Ey gameri pozz!
Nedavno sam dobio ovaj clanak prica o duhovima pa odluci da to podijelim s vama.
Naravno neka procitaju oni kojima nije mrsko citati xD
I neka necitaju one osobe koje su strasljive i imaju slabo srce!
ovi znakovi u pola rijeci kao sto su æ su zapravo slova sa apastrofima (da nebi doslo do zabune)
al ako zelite fino procitati skinite u notepad ili neki drugi text prog i fino procitajte.
"ISTINA IZA LEGENDE O VLADU DRAKULI
Ime Drakula, Vlad dobija tijekom života. Na rumunjskom, rijeè drac znaèi 'zmaj' ili 'vrag'. Vladov otac bio je èlan kršæanskog Reda Zmaja, zbog èega su ga zvali Dracul, pa se smatra da Dracula znaèi Draculov sin ili sin zmaja.
U prosincu 1447. godine ubijaju njegovog oca, Vlada Drakula, i brata Mirceu po nareðenju maðarskog guvernera Hunyadija. Zbog smrti starijeg brata Vlad postaje zakonski nasljednik Wallachianskog prijestolja.
Ipak, Vladislav II, pripadnik jedne druge grane obitelji, preuzima tron uz pomoæ Hunyadija. Vlad kratko dolazi na vlast slijedeæe godine, no ubrzo biva prisiljen bježati u susjednu Moldaviju. Zbog velike opasnosti od Turaka Vladislav II raskida savez sa Maðarima i udružuje se sa Turcima.
Hunyadi 1456. godine priznaje Vlada Drakulu za vladara Wallachie i nedugo zatim u Beogradu umire od kuge. Vlad ubija Vladislava II i zapoèinje svoju šestogodišnju vladavinu tijekom koje stjeèe svoju reputaciju. Bio je nemilosrdan tiranin i svaku je neposlušnost kažnjavao vrlo brutalno.
Ubrzo, Turci ponovo kreæu na Evropu. U jednoj je bitci, nakon pobjede, Vlad naredio da se mrtvi Turci nabiju na kolac i postave uz ceste kao upozorenje svojim neprijateljima. Drakula se utvrðuje u dvorcu Bragga. Turska vojska ubrzo ponovo polazi na Wallachiju i Drakulu, te poslije kraæe opsade razbija obranu i zauzima dvorac. Koristeæi se tajnim prolazom, Vlad Drakula bježi preko Transilvanije u Maðarsku i predstavlja se novom kralju Matijašu Korvinu. U to su vrijeme Europom veæ poèele kružiti prièe o šestogodišnjim patnjama Vladovih podanika i grozotama kroz koje ih je ovaj proveo, pa 1475. godine Korvin hapsi Drakulu.
Godinu dana kasnije politièka se situacija promijenila u Vladovu korist, i on ponovo postaje najbolji izbor za vladara Wallachije. Nakon nekoliko mjeseci vladavine Vlada Drakulu plaæeni ubojica ubija na spavanju.
Grofa Drakulu pokapaju u manastiru Snagov, na izoliranom otoku. 1930. godine grupa arheologa otkapa grobnicu i otkriva da je prazna...
DJEÈIJI DUHOVI IZ SAN ANTONIJA
Iako prièa o duhovima djece iz San Antonija nije bila previše poznata izvan granica Teksasa, s vremenom je postala dio amerièke povijesti. Naravno neæete se samo zbog toga zaputiti u ameriku, no ako ste sluèajno tamo u ovo doba godine, ne škodi provjeriti koliko ima istine u njihovim legendama.
Krajem 40-tih godina autobus pun djece zapeo je dok je pokušavao prijeæi traènice na križanju s cestom na uzbrdici. Iako svi detalji nisu poznati, èini se da je autobus uspio prednjim kotaèima prijeæi traènice, no zadnji dio je zapeo izmeðu dijelova drveta i traènica. Kao što vjerojatno pretpostavljate, iz jednog smjera se zaèuo vlak, a panika koja jezavladala onemoguæila je veæini djece bijeg iz autobusa. Spasilo ih se samo nekoliko koji su izašli kroz prozor, no vozaè i veæina školaraca ostali su na mjestu mrtvi.
Pozitivna stvar proizašla iz ovog tragiènog dogaðaja jest to što su doneseni zakoni kojima je poveæana sigurnost djece i kvaliteta školskih autobusa, no graðani San Antonija uskoro su poèeli viðati duhove poginule djece. Kako bi paranormalno dobilo još više na izrièaju, ulice blizu nesretnog raskrižja nosila su imena žrtava, što ne bi bilo èudno da ulice nisu dobile ta imena godinama prije nego se nesreæa dogodila.
Još zanimljiviji dio ove urbane legende kaže kako ljudima koji zapne vozilo na istoj toj uzbrdici mnoštvo malih nevidljivih ruku pomaže pokrenuti auto. Stvar je otišla tako daleko da su neki poèeli stavljati puder na auto kako bi mogli snimiti otiske. Ako im je za vjerovati u tome su uspjeli….
AMITYVILLE kuæa 2 dio.
Kuæa koja je postala poznata po horor filmovima bila je poprište stvarnog ubojstva 1973. kada je Roland DeFeo ubio svoje roditelje te èetvero braæe i sestara. Godinu dana kasnije jedna druga obitelj jeftino je kupila kuæu, no prije useljenja blagoslovili su je. Dok je otac Pecoraro izvodio obred jezoviti glas naredio mu je da napusti mjesto. Uskoro su se poèele dogaðati èudne i strašne stvari. Sluz je curila sa zidova, križevi bi padali naopaèke, èudni mirisi i rojevi muha opsjedali su kuæu. Obitelj je
pokušala izvesti obred egzorcizma no bezusjpešno, te su u sijeènju 1976. napustili ukleto mjesto.
DA VAS PODSJETIM :Oko 3:15 ujutro 14 Novembra 1974 godine 22 godišnji Ronald DeFeo ustao je iz kreveta i uzeo svoju 35 mm pušku i izašao iz sobe.Ronaldovi roditelji,dvije sestre i dva brata su ubijeni te noæi svaki od njih pogoðen u glavu straga.Nakon nekoliko dana Ronald je priznao ubistva i ako je kasnije rekao da je policija iz njega priznanje izvukla batinama.Na saslušanju 22 Novembra 1975 Ronaldov advokat je uložio žalbu braneæi ga ludilom.Žalba je odbijena i Ronald je optužen za 6 ubistava drugog stepena pa mu je uzeto 25 godina po ubistvo(150 godina ukupno).Danas se nalazi u strogo èuvanom zatvoru u Danemorrai.Ronald DeFeo i dalje tvrdi da je èuo glasove koji su mu govorili "Pobij ih,Pobij ih sve!".Usprkos svemu i dalje ostaje misterij kako da niko od ukuæana nije probuðen od zvuka 35 mm puške(a ona je vjerujte veoma glasna) i da niko se uopšte nije pomicao neko su svi ustrijeljeni sa leða ravno u potiljak.Veoma je èudna èinjenica kako da zvuk te veoma glasne puške nisu èuli ni susjedi. U vezi tog sluèaja napravljeno je èak 8 horor filmova a jedan od njih je "Amytiville horror".Misterij i dalje ostaje.
Ukleti hotel u Londonu
Langham Hilton
London, Engleska
Za nesumnjièave posjetioce ovaj hotel je kao i svi drugi u Londonu. Ali mnogima koji su tu proveli noæ, Langham je jedna od najukletijih graðevina u Engleskoj. Legenda kaže da je novinar BBC-a jednom odsjeo ovdje i probudila ga je fluorescentna lopta u njegovoj sobi. Ta lopta se navodno pretvorila u jednog gospodina. Ovaj duh je sezonski, tako da ga možete susresti najèešæe u oktobru.
Ukleta kuæa - nastavak
Prièa poèinje ne toliko davne 1980. kada je kuæa navodno izgraðena. Postoje razlièite mraène teze što se sve u kuæi od dana njena nastanka odvijalo.
Neki izvori navode kako je u njoj nasilnom smræu ubijena mlada žena te da je njeno tijelo zazidano ili zabetonirano u temelje. Takoðer postoji prièa da je nekoæ kraj kuæe postojao bunar te da je dijete, koje je nestalo iz obližnjeg kraja, u njega upalo pa smrtno stradalo.
Mještani sela Škrinjara nadomak Sv. Ivana Žabnog kod Bjelovara vjeruju da je kuæa opsjednuta duhovima jer, kako svjedoèe, u kasnim noænim satima mogu se èuti jezoviti krici poput djeèjeg plaèa, te stravièni neobjašnjivi zvukovi.
Zadnji stanar uklete kuæe bio je lijeènik Stipe Æuriæ. Uloživši svu svoju ušteðevinu koju je zaradio tijekom svoga života u Njemaèkoj, htio ju je podariti svome sinu . No, ni tri puna mjeseca od kupnje kuæe, obitelj Æuriæ vratila se u Njemaèku te kuæa do danas stoji napuštena i devastirana.
Nakon što se proèulo za zbivanja u škrinjarskoj kuæi strave, policija je odluèila tome stati na kraj. Trojica policajaca namjerila su prenoæiti u kuæi da bi dokazali mještanima kako su to sve samo 'puke prièe'. Oni koji su pokušali diskreditirati stravu u selu Šrkinjari, na kraju su postali njegovi krunski svjedoci. Jedan od policajaca naglo je odustao od zadatka te usred noæi napustio kuæu pritom doživjevši prometnu nesreæu. Preostala dvojica policajaca posvjedoèila su da su im zbivanja unutar dva sata prije odlaska iz kuæe, kompletno izbrisana iz sjeæanja, tj. da se ne mogu prisjetiti zbivanja uoèi zore.
Prièa se da ju je sadašnji vlasnik voljan podariti onome tko u njoj uspije prespavati noæ, što navodno do sada nitko nije uspio
Zaljubljenici u paranormalno krenuli su u istraživanje o prošlosti kuæe te pronašli možda kljuèni detalj. Navodno je kuæa sagraðena na groblju, što možda objašnjava zlu kob ovoga mjesta.
Naravno da je ovakva prièa potakla i medije te je napravljen prilog u magazinu Provjereno. Novinar koji je iskušao sreæu te prespavao u ukletoj kuæi, preživio je no ipak se na snimku iz kuæe pojavio zanimljivi detalj. Pri samom kraju priloga, možete vidjeti svjetlu sjenu koju je novinar uoèio pregledavajuæi snimljeni materijal iz kuæe, pa sada procijenite sami u što vjerujete…
Ukleti dvorac
Dvorac Fyvie, ukleto mjesto o kojem govorim u ovom novom postu, smatra se vrhuncem škotske arhitekture dvoraca i nalazi se 50km sjeverozapadno od poznatog škotskog grada Aberdeena. Sagraðen je u 11.stoljeæu i u svojoj je povijesti bio u vlasništvu 5 velikih obitelji. Ipak, te obitelji nisu predmet mog novog posta nego dogaðaji u dvorcu nakon prokletstva, koji nimalo ne privlaèe posjetioce...
