1. UVOD
Zakon je stabilan; društva o kojima govorimo su progresivna. Veća ili manja sreća ljudi ovisi o stupnju brzine kojom je sužen zaljev. 1
Pod zaljevom Maine je podrazumijevao zaljev ljudskog uma, ono mjesto gdje se talože sva znanja o svijetu i sistemima koji ga okružuju. Mjesto gdje počinje rauzmijevanje zakona utemeljeno na prošlim iskustvima i dopunjeno modernim vidicima.
Henry Maine je bio briljantan mislilac čije ideje, ne samo da su utjecale na ideje iz područja prava i pravnih poslova, već su ostavile traga na i na razumijevanje antropologije i komparativne historije. Zbog svojih studija ranog razvoja zakona i veza između prava i socijalnih statusa, Maine se smatra jednim od otaca moderne sociologije prava.
Premda su mnoge od njegovih ideja o razvoju prava danas osporavane, Maineov rad na historiji sudske prakse u velikoj mjeri je doprinio našem razumijevanju kako pravnih sustava razvijenih tijekom vremena, tako i veza između čovjeka i pravnih sistema.
U ovom seminarskom radu, upoznati ćemo se sa životom koji je inspirisao Mainove ideje iz kojih su poslije proizasla velika djela.
1 Maine, J. S. Henry, Ancient law: Its connection with the early history of the society and its relation to modern ideas, London, Murray, 1861., 88.
2. ŽIVOT, DJELA I GLAVNE IDEJE
2.1. ŽIVOT
Doktor James Maine i njegova supruga, Eliza Maine, dobili su svoga prvoga sina kojeg su nazvali Henry James Sumner Maine 15. augusta 1822. godine u Leightonu, Engleska. Činjenica da je Jamesov otac bio liječnik je bila poprilično neobična pri kasnijem proučavanju njegovog života, jer on nije odrastao u klasičnom okruženju kao većina viktorijanskih pravnika toga vremena. Pollock je rođen u porodici poznatih pravnika, Fitzjames i Dicey su dolazili iz porodica čiji su članovi bili aktivno uključeni u političke debate tog vremena. Odrastajući u 1820-tim, za H. J. Mainea je bilo potrebno mnogo imaginacije i mnogo truda da začne svoje ideje koje će kasnije postati problemima engleske pravničke logike. U tom je smislu on od početka bio drugačiji. 2
O njegovom se ranom životu ne zna mnogo. Nakon što su se njegovi roditelji razveli, Henry se s majkom seli u Henley na rijeci Temzi, gdje provodi rano djetinjstvo. Kasnije će u mnogim svojim djelima spominjati ovo mjesto kao mjesto začetka njegovih ideja. Školovao se u Henleyu, gdje je pokazao velike intelektualne sposobnosti i 1840. stekao stipendiju za Cambridge. Na Cambridgeu je bio jedan od najbriljantnijih klasičnih učenika svoga vremena. Diplomirao je 1844. godine kao jedan od najboljih učenika svoje generacije koja se isticala po revolucionarnim idejama i novim pogledima na pravo. Godine 1847., oženio se svojom rođakom Jane Maine. Za nju će kasnije reći da je imala poglede na pravo koji su bili nekarakteristični za žene tog vremena i da će umnogome utjecati na njegov rad. Imali su dva sina, ali nijedan nije krenuo očevim stopama. 3
U godinama koje će poslije uslijediti, napravit će niz poslovnih uspjeha. Nakon sto je 1847. godine imenovan za profesora Građanskog prava na Trinity koledžu, u londonskom okružnom sudu će ga angažovati za obučavanje mladih pripravnika. Ovdje će se dodatno zainteresovati za novinarstvo i pisanu riječ, pa će početi objavljivati članke u Morning Chronicle, a zatim i za Saturday Review.
2 ibid, 74.
3 Venn, John, Alumni Cantabrigienses, Cambridge, Cambridge University Press, 1926., vol 6.,77.
Predavanja koja je Maine držao u tom svojstvu bili su temelj za stvaranje knjige Ancient Law (Staro pravo), 1861. godine, knjige po kojoj će njegov ugled znatno narasti. Knjiga, po Maineu, "pokazuje neke od najranijih ideja čovječanstva, kao što su oni odražavaju u drevnom zakonu, te ukazaje na odnos tih ideja u modernoj misli."4
Nakon objave knjige Staro pravo, 1862. godine, prihvata mjesto u guvernerovom Generalnom Vijeću u Indiji, nakon mnogo premišljanja zbog svoje bolesti. U Indiji učestvuje u izradi novih statutarnih zakona, ali se zbog slabog zdravlja, vraća u Englesku 1850. godine gdje mu, odmah po dolasku, biva ponuđeno mjestoprofesora na Univerzitetu u Oxfordu. Predavanja koja će održati na tom mjestu, njegovi će studenti, zadivljeni naprednošću njegovih ideja, sakupiti u posebnu zbirku koju će nedugo poslije objaviti u djelima Village Communities (Seoske zajednice) i Early History of Institutions (Rana historija Institucija).
