavi vezu sa serverom koji sadrži tražene informacije, server ih šalje klijentu u obliku datoteke (file). Poseban računalni program zvan preglednik (browser) omogućava korisniku traženje dokumenta.
Razvoj interneta kao globalne mreže ponajprije je ovisio o razvoju sredstava komuniciranja. Izumi telegrafa, telefona, radija i računala bili su tako podloga za pojavu interneta.
Internet je nastavak računalne mreže uspostavljene u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom 1960. godine od Advanced Research Projects Agency (ARPA), koja je povezivala nekoliko računala u četiri sveučilišta u državama Kalifornija i Utah. Ta prva računalna mreža uopće, nazvana je ARPANET (ARPA NETwork). Znanstvenici su izgradili ARPANET s namjerom da to bude mreža koja će još uvijek uspješno raditi i u slučaju da dio mreže bude oštećen. Takav koncept bio je važan vojnim organizacijama koje su proučavale načine da održe komunikacijske mreže u funkciji i u slučaju nuklearnog rata. Bilo je to vrijeme hladnog rata, i upravo ta stalna ratna opasnost i želja da se uvijek bude ispred protivnika, donijela je svijetu mnoge proizvode i tehnološke inovacije kojih, kako smatraju neki povjesničari ne bi bilo bez Hladnog rata. Prvotno zamišljen kako bi omogućio visoku učinkovitost u komunikaciji između istraživačkih centara, sveučilišta i vladinih agencija SAD-a internet je ubrzo prerastao u internacionalnu mrežu dostupnu svima. Kako je ARPANET rastao u 1970-ima, sa sve više i više sveučilišta i institucija koji su se spajali na njega, korisnici su uvidjeli potrebu razvijanja standarda za put kojim će podaci biti prenošeni internetom.
Prva zabilježena deskripcija socijalne interakcije omogućene putem mreže bila je serija dokumenata koju je napisao J.C.R. Licklider u kolovozu 1962. godine, raspravljajući o svojem konceptu "Galactic Network". On je zamislio globalno povezan set računala preko kojih bi svatko vrlo brzo mogao pristupati podacima i programima sa bilo koje stranice. Ovaj koncept bio je vrlo sličan internetu danas. Licklider je inače bio na čelu istraživačkog tima računalnog istraživačkog programa u DARPA-i (U.S. Defense Advanced Research Projects Agency), koji je započet u listopadu 1962.
Godine 1969. ARPANET povezuje prva četiri sveučilišta u Sjedinjenim Američkim Državama, tako što su istraživači u četiri kampusa u Sjedinjenim Državama stvorili prve servere ARPANETA, povezujući Stanford Research Institute, UCLA, University of California Santa Barbara i University of Utah. Tako je nastao internet.
U listopadu 1972. godine Robert E. Kahn organizirao je veliku demonstraciju ARPANETA na International Computer Communication Conference (ICCC). Bila je to prva javna demonstracija nove tehnologije. Te iste godine, iako u eksperimentalnoj fazi, predstavljena je i elektronička pošta.
Godine 1973. ARPANET se širi u međunarodnim okvirima, povezujući University College u Londonu i Royal Radar Establishment u Norveškoj. Te je godine DARPA pokrenula istraživački program koji je trebao istražiti tehnike i tehnologije za međusobno povezivanje različitih mreža. Projekt je nazvan Internetting project, a sistem mreža koji je bio produkt istraživanja, nazvan je "Internet". Sustav protokola, koji je nastao ovim projektom, postao je poznat kao TCP/IT Protocol Suite (nakon što su razvijeni protokoli Transmission Control Protocol (TCP) i Internet Protocol (IP).
Od 1974. do 1981. godine, ARPANET se proširio iz vojno-istraživačkih krugova, i tako se šira javnost upoznaje s činjenicom da se umrežena računala mogu koristiti i u svakodnevnom životu u komercijalne svrhe.
Godine 1976. britanska kraljica Elizabetha šalje svoju prvu kraljevsku e-mail poruku.
Godine 1979. Tom Truscott i Jim Ellis, studenti s Duke Universitya i Steve Bellovin sa Sveučilišta u Sjevernoj Karolini uspostavili su prve USENET newsgrupe. Korisnici iz čitavog svijeta priključili su se diskusijskim grupama u razgovorima o mreži, politici, religiji i tisućama drugih tema.
Godine 1982. po prvi put je upotrijebljen termin internet.
Godine 1983. TCP/IP je postao jedinstveni jezik interneta.
Godine 1984. William Gibson prvi je put upotrijebio naziv "Cyberspace" u svom romanu "Neuromancer". U to je vrijeme broj hostova interneta prešao 1000.
Godine 1987. broj hostova interneta prelazi 10 000.
Od 1988. godine internet postaje jedno od osnovnih sredstava komunikacije, a počinju se javljati i pitanja privatnosti i sigurnosti u digitalnom svijetu. Ta pitanja su postala još naglašenija 1. studenog iste godine, kada je program nazvan "internetski crv" privremeno onesposobio između 6000 i 60 000 hostova interneta.
Godine 1990. ARPANET prestaje postojati. Iste godine broj hostova prelazi 300 000.
Godine 1991. rođen je The World Wide Web. Na Sveučilištu u Minnesoti grupa istraživača koju je vodio programer Mark MaCahill stvara "Gopher", prvi point-and-click način navigacije po datotekama na internetu.
Te iste, 1991. godine, Tim Berners-Lee, koji je radio u laboratoriju CERN u Švicarskoj, izumio je kod "alt.hypertekst", koji je omogućio kombiniranje riječi, slike i zvuka na stranicama weba.
Godine 1993. pušten je u upotrebu Mosaic, prvi grafički baziran preglednik weba.
Godine 1995. grupa programera iz Sun Microsytemsa na čelu s Jamesom Goslingom stvorila je program nazvan Java.
Godine 1996. postoji više od 10 milijuna hostova.
Dok se TCP/IP kao protokol najniže razine brine za način međusobnih povezivanja i komuniciranja računala, protokoli više razine poput FTP-a, TELNET-a, NNTP-a, pa i HTTP-a određuju način na koji se specifične vrste podataka prenose preko interneta. Neki od najčešćih su:
FTP
File Transfer Protocol (FTP) - Servis kojim se služimo kako bismo prenosili datoteke (fileove) preko interneta. To je jedan od najranijih protokola interneta, a sve do 1995. godine bio je prema obimu prenošenih podataka najkorišteniji protokol interneta. Od tada ga prestiže HTTP protokol odnosno world wide web. Premda manje popularan od weba još uvijek se često koristi u internet zajednici, ali ponajviše u kombinaciji s webom.
USENET
Network News Transfer (Transport) Protocol (NNTP) - Protokol za prenošenje novinskih članaka između novinskih grupa na NEWS poslužiteljima te s poslužitelja na osobno računalo. Radi se o sustavu u kojemu svatko može sudjelovati tako da postavi pitanje ili da svoj odgovor u točno određenom direktoriju na NEWS poslužitelju. U roku od nekoliko sati na pitanje će vjerojatno biti odgovoreno i to zahvaljujući velikom broju posjetitelja takvih novinskih grupa. Novinske grupe su i zamišljene upravo radi razmjene iskustava pa se tako u njima na relativno lagan način može doći do odgovora na postavljena pitanja. Za pregled novinskih grupa na osobnom računalu potreban je program za njihovo pregledavanje, a većina današnjih web pretraživača imaju integrirane vlastite programe za tu svrhu.
E-MAIL
Servis koji koristi SMTP (Simple Mail Transfer Protocol) odnosno POP3 (Post Office Protocol 3) - protokole koji omogućuju prenošenje elektroničke pošte preko interneta. Taj servis od samih je početaka interneta jedan od najpopularnijih servisa, a to će i dalje ostati upravo zbog njegove važnosti u komunikaciji na svim razinama.
GOPHER
Servis više manje sličan webu s tim da nema mogućnost zajedničkog prikazivanja teksta i slike. Pojavio se nešto prije weba te je bio popularniji od njega sve do pojave prvih grafičkih preglednika.
WORLD WIDE WEB (WWW, web)
World Wide Web je grafički hipertekstualni način upotrebe interneta koji koristi protokol HTTP za prenošenje stranica weba i drugih podataka preko interneta (sa servera do korisnikova računala). Web stranice pisane su u HTML (Hypertext Markup Language) jeziku. Za taj način upotrebe interneta posjetitelj mora upotrebljavati preglednik weba, koji omogućuje posjetitelju interneta pregledavanje stranica pisanih u jeziku HTML. Bitne razlike po kojima se web razlikuje od ostalih načina upotrebe interneta je to što omogućava hipertekstualne veze između dokumenata, te što omogućuje kombinirano prikazivanje teksta, slika, zvuka i videa, dakle omogućuje integraciju informacijskih sadržaja. Hipertekst je dokument ili sustav s povezanim tekstualnim jedinicama. To je elektronička slika teksta ugrađenog u računalo i može se jedino unutar računalnog sustava ispunjavati, mijenjati i čitati. Koncepcija hiperteksta temelji se na računalnom sustavu koji korisniku pruža mogućnost prikazivanja kroz mrežu pojedinačnih tekstualnih sadržaja. Pristup tekstovima omogućava prepoznavanje položaja i smjer kretanja kroz mrežu. Osnovni je cilj hiperteksta spremanje sadržaja u računalo na takav način da ga korisnik može pregledavati i pretraživati na bilo koji način koji mu trenutno odgovara. Time se potpuno osigurava sloboda korisnika u procesu pretraživanja, a svaki sadržaj nosi oznaku veze s drugim sadržajem. Mreža veza čini strukturu modela hiperteksta. Veze imaju dva kraja: izvor i odredište. Obilježene veze između informacijskih jedinica pružaju takav sustav navigacije koji uvelike olakšava traženje odgovarajućeg sadržaja.
HTML nije pravi programski jezik poput Pascala, Visual Basica ili C++, već je zamišljen kao standardni sustav namijenjen opisivanju sadržaja i strukture stranica weba. On definira kako će se slika ili bilo koji drugi objekt na stranici weba postaviti u odnosu na tekst. Dokument napisan u jeziku HTML obično se naziva stranica HTML-a ili weba. Takve stranice izrađuju se kada se bilo kakav dokument (tekstovi, slike, glazba, filmovi) žele objaviti na webu. Same stranice izrađuju se umetanjem tagova HTML-a koji definiraju položaj i izgled teksta, slika, tablica i drugih objekata koje može koristiti stranica weba. Tagovi se uglavnom rabe po principu da postoji početni i završni tag. Tako npr. <html> određuje početak stranice HTML-a, a </html> određuje završetak stranice. Svi ostali tagovi te tekstovi postavljaju se između ova dva taga ili ih preglednik neće prikazati. Osim tagova HTML-a stranica može sadržavati elemente Javascripta, Jave i Active X-a. Ti elementi proširuju mogućnosti jezika HTML.
HyperText Transfer Protocol je komunikacijski protokol koji se koristi za prijenos dokumenata HTML-a preko interneta. Drugim riječima to je protokol na kojemu se zasniva web. Dok jezik HTML omogućuje istodobno prikazivanje teksta i slike protokol HTTP se brine kako će te slike i tekst biti prenošeni preko interneta.