Prokletstvo Fyviea je vezano za legendarnog Thomasa od Erceldounea (Thomas the Rhymer-Thomas Stihoklepac, u daljem textu Rhymer). Rhyemr je bio dosta tajanstven èovjek za kojeg se smatralo da je ljubavnik vilinske kraljice, te kada je umro smatralo se da ga je ona odvela. Ona realnija strana kaže da je Rhymer bio ubijen od strane razbojnika. Prema zapisima i manskriptama koji govore o Rhymeru, vrata Fyviea bila su otvorena 7 godina i jedan dan u išèekivanju njegove posjete. U Zapisima je zabilježen njegov zastrašujuæi dolazak:
"Pred divnom zgradom pojavio se iznenada, praæen snažnom olujom koja je otkidala lišæe s drveæa, a ulazna vrata dvorca zatvarala uz glasan prasak. Dok je oluja oko njega bjesnjela, tamo gdje je stajao nisu se pomicale vlati trave niti dlake na njegovoj bradi"
Nakon ulaska u dvorac i dramatiènog nastupa Rhymer je morao izreæi zlokobno proroèanstvo, a inaæe je bio i poznat po takvim proroèanstvima. proroèanstvo koje je izrekao za Fyvie je izgledalo ovako:
"Fyvie, Fyvie, neæeš napredovati svo dok su u tebi tri kamena, jedan je u najstarijem tornju, jedan u odaji za žene, jedan u vodenim vratima, a ta tri kamena nikada neæeš pronaæi"
Dakle, sve dok su tri spomenuta kamena dio zgrade u Fyvieu se neæe roditi nasljednik i to se i ispunilo. U Fyvieu se od treuntka izreèenog proroèanstva nije rodio nasljednik. Od tri spomenuta kamena pronaðen je jedan, onaj iz odje za žene. On se danas nalazi u odaji za povelje, u drvenoj zdjelici. Nekad je suh, a nekad je zdjelica ispunjena vodom (tri spomenuta kamena poznata su kao i "Kameni koji plaèu"
. Od kako je proroèanstvo "stupilo na snagu" za dvorac se vežu mnoge paranormalne i neobjašnjive stvari...
Prva od tajni koje su vezane uz dvorac datira iz noæi 27.10.1601. godine. tadašnji vlasnik dvorca bio je Alexander Seton. Njegova supruga Lilias je navodno umrla kada je saznala da je on vara s drugom plemkinjom te joj je to slomilo srce. Nedugo nakon smrti svoje prve supruge Seton se je oženio spomenutom plemkinjom koja se zvala Grizel Leslie. Njihova zajednièka soba nalazila se na visini od 15m, a u sobu vode samo jedna jedina vrata koja su u vrijeme dogaðaja koji æu spomenuti bila zakljuèana. Tu noæ nedugo nakon ponoæi, par je još uvijek bio budan. oboje su èuli uzdisajhe na balkonu, a kada je Seton provjerio na balkonu nije bilo nikoga. Balkon je jako visoko uzdignut, skoro na vrhu dvorca i u to je vrijeme bio pristušpaèan jedino skelom. Ipak, jutro je otkrilo nešto novo. Na rubu ne nešto bilo uklesano velikim slovima. Slova su bila okrenuta naopako ali kada se je Seton približio i proèitao, škoirao se !! Pisalo je "
.LILIES DRUMMOND", tj ime njegove pokojne supruge. Slova koja su velika 7cm i dan danas stoje tamo gdje su samo bog zna kako nastala, jer za njihov nastanak dosita ne postoji nikakvo logièno objašnjenje. Nakon ovog dogaðaja u dvorcu se je poèeo pojavljivati duh takozvane "ame u zelenom", duh kojeg je obasjavala neka tajanstvena (kako su neki govorili magièna) plavkasto-zelena svjetlost. Spomenuta "dama" ukazuje se samo noæu, a mnogo je svjedoka potvrdilo da ju je vidjelo. Neki su govorili da im se naklonila, a takvi bi iduæeg jutra bili naðeni mrtvi. Najnoviji paranormalni dogaðaj iz dvorca datira iz perioda prvog svjetskog rata, kada je jedan kanadski general odluèio prenoèiti u dvorcu smatrajuæi prièe o paranormalnim fenomenima èistim glupostima. Spomenuti general se je probudio u sred noæi primjetivši da nije ugasio svjetlo (barem je tako mislio). kada je "ugasio" svjetlo primjetio je da ga je zapravo upalio, a nakon što ga je opet ugasio soba je i dalje ostala osvijetljena. Tek tada e primjetio "fantomske plamenove" koji su stajali u zraku oko slika i postajali sve blještaviji i blještaviji. General tu noæ više nije zaspao, a plamenovi su sa zorom otišli, ako i general koji se zakleo "da se vamo ne vraæa ni za živu glavu". Posljednji vlasnik Fyviea bio je lord Leith, koji je umro 1925. godine i dvorac je od tada zatvoren za javnost. prolaznici i lokalno stanovništvo tvrde kako i dan danas viðaju "amu u zelenom", sreæom duge se vremena nije nikom naklonila. Zapisi i svjedoci takoðer tvrde da u prostorijama dvorca èesto vladaju strašne oluje i hladnoæa osobito u toplim ljetnim danima...
Ukleta ljuljaèka
'Ukleta' ljuljaèka
Ljuljaèka se njiše naprijed-natrag bez da ju itko dodiruje, a objašnjenje se sigurno ne nalazi ni u vjetru jer dvije susjedne ljuljaèke vjetar, koji k tome ni ne puše stalno, njiše posve blago.
Policija je èak angažirala i struènjake kako bi utvrdili o æemu se radi, no èak ni fizièari nisu uspjeli odgonetnuti tajnu.
- Igralište je sigurno opsjednuto, izjavila je novinarima jedna uèiteljica.
Hoteli u kojima zive duhovi
Ukoliko volite duhove, neobjašnjive zvukove usred noæi, samostalno pomjeranje stvari, onda je spisak najmisterioznijih hotela u SAD-u pravi vodiè za vaš sljedeæi odmor. Udruženja Historic Hotels of America i National Trust for Historic Preservation sastavila su listu hotela za koje se vjeruju da ih neki od davnih uposlenika i gostiju nikada nisu napustili i da u njima žive kao duhovi.
The Driskill Hotel – Austin, Texas
The Driskill Hotel – Austin, Texas
Admiral Fell Inn – Baltimore, Maryland
U maju 2007. godine, u sobi 218 hotela Admiral Fell Inn u Baltimoreu boravio je nauènik koji je grad posjetio zbog nekoliko nauènih skupova. Ujutro su ga probudili zvuci, odnosno škripanje podova. Kada je otvorio oèi, ugledao je visoku i vitku ženu odjevenu u bijelo. Prema prièama, misteriozna dama ga je pogledala, nasmiješila mu se i prošla kroz zid. Zgrada hotela sagraðena je davne 1889. godine kako bi služila kao utoèište ranjenim i bolesnim moreplovcima. Legenda kaže da prostorije hotela još uvijek posjeæuju duhovi medicinskog osoblja i ponekog moreplovca.
The Driskill Hotel – Austin, Texas
Graðevina napravljena 1886. godine danas je hotel Driskill kojeg, kako se prièa, proganja duh djevojèice, a gosti tvrde da je vide kako se igra loptom u predvorju i na stepenicama hotela. Mještani ovu misterioznu prièu objašnjavaju dogaðajem iz 1887. godine kada je za vrijeme zasjedanja senata u Texasu, kæerka jednog od senatora smrtno stradala jureæi loptu niz stepenice hotela.
The Hawthrone Hotel – Salem, Massachusetts
Brojni gosti hotela Hawthrone prijavili su èudna dešavanja u sobi 612. Veæina gostiju kazala je kako vide ženu koja se kreæe po sobi, ali svaki put kada je zovnu ili krenu za njom, ona nestane. Uprava hotela i mještani nikada nisu uspjeli pronaæi dogaðaj koji bi mogli vezati uz èudna dešavanja u sobi 612. Neki tvrde da se radi o mladoj koja je u braènoj noæi preminula u toj sobi. No, takav dogaðaj nikada nije potvrðen u administraciji hotela.
The Hotel Galvez – Galveston, Texas
Hotel Galvez sagraðen je 1911. godine, a gosti koji su boravili u njemu prièaju o èudnoj atmosferi i dogaðajima u hotelu. Legenda kaže da je na petom spratu izvjesno vrijeme boravila mlada djevojka koja je èekala svog zaruènika da se vrati sa plovidbe. Pošto je doznala da je on stradao, odluèila si je oduzeti život. Od tada, tvrde neki, ona se svake noæi vraæa u svoju sobu kako bi na prozoru èekala svoga dragog.
Blennerhassett Hotel – Parkersburg, Virginia
Brojni gosti hotela Blennerhassett godinama prijavljuju kako u svojim sobama osjete miris dima cigareta koji ulazi kroz otvore na vratima. Izvor dima nikada nije otkriven, ali mnogi vjeruju da pripada cigaretama Williama Chancellora koji je sagradio hotel 1889. godine. Drugi tvrde da se radi o duhu gospodina Stealeya, bivšeg upravnika hotela koji je pušio cigarete.
Prizivanje Lucifera(ne pokusavajte ovo kod kuce)
TEŠKO JE PRONAÈI PRAVE INDENTITETE DEMONA, JER DEMONI KORISTE RAZLIÈITE NADIMKE. OVI DEMONI, NASUPROT TOME ŠTA JE NAPISANO U VEÆINI STARIH GRIMOARA, NISU MONSTRUMI. MNOGI OD NJIH SU PRELEPI, POPULARNI I VAŽNI BOGOVI.
DEMONI, KAO I SVI BOGOVI SU BESMRTNI SVI DEMONI, NASUPROT TOME ŠTA JE NAPISANO U VEÆINI STARIH SPISA, NISU MONSTRUMI MNOGI OD NJIH SU PRELIJEPI, POPULARNI I VAŽNI BOGOVI. JEDNA SEZONA ZA NJIH JE PAR HILJADA GODINA. MI ULAZIMO U ERU VODOLIJE, ERU LUCIFERA. ASMODEJ JE BIO TOÈAN U NJEGOVOM PROROÈANSTVU. Asmodej ---> židovski bog bijesa
KRŠÈANSKI BOG GUBI MOÆ. UPOZORIT ÆU SVE- KORIŠÆENJE METODA U GRIMOARIMA U OVOME DOBU, NE SAMO DA JE IDIOTSKI, VEÆ SE BEZ IZUZETKA ZAVRŠI LIÈNOM KATASTROFOM. DEMONIMA UVEK MORAMO DA PRILAZIMO SA EKSTREMNIM POŠTOVANJEM I ISKRENOŠÆU. DANI U KOJIMA SU SE KORISTILA IMENA NEPRIJATELJA, KRUGA, PRIJETNJI I DRUGIH DESTRUKTIVNIH I SLIÆNIH METODA SU ZAVRŠENI. :twisted:
Kada smo novi, veæina Demona je raspoložena da nam pomogne. Zadatak Satanizma je da postanemo božanstvo. Ovo znaèi jaèanje SAMOG SEBE.
Kako napredujemo kroz naš vlastiti trud, mi postajemo sve veæi i veæi adept. Trebalo bi se osloniti na vlastite moæi, a ne na one izvan nas.
Demoni su najbolji kada dolazi do sakupljanja znanja i mudrosti, tako da mi možemo nauèiti i napredovati na Stazi Lijevog Puta.
Kako mi napredujemo, mi æemo postajati kompetentniji u crnoj magici, vršit æemo utjecaj na druge i okolinu sami od sebe, bez sporedne pomoèi. Doduše, èak i ako smo adepti, postoje situacije gde su problemi ogromni, i pomoæ Demona je više nego dobrodošla.
Za spiritualno vodstvo, Demoni su tu za nas na svim nivoima, bilo da smo novi, ili adepti.
Prema mojim saznaju, preporuèujem svakome od vas koji ste ozbiljni u tome da spiritualno napredujete, da ostvarite èvrstu i jaku vezu sa Demonom koji je raspoložen da radi sa vama, i da vas vodi Stazom Lijevoga Puta. Ovo može da bude vrlo bogato iskustvo.