Godine 1878., vratiće se na Cambridge, gdje će prihvatiti posao vođenja kontroverzne političke studije pod nazivom Popular Government (Popularne vlade), ne želeći se pritom odreći svojih novinarskih dužnosti, niti dužnosti vođenja ureda nadležnog za Indiju u Londonu. Po povratku će mu se zdravlje znatno pogoršati, pa 1878. godine umire u Cannesu u Francuskoj, u dobi od šezdeset i šest godina, ostavljajući projekat Popularnih vlada nedovršenim. Mnogi pravnici tog vremena će poslije tvrditi da se nisu smjeli uhvatiti posla završanja Popularnih vlada, jer je Maineov način rada postavio visoke standarde razumijevanja pravnih sistema.5
4 Maine, J. S. Henry, Ancient law: Its connection with the early history of the society and its relation to modern ideas, London, Murray, 1861., 48.
5 Feaver, George, From Status to Contract: A Biography of Sir Henry Maine 1822-1888,
London, Longmans Green, 1969., 113.
2. 2. IDEJE
Godine 1861., Maine je objavio knjigu za koju je smatrao da će uzdrmati temelje pravnog sistema tog vremena. Knjiga Staro pravo opisivala je najstarije vrste prava, pokušavajući da ih objasni sa intelektualnog i socijalnog aspekta tog vremena, te je u njoj Maine pokušao da uspostavi vezu između starog prava i modernih oblika pravne analize. Knjiga je, takođe, pratila neke bitne kontroverze i ideje tog vremena, kao što su moralna pitanja vezana za kolaps velikih banaka, važnost komparativnih studija različitih društva u pokušaju da se otkriju obaveze imperijalističke vlade u Indiji, ili odnos britanske vlade prema kolonijalizmu i idejama o slobodi. U djelu je posebno interesantna bila ideja upoređivanja evolutivnog procesa socijalnih grupa sa Darwinovom analizom organskih procesa ili Herbert Spenserovim pokušajem otkrivanja zakona transformacije Univerzuma.
Za tumačenje ovog djela, Maine je vezao nekoliko najbitnijih ideja. Prvo, ono je moralo nastati neovisno od prilika koje su tad vladale (Viktorijansko doba), jer je namijenjeno da se primjenjuje i u budućnosti. Zatim, potrebno je pravo i pravnu misao povezivati sa drugim nepravnim naukama i mislima, da bi se popunile eventualne praznine u misli. Treće, pravo je moralo biti kritikovano u nepravnom govoru i formama kako bi bilo svima dostupno. I četvrta, možda i najznačajnija njegova ideja je bila da se pravo ne stvara samo i ne mijenja samo i ono je pitanje vremena i mjesta. 6
Mainova najpoznatija ideja govori o nastanku prava od «statusa do ugovora». Prema ovoj teoriji, svako društvo progresivo prelazi iz primitivnih i tradicionalnih pravnih sistema do modernih sistema u kojima je veoma bitan ugovor. Ovaj je progres prožet antropološkim pristupom objašnjavanju procesa, uzimajući u početku organogram u kojem su okupljeni svi odnosi i rastavljajući ga na dijelove da bi se došlo do društvenog poretka u kojem sistem nastaje na osnovu govora pojedinaca. 7
6 ibid, 66.
7 Maine, J. S. Henry, Ancient law: Its connection with the early history of the society and its relation to modern ideas, London, Murray, 1861., 89.
2. 3. DJELA
Maineov bogati pravnički opus obuhvata sljedeća djela: 8
§ Staro pravo
§ Adrese upućene Senatu
§ Rana historija vlasništva udate žene: Zbirka propisa iz rimskog i hinduskog prava
§ Efekti observacije u Indiji i njihov udjecaj na moderno, zapadno društvo
§ Predavanja o ranoj historiji Institucija
§ Seoske zajednice
§ Popularna vlada: Četiri eseja
§ Internacionalno pravo
§ Minute: Zabilješke o Indijskoj kodifikaciji.
2. 3. 1. Staro pravo
Najpopularnija i najpoznatija Maineova knjiga koja poredi legalne sisteme primitivnih društava s ciljem pronalaženja generalnih principa prava. U ovoj je knjizi Maine uveo ideju društva koje evoluira od statusa do kontrakta. Suština teorije jeste da su u prošlosti ljudi bili vezani socijalnim statusima i kastinskim pripadnostima. U moderno vrijeme, čovjek se posmatra kao individua, ne kao dio cjeline i ima slobodu djelovanja da sklapa ugovore. Kao prelazni oblik ovog procesa, Maine vidi Rimsko pravo.9
Knjiga raspravlja i upoređuje institute kao što su antičke kodifikacije, legalna fikcija, jednakost, primitivna društva, testamentarne odredbe, rane ideje o vlasništvu, rane ideje o ugovoru, te historiju kontrakta i delikta kao izvora obveza. 10
8 Diamond, Alan, The Victorian Achievement of Sir Henry Maine, Cambridge, Cambridge University Press, 1991., 53.
9 http://www.britannica.com/EBchecked/topic/358681/Sir-Henry-James-Sumner-Maine, (28. 02. 2010.)