Još jedan važan element weba je Uniform Resource Locator (URL). To je sustav adresiranja koji se koristi u preglednicima weba. Pomoću URL-a može se pozvati svaki dostupan dokument ne samo na webu već i općenito na internetu. URL adresa se sastoji od imena protokola koji se želi koristiti, imena servera kojem se želi pristupiti te od točnog mjesta (direktorija) na serveru na kojem se nalazi dokument kojem želite pristupiti.
S obzirom da se može odabrati protokol koji želimo to znači da se preko preglednika weba može pristupiti i FTP, GOPHER ili NEWS, a ne samo poslužiteljima weba. Kako je web ipak najčešći protokol današnjice, a za njega su i napisani preglednici, uobičajeniji URL prefiks koji se koristi je http.
U preglednik se URL upisuje u sljedećem obliku:
http://www.carnet.hr/neki_direktorij/dokument.html.
Pritom je http protokol koji se koristi, www.carnet.hr je ime servera koji se poziva, a neki direktorij je bilo koji direktorij na tom serveru, pri čemu je dokument.html bilo koji dokument koji želimo pozvati.
Napomena: U ovom poglavlju upotrijebljeni su podaci iz knjige (Sušanj 1996.) te s interneta (URL 1), (URL 2), i (URL 3).
Za razliku od tradicionalnih medija za prijenos podataka kao što su radio i televizija internet je decentralizirana mreža što znači da nema središnjeg mjesta iz kojeg je upravljana. Podaci putuju mrežom podijeljeni u pakete. Svaki od tih paketa sadrži podatke o tome odakle je krenuo i gdje mu je odredište. Upravo zbog toga nije važno kojim smjerom ovi paketi prolaze sve dok su na svom odredištu pravilno sastavljeni, dakle nije važno kojim putem poslana poruka putuje internetom - ona će na kraju naći svoj put do cilja. Za njihovo pravilno putovanje internetom te sastavljanje na odredištu brine se TCP/IP protokol, koji ima zadatak da poruka stigne u istom obliku u kojem je poslana. Internet je zasnovan na klijent-server relaciji između računala nazvanoj klijent-server arhitektura. U klijent-server arhitekturi neka računala se ponašaju kao serveri ili poslužitelji podataka, dok se druga računala ponašaju kao klijenti ili primatelji podataka, i to tako da računalo klijent može pristupiti mnogim različitim serverima, a pojedinačnom serveru može pristupiti više različitih računala klijenata. Jednom kada računalo klijent uspostavi vezu sa serverom koji sadrži tražene informacije, server ih šalje klijentu u obliku datoteke (file). Poseban računalni program zvan preglednik (browser) omogućava korisniku traženje dokumenta.
Razvoj interneta kao globalne mreže ponajprije je ovisio o razvoju sredstava komuniciranja. Izumi telegrafa, telefona, radija i računala bili su tako podloga za pojavu interneta.
Internet je nastavak računalne mreže uspostavljene u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom 1960. godine od Advanced Research Projects Agency (ARPA), koja je povezivala nekoliko računala u četiri sveučilišta u državama Kalifornija i Utah. Ta prva računalna mreža uopće, nazvana je ARPANET (ARPA NETwork). Znanstvenici su izgradili ARPANET s namjerom da to bude mreža koja će još uvijek uspješno raditi i u slučaju da dio mreže bude oštećen. Takav koncept bio je važan vojnim organizacijama koje su proučavale načine da održe komunikacijske mreže u funkciji i u slučaju nuklearnog rata. Bilo je to vrijeme hladnog rata, i upravo ta stalna ratna opasnost i želja da se uvijek bude ispred protivnika, donijela je svijetu mnoge proizvode i tehnološke inovacije kojih, kako smatraju neki povjesničari ne bi bilo bez Hladnog rata. Prvotno zamišljen kako bi omogućio visoku učinkovitost u komunikaciji između istraživačkih centara, sveučilišta i vladinih agencija SAD-a internet je ubrzo prerastao u internacionalnu mrežu dostupnu svima. Kako je ARPANET rastao u 1970-ima, sa sve više i više sveučilišta i institucija koji su se spajali na njega, korisnici su uvidjeli potrebu razvijanja standarda za put kojim će podaci biti prenošeni internetom.
Prva zabilježena deskripcija socijalne interakcije omogućene putem mreže bila je serija dokumenata koju je napisao J.C.R. Licklider u kolovozu 1962. godine, raspravljajući o svojem konceptu "Galactic Network". On je zamislio globalno povezan set računala preko kojih bi svatko vrlo brzo mogao pristupati podacima i programima sa bilo koje stranice. Ovaj koncept bio je vrlo sličan internetu danas. Licklider je inače bio na čelu istraživačkog tima računalnog istraživačkog programa u DARPA-i (U.S. Defense Advanced Research Projects Agency), koji je započet u listopadu 1962.
Godine 1969. ARPANET povezuje prva četiri sveučilišta u Sjedinjenim Američkim Državama, tako što su istraživači u četiri kampusa u Sjedinjenim Državama stvorili prve servere ARPANETA, povezujući Stanford Research Institute, UCLA, University of California Santa Barbara i University of Utah. Tako je nastao internet.
U listopadu 1972. godine Robert E. Kahn organizirao je veliku demonstraciju ARPANETA na International Computer Communication Conference (ICCC). Bila je to prva javna demonstracija nove tehnologije. Te iste godine, iako u eksperimentalnoj fazi, predstavljena je i elektronička pošta.
Godine 1973. ARPANET se širi u međunarodnim okvirima, povezujući University College u Londonu i Royal Radar Establishment u Norveškoj. Te je godine DARPA pokrenula istraživački program koji je trebao istražiti tehnike i tehnologije za međusobno povezivanje različitih mreža. Projekt je nazvan Internetting project, a sistem mreža koji je bio produkt istraživanja, nazvan je "Internet". Sustav protokola, koji je nastao ovim projektom, postao je poznat kao TCP/IT Protocol Suite (nakon što su razvijeni protokoli Transmission Control Protocol (TCP) i Internet Protocol (IP).
Od 1974. do 1981. godine, ARPANET se proširio iz vojno-istraživačkih krugova, i tako se šira javnost upoznaje s činjenicom da se umrežena računala mogu koristiti i u svakodnevnom životu u komercijalne svrhe.
Godine 1976. britanska kraljica Elizabetha šalje svoju prvu kraljevsku e-mail poruku.
Godine 1979. Tom Truscott i Jim Ellis, studenti s Duke Universitya i Steve Bellovin sa Sveučilišta u Sjevernoj Karolini uspostavili su prve USENET newsgrupe. Korisnici iz čitavog svijeta priključili su se diskusijskim grupama u razgovorima o mreži, politici, religiji i tisućama drugih tema.
Godine 1982. po prvi put je upotrijebljen termin internet.
Godine 1983. TCP/IP je postao jedinstveni jezik interneta.
Godine 1984. William Gibson prvi je put upotrijebio naziv "Cyberspace" u svom romanu "Neuromancer". U to je vrijeme broj hostova interneta prešao 1000.
Godine 1987. broj hostova interneta prelazi 10 000.
Od 1988. godine internet postaje jedno od osnovnih sredstava komunikacije, a počinju se javljati i pitanja privatnosti i sigurnosti u digitalnom svijetu. Ta pitanja su postala još naglašenija 1. studenog iste godine, kada je program nazvan "internetski crv" privremeno onesposobio između 6000 i 60 000 hostova interneta.
Godine 1990. ARPANET prestaje postojati. Iste godine broj hostova prelazi 300 000.
Godine 1991. rođen je The World Wide Web. Na Sveučilištu u Minnesoti grupa istraživača koju je vodio programer Mark MaCahill stvara "Gopher", prvi point-and-click način navigacije po datotekama na internetu.
Te iste, 1991. godine, Tim Berners-Lee, koji je radio u laboratoriju CERN u Švicarskoj, izumio je kod "alt.hypertekst", koji je omogućio kombiniranje riječi, slike i zvuka na stranicama weba.
Godine 1993. pušten je u upotrebu Mosaic, prvi grafički baziran preglednik weba.
Godine 1995. grupa programera iz Sun Microsytemsa na čelu s Jamesom Goslingom stvorila je program nazvan Java.
Godine 1996. postoji više od 10 milijuna hostova.
Dok se TCP/IP kao protokol najniže razine brine za način međusobnih povezivanja i komuniciranja računala, protokoli više razine poput FTP-a, TELNET-a, NNTP-a, pa i HTTP-a određuju način na koji se specifične vrste podataka prenose preko interneta. Neki od najčešćih su:
FTP
File Transfer Protocol (FTP) - Servis kojim se služimo kako bismo prenosili datoteke (fileove) preko interneta. To je jedan od najranijih protokola interneta, a sve do 1995. godine bio je prema obimu prenošenih podataka najkorišteniji protokol interneta. Od tada ga prestiže HTTP protokol odnosno world wide web. Premda manje popularan od weba još uvijek se često koristi u internet zajednici, ali ponajviše u kombinaciji s webom.
USENET
Network News Transfer (Transport) Protocol (NNTP) - Protokol za prenošenje novinskih članaka između novinskih grupa na NEWS poslužiteljima te s poslužitelja na osobno računalo. Radi se o sustavu u kojemu svatko može sudjelovati tako da postavi pitanje ili da svoj odgovor u točno određenom direktoriju na NEWS poslužitelju. U roku od nekoliko sati na pitanje će vjerojatno biti odgovoreno i to zahvaljujući velikom broju posjetitelja takvih novinskih grupa. Novinske grupe su i zamišljene upravo radi razmjene iskustava pa se tako u njima na relativno lagan način može doći do odgovora na postavljena pitanja. Za pregled novinskih grupa na osobnom računalu potreban je program za njihovo pregledavanje, a većina današnjih web pretraživača imaju integrirane vlastite programe za tu svrhu.
Servis koji koristi SMTP (Simple Mail Transfer Protocol) odnosno POP3 (Post Office Protocol 3) - protokole koji omogućuju prenošenje elektroničke pošte preko interneta. Taj servis od samih je početaka interneta jedan od najpopularnijih servisa, a to će i dalje ostati upravo zbog njegove važnosti u komunikaciji na svim razinama.
GOPHER
Servis više manje sličan webu s tim da nema mogućnost zajedničkog prikazivanja teksta i slike. Pojavio se nešto prije weba te je bio popularniji od njega sve do pojave prvih grafičkih preglednika.
WORLD WIDE WEB (WWW, web)
World Wide Web je grafički hipertekstualni način upotrebe interneta koji koristi protokol HTTP za prenošenje stranica weba i drugih podataka preko interneta (sa servera do korisnikova računala). Web stranice pisane su u HTML (Hypertext Markup Language) jeziku. Za taj način upotrebe interneta posjetitelj mora upotrebljavati preglednik weba, koji omogućuje posjetitelju interneta pregledavanje stranica pisanih u jeziku HTML. Bitne razlike po kojima se web razlikuje od ostalih načina upotrebe interneta je to što omogućava hipertekstualne veze između dokumenata, te što omogućuje kombinirano prikazivanje teksta, slika, zvuka i videa, dakle omogućuje integraciju informacijskih sadržaja. Hipertekst je dokument ili sustav s povezanim tekstualnim jedinicama. To je elektronička slika teksta ugrađenog u računalo i može se jedino unutar računalnog sustava ispunjavati, mijenjati i čitati. Koncepcija hiperteksta temelji se na računalnom sustavu koji korisniku pruža mogućnost prikazivanja kroz mrežu pojedinačnih tekstualnih sadržaja. Pristup tekstovima omogućava prepoznavanje položaja i smjer kretanja kroz mrežu. Osnovni je cilj hiperteksta spremanje sadržaja u računalo na takav način da ga korisnik može pregledavati i pretraživati na bilo koji način koji mu trenutno odgovara. Time se potpuno osigurava sloboda korisnika u procesu pretraživanja, a svaki sadržaj nosi oznaku veze s drugim sadržajem. Mreža veza čini strukturu modela hiperteksta. Veze imaju dva kraja: izvor i odredište. Obilježene veze između informacijskih jedinica pružaju takav sustav navigacije koji uvelike olakšava traženje odgovarajućeg sadržaja.