PREMA DEMONIMA SE UVJEEK ODNOSITE SA POŠTOVANJEM! NIKADA NEMOJTE DA IM KOMANDIRATE, ZAHTJEVATE ILI ISKORIŠÆAVATE.
ISPRAVNI METODE ZA PRIZIVANJE DEMONA SU:
1. OTKRIJ SVE O DEMONU KOGA ŽELIŠ PRIZVATI. OTKRIJ ŠTO VIŠE MOŽEŠ.
2. IMAJ NAMJERU. ZNAJ TAÈNO ZBOG ÈEGA ŽELIŠ KONTAKTIRATI OVOG DEMONA.
3. ŠTA DOTIÆNOG DEMONA ÆINI ZADOVOLJNIM, I ŠTA SI SPREMAN/A DA MU DAŠ ZA UZVRAT.
Jedan od najvažnijih koraka u prizivanju Demona, sa kojima možda niste upoznati, jeste da prizivamo kroz Lucifera. Razlozi za ovo su ozbiljni. Nisu svi Demoni prijateljski raspoloženi prema ljudima.
Andras ima reputaciju da ubije one koji GA pokušaju prizvati. (Ovaj detalj potièe iz starih Grimoara, gde su naèini prizivanja èesto uvredljivi).
Neko je nagovjestio kako je uspješno prizvao kabalistiækog Solarnog Demona Soratha, http://en.wikipedia.org/wiki/Sorath sa najblaže reèeno, zastrašujuæim iskustvima. Ovo je nešto što sam proèitao. Ja ne poznajem ovog Demona, tako da po iskustvu, nemam nikakve bliže informacije.
Ova osoba je eksperimentirala i prizvala Soratha kršèanskim metodama koji se naðu u veæini starih grimoara. Veæina Demona je prijateljski raspoloženo i vole pomoæi nama ljudima. Mnogi Demoni koji su drugima èinili probleme, su èesto prijateljski raspoloženi.
Postoje razlièiti vidovi komunikacije sa Demonima:
Demon nam se obraæa kroz naše misli.
Mi èujemo i vidimo Demona.
Mi prizovemo energiju Demona. Ovo može biti moæno iskustvo (Demonski bio-elektricitet je mnogo jaèi nego naš). Mi smo okruženi jakom aurom. Tokom ovog perioda, èesto možemo èuti Demona, i kao dodatak, možemo ga vidjeti.
Tokom prizivanja, Demon nam se pojavljuje kroz crno ogledalo, u vidu dima, mirišljavog štapiæa ili neke sliène metode. Ovo je najbolje za one koji su novi.
Opipljiv kontakt; predmeti u našim sobama se pomiæu, i postoji stvaran FIZIÈKI dokaz da je Demon prisutan.
Ovaj korak NIJE za nove, one sa slabo istreniranim umom, ili one koji u bilo kojem vidu imaju manje iskustava.
Ovdje se Demon prikazuje kompletno. Intenzitet ovog iskustva može da bude prejak. Energija je dovoljno jaka, da nas odbije do zida, sa ili bez kruga.
Ovo može stvoriti paniku kod osoba sa slabo istreniranim umom. Temperatura u sobi može se poveæati, ili se smanjiti, jak vjetar može se stvoriti ni od kuda, predmeti mogu poèeti letjeti okolo, i drugi fenomeni mogu se ostvariti, koji na bilo koji naèin mogu biti zastrašujuæi za poèetnike I ZA SVE OSTALE. :evil:
METODE :
VAŽNO JE NACRTATI SIGIL (DEMONOV SIMBOL)
DEMONA NA ÈISTOM PAPIRU. NE SMIJEŠ BITI UZNEMIREN NI NA KOJI NAÈIN. MEDITIRAJ NAD SIGILOM DEMONA I NAD IMENOM DEMONA.
RECI SLJEDEÆU MOLITVU:
U SATANOVO / LUCIFEROVO IME, GOSPODARA ZEMLJE, BOGA UNIVERZUMA. JA POZIVAM MOÆI TAME DA POLOŽE SVOJU PAKLENU MOÆ NA MENE. OÈE LUCIFERE, SA TVOJOM MILOŠÆU, DOPUSTI MENI MOLIM TE, DAJ MI MOÆ DA OSETIM U MOME UMU, I DA IZVRŠIM ONO ŠTO ŽELIM DA UÈINIM. ZAVRŠETAK KOJI BIH JA DOSEGNUO SA TVOJOM POMOÆI, O MOÆNI LUCIFERE KOJI ŽIVIŠ I VLADAŠ ODUVJEK I ZAUVJEK. JA TE PREKLINJEM DA POTAKNEŠ ________ (IME DEMONA) DA SE MANIFESTIRA PREDAMNOM I DA MI DAJE ISTINITE I PRAVOVJERNE ODGOVORE, TAKO DA BIH JA MOGAO DA OSTVARIM SVOJ ŽELJENI CILJ, AKO JE ISPRAVAN U SKLADU SA NJEGOVIM BIÆEM. OVO JE ŠTO JA PONIZNO I SA POŠTOVANJEM TRAŽIM U TVOJE IME, GOSPODARU LUCIFERE. OÈE, SMATRAJ ME VRIJEDNIM.
DEMON MOŽE DA SE MANIFESTIRA NA RAZLIÈITE NAÈINE.
KROZ OGLEDALO. OVDE ÆEŠ VIDJETI DEMONA U OGLEDALU.
KROZ DIM MIRISA.
KROZ DUBOKO MEDITATIVNO STANJE.
SPREMI PROSTOR. PRIZIVANJE BI TREBALO DA SE ODIGRA NOÆU.
BIT ÆE TI POTREBNO:
SPECIJALNI PROSTOR GDE NEÆEŠ BITI UZNEMIRAVAN / A.
KVALITETAN MIRIS *Pogledaj MIRISE
CRNE SVEÆE, JEDNA ILI VIŠE.
KOMAD PAPIRA, NA KOME ÆEŠ NACRTATI DEMONOV SIGIL.
Kad završiš sa sigilom, naði SIGURNO mjesto gde ga možeš ostaviti. Poželjno je uvlastitu crnu knjigu ili dnevnik. UVJEK se odnosi prema ovom sigilu sa ekstremnim poštovanjem.
NEMA POTREBE ZA KRUGOM.
NEMA POTREBE ZA "OZVOLOM ZA ODLAZAK". OBA NAVEDENA METODA VREÐAJU.
POSLE MOLITVE LUCIFERU, TREBAO / LA BI OSjETITI NJEGOVU POZITIVNU ENERGIJU, OVO JE DOBAR ZNAK ZA NAPRED. AKO SE DEMON NE POJAVI, POKUŠAJ DRUGI PUT.U VEÆINI SLUÈAJEVA, DEMON SE POJAVI, ALI MI TOGA NISMO SVJESNI. STVARI SE POÈNU DEŠAVATI. OVO JE ISTO DOBAR ZNAK, PREDMETI U TVOJOJ SOBI MOGU POÈETI PUCKETATI, LAGANO SE POMICKATI, LJULJATI , ILI BILO ŠTA DRUGO, RAZLIÈITO OD NORMALNOG .OVO JE UOBIÈAJEN ZNAK DA ÆE DEMON ISPUNITI ŽELJU.
UVEJK TREBA PONUDITI NEKI ZNAK PAŽNJE.
U ZAVISNOSTI OD TOGA ŠTA ŽELIMO, UVEK TREBA DA RAZMOTRIMO KAKO MI MOŽEMO DA SE ODUŽIMO DEMONU. NEKE IDEJE SU SLUŽBA, RAZGLAŠIVANJE, ILI BILO ŠTA SLIÈNO!
Lièka Rjeèica
Ovo je nešto vezano na temu Lièka Rjeèica.Ovo je nevjerovatno:
Kažu da æe smrt posjetiti svakoga, od okrutnoga tiranina do najvelikodušnijega èovjeka na svijetu. A baš to je bio Ivica Marinoviæ, velikodušan i ljubazan mladi seljak i svi za njega kažu da nije zaslužio ništa drugo, nego samo najbolje u životu.
Živio je sa svojom ženom, u koju je bio zaljubljen veæ od djetinjstva, u jednom malom selu u brdima. Bili su poprilièno siromašni, ali su bili veoma sretni i nisu se nikad žalili. Jedina stvar koju su željeli je ta da ostanu zajedno zauvijek.
Jedne zime u selo je došla jedna teška bolest i njegova se žena razboljela. Svaki dan joj je bilo sve gore i gore. Nakon mjesec dana borbe s bolesti, jednog jutra se nije probudila.
Seljani su pokopali njegovu ženu na mjesnom groblju. Ivica je znao da ne može ostati u selu jer je puno njihovih uspomena. Nedugo nakon smrti, u proljeæe je Ivica spakirao stvari i otišao zauvijek iz sela.
Išao je preko planina i dolina, prolazio kroz krajeve koje nikad nije vidio, prolazio je kroz šume, gdje je èesto èuo zastrašujuæe zvukove koji su dolazili od iza mraènih drveæa. Na putovanju je jeo samo ono što je našao na putu, poput raznih životinja, šumskih plodova i slièno. Nakon 3 mjeseca lutanja Ivica se zaželio ljudskog društva. Jednoga dana je došao do jednog brda sa kojeg je vidio jednu prekrasni nizinu u kojoj je bio jedan grad u kojemu je vidio lijepe nove kuæe. Ivica je krenuo u grad i na ulazu je stajala ploèa s natpisom:
''Dobrodošli u Lièku Rjeèicu, svi su dobrodošli''. Ivica je ušao u grad i u gradu je vidio ono što svaki grad ima: crkva, trgovina, restoran i mali hotel. Ali se zaèudio kad je vidio u da u gradu nedostaje nešto veoma važno. Lièka Rjeèica nije imala groblje.
Došao je do jednog mještanina i pitao ga: ''Oprostite gospodine, možete li mi reæi gdje je vaše groblje?''
Na to pitanje èovjek se poèeo smijati i rekao ''U našem gradu nema groblja.''
Ivica se zaèudio kako u gradu nema groblja na što mu je èovjek odgovorio da ovom gradu ne treba groblje zato što ovdje nitko ne umire, svi su ljudi zdravi i sretni.
Èovjek mu je pokazao malu rjeèicu i rekao je da je puna mineralima koji su ljekoviti, zato što rijeka dolazi iz jedne špilje koja ja sveta. I rekao je da u ovom gradu nitko se ne razbolijeva i nitko ne umire!
Èovjek je pogledao èovjeka i rekao mu je: ''Sigurno si gladan, doði danas naveèer u restoran na veèeru, obeæajem da æe biti puno hrane za tebe.
Ivica nikad nije èuo tako ludu prièu i razmišljao je da ne prihvati ponudu, ali je bio preumoran od puta i pregladan da odbije. I na kraju ipak je prihvatio ponudu.
Èovjek je dao Ivici da se okupa i dao mu je neku svoju odjeæu da odjene, zato što je njegova bila pokidana od puta.
Ivica je došao u restoran i bilo je baš kao što je rekao èovjek, stol pun razna hrane: voæa, povræa, kruha i mesa. Ivica se dobro najeo i rekao je da nikad nije jeo bolje meso od ovoga i pitao je o koje je to životinje, a nitko mu nije htio reæi.
Ivici je odluèio da mu Lièka Rjeèica postane novi dom. Našao je posao kod jednog farmera. Svaku veèer nakon posla, Ivica je išao u restoran i tamo ga je svaki dan èekao pun stol hrane.
Nakon nekog vremena Ivica je poèeo vjerovati da tu nitko ne umire. Svi su izgledali sretni i zdravi. Ivica je èak pomislio da je tijekom putovanja umro i da je ovo sve raj.
