Ovo je c/p sa jedne vilenjakove teme 07.g ... da se prisjetimo..nemojte me odma pljuvati jer samo zelim dobro nista loshe 
POZDRAV GENERACIJI
Za svu djecu koja su rodjena i prezivjela 1950-te, 60-te , 70-te & 80-te !!
Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni, iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes.
U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od domasaja djece" na bocicama sa ljekovima, vratima i ormarima. Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pisali se u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i vazdusnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rosulama.
Pili smo vodu iz crijeva za zalivanje baste a ne iz flasica kupljenih u supermarketu.
Dijelili smo flasicu Cole sa nasim prijateljima I NITKO nije umro zbog toga.
Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli hljeb i pravi puter, pili Cole koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debeli zato sto smo se STALNO IGRALI NAPOLJU
Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cJeli dan, sve dok se ne upale svjetla na ulici, zmurke, planova, klisa, klikera, Partizana i Nijemaca, kauboja i Indijanaca, zaloga i svega ostalog sto je samo djecija masta bila u stanju da smisli.
Ne rijetko, nitko nije mogao da nas nadje po cjeli dan.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cjele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice...Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naucili smo kako da rijesimo i taj problem..
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u skoli. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole.
Nama nisu prodavali drogu ispred skole...
--nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice,
--nismo imali 99 kanala na televiziji (vec samo dva),
--nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms.......
MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO ISLI NAPOLJE DA SE DRUZIMO S NJIMA !
Padali smo sa drveca, znali se posJeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, ali nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga Igrali smo se lukovima i strijelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to prezivjeli bez poslijedica!
Isli smo biciklom ili pJeske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon!
Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji covjecanstva. Nase generacije su proizvele najbolje izumitelje i naucnike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost. I naucili smo da zivimo s tim !
I ti pripadas toj generaciji?
CESTITAM!
MOZDA CES ZELETI DA PODELIS OVO SA OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRE NEGO STO SU DRZAVE I VLADE POCELI DA ODREDJUJU KAKO TREBA DA SE ZIVI !
Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako su njihovi
roditelji odrastali.
Pozdrav generaciji.
POZDRAV GENERACIJI
Za svu djecu koja su rodjena i prezivjela 1950-te, 60-te , 70-te & 80-te !!
Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni, iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes.
U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od domasaja djece" na bocicama sa ljekovima, vratima i ormarima. Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pisali se u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i vazdusnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rosulama.
Pili smo vodu iz crijeva za zalivanje baste a ne iz flasica kupljenih u supermarketu.
Dijelili smo flasicu Cole sa nasim prijateljima I NITKO nije umro zbog toga.
Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli hljeb i pravi puter, pili Cole koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debeli zato sto smo se STALNO IGRALI NAPOLJU
Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cJeli dan, sve dok se ne upale svjetla na ulici, zmurke, planova, klisa, klikera, Partizana i Nijemaca, kauboja i Indijanaca, zaloga i svega ostalog sto je samo djecija masta bila u stanju da smisli.
Ne rijetko, nitko nije mogao da nas nadje po cjeli dan.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cjele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice...Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naucili smo kako da rijesimo i taj problem..
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u skoli. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole.
Nama nisu prodavali drogu ispred skole...
--nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice,
--nismo imali 99 kanala na televiziji (vec samo dva),
--nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms.......
MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO ISLI NAPOLJE DA SE DRUZIMO S NJIMA !
Padali smo sa drveca, znali se posJeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, ali nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga Igrali smo se lukovima i strijelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to prezivjeli bez poslijedica!
Isli smo biciklom ili pJeske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon!
Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji covjecanstva. Nase generacije su proizvele najbolje izumitelje i naucnike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost. I naucili smo da zivimo s tim !
I ti pripadas toj generaciji?
CESTITAM!
MOZDA CES ZELETI DA PODELIS OVO SA OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRE NEGO STO SU DRZAVE I VLADE POCELI DA ODREDJUJU KAKO TREBA DA SE ZIVI !
Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako su njihovi
roditelji odrastali.
Pozdrav generaciji.