HTML nije pravi programski jezik poput Pascala, Visual Basica ili C++, već je zamišljen kao standardni sustav namijenjen opisivanju sadržaja i strukture stranica weba. On definira kako će se slika ili bilo koji drugi objekt na stranici weba postaviti u odnosu na tekst. Dokument napisan u jeziku HTML obično se naziva stranica HTML-a ili weba. Takve stranice izrađuju se kada se bilo kakav dokument (tekstovi, slike, glazba, filmovi) žele objaviti na webu. Same stranice izrađuju se umetanjem tagova HTML-a koji definiraju položaj i izgled teksta, slika, tablica i drugih objekata koje može koristiti stranica weba. Tagovi se uglavnom rabe po principu da postoji početni i završni tag. Tako npr. <html> određuje početak stranice HTML-a, a </html> određuje završetak stranice. Svi ostali tagovi te tekstovi postavljaju se između ova dva taga ili ih preglednik neće prikazati. Osim tagova HTML-a stranica može sadržavati elemente Javascripta, Jave i Active X-a. Ti elementi proširuju mogućnosti jezika HTML.
HyperText Transfer Protocol je komunikacijski protokol koji se koristi za prijenos dokumenata HTML-a preko interneta. Drugim riječima to je protokol na kojemu se zasniva web. Dok jezik HTML omogućuje istodobno prikazivanje teksta i slike protokol HTTP se brine kako će te slike i tekst biti prenošeni preko interneta.
Još jedan važan element weba je Uniform Resource Locator (URL). To je sustav adresiranja koji se koristi u preglednicima weba. Pomoću URL-a može se pozvati svaki dostupan dokument ne samo na webu već i općenito na internetu. URL adresa se sastoji od imena protokola koji se želi koristiti, imena servera kojem se želi pristupiti te od točnog mjesta (direktorija) na serveru na kojem se nalazi dokument kojem želite pristupiti.
S obzirom da se može odabrati protokol koji želimo to znači da se preko preglednika weba može pristupiti i FTP, GOPHER ili NEWS, a ne samo poslužiteljima weba. Kako je web ipak najčešći protokol današnjice, a za njega su i napisani preglednici, uobičajeniji URL prefiks koji se koristi je http.
U preglednik se URL upisuje u sljedećem obliku:
http://www.carnet.hr/neki_direktorij/dokument.html.
Pritom je http protokol koji se koristi, www.carnet.hr je ime servera koji se poziva, a neki direktorij je bilo koji direktorij na tom serveru, pri čemu je dokument.html bilo koji dokument koji želimo pozvati.
Napomena: U ovom poglavlju upotrijebljeni su podaci iz knjige (Sušanj 1996.) te s interneta (URL 1), (URL 2), i (URL 3).
Internet je velika računarska mreža i sistem za jednostavnu i efektivnu komunikaciju sa tekstom, slikom i zvukom. Neki od najpopularnijih dijelova interneta su: World Wide Web, E-mail i P2P file sharing (ili razmjena dokumenata).
Internet kao globalna svjetska mreža nema cenzuru i nema prepreka. Dostupna je na svakom djeliću planete Zemlje, naravno, uz odgovarajuću opremu. Da bi pristupili ovoj mreži moramo imati jedan od sistema za komunikaciju kao što su:
* Analogna telefonska linija
* ISDN
* ADSL
* kablovski
* bežični
* satelitski
Ovaj sistem podrazumijeva infrastrukturu javne komutirane telefonske mreže (PTNS-Public Telephon Network System) ili jednostavnije rečeno upredenu paricu do telefonske centrale kakvu imaju gotovo svako domaćinstvo. Ovim sistemom se, kroz spojne vodove, vrši prenos analognih signala (prvobitno namijenjeno isključivo za govorne informacije) u vrlo uskom spektru od 400 do 4000 Hz što je sasvim dovoljno za prenos govora. Ako se između računara i ovakve linije postavi uređaj koji će vršiti konverziju digitalnih u analogne signale i obrnuto modem moguće je ostvariti uvezivanje računara sa brzinom prenosa do 56 kbps. (Teoretski 64 kbps).
Ovaj sistem također koristi upredenu paricu kao fizički prenosnik digitalnih signala a opseg je proširen i uključuje dva analogna kanala tako da su brzine do 128 kbps. Naziv je dobio kao skraćenica engleskog termina Integrated System of Digitaly Network. Prenos podataka kroz spojne vodove je digitalni.
Kao varijanta DSL (Digitaly Subscriber Line) ili u slobodnom prevodu digitalna pretplatnička linija koristi osobinu uvezivanja više "kanala" od po 64 kbps u željenu (bolje rečeno plaćenu) širinu prenosa. Oznaka ADSL znači da je protok informacja asimetričan tj prema potrebi količina dolaznih informacija (Download) sa servera prema klijentu se uvećava na račun odlaznih (Upload)količina bita. Komunikacija kroz spojne vodove je digitalna.
U naseljenim mjestima gdje je uspostavljen sistem tzv. kablovske televizije moguće je ostvariti istim vodovima prenos podataka i konekcija na internet. Ovaj sistem ima veoma veliku propusnu širinu podataka koja ide i do 0,5 Mbps. Veoma često se koristi jedini problem je što brzina prenosa direktno ovisi o broju korisnika (pretplatnicima)
Iako termin možda nije najadekvatniji uspostavljen je prema originalnoj engleskoj verziji Wireless. Danas se koristi više različitih varijanti a najčešće komunikacije na ultra visokim frekvencijama od 2,4 i 5 GHz. Zbog osobina prostiranja ove vrste talasa (pravolinijski i ne prolaze niti se odbijaju od fizičke prepreke) ograničenja su velika: mora postojati optička vidljivost između antena pristupne stanice i korisnika a daljina se kreće do nekoliko kilometara. Brzine koje se mogu postići na ovim frekvencijama su velike i kreću se od 2 Mbps do 54 Mbps.
Iako najskuplji sistem ipak predstavlja najpouzdaniji i najbrži sistem za prenos podataka pa tako i za pristup internetu. Kao posrednik u komunikaciji koristi se geostacionarni satelit pozicioniran na visini od oko 35000 km iznad zemlje. Pošto se kreće ugaonom brzinom identičnoj brzini rotacije Zemlje to je njegov položaj u odnosu na određeni prostor na Zemlji uvijek isti. Prostor koji je pokriven signalom satelita naziva se "Footprint".
- - - - - - - - - - - - - - - - - -
Pojednostavnjeno rečeno Internet je skup međusobno umreženih računala. Obuhvaća cijeli svijet a broj računala uključen u funkcioniranje tog divovskog sustava izražava se u stotinama tisuća . Sam princip funkcioniranja Interneta, te "mreže svih mreža", prosječnom korisniku zapravo nije bitan. Ono što jeste bitno jest mogućnost jednostavnog pristupa bilo kojoj informaciji smještenoj na bilo kojem računalu uključenog u mrežu.
Ovaj podatak je fascinantan, jer implicira da sve što vas zanima, bilo kakva informacija, najvjerojatnije već negdje postoji. A ukoliko i ne postoji, izuzetno ju je lako tamo postaviti.
Uostalom, zašto upravo Vi ne bi bili onaj koji će tu i takvu informaciju staviti na uvid svim korisnicima Interneta?
WWW (World Wide Web):
World Wide Web, ili skraćeno Web najkorištenija je usluga mreže. Web služi za interaktivnu prezentaciju na Internetu uz korištenje teksta, slika, zvuka, animacija, filmova…
Web stranice (Internet stranice)
Web stranice je najlakše usporediti sa ilustriranim magazinom, knjigom i/ili novinama. Svaka stranica može biti povezana sa bilo kojom drugom stranicom koja se može nalaziti bilo gdje u svijetu. Web stranice su idealna zamjena za prospekte, kataloge i sl., a dostupne su bilo kad i bilo kome!
Site
Site (izgovara se: "sajt"
, označava skup web stranica, međusobno povezanih i organiziranih u jedinstvenu cjelinu, sa zajedničkom pristupnom adresom.
Internet adresa web stranica
Služi kako bismo na najjednostavniji način pristupili nekom site-u. Sastoji se od naziva Internet usluge (najčešće: www), imena site-a (npr.: korvin-hr) i oznake domene (.hr, .com, .net, .org ili druga). Sintaksa Internet adrese glasi www.ime_sitea.naziv_domene (npr.: www.korvin-hr.com)
Virtualni server
Server je računalo na kojem se fizički nalaze podaci o web stranicama nekog site-a. Ono funkcionira bez prekida 24 sata dnevno omogućavajući tako neprekidnu dostupnost na njemu pohranjenih web stranica. Takva računala su izuzetno skupa jer osim velike procesorske snage moraju jamčiti apsolutnu sigurnost podataka pohranjenih na njima. Zbog toga je memorijski prostor na kojem se skladište podaci na poseban način podijeljen na više virtualnih servera koji se ponašaju kao samostalna računala iako se svi nalaze u okviru jednog fizičkog servera. Tako dobiveni računalni prostor znatno je jeftiniji od najma fizičkog servera i omogućava pohranu web stranica po cijenama pristupačnim najširem krugu korisnika.
Domena
Domena označava pripadnost site-a određenoj grupi web stranica. Kriterij pripadnosti može biti nacionalni ili funkcionalni. Primjer nacionalne domene je hrvatska domena ".hr" (za Njemačku je ".de", za Švedsku ".se" itd. ), a primjer funkcionalne pripadnosti je komercijalna domena ".com" (postoje još i .net, .org, .biz, itd. koje su također univerzalne)
E-mail (elektronska pošta)
E-mail označava poruku ili pismo napisano na računalu i proslijeđeno primatelju u elektronskom obliku putem Interneta. Osnovne prednosti e-maila su brzo stizanje na odredište (nekoliko sekundi do nekoliko minuta), mogućnost istovremenog slanja poruke na više adresa, mogućnost kriptiranja (šifriranja) sadržaja u cilju zaštite privatnosti, te slanja dodatnih sadržaja "prikačenih" uz poruku (slike, audio zapis, video zapis…)
Web pretraživači
Kako bi pronalaženje željenih informacija na Internetu bilo što lakše i jednostavnije, postoji velik broj specijaliziranih web stranica, tzv. Internet pretraživača, čija je jedina svrha da uz pomoć ogromnih baza podataka o raspoloživim web stranicama na Internetu, na Vaš upit ponude sve one stranice koje su vezane za predmet Vašeg interesa.
Prijavljivanje Vaših web stranica pretraživačima jedan je od ključnih čimbenika uspješne Internet prezentacije!