Ali jedne noæi Ivica se probudio iz dubokog sna i èuo je neki èudan zvuk. Zvuk je dolazio iz mraène šume koja je okruživala grad. U poèetku on je samo èuo cvrèke i vukove, ali onda bi èuo nešto poput šaputanja. Mnogo glasova je dolazila iz mraène šume. Ivica to nije mogao shvatiti što je to. Nakon nekog vremena bi zvukovi prestali i on bi ponovno zaspao.
To se ponavljalo svakog dana, nakon posla odlazio je na veèeru i onda je otišao kuæi spavati gdje je èuo zvukove. Nakon nekog vremena više nije ni mogao prestati jesti tu ukusnu hranu.
Stravièni, nerazumljivi glasovi dopirali su iz mraène šume, pojaèavajuæi se kao da ga okružuju, tada nestajali brzo kao što su i došli. Ivica je shvatio da mu nešto iz hrane daje te lude snove ali mu to nije puno smetalo zato što mu je ta hrana bila toliko neodoljiva da nije mogao prestati jesti.
Jedne noæi kad se probudio èuo je glasove, ali sada iz kuæe njegovog šefa. Pogledao je kroz prozor i kroz zavjesu od šefove kuæe je vidio tri sjene. To mu je bilo veoma èudno, zbog toga što je šef bio budan tako kasno u noæi, a još je imao i društvo. Ivica je èuo kako oni govore: ''Taj momak postaje sve bolesniji svaki dan'', rekao je njegov šef. ''Ako èekamo još puno, on æe bit prebolestan za nas da jede.''
''Postao je dosta velik za sada'', rekao je drugi. ''Jesi li ga vidio nedavno? Od njega možemo dobiti 3-4 dobrog ruèka od njega.''
''Samo gledajuæi ga kako radi, veæ poènem sliniti'', rekao je treæi.
Ivièin šef je tada odgovorio: ''Dobro, ubit æu ga sutra, ali mi vi morate pomoæi ovaj put. Neæu da opet moram ostati budan cijelu noæ, kuhajuæi ga, kao prošli puta.''
Kada je to èuo smuèilo mu se i sada zna zašto u Lièkoj Rjeèici nema groblja. On je jeo tijela mrtvaca i što je najgore, on je sljedeæi!!!
Znao je da nema izbora i da mora pobjeæi. Istrèao je iz kuæe i otrèao je u šumu. Prolazio je u sred noæi kroz mraènu šumu, nije ništa vidio, ali je samo trèao ravno da doðe do nekog tko mu može pomoæi. Trèao je dokle je mogao. Nakon nekog vremena srušio se, u ušima je èuo otkucaje svoga srca.
Poèeli su se èuti oni glasovi ponovno. Glasovi su postajali sve glasniji i glasniji, i napokon je uspio èuti što to glasovi govore:
''Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob!''
To je bilo u trenutku kada je mjeseèeva svijetlost prodrla kroz grane drveæa i tako na mjeseèini je mogao vidjeti prizor od kojeg mu se krv sledila. Šuma je bila puna ljudskih kostiju, lubanja, ruka, nogu i prstiju. Možda su oni bili samo putnici poput Ivice. Šaputanje je postalo još glasnije:
'' Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob!''
Kao što sam rekao, Ivica je bio dobar èovjek i htio je pomoæi njihovim dušama. Ivica je bio prestravljen, umoran i bolestan, ali je znao što treba uèiniti. Našao je veliki kamen i iskopao je jedan veliki grob. Nakon nekoliko sati kopanja, njegove ruke su bile izrezane i krvarile su. Stavio je kosti u grob i zatrpao ga je sa zemljom.
Nakon što je pokrio sve kosti sa zemljom, glasovi su odjednom prestali i noæ je postala ponovno tiha. Ivica je tada nastavio dalje trèati i nestao je u mraku šume.
Nakon nekoliko dana Ivica je stigao u jedan grad, gdje je odmah potražio šerifa. Isprièao je cijelu prièu jednom policajcu, koji mu naravno nije odmah povjerovao, ali je posumnjao da bi to mogla biti istina zato što su i prije neki ljudi odlazili u taj grad, a nitko se nikad nije vratio. Policajac je pristao s njime otiæi natrag u grad.
Kada su došli u grad, ulice grada su bile prazne. Pokušavali su nekoga dozvati, ali se nitko nije javio. Kada su otvorili vrata restorana, vidjeli su zastrašujuæi prizor. Bila je jedna veèera odjednom smrznuta u vremenu. Stolovi su bili puni pokvarene, smrdljive hrane. Na stolcima su sjedili mrtvi graðani Lièke Rjeèice, na njihovim licima se moglo vidjeti da su umrli u velikim bolovima, njihova koža je bila ljubièaste boje.
Tada se policajac okrenuo prema Ivici i rekao: ''Ti su se ljudi sigurno otrovali hranom.'', i uzeo je jedan dio mesa da ga ispita u laboratoriju.
Došli je još ljudi iz drugog grada koji su pomogli zakopati tijela pokojnika da se ne bi širila bolest, stvorivši tako prvo groblje Lièke Rjeèice.
Ivica je znao da se nisu otrovali hranom, nego da pokopavši kosti iz šume, njihove duše su se osvetile njihovim ubojicama prije odlaska na posljednje poèivalište.
Ivica se odselio u drugi grad, koji je imao groblje, i Ivica je shvatio da od smrti ne možeš pobjeæi i da svatko od nas jednom mora umrijeti.
EMILY ROSE
Emily Rose zapravo je Annaliese Michel.Rodjena je 21.09.1952.god.u Njemackoj.Bila je posve normalna i veoma religiozna djevojka,sve do 1968.god.kada vise nije mogla da kontrolise svoje tijelo.Neurolozi u Wurzburgu su joj dijagnosticirali epilpesiju.Stavili su je i na lijecenje u bolnicu,zbog jacine napada.
Ubrzo nakon tih napada Annaliese bi vidjala razne grimase,posebno za vrijeme dnevnih molitvi.Vec je bila 1970.god. i dom su drugi tinejdzeri uzivali u slobodi,Annaliese se borila sa spoznajom da je mozda djavo zaposjeo.Razni glasovi pratili su Annaliese govoreci joj kako ce goriti u paklu.Jednom je demone spomenula svom doktoru u klinici,govoreci kako joj oni daju naredbe......ali medicina joj nije uspjela pomoci,tako da Annaliese gubi nadu da ce je ona i izlijeciti.
1973.god.njeni roditelji obisli su vise crkvi,trazeci svestenika koji bi izvrsio egzorcizam.medjutim dobivali bi samo odbijenice.U medjuvremenu Annaliesino ponasanje postajalo je se iritirajuce.Pocela je cak da udara i grize clanove svoje porodice.Odbijala je da jede,jer joj to demoni nisu dozvoljavali.Annaliese je spaval na kamenom podu,jela je paukove,muhe i druge insekte,cak je pila i svoj urin.Njeno vristanje moglo se cuti kroz cijelu kucu,dok bi unistavala krstove i slike Isusa Krista.Cesto je kidala i odjecu sa sebe,urinirajuci na pod.
1975.god.napokon je odobren egzorcizam nad Annaliesom.Odobren je bio``Rimski Ritual``,koji je poticao jos iz 17 st.Zakljuceno je da su Annaliesu zaposjeli demoni i to:Lucifer,Hitler,Nero,Cain,Iscariot i Fleischmann i druge proklete duse.......koji bi se cesto oglasavali za vrijeme istjerivanja,svadjajuci se koji ce prvi izaci iz Annaliesinog tijela.Egzorcizam je snimljen na 40 kaseta.Ispocetka je bio uspjesan,tako da je Annaliesa cak mogla ici i u skolu,ali napadi nikada nisu presatli.Medjutim Annaliesino krhko tijelo i iscrpljenost nisu mogli izdrzati sav taj napor,tako da za vrijem jednog egzorcizma umire(1976).
Annaliesini roditelji i egzorcisti osudjeni su na 6-mjesecnu zatvorsku kaznu zbog ubistva iz nehata.Prema forenzicnim nalazima,ona je umrla zbog izgladnjavanja.
Dijete
U jednom malom gradu je živio mladi braèni par, Marko i Ivona sa svojim petogodišnjim sinom Nikolom. Oni su èesto odlazili vikendom u svoju vikendicu na jezeru. Jednom Ivona nije mogla iæi, pa su otišli sami Marko i njegov sin. Marko je malo previše popio i nije ni primijetio da se njegov sin utapa u jezeru. Kada je primijetio da nema njegovog sina, brzo je došao k sebi i odmah ga poèeo tražiti. Kada je pogledao u jezero, vidio je beživotno tijelo njegova sina kako pluta po jezeru. Pokušao ga spasiti, ali više nije ništa mogao.
Kada je to doznala njegova žena, ona ga je zauvijek krivila za to. On je rekao da on nije ništa mogao uèiniti i da ne može njega kriviti za tu nesreæu. Njih dvoje više nisu mogli ostati u svom gradu, zbog toga što je tu bilo previše uspomena na sina, pa su se odluèili preseliti u drugi grad, Lièku Rjeèinu. Prodali su svoju staru kuæu i vikendicu i kupili su jednu kuæu u Lièkoj Rjeèini.
Nedugo nakon useljenja, èesto ih je noæima budio djeèji plaè. Ali nikako nisu uspjeli saznati odakle dopire taj plaè. Kada bi krenuli da èuju odakle dolazi plaè, on je brzo prestao. Oni su nastavili spavati. Mislili su da netko od susjeda ima dijete, i da ih njegov plaè budi.
Nakon nekoliko dana kada im je to postalo veæ èudno, pitali su sve susjede da li imaju dijete ili da li èuju plaè, ali nitko od susjeda nije imao dijete, a nisu ni èuli plaè.
jedne noæi probudila se samo Ivona i ona se digla iz kreveta da vidi odakle taj plaè dolazi, ali ovaj put nije prestajao brzo. Zvuk plaèa je vodio Ivonu do jedne male sobice na tavanu. Kada je otvorila vrata od sobe, u sobi je vidjela samo sjenu jednog djeteta. Ivona je upitala dijete zašto plaèe, a dijete je poèelo glasnije plakati, a nakon toga poèelo nešto nerazumno govoriti. To je postajalo sve glasnije i glasnije i veæ se moglo razumjeti da je dijete reklo:
''Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv!''
Kada je Ivona to èula, a veæ je sama krivila Marka za sinovu smrt, potpuno je izgubila kontrolu nad sobom i otišla je u kuhinju. Uzela je nož i otišla kod muža u sobu i poèela ga je bosti nožem i vikala: ''Ovo je za Nikolu!!!''
Kada je Ivona vidjela što je uèinila, znala je ne smije zvati policiju, jer bi ju sigurno osudili za ubojstvo. Odvukla je njegovo tijelo u podrum, izbacila svu hranu iz zamrzivaèa i stavila je njegovo tijelo unutra. Poèistila je svu krv u kuæi. Sljedeæi dan je rekla susjedima da je Marko otišao poslovno iz grada.
Sljedeæu noæ je ponovno èula djeèji plaè i ponovno otišla gore. Tamo je opet vidjela sjenu djeteta i ponovno je èula:
'' Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! ''
Sada joj nije bilo jasno što sada dijete hoæe. Ona je rekla: ''Osvetila sam se za tvoju smrt, što sada hoæeš da uèinim?''. Dijete je odgovorilo: ''Uèini mu ono što je on uèinio meni.''
Ivoni nije bilo jasno što treba uèiniti. Sljedeæi dan dok je razgovarala sa susjedom saznala je da su bivši stanari imali dijete koje je nestalo i nikad nije pronaðeno. Ako ju zanima više o tome, trebala bi pitati bivše stanare. Rekla joj gdje oni žive.