10 Maine, J. S. Henry, Ancient law: Its connection with the early history of the society and its relation to modern ideas, London, Murray, 1861., 64
2. 3. 2. Predavanja o ranoj historiji Institucija i Seoske zajednice
Ove dvije knjige su inspirisanje sedmogodišnjim životom u Indiji tokom kojeg je Maine došao u dodir sa istočnjačkim idejama i razumijevanjem prava, i pokušao da ih uporedi sa zapadnjačkim, modernim mislima. Knjige govore o tome kako se svako društvo počinje fragmentirati ukoliko se postavi u modernije sredine koje zahtijevaju prilagodbu. Prilikom te defragmentacije dolazi do različitih progresivnih ideja koje se razvijaju u običaje, potom prava, a zatim i u sisteme. 11
2. 3. 3. Popularne vlade
U četiri eseja koja je Maine uspio završiti u okviru ovog projekta, on žestoko odbacuje činjenicu da je demokratija na većem položaju od vlade. Po njegovoj spekulativnoj politici, demokratija nije ništa stabilnija od ostalih oblika vladavine, takvom je čine samo ljudi. Shodno tome, uspostavljanje demokratij ene mora nužno značiti uspostavljanje progresa i poretka. Po njemu je demokratija ekstremni oblik vladavine kojim upravlja masa zaboravljajući na vrijednost pojedinca. U ovim se esejima on sluzio učenjem Jeana Jacquesa Rousseaua koji je govori da ljudi mogu evoluirati iz primitivnog prirodnog stanja u bolja stanja u svakom obliku vladavine, osim demokratiji. 12
11 Cocks, Raymond, Sir Henry James Sumner Maine: A study in Victorian jurisprudence, Cambridge, Cambridge University Press, 1988., 44.
12 ibid, 70.
3. ZAKLJUČAK
Na sprovodu u Westminster Abbey, 1888. godine, Henry James Sumner Maine će od strane svog prijatelja Sir Leslie Stephena biti opisan kao čovjek koji je, usprokos slabog fizičkog zdravlja, posjedovao nepresušan izvor mentalnog zdravlja, pridavajući mu veću pažnju nego ovom drugom. Čovjek koji je zdrav razum (common sense)uveo u jednu novu eru proučavanja, eru u kojoj je pokušao glorificirati prošlost, tvrdeći da je to jedini stabilan temelj za razvitak svakog prava. 13
Sa promjenama koje su donijele 1880-te, njegovo će glorificiranje biti pogrešno protumačeno. Umjesto interesa za radikalne mjere koje bi očuvale vlasništva, u novom je dobo postojao respekt za očuvanje nekih običaja i tradicija, pa će se pravni sistemi dosta izmijeniti.
Henry James Sumner Maine je, bez sumnje, izvršio veliki utjecaj na sociologiju prava, kao i na pravo u cjelini. Maineov rad je danas vrijedan, ali se pri njegovom tumačenju moraju uzeti u obzir prilike Viktorijanskog doba, sa kojima se on svakodnevno suočavao u pokušajima pomirenja starog i novog prava.
13 Duff Sir, M.E.Grant, Sir Henry Maine: A Brief Memoir of his life, London, Murray, 1892., 53.
LITERATURA
Cocks, Raymond, Sir Henry James Sumner Maine: A study in Victorian jurisprudence, Cambridge, Cambridge University Press, 1988.
Diamond, Alan, The Victorian Achievement of Sir Henry Maine, Cambridge, CambridgeUniversity Press, 1991.
Duff Sir, M.E.Grant, Sir Henry Maine: A Brief Memoir of his life, London, Murray, 1892.
Feaver, George, From Status to Contract: A Biography of Sir Henry Maine 1822-1888,
London, Longmans Green, 1969.
http://www.bookrags.com/biography/henry-james-sumner-maine-sir-soc/, (28. 02. 2010).
http://www.britannica.com/EBchecked/topic/358681/Sir-Henry-James-Sumner-Maine, (28. 02. 2010.)
http://www.encyclopedia.com/topic/Sir_Henry_James_Sumner_Maine.aspx, (28. 02. 2010.)
Maine, J. S. Henry, Ancient law: Its connection with the early history of the society and its relation to modern ideas, London, Murray, 1861.
Venn, John, Alumni Cantabrigienses, Cambridge, Cambridge University Press, 1926.
Vinogradoff, Paul, The Teaching of Sir Henry Maine: An Inaugural Lecture, London, Henry Frowde, 1904.
Nadam se da necesh izraditi