FTP
FTP (File Transfer Protocol) je protokol za prijenos datoteka između dva računala. Postoje dvije vrste FTP-a. Zaštićeni ili password protected FTP je koristan za održavanje Vaših privatnih stranica jer nitko bez autorizacije (unošenja korisničkog imena i password-a) ne može skidati (download) i stavljati (upload) datoteke na server. Anonimni (Anonymous) FTP dopušta skidanje (download) sa servera bez autorizacije, što znači da svatko može skinuti datoteke koje se nalaze na serveru što se koristi za distribuciju programa različite namjene, dokumenata i sl.
Telnet
Telnet je drugi način pristupanja serveru kod kojeg se rad odvija u komandnoj liniji (slično kao kod DOS-a). Koristan je uglavnom za administratore udaljenih sustava, ali ga može koristiti i običan korisnik ukoliko mu je potrebno (npr. Pregled elektronske pošte sa tuđeg računala pomoću programa PINE).
- - - - - - - - - - - - - - - -
Internet možemo definirati kao svjetsku računalnu informacijsku mrežu, sastavljenu od velikog broja manjih međusobno povezanih računalnih mreža, koja omogućava prijenos informacija između računala koji čine mrežu. Dakle internet bismo mogli definirati kao mrežu svih mreža. To doslovce znači da je to najveća mreža koja povezuje milijune osobnih računala, lokalne (LAN) i raširene (WAN) mreže u zajedničku mrežu. Računala i pojedine mreže pritom su u internet povezani na različite načine. Tako razlikujemo više vrsta veza kojima se služi internet. S jedne strane prosječni se korisnik u većem dijelu svijeta spaja na internet putem modema. S druge strane postoje veze kojima se povezuju računala koje zovemo serveri, hostovi ili čvorovi. To su većinom iznimno snažna računala sposobna za obradu ogromnih količina podataka, a upravo preko njih se pojednici spajaju modemom na internet. Serveri su najčešće umreženi satelitskim i radijskim vezama te svjetlovodnim i telefonskim kablovima. Ta računala su povezana specijaliziranim računalima koje nazivamo usmjernicima (routerima). Usmjernici provjeravaju kamo idu podaci koji se kreću preko interneta te odlučuju kojim će ih putem poslati.
Za razliku od tradicionalnih medija za prijenos podataka kao što su radio i televizija internet je decentralizirana mreža što znači da nema središnjeg mjesta iz kojeg je upravljana. Podaci putuju mrežom podijeljeni u pakete. Svaki od tih paketa sadrži podatke o tome odakle je krenuo i gdje mu je odredište. Upravo zbog toga nije važno kojim smjerom ovi paketi prolaze sve dok su na svom odredištu pravilno sastavljeni, dakle nije važno kojim putem poslana poruka putuje internetom - ona će na kraju naći svoj put do cilja. Za njihovo pravilno putovanje internetom te sastavljanje na odredištu brine se TCP/IP protokol, koji ima zadatak da poruka stigne u istom obliku u kojem je poslana. Internet je zasnovan na klijent-server relaciji između računala nazvanoj klijent-server arhitektura. U klijent-server arhitekturi neka računala se ponašaju kao serveri ili poslužitelji podataka, dok se druga računala ponašaju kao klijenti ili primatelji podataka, i to tako da računalo klijent može pristupiti mnogim različitim serverima, a pojedinačnom serveru može pristupiti više različitih računala klijenata. Jednom kada računalo klijent uspostavi vezu sa serverom koji sadrži tražene informacije, server ih šalje klijentu u obliku datoteke (file). Poseban računalni program zvan preglednik (browser) omogućava korisniku traženje dokumenta.
Razvoj interneta kao globalne mreže ponajprije je ovisio o razvoju sredstava komuniciranja. Izumi telegrafa, telefona, radija i računala bili su tako podloga za pojavu interneta.
Internet je nastavak računalne mreže uspostavljene u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom 1960. godine od Advanced Research Projects Agency (ARPA), koja je povezivala nekoliko računala u četiri sveučilišta u državama Kalifornija i Utah. Ta prva računalna mreža uopće, nazvana je ARPANET (ARPA NETwork). Znanstvenici su izgradili ARPANET s namjerom da to bude mreža koja će još uvijek uspješno raditi i u slučaju da dio mreže bude oštećen. Takav koncept bio je važan vojnim organizacijama koje su proučavale načine da održe komunikacijske mreže u funkciji i u slučaju nuklearnog rata. Bilo je to vrijeme hladnog rata, i upravo ta stalna ratna opasnost i želja da se uvijek bude ispred protivnika, donijela je svijetu mnoge proizvode i tehnološke inovacije kojih, kako smatraju neki povjesničari ne bi bilo bez Hladnog rata. Prvotno zamišljen kako bi omogućio visoku učinkovitost u komunikaciji između istraživačkih centara, sveučilišta i vladinih agencija SAD-a internet je ubrzo prerastao u internacionalnu mrežu dostupnu svima. Kako je ARPANET rastao u 1970-ima, sa sve više i više sveučilišta i institucija koji su se spajali na njega, korisnici su uvidjeli potrebu razvijanja standarda za put kojim će podaci biti prenošeni internetom.
Kronologija:
Prva zabilježena deskripcija socijalne interakcije omogućene putem mreže bila je serija dokumenata koju je napisao J.C.R. Licklider u kolovozu 1962. godine, raspravljajući o svojem konceptu "Galactic Network". On je zamislio globalno povezan set računala preko kojih bi svatko vrlo brzo mogao pristupati podacima i programima sa bilo koje stranice. Ovaj koncept bio je vrlo sličan internetu danas. Licklider je inače bio na čelu istraživačkog tima računalnog istraživačkog programa u DARPA-i (U.S. Defense Advanced Research Projects Agency), koji je započet u listopadu 1962.
Godine 1969. ARPANET povezuje prva četiri sveučilišta u Sjedinjenim Američkim Državama, tako što su istraživači u četiri kampusa u Sjedinjenim Državama stvorili prve servere ARPANETA, povezujući Stanford Research Institute, UCLA, University of California Santa Barbara i University of Utah. Tako je nastao internet.
U listopadu 1972. godine Robert E. Kahn organizirao je veliku demonstraciju ARPANETA na International Computer Communication Conference (ICCC). Bila je to prva javna demonstracija nove tehnologije. Te iste godine, iako u eksperimentalnoj fazi, predstavljena je i elektronička pošta.
Godine 1973. ARPANET se širi u međunarodnim okvirima, povezujući University College u Londonu i Royal Radar Establishment u Norveškoj. Te je godine DARPA pokrenula istraživački program koji je trebao istražiti tehnike i tehnologije za međusobno povezivanje različitih mreža. Projekt je nazvan Internetting project, a sistem mreža koji je bio produkt istraživanja, nazvan je "Internet". Sustav protokola, koji je nastao ovim projektom, postao je poznat kao TCP/IT Protocol Suite (nakon što su razvijeni protokoli Transmission Control Protocol (TCP) i Internet Protocol (IP).
Od 1974. do 1981. godine, ARPANET se proširio iz vojno-istraživačkih krugova, i tako se šira javnost upoznaje s činjenicom da se umrežena računala mogu koristiti i u svakodnevnom životu u komercijalne svrhe.
Godine 1976. britanska kraljica Elizabetha šalje svoju prvu kraljevsku e-mail poruku.
Godine 1979. Tom Truscott i Jim Ellis, studenti s Duke Universitya i Steve Bellovin sa Sveučilišta u Sjevernoj Karolini uspostavili su prve USENET newsgrupe. Korisnici iz čitavog svijeta priključili su se diskusijskim grupama u razgovorima o mreži, politici, religiji i tisućama drugih tema.
Godine 1982. po prvi put je upotrijebljen termin internet.
Godine 1983. TCP/IP je postao jedinstveni jezik interneta.
Godine 1984. William Gibson prvi je put upotrijebio naziv "Cyberspace" u svom romanu "Neuromancer". U to je vrijeme broj hostova interneta prešao 1000.
Godine 1987. broj hostova interneta prelazi 10 000.
Od 1988. godine internet postaje jedno od osnovnih sredstava komunikacije, a počinju se javljati i pitanja privatnosti i sigurnosti u digitalnom svijetu. Ta pitanja su postala još naglašenija 1. studenog iste godine, kada je program nazvan "internetski crv" privremeno onesposobio između 6000 i 60 000 hostova interneta.
Godine 1990. ARPANET prestaje postojati. Iste godine broj hostova prelazi 300 000.
Godine 1991. rođen je The World Wide Web. Na Sveučilištu u Minnesoti grupa istraživača koju je vodio programer Mark MaCahill stvara "Gopher", prvi point-and-click način navigacije po datotekama na internetu.
Te iste, 1991. godine, Tim Berners-Lee, koji je radio u laboratoriju CERN u Švicarskoj, izumio je kod "alt.hypertekst", koji je omogućio kombiniranje riječi, slike i zvuka na stranicama weba.
Godine 1993. pušten je u upotrebu Mosaic, prvi grafički baziran preglednik weba.
Godine 1995. grupa programera iz Sun Microsytemsa na čelu s Jamesom Goslingom stvorila je program nazvan Java.
Godine 1996. postoji više od 10 milijuna hostova.
2.2. Usluge (servisi) na internetu:
Dok se TCP/IP kao protokol najniže razine brine za način međusobnih povezivanja i komuniciranja računala, protokoli više razine poput FTP-a, TELNET-a, NNTP-a, pa i HTTP-a određuju način na koji se specifične vrste podataka prenose preko interneta. Neki od najčešćih su:
FTP
File Transfer Protocol (FTP) - Servis kojim se služimo kako bismo prenosili datoteke (fileove) preko interneta. To je jedan od najranijih protokola interneta, a sve do 1995. godine bio je prema obimu prenošenih podataka najkorišteniji protokol interneta. Od tada ga prestiže HTTP protokol odnosno world wide web. Premda manje popularan od weba još uvijek se često koristi u internet zajednici, ali ponajviše u kombinaciji s webom.
USENET
Network News Transfer (Transport) Protocol (NNTP) - Protokol za prenošenje novinskih članaka između novinskih grupa na NEWS poslužiteljima te s poslužitelja na osobno računalo. Radi se o sustavu u kojemu svatko može sudjelovati tako da postavi pitanje ili da svoj odgovor u točno određenom direktoriju na NEWS poslužitelju. U roku od nekoliko sati na pitanje će vjerojatno biti odgovoreno i to zahvaljujući velikom broju posjetitelja takvih novinskih grupa. Novinske grupe su i zamišljene upravo radi razmjene iskustava pa se tako u njima na relativno lagan način može doći do odgovora na postavljena pitanja. Za pregled novinskih grupa na osobnom računalu potreban je program za njihovo pregledavanje, a većina današnjih web pretraživača imaju integrirane vlastite programe za tu svrhu.
E-MAIL
Servis koji koristi SMTP (Simple Mail Transfer Protocol) odnosno POP3 (Post Office Protocol 3) - protokole koji omogućuju prenošenje elektroničke pošte preko interneta. Taj servis od samih je početaka interneta jedan od najpopularnijih servisa, a to će i dalje ostati upravo zbog njegove važnosti u komunikaciji na svim razinama.
GOPHER
Servis više manje sličan webu s tim da nema mogućnost zajedničkog prikazivanja teksta i slike. Pojavio se nešto prije weba te je bio popularniji od njega sve do pojave prvih grafičkih preglednika.