Ivona je odmah otišla kod njih i pitala ih što je bilo s djetetom, na što su oni odgovorili da ni oni ne znaju. Rekli su da ga je policija tražila godinu dana ali ga nije uspjela pronaæi.
Ivona im nije vjerovala, pa se malo propitala kod susjeda. Oni su rekli da je otac èesto tukao dijete i zatvarao ga u sobu na tavanu. Majka je uvijek bila protiv toga, ali je on i nju tukao, pa se ona nije smjela previše buniti. I rekli su još da se govori da je otac ubio dijete.
Ivona je sljedeæu noæ otišla gore u sobu i pitala dijete što treba uèiniti. Dijete je samo govorilo: ''Ruže u dvorištu. Ruže u dvorištu. Ruže u dvorištu.''
Sljedeæe jutro Ivona je otišla u dvorište do ruža i tamo je sve izgledalo normalno, a onda je poèela kopati kod ruža i našla je kosti. Odmah je posumnjala da su to kosti djeteta. Odnijela je kosti odmah policiji. Policija je otkrila da su to kosti nestalog djeteta. Policija je odmah uhitila majku i oca djeteta.
Ivona je otišla na tavan u sobu i dijete joj je samo reklo: ''Sada sam slobodan. Hvala.''
Nakon što je to rekao nastala je jaka bijela svjetlost u sobi i kada je nestala, soba je izgledala potpuno normalno.
Nakon što joj je umrlo dijete i nakon što je ubila svoga muža bez pravog razloga bila je u prevelikoj depresiji i uzela je onaj nož s kojim je ubila muža i poèinila samoubojstvo.
Sljedeæeg jutra stražari su pronašli u æeliji oca djeteta oèevo beživotno tijelo s veoma bolnim izrazom lica. Mrtvozornik je otkrio da je umro od nedostatka kisika, baš kao da je sahranjen u zemlju živ. Majka je puštena iz zatvora zbog nedostatka dokaza protiv nje.
Policija je pronašla tijela Marka i Ivone u kuæi. Kuæa je poslije prodana nekom mladom braènom paru.
Godina je 1959., i general Anderson se je sa svojom suprugom užurbano spremao za hitan poslovni put. Èekala su ih 3 duga sata vožnje od njihove vikendice do odredišta Omahe, koja se nalazi na samoj granici izmeðu saveznih država Ayove i Nebrasce. Na put su krenuli oko 20:30. Nakon nekih 2 sata puta prošli su kroz gradiæ Logan i poèeli se približavati mostu željezne konstrukcije. Anderson je naglim koèenjem probudio svoju suprugu iz drijemeža, a razlog koèenja je bila blijeda prilika neke mlade djevojke u bijeloj haljini koja je stajala na mostu. Još kako je vrijeme bilo kišovito, djevojka je onako pokisla izlgedala zaista tužno. Djevojka je prišla automobilu, te je rekavši da živi nekoliko milja unaprijed zamolila generala da je poveze kuæi na što su i on i njegova žena odmah pristali. Djevojka je cijelo vrijeme vožnje šutila, a jedino njezino oglašavanje je bilo prilikom davanja primjedbe na rad radia i davanja uputa Andersonu kuda da vozi. Nakon što je slušajuæi djevojèine upute došao ispred velike bijele kuæe u kolonijalnom stilu, Anderson je izašao iz auta i uputio se prema kuæi da pozove djevojèine roditelje, a njegova žena je ostala u autu sa djevojkom.
Anderson se je popeo uz stepenice te pokucao na vrata. Nakon što je jedan od slugu pozvao gazdu, general se je predstavio i rekao gospodinu da na zadnjem sjedištu njegovog auta sjedi njegova kæerka, imenom Loni. Domaæin je zatražio da je vidi, ali kada su sišli do auta sve što su našli bila je isprepadana gospoða Anderson, koja je vidjela kako Loni nestaje.
Domaæin, inaèe penzionisani senator, je pozvao generala i njegovu ženu u kuæu na èaj i razgovor gdje im je objasnio situaciju. Jednostavno im je rekao da djevojka koju su dovezli ne postoji, ali da im vjeruje jer je to zaista bila njegova kæi Loni te da nije prvi put da se na taj naèin poigrava s putnicima. Andersonu se nije svidjelo ono "ne postoji" te se je s malo dozom sumnje obratio svom domaæinu:
-Kako mislite ne postoji, ta nisam dovezao duha??
-Bojim se da ste uèinili upravo to...
Povijest prièe o Loninom duhu seže još 20 godina prije spomenutog dogaðaja, bila je mlada lijepa i zaljubljena u mladiæa koji je, i pored toga što je bio lijepo vaspitan, iz loše porodice te je Loni time narušavala ugled kompletne senatorove porodice. Zbog protivljenja njenog oca vjenèanju sa spomenutim mladiæem Loni je odluèila pobjeæi s njim...DOŽIVJELI SU SAOBRAÆAJNU NESREÆU NA ŽELJEZNOM MOSTU. Auto se je prevrnuo po olujnom vremenu, a Lonino tijelo naðeno je 7 milja nizvodno... njen duh ostao je na mjestu, na kojem je tako mlada napustila ovaj svijet te se i dan danas vrati na željezni most ali samo kada je vrijeme olujno i kišovito...
"Vražja obitelj"
Obitelj Brandhauser iz srednje Slovacke je prokleta. To o njoj tvrdi nekoliko stanovnika grada. Price o povezanosti s vragom rasirile su se po okolici brzinom munje. Sto je zapravo u svemu istina?
Prokletstvo obitelji Brandhauser pocinje jos u 19.stoljecu. Tada je, navodno, jedan od clanova obitelji potpisao ugovor s vragom. Nije ga ispunio, i zbog toga vrag vec vise desetljeca podsijeca njegove potomke na dug, koji obitelj prema njemu ima!
Glasine o nasoj povezanosti s vragom stare su godinama. O njima mi je pripovijedao vec moj pokojni otac - kaze (1996.god) danas 76-godisnji Karlo Brandhauser. - "Mislim, da to tada otac nije uzimao za ozbiljno i pricao mi je to kao kuriozitet" - objasnjava dalje Karlo i dodaje: "Ne, ne sjecam se da se u vrijeme mog djetinjstva u nasoj obitelji dogodilo nesto, sto bi potvrdjivalo ove oceve price".
Usprkos tome, Karlo Brandhauser, najstariji clan obitelji u listopadu 1995.godine - na dan svog rodjendana - kao prvi od zivucih potomaka dobio je poruku od vraga.
Poruka je bila napisana crvenom tintom (kasnije se utvrdilo da je to bila krv) i sadrzavala je na latinskom slijedece rijeci: "Ispuni svoj ugovor s vragom". Poruka u obliku papirnatog svitka, bila je stavljena u malu trubu, slicnu vrazjem kopitu.
Najprije sam pomislio kako se netko sa mnom grubo nasalio, i smatrao sam to malo neprimjerenim poklonom za covjeka mojih godina - nastavlja pricu stari gospodin. - "Samo nisam znao tko i zasto se sali na moj racun. Nitko iz obitelji si to ne bi dozvolio".
Na los vic se zaboravilo. Kada je na dan svog rodjendana, dva tjedna kasnije, dobila isti takav "poklon" njegova 55-godišnja kcerka Marija, a zatim istom prigodom pocetkom prosinca i njezina kcerka, 36-godišnja Ana, cijela stvar postala je vise nego sumnjiva i vrlo ozbiljna. Nitko iz obitelji nije imao velikih neprijatelja, dapace, obitelj Brandhauserovih bila je kod mnogih ljudi uvijek vrlo cijenjena. "Postepeno smo eliminirali sve mogucnosti da bi nas netko htio prestrasiti." - kaze Marija - "Nismo pronasli ni moguce zastrasitelje, ni motiv, koji bi ih u tome mogao voditi. Tada smo poceli traziti uporisnu tocku u proslosti."
Nakon mjesec dana uspjeli smo otkriti dnevnik Kornela Brandhausera, mojeg pradjeda. Dnevnik je bio zut, a neke njegove stranice su poispadale. Otkrili smo da su Kornela zanimale okultne, nadprirodne pojave. Na jednom mjestu u dnevniku pronasli smo zanimljiv dio: "anas sam potpisao ugovor, koji ce odrediti sudbinu roda Brandhausera iducih desetljeca. Nadam se da ce to moji potomci, a i svi daljnji njihovi potomci znati cijeniti." Ovaj dio otkriva da je Kornel Brandhauser mogao s nekim tajanstvenim potpisati nekakav poseban ugovor, jer je inace bio vrlo precizan u opisivanju svojih poslovnih poteza. Samo na ovom mjestu nema nikakvih pojedinosti.
Karlo Brandhauser tome dodaje: - "Kornel, moj djed, umro je kada je meni bilo samo devet godina, tako da ga nisam imao prilike bolje upoznati. Ipak, jednom me odveo u svoju sobu, pokazao mi horoskope, kristalnu kuglu za gatanje i ostale druge okultne rekvizite. Za mene, tada djecaka, bile su sve to vrlo zanimljive stvari, ali nisam tocno znao cemu sluze. Nisam razumio ni neke djedove price, koje mi je pricao. Bile su strasne, ali zanimljive. Moj je otac uvijek govorio kako je moj djed cudak. U takvom mi je sijecanju i ostao."
Ono sto najvise zacudjuje jeste analiza. Njome je utvrdjeno kako je upotrijebljeni papir na svicima star oko 150 godina (!) a poruke su doista ispisane krvlju, i sve tri su u najmanjoj crtici identicne. Obitelj Brandhauser ceka sto ce se dalje dogadjati...
TAJNA USKRŠNJIH OTOKA
Slobodno možemo reæi da je Uskršnji Otok najusamljeniji otok na svijetu. Nalazi se u beskraju Pacifika, nasuprot èileanske obale od koje je udaljen oko 4000 kilometara. Najbliži otoèki susjed Uskršnjeg Otoka je polinezijisko otoèje koje je udaljeno oko 3800 kilometara. Ipak, zasigurno znate da tajna Uskršnjeg otoka nije u njegovoj izolovanosti, nego u kamenim kipovima "MOAIMA" koji se prostiru cjelokpunom dužinom obale. Ima ih ukupno 276 od kojih je veæina viša od 20m. Graðeni su od stvrdnutog vulkanskog kamena, a 53 statue na glavama imaju èudnovate crvene kamene šešire. Tko su bili stanovnici Uskršnjeg otoka?? U koju su svrhu izgradili "kamene bogove"?? Šta nam ove ogromne statue poruèuju?? Po najnovijim teorijama, stanovnici Uksršnjeg otoka su izbjegli iz južnoamerièkog drevnog grada Tiahuanakua, te izgradili ove kamene kolose. Ipak, ovo je samo jedn od bezbroj teorija o Uskršnjem otoku, a njihovo pravo znaèenje i svrhu vjerojatno nikada neæemo saznati . . .
NEZNAM JEL OVO ISTINA
Sva "opsjednuæa" nisu uvijek jednaka. Neki doživljavaju samo jedan fenomen poput vrata koja se otvaraju i zatvaraju sama od sebe, dok neki drugi doživljavaju cijeli niz razlièitih fenomena.
pokušat æu nabrojati neke fenomene prema kojima možete zakljuèiti jeli prostor u kojem živite "uklet". Nakon što proèitate tekst i shvatite da se sve te stvari digaðaju u vašem stanu ili kuæi, nemojte odmah zakljuèiti kako imate duhove, probajte redom, na logièan naèin potražiti realne uzroke odreðenih fenomena i dogaðanja.
Najèešæe sve poèinje sa èudnim zvukovima poput koraka, udaranja po zidovima, buke koja nije nièim izazvane i ne možete joj odrediti izvor, èujete grebanje, povlaèenje namještaja po podu... Zvukovi su uglavnom tihi ali ponekad mogu biti vrlo glasni i zastrašujuæi.