WORLD WIDE WEB (WWW, web)
World Wide Web je grafički hipertekstualni način upotrebe interneta koji koristi protokol HTTP za prenošenje stranica weba i drugih podataka preko interneta (sa servera do korisnikova računala). Web stranice pisane su u HTML (Hypertext Markup Language) jeziku. Za taj način upotrebe interneta posjetitelj mora upotrebljavati preglednik weba, koji omogućuje posjetitelju interneta pregledavanje stranica pisanih u jeziku HTML. Bitne razlike po kojima se web razlikuje od ostalih načina upotrebe interneta je to što omogućava hipertekstualne veze između dokumenata, te što omogućuje kombinirano prikazivanje teksta, slika, zvuka i videa, dakle omogućuje integraciju informacijskih sadržaja. Hipertekst je dokument ili sustav s povezanim tekstualnim jedinicama. To je elektronička slika teksta ugrađenog u računalo i može se jedino unutar računalnog sustava ispunjavati, mijenjati i čitati. Koncepcija hiperteksta temelji se na računalnom sustavu koji korisniku pruža mogućnost prikazivanja kroz mrežu pojedinačnih tekstualnih sadržaja. Pristup tekstovima omogućava prepoznavanje položaja i smjer kretanja kroz mrežu. Osnovni je cilj hiperteksta spremanje sadržaja u računalo na takav način da ga korisnik može pregledavati i pretraživati na bilo koji način koji mu trenutno odgovara. Time se potpuno osigurava sloboda korisnika u procesu pretraživanja, a svaki sadržaj nosi oznaku veze s drugim sadržajem. Mreža veza čini strukturu modela hiperteksta. Veze imaju dva kraja: izvor i odredište. Obilježene veze između informacijskih jedinica pružaju takav sustav navigacije koji uvelike olakšava traženje odgovarajućeg sadržaja.
HTML nije pravi programski jezik poput Pascala, Visual Basica ili C++, već je zamišljen kao standardni sustav namijenjen opisivanju sadržaja i strukture stranica weba. On definira kako će se slika ili bilo koji drugi objekt na stranici weba postaviti u odnosu na tekst. Dokument napisan u jeziku HTML obično se naziva stranica HTML-a ili weba. Takve stranice izrađuju se kada se bilo kakav dokument (tekstovi, slike, glazba, filmovi) žele objaviti na webu. Same stranice izrađuju se umetanjem tagova HTML-a koji definiraju položaj i izgled teksta, slika, tablica i drugih objekata koje može koristiti stranica weba. Tagovi se uglavnom rabe po principu da postoji početni i završni tag. Tako npr. <html> određuje početak stranice HTML-a, a </html> određuje završetak stranice. Svi ostali tagovi te tekstovi postavljaju se između ova dva taga ili ih preglednik neće prikazati. Osim tagova HTML-a stranica može sadržavati elemente Javascripta, Jave i Active X-a. Ti elementi proširuju mogućnosti jezika HTML.
HyperText Transfer Protocol je komunikacijski protokol koji se koristi za prijenos dokumenata HTML-a preko interneta. Drugim riječima to je protokol na kojemu se zasniva web. Dok jezik HTML omogućuje istodobno prikazivanje teksta i slike protokol HTTP se brine kako će te slike i tekst biti prenošeni preko interneta.
Još jedan važan element weba je Uniform Resource Locator (URL). To je sustav adresiranja koji se koristi u preglednicima weba. Pomoću URL-a može se pozvati svaki dostupan dokument ne samo na webu već i općenito na internetu. URL adresa se sastoji od imena protokola koji se želi koristiti, imena servera kojem se želi pristupiti te od točnog mjesta (direktorija) na serveru na kojem se nalazi dokument kojem želite pristupiti.
S obzirom da se može odabrati protokol koji želimo to znači da se preko preglednika weba može pristupiti i FTP, GOPHER ili NEWS, a ne samo poslužiteljima weba. Kako je web ipak najčešći protokol današnjice, a za njega su i napisani preglednici, uobičajeniji URL prefiks koji se koristi je http.
- - - - - - - - - - -
Šta je to internet?
Kratak, osnovni opis svetske računarske mreže
Pre svega, pojam internet znači mreža unutar mreže, ili internkonekcija između više računara. Internet je globalna mreža mreža. Strukturno postoje male mreže koje se međusobno vezuju, i time čine ovu strukturu. Internet se sve više naziva globalnom mrežom informacija (velika internacionalna-globalna baza podataka). Broj računara na internetu se trenutno procenjuje na oko 150.000.000. Količina informacija koju ti serveri poseduju je ogromna, i teško je proceniti i prikazati realno kolika je ona zaista.
Šta sve možete raditi na internetu?
Internet kao servis samo za vas!
Na internet su konektovani gotovo svi, od obrazovanih, istraživačkih institucija do raznih komercijalnih organicacija, kao i vojnih i državnih informativnih servera. Sve te organicacije pružaju velike količine informacija koje su dostupne svim korisnicima interneta 24 časa dnevno, 365 dana u godini. Internet vam omogućava da bilo gde se nalazili pristupite informaciji koja vam je potrebna bilo gde u svetu.
Termin koji ste sigurno čuli više puta od vaših prijatelja ili kolega je surfovanje. Surfovati internetom znači pristupiti velikom broju informacija putem www servisa (worl wide web). Da bi ste surfovali potreban vam je pre svega računar, modem, i browser (browser = program koji vam omogućava pregled internet stranica)
Imate rodbinu u Kanadi? Australiji? Ranije ste slali vaše pismo poštom, nažalost vreme potrebno da vaše pismo stigne na određenu adresu je ponekad i nekoliko dana (nedelja). Pojavom interneta, ovaj problem je rešen. Elektronska pošta ili skraćeno e-mail omogućuje vam da vaše pismo stigne na svoje odredište bilo gde u svetu za nešto manje od nekoliko minuta. Prednosti e-maila su takođe mogućnost da zajedno sa tekstualnom porukom pošaljete i bilo koji fajl (datoteku) sa vašeg računara. Fajl može biti npr. digitalna slika, dokument iz bilo kog programa, zvučni zapis (mp3, wav, ra...) ili jednostvano kratak video materijal.
Možete prenositi sve vrste datoteka ili ostaviti datoteke da ih preuzme vaš prijatelj ili poslovni partner putem FTP servisa. FTP je skraćenica za File Transfer Protocol, a označava servis za distribuciju datoteka na internetu.
Interesuje vas drugačiji vid novosti, reklama, oglasa? NEWS internet servis je prava stvar za vas. News internet servis je usluga nalik oglasnoj tabli, kojoj može pristupiti bilo ko.
Ukoliko vam je potreban pristup nekoj udaljenoj mašini, nije potrebno da putujete i dolazite do nje. Za tu svrhu postoji intetrnet servis Telnet, koji vam omogućava pristup udaljenim kompjuterima kao da su odmah pored vas.
Internet ne bi bio toliko popularan da na njemu ne možete razgovarati sa vašim prijateljima on-line (dok ste na internetu). Za ovaj vid komunikacije postoji internet servis Chat (pričaonica) gde možete razgovarati sa bilo kim, privatno ili na kanalima gde se možete obratiti većoj grupi internet korisnika. Poznatiji termini vezani za ovaj vid komunikacije su IRC (skracenica od Internet Relaz Chat), ICQ messenger service (program za slanje kratkih tekstualnih proruka, nešto poput internet pejdžera, skracenica ICQ = i seek you).
Vrati se na pocetak
2.1.3 Kako se povezati na internet?
Nakačiti? Konektovati?
Ukratko ćemo vam opisati šta vam je sve potrebno da bi ste se povezali / konektovali / nakačili na internet.
1) Pre svega potreban vam je jedan računar (PC, Mac). On će vam omogućiti da pogledate i koristite internet servise.
2) Da biste se konektovali na internet posrednika (DrenikNet) potreban vam je jedan modem ili ISDN terminal adapter.
3) Jedna telefonska ili ISDN linija.
4) Jedan korisnički nalog kod internet provajdera (DrenikNet).
Pogledajte koje su mogućnosti telefonskog ili ISDN pristupa koje vam nudi DrenikNet internet provajder.
Kako radi internet
Kratak tehnički opis interneta
Ovde možete saznati na koje sve načine možete biti konektovani na internet, koji termini se koriste za internet servise, kako internet funkcioniše, i koji protokoli se koriste. Kako funkcionišu internet provajderi i sl. U daljem tekstu saznaćete tehničke detalje vezane za sam internet.
Načini povezivanja na internet
Na koje sve načine možete sebi obezbediti internet pristup?
Postoje razne vrste internet prostupa koje se mogu podeliti na dve osnovne klase. Prva klasa je podela po brzini (14.400 bps, 33.600bps, 56.000bps, ISDN ...), a druga klasa je podela po vrsti konekcije (stalna-permanentna ili povremena-semipermanentna)
Prva i najčešća vrsta konekcije je tkz. dial-up pristup. Brzina ovog pristipa isključivo zavisi od brzine vašeg modema (uređaj koji služi za konektovanje na internet). Brzine se kreću od 14.400bps do 56.000bps (bps = bite per sec. / bita po sekundi).
U skorije vreme pojavila se i nova vrsta konektovanja na internet putem ISDN veze koja vam obezbeđuje fantastičnih 128.000bps.
Dial-up pristup se svodi na konekciju između vašeg računara i dial-in servera vašeg provajdera (DrenikNet). Na internet se konektujete samo kada vi to poželite jednostavnom procedurom koju možete pogledati na ovoj strani. Ova usluga se naplaćuje na osnovu vremena koje provedete na internetu, tj vremenskog intervala koji provedete na internetu. Pri ovoj vrsti konekcije koristi se protokol PPP (Point - to - Point Protocol), koji vam omogućuje da vaš računar postane punopravni član internet mreže sa svojom unikatnom IP adresom.
Bitno različit način povezivanja na internet je zakup stalne veze sa internetom putem iznajmljene linije. Na ovaj način ste povezani na internet 24 časa dnevno. Ovaj način koriste firme i ustanove, pogotovu ukoliko su vam potrebne mogućnosti stalnog prezenovanja materijala ili stalna komunikaciaj sa partnerima van naše zemlje. Ovaj servis vam takođe može obezbediti DrenikNet.
Vrati se na pocetak
2.1.6 Vaš vodič kroz internet - DrenikNet
Najlakši način za brzu, kvalitetnu i sigurnu vezu je DrenikNet...
Internet vodič DrenikNet-a, pomoćiće vam da saznate uopšteno šta je to internet i koji su načini da iz njega izvučete maksimum. DrenikNet vam trenutno nudi mogućnost da putem interneta saznate sve što vam je potrebno da biste imali najosnovnije znanje o internetu, njegovim servisima kao i vašoj lilčnoj sigurnosti na njemu.
Načini povezivanja na internet
Na koje sve načine možete sebi obezbediti internet pristup?
Postoje razne vrste internet prostupa koje se mogu podeliti na dve osnovne klase. Prva klasa je podela po brzini (14.400 bps, 33.600bps, 56.000bps, ISDN ...), a druga klasa je podela po vrsti konekcije (stalna-permanentna ili povremena-semipermanentna)
Prva i najčešća vrsta konekcije je tkz. dial-up pristup. Brzina ovog pristipa isključivo zavisi od brzine vašeg modema (uređaj koji služi za konektovanje na internet). Brzine se kreću od 14.400bps do 56.000bps (bps = bite per sec. / bita po sekundi).
U skorije vreme pojavila se i nova vrsta konektovanja na internet putem ISDN veze koja vam obezbeđuje fantastičnih 128.000bps.
Dial-up pristup se svodi na konekciju između vašeg računara i dial-in servera vašeg provajdera (DrenikNet). Na internet se konektujete samo kada vi to poželite jednostavnom procedurom koju možete pogledati na ovoj strani. Ova usluga se naplaćuje na osnovu vremena koje provedete na internetu, tj vremenskog intervala koji provedete na internetu. Pri ovoj vrsti konekcije koristi se protokol PPP (Point - to - Point Protocol), koji vam omogućuje da vaš računar postane punopravni član internet mreže sa svojom unikatnom IP adresom.
Bitno različit način povezivanja na internet je zakup stalne veze sa internetom putem iznajmljene linije. Na ovaj način ste povezani na internet 24 časa dnevno. Ovaj način koriste firme i ustanove, pogotovu ukoliko su vam potrebne mogućnosti stalnog prezenovanja materijala ili stalna komunikaciaj sa partnerima van naše zemlje. Ovaj servis vam takođe može obezbediti DrenikNet.
Vrati se na pocetak
2.1.6 Vaš vodič kroz internet - DrenikNet
Najlakši način za brzu, kvalitetnu i sigurnu vezu je DrenikNet...
Internet vodič DrenikNet-a, pomoćiće vam da saznate uopšteno šta je to internet i koji su načini da iz njega izvučete maksimum. DrenikNet vam trenutno nudi mogućnost da putem interneta saznate sve što vam je potrebno da biste imali najosnovnije znanje o internetu, njegovim servisima kao i vašoj lilčnoj sigurnosti na njemu.
Internet kao globalna svjetska mreža nema cenzuru i nema prepreka. Dostupna je na svakom djeliću planete Zemlje, naravno, uz odgovarajuću opremu. Da bi pristupili ovoj mreži moramo imati jedan od sistema za komunikaciju kao što su:
* Analogna telefonska linija
* ISDN
* ADSL
* kablovski
* bežični
* satelitski
Ovaj sistem podrazumijeva infrastrukturu javne komutirane telefonske mreže (PTNS-Public Telephon Network System) ili jednostavnije rečeno upredenu paricu do telefonske centrale kakvu imaju gotovo svako domaćinstvo. Ovim sistemom se, kroz spojne vodove, vrši prenos analognih signala (prvobitno namijenjeno isključivo za govorne informacije) u vrlo uskom spektru od 400 do 4000 Hz što je sasvim dovoljno za prenos govora. Ako se između računara i ovakve linije postavi uređaj koji će vršiti konverziju digitalnih u analogne signale i obrnuto modem moguće je ostvariti uvezivanje računara sa brzinom prenosa do 56 kbps. (Teoretski 64 kbps).
Ovaj sistem također koristi upredenu paricu kao fizički prenosnik digitalnih signala a opseg je proširen i uključuje dva analogna kanala tako da su brzine do 128 kbps. Naziv je dobio kao skraćenica engleskog termina Integrated System of Digitaly Network. Prenos podataka kroz spojne vodove je digitalni.
Kao varijanta DSL (Digitaly Subscriber Line) ili u slobodnom prevodu digitalna pretplatnička linija koristi osobinu uvezivanja više "kanala" od po 64 kbps u željenu (bolje rečeno plaćenu) širinu prenosa. Oznaka ADSL znači da je protok informacja asimetričan tj prema potrebi količina dolaznih informacija (Download) sa servera prema klijentu se uvećava na račun odlaznih (Upload)količina bita. Komunikacija kroz spojne vodove je digitalna.
U naseljenim mjestima gdje je uspostavljen sistem tzv. kablovske televizije moguće je ostvariti istim vodovima prenos podataka i konekcija na internet. Ovaj sistem ima veoma veliku propusnu širinu podataka koja ide i do 0,5 Mbps. Veoma često se koristi jedini problem je što brzina prenosa direktno ovisi o broju korisnika (pretplatnicima)
Iako termin možda nije najadekvatniji uspostavljen je prema originalnoj engleskoj verziji Wireless. Danas se koristi više različitih varijanti a najčešće komunikacije na ultra visokim frekvencijama od 2,4 i 5 GHz. Zbog osobina prostiranja ove vrste talasa (pravolinijski i ne prolaze niti se odbijaju od fizičke prepreke) ograničenja su velika: mora postojati optička vidljivost između antena pristupne stanice i korisnika a daljina se kreće do nekoliko kilometara. Brzine koje se mogu postići na ovim frekvencijama su velike i kreću se od 2 Mbps do 54 Mbps.
Iako najskuplji sistem ipak predstavlja najpouzdaniji i najbrži sistem za prenos podataka pa tako i za pristup internetu. Kao posrednik u komunikaciji koristi se geostacionarni satelit pozicioniran na visini od oko 35000 km iznad zemlje. Pošto se kreće ugaonom brzinom identičnoj brzini rotacije Zemlje to je njegov položaj u odnosu na određeni prostor na Zemlji uvijek isti. Prostor koji je pokriven signalom satelita naziva se "Footprint".
- - - - - - - - - - - - - - - - - -
Pojednostavnjeno rečeno Internet je skup međusobno umreženih računala. Obuhvaća cijeli svijet a broj računala uključen u funkcioniranje tog divovskog sustava izražava se u stotinama tisuća . Sam princip funkcioniranja Interneta, te "mreže svih mreža", prosječnom korisniku zapravo nije bitan. Ono što jeste bitno jest mogućnost jednostavnog pristupa bilo kojoj informaciji smještenoj na bilo kojem računalu uključenog u mrežu.
Ovaj podatak je fascinantan, jer implicira da sve što vas zanima, bilo kakva informacija, najvjerojatnije već negdje postoji. A ukoliko i ne postoji, izuzetno ju je lako tamo postaviti.
Uostalom, zašto upravo Vi ne bi bili onaj koji će tu i takvu informaciju staviti na uvid svim korisnicima Interneta?
WWW (World Wide Web):
World Wide Web, ili skraćeno Web najkorištenija je usluga mreže. Web služi za interaktivnu prezentaciju na Internetu uz korištenje teksta, slika, zvuka, animacija, filmova…
Web stranice (Internet stranice)
Web stranice je najlakše usporediti sa ilustriranim magazinom, knjigom i/ili novinama. Svaka stranica može biti povezana sa bilo kojom drugom stranicom koja se može nalaziti bilo gdje u svijetu. Web stranice su idealna zamjena za prospekte, kataloge i sl., a dostupne su bilo kad i bilo kome!
Site
Site (izgovara se: "sajt"
, označava skup web stranica, međusobno povezanih i organiziranih u jedinstvenu cjelinu, sa zajedničkom pristupnom adresom. Internet adresa web stranica
Služi kako bismo na najjednostavniji način pristupili nekom site-u. Sastoji se od naziva Internet usluge (najčešće: www), imena site-a (npr.: korvin-hr) i oznake domene (.hr, .com, .net, .org ili druga). Sintaksa Internet adrese glasi www.ime_sitea.naziv_domene (npr.: www.korvin-hr.com)
Virtualni server
Server je računalo na kojem se fizički nalaze podaci o web stranicama nekog site-a. Ono funkcionira bez prekida 24 sata dnevno omogućavajući tako neprekidnu dostupnost na njemu pohranjenih web stranica. Takva računala su izuzetno skupa jer osim velike procesorske snage moraju jamčiti apsolutnu sigurnost podataka pohranjenih na njima. Zbog toga je memorijski prostor na kojem se skladište podaci na poseban način podijeljen na više virtualnih servera koji se ponašaju kao samostalna računala iako se svi nalaze u okviru jednog fizičkog servera. Tako dobiveni računalni prostor znatno je jeftiniji od najma fizičkog servera i omogućava pohranu web stranica po cijenama pristupačnim najširem krugu korisnika.
Domena
Domena označava pripadnost site-a određenoj grupi web stranica. Kriterij pripadnosti može biti nacionalni ili funkcionalni. Primjer nacionalne domene je hrvatska domena ".hr" (za Njemačku je ".de", za Švedsku ".se" itd. ), a primjer funkcionalne pripadnosti je komercijalna domena ".com" (postoje još i .net, .org, .biz, itd. koje su također univerzalne)
E-mail (elektronska pošta)
E-mail označava poruku ili pismo napisano na računalu i proslijeđeno primatelju u elektronskom obliku putem Interneta. Osnovne prednosti e-maila su brzo stizanje na odredište (nekoliko sekundi do nekoliko minuta), mogućnost istovremenog slanja poruke na više adresa, mogućnost kriptiranja (šifriranja) sadržaja u cilju zaštite privatnosti, te slanja dodatnih sadržaja "prikačenih" uz poruku (slike, audio zapis, video zapis…)
Web pretraživači
Kako bi pronalaženje željenih informacija na Internetu bilo što lakše i jednostavnije, postoji velik broj specijaliziranih web stranica, tzv. Internet pretraživača, čija je jedina svrha da uz pomoć ogromnih baza podataka o raspoloživim web stranicama na Internetu, na Vaš upit ponude sve one stranice koje su vezane za predmet Vašeg interesa.
Prijavljivanje Vaših web stranica pretraživačima jedan je od ključnih čimbenika uspješne Internet prezentacije!
FTP
FTP (File Transfer Protocol) je protokol za prijenos datoteka između dva računala. Postoje dvije vrste FTP-a. Zaštićeni ili password protected FTP je koristan za održavanje Vaših privatnih stranica jer nitko bez autorizacije (unošenja korisničkog imena i password-a) ne može skidati (download) i stavljati (upload) datoteke na server. Anonimni (Anonymous) FTP dopušta skidanje (download) sa servera bez autorizacije, što znači da svatko može skinuti datoteke koje se nalaze na serveru što se koristi za distribuciju programa različite namjene, dokumenata i sl.
Telnet
Telnet je drugi način pristupanja serveru kod kojeg se rad odvija u komandnoj liniji (slično kao kod DOS-a). Koristan je uglavnom za administratore udaljenih sustava, ali ga može koristiti i običan korisnik ukoliko mu je potrebno (npr. Pregled elektronske pošte sa tuđeg računala pomoću programa PINE).
- - - - - - - - - - - - - - - -
Internet možemo definirati kao svjetsku računalnu informacijsku mrežu, sastavljenu od velikog broja manjih međusobno povezanih računalnih mreža, koja omogućava prijenos informacija između računala koji čine mrežu. Dakle internet bismo mogli definirati kao mrežu svih mreža. To doslovce znači da je to najveća mreža koja povezuje milijune osobnih računala, lokalne (LAN) i raširene (WAN) mreže u zajedničku mrežu. Računala i pojedine mreže pritom su u internet povezani na različite načine. Tako razlikujemo više vrsta veza kojima se služi internet. S jedne strane prosječni se korisnik u većem dijelu svijeta spaja na internet putem modema. S druge strane postoje veze kojima se povezuju računala koje zovemo serveri, hostovi ili čvorovi. To su većinom iznimno snažna računala sposobna za obradu ogromnih količina podataka, a upravo preko njih se pojednici spajaju modemom na internet. Serveri su najčešće umreženi satelitskim i radijskim vezama te svjetlovodnim i telefonskim kablovima. Ta računala su povezana specijaliziranim računalima koje nazivamo usmjernicima (routerima). Usmjernici provjeravaju kamo idu podaci koji se kreću preko interneta te odlučuju kojim će ih putem poslati.