Vrata, ormariæi u kuhinji, kupaoni... se otvaraju. Vrlo rijetko se takve stvari dogaðaju pred oèima svjedoka. Uglavnom je sluèaj da ste uvjereni kako ste neka vrata ili ormariæ ostavili zatvorenima ali nakon nekog vremena ona su se otvorila sama od sebe. Ponekad primjeæujete da je namještaj (najèešæe kuhinjske stolice) pomaknut ili razbacan. Vrlo rijetko netko uspije vidjeti kako se to stvarno dogaða a još rijeðe uhvatiti ta zbivanja video kamerom iako ima i takvih snimaka.
Svjetla se pale i gase sama od sebe. Ponekad ste svjedok tih dogaðanja a ponekad ste jednostavno uvjereni kako ste neko svjetlo zagasili a kasnije je bilo upaljeno. ista stvar se dogaða sa televizorima, radio aparatima...
Ponekad vam nestaju stvari i pojavljuju se na nekom drugom mjestu iako ste sigurni da ih ni vi niti vašu ukuæani niste premjestili.
neobjašnjive sjene. najèešæe ih viðate krajem oka. Obièno se kreæu vrlo brzo, imaju ljudski oblik i vrlo su mraène. Taj fenomen se naziva "ljudi sjene" (shadow person). te sjene u pravilu imaju oblik odrasle osobe ali ponekad oblik ne možete definirati.
Životinje se èudno ponašaju. psi laju bez ikakvog razloga i odbijaju uæi u neku prostoriju, reže i ponašaju se agresivno. Maèke najèešæe kao hipnotizirane gledaju u jednu toèku. Svi znate da životinje imaju puno istanèanija osjetila od ljudi tako da ponekad njihovo ponašanje može biti znak prisutnosti duha ili neèeg goreg!
Osjeæaj da vas netko gleda je vrlo èest u ukletim kuæama iako ne mora biti povezan sa bilo èime nadnaravnim, ponekad vrlo jaka elektromagnetska zraèenja mogu uzrokovati taj osjeæaj. provjerite imate li na mjestu na kojem vas najèešæe obuzima osjeæaj da vas netko ili nešto promatra neki elektrièni ureðaj, razvodnu kutiju ili kroz to mjesto u zidu prolaze el instalacije.
Ovo su stvari koje ljudi najèešæe navode kada misle da im je kuæa ukleta ali ima i èudnijih fenomena.
Mnogi ljudi tvrde da su vidjeli kako se vrata otvaraju i zatvaraju sama od sebe, tv se pali i gasi, prozori se otvaraju ili zatvaraju, stvari se pokreæu same od sebe, ponekad dok leže u krevetu èuju i osjete kako je netko tj nešto sjelo ili leglo do njih.
Dogaða se da ljudi osjete kako ih nešto dodiruje, kako netko kod nevide prolazi kraj njih, osjeæaju da ih netko gura (vrlo vrlo rijetko, udara).
Šapat i glasovi kojima ne možete otkriti izvor. netko izgovara vaše ime a vi ste potpuno sami. ponekad èujete plaè, vrištanje ili nerazgovjetno mrmljanje.
Topla ili hladna mjesta u razlièitim djelovima kuæe takoðer mogu biti nagovještaj da imate "podstanara". naravno tu su i fantomski mirisi!
Sve gore opisano je uglavnom bezazleno ali kad je u pitanju poltergeist (buèni duh) stvari znaju biti poprilièno gadne. Sreæom, takvi fenomeni traju kratko iako su vrlo intenzivni, stvari se pomiæu same od sebe, predmeti levitiraju, neke osobe osjeæaju šamare, udarce, grebanje, ugrize ali ne vide svog napadaèa! Na zidovima ili drugim površinama pojavljuju se razni natpisi ili otisci ruku.
Kruna svega i apsolutni dokaz da je vaša kuæa "ukleta" je dakako potpuna tjelesna aparicija, tj ispred sebe vidite potpuno prikazanje preminule osobe!!!
eto tako! i sad prije nego zakljuèite da su vam se sve gore navedene stvari dogodile ili da se dogaðaju, probajmo pronaæi neke racionalne uzroke za neke od navedenih fenomena.
Èudni zvukovi - živite u novogradnji i još se niste privikli na sve zvukove, u starim kuæama ponekad zamor materijala proizvodi èudne zvukove, možda imate problema sa raznim instalacijama u kuæi, èesto su i nametnici poput miševa i štakora optuženi za paranormalne fenomene
Otvaranje i zatvaranje prozora i vrata može uzrokovati najobièniji propuk. otvaranje ili zatvaranje kuhinjskih elemenata èesto se dogaða zbog neravnih podloga, površina ili loše montaže.
Stvari koje nestaju su možda stvar vaše nepažnje i zaboravnosti ili nekog od vaših ukuæana
Sjene su ponekad samo sjene, izazvane raznim ovozemaljskim utjecajima a neke ostale stvari su možda plod mašte i straha.
Naravno, što je teže razotkriti neku stvar i što je više svjedoka, veæa je moguænost da se radi upravo o paranormalnom fenomenu.
nadam se da se ne ljutite što je ovaj post ovako dugaèak ali htio sam pomoæi nekima od vas koji vjeruju da im se dogaðaju èudne stvari, da najprije eliminiraju sve moguæe obiène uzroke. Spisak nije potpun jer vrlo rijetko se dogaðaju iste stvari razlièitim ljudima ali se nadam da vam je i ovo barem malo pomoglo.
ŠESTO ÈULO
Svi sigurno niste, ali su ljubitelji horrora, mistiènog i napetog 100% gledali film šesto èulo. Samo da podsjetim radnja filma je posveæena djeèaku Coleu koji viða duhove mrtvih ljudi. Svima vama je to poslužilo kao dobar horror i koji satak dobre zabave, no jeste li se ikada zapitali može li to biti istina
Reæi æe te : "ma kakvi ... "!! Ali niste u pravu... PONAVLJAM : NISTE U PRAVU. Vjerovali ili ne, na svijetu postoje djeca èija je "Šesto èulo" životna prièa. Paaaa, saznajmo neš više ...
Djevojèica Carisa živi na Havajima i od ranog djetinjstva se oko nje dešavaju èudne stvari. Stalno je pogledavala u mjesta na kojime neam nièega. To je njenima bilo dosta neobièno, ali ipak oni nisu znali da carrisa vidi ono što drugi ne vide. Na njenim prvim fotkama Carrisa pažnja je zaokupljena nekom bijelom providnom svjetlošæu koju drugi ne mogu vidjeti. Takva svjetlos se mogla primjetiti i na svim njenim kasnijim fotkama. Ipak Carrisa nikada ne može sa sigurnošæu reæi što je oko nje, što je prati. Uvijek, kada joj bilo ko postavi to pitanje, kao da ostane bez texta, kao da zanijemi. Carrisina porodica ipak vjeruje da njihova kæi ima duha zaštitnika. Sama Carrisa kaže da je ta biæa koja se pojavljuju ponekad plaše, ai je istovremeno i rekla da od tih "stvari" nikada nije doživjela ništa neugodno. Možda Carrisa zaista ima svog zaštitnika, ko zna
Sluèaj koji je slièan Carisinom je sluèaj amerièkog djeèaka Justina. Stvar sa fotkama i pojavama je ista kao kod Carrise tako da to sve neæu ponavljati ali se Justin ipak po neæemu razlikuje. On je èak nešto i rekao o tim pojavam koje mu se ukazuju. Ništa puno samo da mu se na vratima sobe pojavljuje èovjek dok se on naveèer sprema na spavanje, te èesto viða "mlaðu žensku osobu" u ormaru i u podrumu. Dragi èitaoèe, sad se molim te okreni prma svojim vratima, zatim otvori ormar i MOOOOLIM TE siði u podrum, ko zna možda imaš goste
SABLAST SE SVETI - SLUÈAJ "FLINT"
Veæina ljudi, èak i onih neinformiranih koji su samo "nako" èuli za sablasti, znaju da se sablast meðu žive, u naš svijet, vraæa iz nekog razloga. Mnoge obilaze kuæu u kojoj su ubijene ili u kojoj su proveli cijeli život pa umrli. Povratak može biti i iz nezadovoljstva koje se najviše javlja zbog nepropisen sahrane. Najrijeði su sluèajevi u kojima se sablast vraæa kako bi se osvetila svome ubojici. Da znam, mnogim ubojicama njihova svijest "projektuje" sliku žrtve, ali æe vam se od dnevnika detektiva Jacka Flinta svima diæi kosa na glavi, ali prije toga da vidimo šta je to Jack skrivio...
Detektiv Jack Flint je veæ 3 godine radio na sluèaju zluopotrebe maloljetnika u pornografske svrhe. On i njegov mlaði kolega (èije ime nažalost ne znam) 3 godine su lovili rasturaèa tih filmova. Jack je izigravao nasilnog i grubog detektiva, dok je njegov kolega glumio tipa blage naravi, koji razgovorom pokušava iznuditi priznanje - tehnika stara koliko i èovjeèanstvo. Dva spomenuta detektiva su jedne noæi upali u bar homosexulaca da bi izvršili raciju. Naišli su na improviziranu kino-dvoranu u kojoj su se prikazivali filmovi sexulanih odnosa maloljenika s odraslima. Nakon ulaska dvojice inspektroa svi su se razbježali osim momka koji je raio za kino-projektorom i tvrdio da je studetn koji radi honorarno za dodatnu zaradu. Flint mu nije povjerovao te su ga priveli u stanicu. Mladiæ nije htio priznati da je on rasturaè pornografije, te mu je u nasilnièkom ispitivanju Flint slomio donju vilicu nakon èega su ga odnieli u èeliju. Došlo je do krvarenja i mladiæ je preko noæi umro. kada su ujutro došli na posao detektive je doèekala hitna pomoæ te komesar koji je flintu odmah oduzeo znaèku, a kolega mu je kao paivni sauèesnik bio suspendiran na duže vrijeme. Od toga se dana Flintov život pretvorio u pakao. Izgubio je pravo na penziju ili bilo kakvu naknadu, žena i djeca su ga ostavili...
Susjedi su se èesto žalili da ih je u noæi budio strašnik krikovima. postao je sklon alkoholu, a i doživio je saobraæajnu nesreæu u kojoj mu je donja vilica otkazala, a imao je i frakturu lubanje te mu na lijevoj strani glavi više nikada nije izrasla kosa. Od nesreæe je imao i tragove šivanja u bolnici i to po licu. nkoliko mjeseci nakon spomenute nesreæe, naðen je mrtav u svome stanu, s dnevnikom na stolu. Pogledajmo u kakvom je stanju bio (nije preporuèljivo za plašljive i osobe slabog srca, OZBILJNO)
"...ubio sam mladiæa, prekinuo cvijet mladosti. Ja sam niko, ja sam ništa, ja sam ... Ne znam ni sam šta sam. Vidio sam ga sinoæ, vidio sam ga u snu, vidio sam to unakaženo mlado lice koje sam nedužno izbirsao s ovoga svijeta... ja sam niko, ja sam ništa..."
"Sinoæ me je probudio, osjetio sam hladne dodire po licu, nakon toga hladne šake. Otvorio sam oèi, njegov lik je tu, njegov lik je tu, pred mojim oèima, nekoliko centimetara od mojih oèiju. Smije mi se u lice, smije mi se taj lik, ta vilica koju sam slomio, njeogva neivna krv kaplje po meni..."