Za razliku od tradicionalnih medija za prijenos podataka kao što su radio i televizija internet je decentralizirana mreža što znači da nema središnjeg mjesta iz kojeg je upravljana. Podaci putuju mrežom podijeljeni u pakete. Svaki od tih paketa sadrži podatke o tome odakle je krenuo i gdje mu je odredište. Upravo zbog toga nije važno kojim smjerom ovi paketi prolaze sve dok su na svom odredištu pravilno sastavljeni, dakle nije važno kojim putem poslana poruka putuje internetom - ona će na kraju naći svoj put do cilja. Za njihovo pravilno putovanje internetom te sastavljanje na odredištu brine se TCP/IP protokol, koji ima zadatak da poruka stigne u istom obliku u kojem je poslana. Internet je zasnovan na klijent-server relaciji između računala nazvanoj klijent-server arhitektura. U klijent-server arhitekturi neka računala se ponašaju kao serveri ili poslužitelji podataka, dok se druga računala ponašaju kao klijenti ili primatelji podataka, i to tako da računalo klijent može pristupiti mnogim različitim serverima, a pojedinačnom serveru može pristupiti više različitih računala klijenata. Jednom kada računalo klijent uspostavi vezu sa serverom koji sadrži tražene informacije, server ih šalje klijentu u obliku datoteke (file). Poseban računalni program zvan preglednik (browser) omogućava korisniku traženje dokumenta.
Razvoj interneta kao globalne mreže ponajprije je ovisio o razvoju sredstava komuniciranja. Izumi telegrafa, telefona, radija i računala bili su tako podloga za pojavu interneta.
Internet je nastavak računalne mreže uspostavljene u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom 1960. godine od Advanced Research Projects Agency (ARPA), koja je povezivala nekoliko računala u četiri sveučilišta u državama Kalifornija i Utah. Ta prva računalna mreža uopće, nazvana je ARPANET (ARPA NETwork). Znanstvenici su izgradili ARPANET s namjerom da to bude mreža koja će još uvijek uspješno raditi i u slučaju da dio mreže bude oštećen. Takav koncept bio je važan vojnim organizacijama koje su proučavale načine da održe komunikacijske mreže u funkciji i u slučaju nuklearnog rata. Bilo je to vrijeme hladnog rata, i upravo ta stalna ratna opasnost i želja da se uvijek bude ispred protivnika, donijela je svijetu mnoge proizvode i tehnološke inovacije kojih, kako smatraju neki povjesničari ne bi bilo bez Hladnog rata. Prvotno zamišljen kako bi omogućio visoku učinkovitost u komunikaciji između istraživačkih centara, sveučilišta i vladinih agencija SAD-a internet je ubrzo prerastao u internacionalnu mrežu dostupnu svima. Kako je ARPANET rastao u 1970-ima, sa sve više i više sveučilišta i institucija koji su se spajali na njega, korisnici su uvidjeli potrebu razvijanja standarda za put kojim će podaci biti prenošeni internetom.
Kronologija:
Prva zabilježena deskripcija socijalne interakcije omogućene putem mreže bila je serija dokumenata koju je napisao J.C.R. Licklider u kolovozu 1962. godine, raspravljajući o svojem konceptu "Galactic Network". On je zamislio globalno povezan set računala preko kojih bi svatko vrlo brzo mogao pristupati podacima i programima sa bilo koje stranice. Ovaj koncept bio je vrlo sličan internetu danas. Licklider je inače bio na čelu istraživačkog tima računalnog istraživačkog programa u DARPA-i (U.S. Defense Advanced Research Projects Agency), koji je započet u listopadu 1962.
Godine 1969. ARPANET povezuje prva četiri sveučilišta u Sjedinjenim Američkim Državama, tako što su istraživači u četiri kampusa u Sjedinjenim Državama stvorili prve servere ARPANETA, povezujući Stanford Research Institute, UCLA, University of California Santa Barbara i University of Utah. Tako je nastao internet.
U listopadu 1972. godine Robert E. Kahn organizirao je veliku demonstraciju ARPANETA na International Computer Communication Conference (ICCC). Bila je to prva javna demonstracija nove tehnologije. Te iste godine, iako u eksperimentalnoj fazi, predstavljena je i elektronička pošta.
Godine 1973. ARPANET se širi u međunarodnim okvirima, povezujući University College u Londonu i Royal Radar Establishment u Norveškoj. Te je godine DARPA pokrenula istraživački program koji je trebao istražiti tehnike i tehnologije za međusobno povezivanje različitih mreža. Projekt je nazvan Internetting project, a sistem mreža koji je bio produkt istraživanja, nazvan je "Internet". Sustav protokola, koji je nastao ovim projektom, postao je poznat kao TCP/IT Protocol Suite (nakon što su razvijeni protokoli Transmission Control Protocol (TCP) i Internet Protocol (IP).
Od 1974. do 1981. godine, ARPANET se proširio iz vojno-istraživačkih krugova, i tako se šira javnost upoznaje s činjenicom da se umrežena računala mogu koristiti i u svakodnevnom životu u komercijalne svrhe.
Godine 1976. britanska kraljica Elizabetha šalje svoju prvu kraljevsku e-mail poruku.
Godine 1979. Tom Truscott i Jim Ellis, studenti s Duke Universitya i Steve Bellovin sa Sveučilišta u Sjevernoj Karolini uspostavili su prve USENET newsgrupe. Korisnici iz čitavog svijeta priključili su se diskusijskim grupama u razgovorima o mreži, politici, religiji i tisućama drugih tema.
Godine 1982. po prvi put je upotrijebljen termin internet.
Godine 1983. TCP/IP je postao jedinstveni jezik interneta.
Godine 1984. William Gibson prvi je put upotrijebio naziv "Cyberspace" u svom romanu "Neuromancer". U to je vrijeme broj hostova interneta prešao 1000.
Godine 1987. broj hostova interneta prelazi 10 000.
Od 1988. godine internet postaje jedno od osnovnih sredstava komunikacije, a počinju se javljati i pitanja privatnosti i sigurnosti u digitalnom svijetu. Ta pitanja su postala još naglašenija 1. studenog iste godine, kada je program nazvan "internetski crv" privremeno onesposobio između 6000 i 60 000 hostova interneta.
Godine 1990. ARPANET prestaje postojati. Iste godine broj hostova prelazi 300 000.
Godine 1991. rođen je The World Wide Web. Na Sveučilištu u Minnesoti grupa istraživača koju je vodio programer Mark MaCahill stvara "Gopher", prvi point-and-click način navigacije po datotekama na internetu.
Te iste, 1991. godine, Tim Berners-Lee, koji je radio u laboratoriju CERN u Švicarskoj, izumio je kod "alt.hypertekst", koji je omogućio kombiniranje riječi, slike i zvuka na stranicama weba.
Godine 1993. pušten je u upotrebu Mosaic, prvi grafički baziran preglednik weba.
Godine 1995. grupa programera iz Sun Microsytemsa na čelu s Jamesom Goslingom stvorila je program nazvan Java.
Godine 1996. postoji više od 10 milijuna hostova.
2.2. Usluge (servisi) na internetu:
Dok se TCP/IP kao protokol najniže razine brine za način međusobnih povezivanja i komuniciranja računala, protokoli više razine poput FTP-a, TELNET-a, NNTP-a, pa i HTTP-a određuju način na koji se specifične vrste podataka prenose preko interneta. Neki od najčešćih su:
FTP
File Transfer Protocol (FTP) - Servis kojim se služimo kako bismo prenosili datoteke (fileove) preko interneta. To je jedan od najranijih protokola interneta, a sve do 1995. godine bio je prema obimu prenošenih podataka najkorišteniji protokol interneta. Od tada ga prestiže HTTP protokol odnosno world wide web. Premda manje popularan od weba još uvijek se često koristi u internet zajednici, ali ponajviše u kombinaciji s webom.
USENET
Network News Transfer (Transport) Protocol (NNTP) - Protokol za prenošenje novinskih članaka između novinskih grupa na NEWS poslužiteljima te s poslužitelja na osobno računalo. Radi se o sustavu u kojemu svatko može sudjelovati tako da postavi pitanje ili da svoj odgovor u točno određenom direktoriju na NEWS poslužitelju. U roku od nekoliko sati na pitanje će vjerojatno biti odgovoreno i to zahvaljujući velikom broju posjetitelja takvih novinskih grupa. Novinske grupe su i zamišljene upravo radi razmjene iskustava pa se tako u njima na relativno lagan način može doći do odgovora na postavljena pitanja. Za pregled novinskih grupa na osobnom računalu potreban je program za njihovo pregledavanje, a većina današnjih web pretraživača imaju integrirane vlastite programe za tu svrhu.
Servis koji koristi SMTP (Simple Mail Transfer Protocol) odnosno POP3 (Post Office Protocol 3) - protokole koji omogućuju prenošenje elektroničke pošte preko interneta. Taj servis od samih je početaka interneta jedan od najpopularnijih servisa, a to će i dalje ostati upravo zbog njegove važnosti u komunikaciji na svim razinama.
GOPHER
Servis više manje sličan webu s tim da nema mogućnost zajedničkog prikazivanja teksta i slike. Pojavio se nešto prije weba te je bio popularniji od njega sve do pojave prvih grafičkih preglednika.
WORLD WIDE WEB (WWW, web)
World Wide Web je grafički hipertekstualni način upotrebe interneta koji koristi protokol HTTP za prenošenje stranica weba i drugih podataka preko interneta (sa servera do korisnikova računala). Web stranice pisane su u HTML (Hypertext Markup Language) jeziku. Za taj način upotrebe interneta posjetitelj mora upotrebljavati preglednik weba, koji omogućuje posjetitelju interneta pregledavanje stranica pisanih u jeziku HTML. Bitne razlike po kojima se web razlikuje od ostalih načina upotrebe interneta je to što omogućava hipertekstualne veze između dokumenata, te što omogućuje kombinirano prikazivanje teksta, slika, zvuka i videa, dakle omogućuje integraciju informacijskih sadržaja. Hipertekst je dokument ili sustav s povezanim tekstualnim jedinicama. To je elektronička slika teksta ugrađenog u računalo i može se jedino unutar računalnog sustava ispunjavati, mijenjati i čitati. Koncepcija hiperteksta temelji se na računalnom sustavu koji korisniku pruža mogućnost prikazivanja kroz mrežu pojedinačnih tekstualnih sadržaja. Pristup tekstovima omogućava prepoznavanje položaja i smjer kretanja kroz mrežu. Osnovni je cilj hiperteksta spremanje sadržaja u računalo na takav način da ga korisnik može pregledavati i pretraživati na bilo koji način koji mu trenutno odgovara. Time se potpuno osigurava sloboda korisnika u procesu pretraživanja, a svaki sadržaj nosi oznaku veze s drugim sadržajem. Mreža veza čini strukturu modela hiperteksta. Veze imaju dva kraja: izvor i odredište. Obilježene veze između informacijskih jedinica pružaju takav sustav navigacije koji uvelike olakšava traženje odgovarajućeg sadržaja.
HTML nije pravi programski jezik poput Pascala, Visual Basica ili C++, već je zamišljen kao standardni sustav namijenjen opisivanju sadržaja i strukture stranica weba. On definira kako će se slika ili bilo koji drugi objekt na stranici weba postaviti u odnosu na tekst. Dokument napisan u jeziku HTML obično se naziva stranica HTML-a ili weba. Takve stranice izrađuju se kada se bilo kakav dokument (tekstovi, slike, glazba, filmovi) žele objaviti na webu. Same stranice izrađuju se umetanjem tagova HTML-a koji definiraju položaj i izgled teksta, slika, tablica i drugih objekata koje može koristiti stranica weba. Tagovi se uglavnom rabe po principu da postoji početni i završni tag. Tako npr. <html> određuje početak stranice HTML-a, a </html> određuje završetak stranice. Svi ostali tagovi te tekstovi postavljaju se između ova dva taga ili ih preglednik neće prikazati. Osim tagova HTML-a stranica može sadržavati elemente Javascripta, Jave i Active X-a. Ti elementi proširuju mogućnosti jezika HTML.
HyperText Transfer Protocol je komunikacijski protokol koji se koristi za prijenos dokumenata HTML-a preko interneta. Drugim riječima to je protokol na kojemu se zasniva web. Dok jezik HTML omogućuje istodobno prikazivanje teksta i slike protokol HTTP se brine kako će te slike i tekst biti prenošeni preko interneta.
Još jedan važan element weba je Uniform Resource Locator (URL). To je sustav adresiranja koji se koristi u preglednicima weba. Pomoću URL-a može se pozvati svaki dostupan dokument ne samo na webu već i općenito na internetu. URL adresa se sastoji od imena protokola koji se želi koristiti, imena servera kojem se želi pristupiti te od točnog mjesta (direktorija) na serveru na kojem se nalazi dokument kojem želite pristupiti.
S obzirom da se može odabrati protokol koji želimo to znači da se preko preglednika weba može pristupiti i FTP, GOPHER ili NEWS, a ne samo poslužiteljima weba. Kako je web ipak najčešći protokol današnjice, a za njega su i napisani preglednici, uobičajeniji URL prefiks koji se koristi je http.
- - - - - - - - - - -
Šta je to internet?
Kratak, osnovni opis svetske računarske mreže
Pre svega, pojam internet znači mreža unutar mreže, ili internkonekcija između više računara. Internet je globalna mreža mreža. Strukturno postoje male mreže koje se međusobno vezuju, i time čine ovu strukturu. Internet se sve više naziva globalnom mrežom informacija (velika internacionalna-globalna baza podataka). Broj računara na internetu se trenutno procenjuje na oko 150.000.000. Količina informacija koju ti serveri poseduju je ogromna, i teško je proceniti i prikazati realno kolika je ona zaista.
Šta sve možete raditi na internetu?
Internet kao servis samo za vas!
Na internet su konektovani gotovo svi, od obrazovanih, istraživačkih institucija do raznih komercijalnih organicacija, kao i vojnih i državnih informativnih servera. Sve te organicacije pružaju velike količine informacija koje su dostupne svim korisnicima interneta 24 časa dnevno, 365 dana u godini. Internet vam omogućava da bilo gde se nalazili pristupite informaciji koja vam je potrebna bilo gde u svetu.
Termin koji ste sigurno čuli više puta od vaših prijatelja ili kolega je surfovanje. Surfovati internetom znači pristupiti velikom broju informacija putem www servisa (worl wide web). Da bi ste surfovali potreban vam je pre svega računar, modem, i browser (browser = program koji vam omogućava pregled internet stranica)
Imate rodbinu u Kanadi? Australiji? Ranije ste slali vaše pismo poštom, nažalost vreme potrebno da vaše pismo stigne na određenu adresu je ponekad i nekoliko dana (nedelja). Pojavom interneta, ovaj problem je rešen. Elektronska pošta ili skraćeno e-mail omogućuje vam da vaše pismo stigne na svoje odredište bilo gde u svetu za nešto manje od nekoliko minuta. Prednosti e-maila su takođe mogućnost da zajedno sa tekstualnom porukom pošaljete i bilo koji fajl (datoteku) sa vašeg računara. Fajl može biti npr. digitalna slika, dokument iz bilo kog programa, zvučni zapis (mp3, wav, ra...) ili jednostvano kratak video materijal.
Možete prenositi sve vrste datoteka ili ostaviti datoteke da ih preuzme vaš prijatelj ili poslovni partner putem FTP servisa. FTP je skraćenica za File Transfer Protocol, a označava servis za distribuciju datoteka na internetu.
Interesuje vas drugačiji vid novosti, reklama, oglasa? NEWS internet servis je prava stvar za vas. News internet servis je usluga nalik oglasnoj tabli, kojoj može pristupiti bilo ko.
Ukoliko vam je potreban pristup nekoj udaljenoj mašini, nije potrebno da putujete i dolazite do nje. Za tu svrhu postoji intetrnet servis Telnet, koji vam omogućava pristup udaljenim kompjuterima kao da su odmah pored vas.
Internet ne bi bio toliko popularan da na njemu ne možete razgovarati sa vašim prijateljima on-line (dok ste na internetu). Za ovaj vid komunikacije postoji internet servis Chat (pričaonica) gde možete razgovarati sa bilo kim, privatno ili na kanalima gde se možete obratiti većoj grupi internet korisnika. Poznatiji termini vezani za ovaj vid komunikacije su IRC (skracenica od Internet Relaz Chat), ICQ messenger service (program za slanje kratkih tekstualnih proruka, nešto poput internet pejdžera, skracenica ICQ = i seek you).
Vrati se na pocetak
2.1.3 Kako se povezati na internet?
Nakačiti? Konektovati?
Ukratko ćemo vam opisati šta vam je sve potrebno da bi ste se povezali / konektovali / nakačili na internet.
1) Pre svega potreban vam je jedan računar (PC, Mac). On će vam omogućiti da pogledate i koristite internet servise.
2) Da biste se konektovali na internet posrednika (DrenikNet) potreban vam je jedan modem ili ISDN terminal adapter.
3) Jedna telefonska ili ISDN linija.
4) Jedan korisnički nalog kod internet provajdera (DrenikNet).
Pogledajte koje su mogućnosti telefonskog ili ISDN pristupa koje vam nudi DrenikNet internet provajder.
Kako radi internet
Kratak tehnički opis interneta
Ovde možete saznati na koje sve načine možete biti konektovani na internet, koji termini se koriste za internet servise, kako internet funkcioniše, i koji protokoli se koriste. Kako funkcionišu internet provajderi i sl. U daljem tekstu saznaćete tehničke detalje vezane za sam internet.
Načini povezivanja na internet
Na koje sve načine možete sebi obezbediti internet pristup?
Postoje razne vrste internet prostupa koje se mogu podeliti na dve osnovne klase. Prva klasa je podela po brzini (14.400 bps, 33.600bps, 56.000bps, ISDN ...), a druga klasa je podela po vrsti konekcije (stalna-permanentna ili povremena-semipermanentna)
Prva i najčešća vrsta konekcije je tkz. dial-up pristup. Brzina ovog pristipa isključivo zavisi od brzine vašeg modema (uređaj koji služi za konektovanje na internet). Brzine se kreću od 14.400bps do 56.000bps (bps = bite per sec. / bita po sekundi).
U skorije vreme pojavila se i nova vrsta konektovanja na internet putem ISDN veze koja vam obezbeđuje fantastičnih 128.000bps.
Dial-up pristup se svodi na konekciju između vašeg računara i dial-in servera vašeg provajdera (DrenikNet). Na internet se konektujete samo kada vi to poželite jednostavnom procedurom koju možete pogledati na ovoj strani. Ova usluga se naplaćuje na osnovu vremena koje provedete na internetu, tj vremenskog intervala koji provedete na internetu. Pri ovoj vrsti konekcije koristi se protokol PPP (Point - to - Point Protocol), koji vam omogućuje da vaš računar postane punopravni član internet mreže sa svojom unikatnom IP adresom.
Bitno različit način povezivanja na internet je zakup stalne veze sa internetom putem iznajmljene linije. Na ovaj način ste povezani na internet 24 časa dnevno. Ovaj način koriste firme i ustanove, pogotovu ukoliko su vam potrebne mogućnosti stalnog prezenovanja materijala ili stalna komunikaciaj sa partnerima van naše zemlje. Ovaj servis vam takođe može obezbediti DrenikNet.
Vrati se na pocetak
2.1.6 Vaš vodič kroz internet - DrenikNet
Najlakši način za brzu, kvalitetnu i sigurnu vezu je DrenikNet...
Internet vodič DrenikNet-a, pomoćiće vam da saznate uopšteno šta je to internet i koji su načini da iz njega izvučete maksimum. DrenikNet vam trenutno nudi mogućnost da putem interneta saznate sve što vam je potrebno da biste imali najosnovnije znanje o internetu, njegovim servisima kao i vašoj lilčnoj sigurnosti na njemu.
Načini povezivanja na internet
Na koje sve načine možete sebi obezbediti internet pristup?
Postoje razne vrste internet prostupa koje se mogu podeliti na dve osnovne klase. Prva klasa je podela po brzini (14.400 bps, 33.600bps, 56.000bps, ISDN ...), a druga klasa je podela po vrsti konekcije (stalna-permanentna ili povremena-semipermanentna)
Prva i najčešća vrsta konekcije je tkz. dial-up pristup. Brzina ovog pristipa isključivo zavisi od brzine vašeg modema (uređaj koji služi za konektovanje na internet). Brzine se kreću od 14.400bps do 56.000bps (bps = bite per sec. / bita po sekundi).
U skorije vreme pojavila se i nova vrsta konektovanja na internet putem ISDN veze koja vam obezbeđuje fantastičnih 128.000bps.
Dial-up pristup se svodi na konekciju između vašeg računara i dial-in servera vašeg provajdera (DrenikNet). Na internet se konektujete samo kada vi to poželite jednostavnom procedurom koju možete pogledati na ovoj strani. Ova usluga se naplaćuje na osnovu vremena koje provedete na internetu, tj vremenskog intervala koji provedete na internetu. Pri ovoj vrsti konekcije koristi se protokol PPP (Point - to - Point Protocol), koji vam omogućuje da vaš računar postane punopravni član internet mreže sa svojom unikatnom IP adresom.
Bitno različit način povezivanja na internet je zakup stalne veze sa internetom putem iznajmljene linije. Na ovaj način ste povezani na internet 24 časa dnevno. Ovaj način koriste firme i ustanove, pogotovu ukoliko su vam potrebne mogućnosti stalnog prezenovanja materijala ili stalna komunikaciaj sa partnerima van naše zemlje. Ovaj servis vam takođe može obezbediti DrenikNet.
Vrati se na pocetak
2.1.6 Vaš vodič kroz internet - DrenikNet
Najlakši način za brzu, kvalitetnu i sigurnu vezu je DrenikNet...
Internet vodič DrenikNet-a, pomoćiće vam da saznate uopšteno šta je to internet i koji su načini da iz njega izvučete maksimum. DrenikNet vam trenutno nudi mogućnost da putem interneta saznate sve što vam je potrebno da biste imali najosnovnije znanje o internetu, njegovim servisima kao i vašoj lilčnoj sigurnosti na njemu.
http://www.cyndislist.com/internet.htm
http://www.nic.ba/stream/article.php?pid=257
http://www.pctrikovi.com/tutorijali-i-savjeti/sve-o-internetu.html
eto pa pogledaj...
http://www.nic.ba/stream/article.php?pid=257
http://www.pctrikovi.com/tutorijali-i-savjeti/sve-o-internetu.html
eto pa pogledaj...
Prijavi se da bi odgovorio/la na ovu temu.