"Jutor dok sam se brijao, to nisam bio ja... vidi sam njeov lik u ogledalu pored sebe. Onako iznakažen je stajao kraj mene, cerio mi se. okrenuo sam se da vidim d li je stvarno tu. Vidio sam krvave zidove, njega nije bilo..."
"Upravo sam došao iz bolnice, ja sam zlo, e lièim ni na šta, ni sam ðavo me ovakvog neæe primiti, mada je pakao jedino mjesto na koje mogu otiæi. Udario sam u drvo...Kako?? Lijepo, eto kako, zapravo ne lijepo nego mracno. ja nisam vidio ulice kuæe cvijeæe i drvece, vidio sam tamu, krv na svojim rukama, krv u autu, kjrv svuda oko mene i njegov lik pred oèima koji mi se glasno smijeo i odveo me u propast, ovaj put u propast, a odvešce me i u smrt. tamo vidim i sada, dok ovo pišem oko mene je tama, po mojim rukama krv, krv svuda i njegov, sada vec; neizostavni, lik..."
"Sa mnom je gotovo, odlazim doðavola, odlazim jer ne mogu više izdržati, ne mogu više podnijeti. Ne mogu izdržati ovu tamo, ovo ništavilo u koje sam samoga sebe otjerao, zbogom mraèni svijete, koji si moje zadnje trenutke ucinio ništavnim, odoh u smrt, odoh u pakao ako me i djavo ovakvog prihvati..."
Nedavno sam dobio ovaj clanak prica o duhovima pa odluci da to podijelim s vama.
Naravno neka procitaju oni kojima nije mrsko citati xD
I neka necitaju one osobe koje su strasljive i imaju slabo srce!
ovi znakovi u pola rijeci kao sto su æ su zapravo slova sa apastrofima (da nebi doslo do zabune)
al ako zelite fino procitati skinite u notepad ili neki drugi text prog i fino procitajte.
"ISTINA IZA LEGENDE O VLADU DRAKULI
Ime Drakula, Vlad dobija tijekom života. Na rumunjskom, rijeè drac znaèi 'zmaj' ili 'vrag'. Vladov otac bio je èlan kršæanskog Reda Zmaja, zbog èega su ga zvali Dracul, pa se smatra da Dracula znaèi Draculov sin ili sin zmaja.
U prosincu 1447. godine ubijaju njegovog oca, Vlada Drakula, i brata Mirceu po nareðenju maðarskog guvernera Hunyadija. Zbog smrti starijeg brata Vlad postaje zakonski nasljednik Wallachianskog prijestolja.
Ipak, Vladislav II, pripadnik jedne druge grane obitelji, preuzima tron uz pomoæ Hunyadija. Vlad kratko dolazi na vlast slijedeæe godine, no ubrzo biva prisiljen bježati u susjednu Moldaviju. Zbog velike opasnosti od Turaka Vladislav II raskida savez sa Maðarima i udružuje se sa Turcima.
Hunyadi 1456. godine priznaje Vlada Drakulu za vladara Wallachie i nedugo zatim u Beogradu umire od kuge. Vlad ubija Vladislava II i zapoèinje svoju šestogodišnju vladavinu tijekom koje stjeèe svoju reputaciju. Bio je nemilosrdan tiranin i svaku je neposlušnost kažnjavao vrlo brutalno.
Ubrzo, Turci ponovo kreæu na Evropu. U jednoj je bitci, nakon pobjede, Vlad naredio da se mrtvi Turci nabiju na kolac i postave uz ceste kao upozorenje svojim neprijateljima. Drakula se utvrðuje u dvorcu Bragga. Turska vojska ubrzo ponovo polazi na Wallachiju i Drakulu, te poslije kraæe opsade razbija obranu i zauzima dvorac. Koristeæi se tajnim prolazom, Vlad Drakula bježi preko Transilvanije u Maðarsku i predstavlja se novom kralju Matijašu Korvinu. U to su vrijeme Europom veæ poèele kružiti prièe o šestogodišnjim patnjama Vladovih podanika i grozotama kroz koje ih je ovaj proveo, pa 1475. godine Korvin hapsi Drakulu.
Godinu dana kasnije politièka se situacija promijenila u Vladovu korist, i on ponovo postaje najbolji izbor za vladara Wallachije. Nakon nekoliko mjeseci vladavine Vlada Drakulu plaæeni ubojica ubija na spavanju.
Grofa Drakulu pokapaju u manastiru Snagov, na izoliranom otoku. 1930. godine grupa arheologa otkapa grobnicu i otkriva da je prazna...
DJEÈIJI DUHOVI IZ SAN ANTONIJA
Iako prièa o duhovima djece iz San Antonija nije bila previše poznata izvan granica Teksasa, s vremenom je postala dio amerièke povijesti. Naravno neæete se samo zbog toga zaputiti u ameriku, no ako ste sluèajno tamo u ovo doba godine, ne škodi provjeriti koliko ima istine u njihovim legendama.
Krajem 40-tih godina autobus pun djece zapeo je dok je pokušavao prijeæi traènice na križanju s cestom na uzbrdici. Iako svi detalji nisu poznati, èini se da je autobus uspio prednjim kotaèima prijeæi traènice, no zadnji dio je zapeo izmeðu dijelova drveta i traènica. Kao što vjerojatno pretpostavljate, iz jednog smjera se zaèuo vlak, a panika koja jezavladala onemoguæila je veæini djece bijeg iz autobusa. Spasilo ih se samo nekoliko koji su izašli kroz prozor, no vozaè i veæina školaraca ostali su na mjestu mrtvi.
Pozitivna stvar proizašla iz ovog tragiènog dogaðaja jest to što su doneseni zakoni kojima je poveæana sigurnost djece i kvaliteta školskih autobusa, no graðani San Antonija uskoro su poèeli viðati duhove poginule djece. Kako bi paranormalno dobilo još više na izrièaju, ulice blizu nesretnog raskrižja nosila su imena žrtava, što ne bi bilo èudno da ulice nisu dobile ta imena godinama prije nego se nesreæa dogodila.
Još zanimljiviji dio ove urbane legende kaže kako ljudima koji zapne vozilo na istoj toj uzbrdici mnoštvo malih nevidljivih ruku pomaže pokrenuti auto. Stvar je otišla tako daleko da su neki poèeli stavljati puder na auto kako bi mogli snimiti otiske. Ako im je za vjerovati u tome su uspjeli….
AMITYVILLE kuæa 2 dio.
Kuæa koja je postala poznata po horor filmovima bila je poprište stvarnog ubojstva 1973. kada je Roland DeFeo ubio svoje roditelje te èetvero braæe i sestara. Godinu dana kasnije jedna druga obitelj jeftino je kupila kuæu, no prije useljenja blagoslovili su je. Dok je otac Pecoraro izvodio obred jezoviti glas naredio mu je da napusti mjesto. Uskoro su se poèele dogaðati èudne i strašne stvari. Sluz je curila sa zidova, križevi bi padali naopaèke, èudni mirisi i rojevi muha opsjedali su kuæu. Obitelj je
pokušala izvesti obred egzorcizma no bezusjpešno, te su u sijeènju 1976. napustili ukleto mjesto.
DA VAS PODSJETIM :Oko 3:15 ujutro 14 Novembra 1974 godine 22 godišnji Ronald DeFeo ustao je iz kreveta i uzeo svoju 35 mm pušku i izašao iz sobe.Ronaldovi roditelji,dvije sestre i dva brata su ubijeni te noæi svaki od njih pogoðen u glavu straga.Nakon nekoliko dana Ronald je priznao ubistva i ako je kasnije rekao da je policija iz njega priznanje izvukla batinama.Na saslušanju 22 Novembra 1975 Ronaldov advokat je uložio žalbu braneæi ga ludilom.Žalba je odbijena i Ronald je optužen za 6 ubistava drugog stepena pa mu je uzeto 25 godina po ubistvo(150 godina ukupno).Danas se nalazi u strogo èuvanom zatvoru u Danemorrai.Ronald DeFeo i dalje tvrdi da je èuo glasove koji su mu govorili "Pobij ih,Pobij ih sve!".Usprkos svemu i dalje ostaje misterij kako da niko od ukuæana nije probuðen od zvuka 35 mm puške(a ona je vjerujte veoma glasna) i da niko se uopšte nije pomicao neko su svi ustrijeljeni sa leða ravno u potiljak.Veoma je èudna èinjenica kako da zvuk te veoma glasne puške nisu èuli ni susjedi. U vezi tog sluèaja napravljeno je èak 8 horor filmova a jedan od njih je "Amytiville horror".Misterij i dalje ostaje.
Ukleti hotel u Londonu
Langham Hilton
London, Engleska
Za nesumnjièave posjetioce ovaj hotel je kao i svi drugi u Londonu. Ali mnogima koji su tu proveli noæ, Langham je jedna od najukletijih graðevina u Engleskoj. Legenda kaže da je novinar BBC-a jednom odsjeo ovdje i probudila ga je fluorescentna lopta u njegovoj sobi. Ta lopta se navodno pretvorila u jednog gospodina. Ovaj duh je sezonski, tako da ga možete susresti najèešæe u oktobru.
Ukleta kuæa - nastavak
Prièa poèinje ne toliko davne 1980. kada je kuæa navodno izgraðena. Postoje razlièite mraène teze što se sve u kuæi od dana njena nastanka odvijalo.
Neki izvori navode kako je u njoj nasilnom smræu ubijena mlada žena te da je njeno tijelo zazidano ili zabetonirano u temelje. Takoðer postoji prièa da je nekoæ kraj kuæe postojao bunar te da je dijete, koje je nestalo iz obližnjeg kraja, u njega upalo pa smrtno stradalo.
Mještani sela Škrinjara nadomak Sv. Ivana Žabnog kod Bjelovara vjeruju da je kuæa opsjednuta duhovima jer, kako svjedoèe, u kasnim noænim satima mogu se èuti jezoviti krici poput djeèjeg plaèa, te stravièni neobjašnjivi zvukovi.
Zadnji stanar uklete kuæe bio je lijeènik Stipe Æuriæ. Uloživši svu svoju ušteðevinu koju je zaradio tijekom svoga života u Njemaèkoj, htio ju je podariti svome sinu . No, ni tri puna mjeseca od kupnje kuæe, obitelj Æuriæ vratila se u Njemaèku te kuæa do danas stoji napuštena i devastirana.
Nakon što se proèulo za zbivanja u škrinjarskoj kuæi strave, policija je odluèila tome stati na kraj. Trojica policajaca namjerila su prenoæiti u kuæi da bi dokazali mještanima kako su to sve samo 'puke prièe'. Oni koji su pokušali diskreditirati stravu u selu Šrkinjari, na kraju su postali njegovi krunski svjedoci. Jedan od policajaca naglo je odustao od zadatka te usred noæi napustio kuæu pritom doživjevši prometnu nesreæu. Preostala dvojica policajaca posvjedoèila su da su im zbivanja unutar dva sata prije odlaska iz kuæe, kompletno izbrisana iz sjeæanja, tj. da se ne mogu prisjetiti zbivanja uoèi zore.
Prièa se da ju je sadašnji vlasnik voljan podariti onome tko u njoj uspije prespavati noæ, što navodno do sada nitko nije uspio
Zaljubljenici u paranormalno krenuli su u istraživanje o prošlosti kuæe te pronašli možda kljuèni detalj. Navodno je kuæa sagraðena na groblju, što možda objašnjava zlu kob ovoga mjesta.
Naravno da je ovakva prièa potakla i medije te je napravljen prilog u magazinu Provjereno. Novinar koji je iskušao sreæu te prespavao u ukletoj kuæi, preživio je no ipak se na snimku iz kuæe pojavio zanimljivi detalj. Pri samom kraju priloga, možete vidjeti svjetlu sjenu koju je novinar uoèio pregledavajuæi snimljeni materijal iz kuæe, pa sada procijenite sami u što vjerujete…
Ukleti dvorac
Dvorac Fyvie, ukleto mjesto o kojem govorim u ovom novom postu, smatra se vrhuncem škotske arhitekture dvoraca i nalazi se 50km sjeverozapadno od poznatog škotskog grada Aberdeena. Sagraðen je u 11.stoljeæu i u svojoj je povijesti bio u vlasništvu 5 velikih obitelji. Ipak, te obitelji nisu predmet mog novog posta nego dogaðaji u dvorcu nakon prokletstva, koji nimalo ne privlaèe posjetioce...
Prokletstvo Fyviea je vezano za legendarnog Thomasa od Erceldounea (Thomas the Rhymer-Thomas Stihoklepac, u daljem textu Rhymer). Rhyemr je bio dosta tajanstven èovjek za kojeg se smatralo da je ljubavnik vilinske kraljice, te kada je umro smatralo se da ga je ona odvela. Ona realnija strana kaže da je Rhymer bio ubijen od strane razbojnika. Prema zapisima i manskriptama koji govore o Rhymeru, vrata Fyviea bila su otvorena 7 godina i jedan dan u išèekivanju njegove posjete. U Zapisima je zabilježen njegov zastrašujuæi dolazak:
"Pred divnom zgradom pojavio se iznenada, praæen snažnom olujom koja je otkidala lišæe s drveæa, a ulazna vrata dvorca zatvarala uz glasan prasak. Dok je oluja oko njega bjesnjela, tamo gdje je stajao nisu se pomicale vlati trave niti dlake na njegovoj bradi"
Nakon ulaska u dvorac i dramatiènog nastupa Rhymer je morao izreæi zlokobno proroèanstvo, a inaæe je bio i poznat po takvim proroèanstvima. proroèanstvo koje je izrekao za Fyvie je izgledalo ovako:
"Fyvie, Fyvie, neæeš napredovati svo dok su u tebi tri kamena, jedan je u najstarijem tornju, jedan u odaji za žene, jedan u vodenim vratima, a ta tri kamena nikada neæeš pronaæi"
Dakle, sve dok su tri spomenuta kamena dio zgrade u Fyvieu se neæe roditi nasljednik i to se i ispunilo. U Fyvieu se od treuntka izreèenog proroèanstva nije rodio nasljednik. Od tri spomenuta kamena pronaðen je jedan, onaj iz odje za žene. On se danas nalazi u odaji za povelje, u drvenoj zdjelici. Nekad je suh, a nekad je zdjelica ispunjena vodom (tri spomenuta kamena poznata su kao i "Kameni koji plaèu"
. Od kako je proroèanstvo "stupilo na snagu" za dvorac se vežu mnoge paranormalne i neobjašnjive stvari...Prva od tajni koje su vezane uz dvorac datira iz noæi 27.10.1601. godine. tadašnji vlasnik dvorca bio je Alexander Seton. Njegova supruga Lilias je navodno umrla kada je saznala da je on vara s drugom plemkinjom te joj je to slomilo srce. Nedugo nakon smrti svoje prve supruge Seton se je oženio spomenutom plemkinjom koja se zvala Grizel Leslie. Njihova zajednièka soba nalazila se na visini od 15m, a u sobu vode samo jedna jedina vrata koja su u vrijeme dogaðaja koji æu spomenuti bila zakljuèana. Tu noæ nedugo nakon ponoæi, par je još uvijek bio budan. oboje su èuli uzdisajhe na balkonu, a kada je Seton provjerio na balkonu nije bilo nikoga. Balkon je jako visoko uzdignut, skoro na vrhu dvorca i u to je vrijeme bio pristušpaèan jedino skelom. Ipak, jutro je otkrilo nešto novo. Na rubu ne nešto bilo uklesano velikim slovima. Slova su bila okrenuta naopako ali kada se je Seton približio i proèitao, škoirao se !! Pisalo je "
.LILIES DRUMMOND", tj ime njegove pokojne supruge. Slova koja su velika 7cm i dan danas stoje tamo gdje su samo bog zna kako nastala, jer za njihov nastanak dosita ne postoji nikakvo logièno objašnjenje. Nakon ovog dogaðaja u dvorcu se je poèeo pojavljivati duh takozvane "ame u zelenom", duh kojeg je obasjavala neka tajanstvena (kako su neki govorili magièna) plavkasto-zelena svjetlost. Spomenuta "dama" ukazuje se samo noæu, a mnogo je svjedoka potvrdilo da ju je vidjelo. Neki su govorili da im se naklonila, a takvi bi iduæeg jutra bili naðeni mrtvi. Najnoviji paranormalni dogaðaj iz dvorca datira iz perioda prvog svjetskog rata, kada je jedan kanadski general odluèio prenoèiti u dvorcu smatrajuæi prièe o paranormalnim fenomenima èistim glupostima. Spomenuti general se je probudio u sred noæi primjetivši da nije ugasio svjetlo (barem je tako mislio). kada je "ugasio" svjetlo primjetio je da ga je zapravo upalio, a nakon što ga je opet ugasio soba je i dalje ostala osvijetljena. Tek tada e primjetio "fantomske plamenove" koji su stajali u zraku oko slika i postajali sve blještaviji i blještaviji. General tu noæ više nije zaspao, a plamenovi su sa zorom otišli, ako i general koji se zakleo "da se vamo ne vraæa ni za živu glavu". Posljednji vlasnik Fyviea bio je lord Leith, koji je umro 1925. godine i dvorac je od tada zatvoren za javnost. prolaznici i lokalno stanovništvo tvrde kako i dan danas viðaju "amu u zelenom", sreæom duge se vremena nije nikom naklonila. Zapisi i svjedoci takoðer tvrde da u prostorijama dvorca èesto vladaju strašne oluje i hladnoæa osobito u toplim ljetnim danima...Ukleta ljuljaèka
'Ukleta' ljuljaèka
Ljuljaèka se njiše naprijed-natrag bez da ju itko dodiruje, a objašnjenje se sigurno ne nalazi ni u vjetru jer dvije susjedne ljuljaèke vjetar, koji k tome ni ne puše stalno, njiše posve blago.
Policija je èak angažirala i struènjake kako bi utvrdili o æemu se radi, no èak ni fizièari nisu uspjeli odgonetnuti tajnu.
- Igralište je sigurno opsjednuto, izjavila je novinarima jedna uèiteljica.
Hoteli u kojima zive duhovi
Ukoliko volite duhove, neobjašnjive zvukove usred noæi, samostalno pomjeranje stvari, onda je spisak najmisterioznijih hotela u SAD-u pravi vodiè za vaš sljedeæi odmor. Udruženja Historic Hotels of America i National Trust for Historic Preservation sastavila su listu hotela za koje se vjeruju da ih neki od davnih uposlenika i gostiju nikada nisu napustili i da u njima žive kao duhovi.
The Driskill Hotel – Austin, Texas
The Driskill Hotel – Austin, Texas
Admiral Fell Inn – Baltimore, Maryland
U maju 2007. godine, u sobi 218 hotela Admiral Fell Inn u Baltimoreu boravio je nauènik koji je grad posjetio zbog nekoliko nauènih skupova. Ujutro su ga probudili zvuci, odnosno škripanje podova. Kada je otvorio oèi, ugledao je visoku i vitku ženu odjevenu u bijelo. Prema prièama, misteriozna dama ga je pogledala, nasmiješila mu se i prošla kroz zid. Zgrada hotela sagraðena je davne 1889. godine kako bi služila kao utoèište ranjenim i bolesnim moreplovcima. Legenda kaže da prostorije hotela još uvijek posjeæuju duhovi medicinskog osoblja i ponekog moreplovca.
The Driskill Hotel – Austin, Texas
Graðevina napravljena 1886. godine danas je hotel Driskill kojeg, kako se prièa, proganja duh djevojèice, a gosti tvrde da je vide kako se igra loptom u predvorju i na stepenicama hotela. Mještani ovu misterioznu prièu objašnjavaju dogaðajem iz 1887. godine kada je za vrijeme zasjedanja senata u Texasu, kæerka jednog od senatora smrtno stradala jureæi loptu niz stepenice hotela.
The Hawthrone Hotel – Salem, Massachusetts
Brojni gosti hotela Hawthrone prijavili su èudna dešavanja u sobi 612. Veæina gostiju kazala je kako vide ženu koja se kreæe po sobi, ali svaki put kada je zovnu ili krenu za njom, ona nestane. Uprava hotela i mještani nikada nisu uspjeli pronaæi dogaðaj koji bi mogli vezati uz èudna dešavanja u sobi 612. Neki tvrde da se radi o mladoj koja je u braènoj noæi preminula u toj sobi. No, takav dogaðaj nikada nije potvrðen u administraciji hotela.
The Hotel Galvez – Galveston, Texas
Hotel Galvez sagraðen je 1911. godine, a gosti koji su boravili u njemu prièaju o èudnoj atmosferi i dogaðajima u hotelu. Legenda kaže da je na petom spratu izvjesno vrijeme boravila mlada djevojka koja je èekala svog zaruènika da se vrati sa plovidbe. Pošto je doznala da je on stradao, odluèila si je oduzeti život. Od tada, tvrde neki, ona se svake noæi vraæa u svoju sobu kako bi na prozoru èekala svoga dragog.
Blennerhassett Hotel – Parkersburg, Virginia
Brojni gosti hotela Blennerhassett godinama prijavljuju kako u svojim sobama osjete miris dima cigareta koji ulazi kroz otvore na vratima. Izvor dima nikada nije otkriven, ali mnogi vjeruju da pripada cigaretama Williama Chancellora koji je sagradio hotel 1889. godine. Drugi tvrde da se radi o duhu gospodina Stealeya, bivšeg upravnika hotela koji je pušio cigarete.
Prizivanje Lucifera(ne pokusavajte ovo kod kuce)
TEŠKO JE PRONAÈI PRAVE INDENTITETE DEMONA, JER DEMONI KORISTE RAZLIÈITE NADIMKE. OVI DEMONI, NASUPROT TOME ŠTA JE NAPISANO U VEÆINI STARIH GRIMOARA, NISU MONSTRUMI. MNOGI OD NJIH SU PRELEPI, POPULARNI I VAŽNI BOGOVI.
DEMONI, KAO I SVI BOGOVI SU BESMRTNI SVI DEMONI, NASUPROT TOME ŠTA JE NAPISANO U VEÆINI STARIH SPISA, NISU MONSTRUMI MNOGI OD NJIH SU PRELIJEPI, POPULARNI I VAŽNI BOGOVI. JEDNA SEZONA ZA NJIH JE PAR HILJADA GODINA. MI ULAZIMO U ERU VODOLIJE, ERU LUCIFERA. ASMODEJ JE BIO TOÈAN U NJEGOVOM PROROÈANSTVU. Asmodej ---> židovski bog bijesa
KRŠÈANSKI BOG GUBI MOÆ. UPOZORIT ÆU SVE- KORIŠÆENJE METODA U GRIMOARIMA U OVOME DOBU, NE SAMO DA JE IDIOTSKI, VEÆ SE BEZ IZUZETKA ZAVRŠI LIÈNOM KATASTROFOM. DEMONIMA UVEK MORAMO DA PRILAZIMO SA EKSTREMNIM POŠTOVANJEM I ISKRENOŠÆU. DANI U KOJIMA SU SE KORISTILA IMENA NEPRIJATELJA, KRUGA, PRIJETNJI I DRUGIH DESTRUKTIVNIH I SLIÆNIH METODA SU ZAVRŠENI. :twisted:
Kada smo novi, veæina Demona je raspoložena da nam pomogne. Zadatak Satanizma je da postanemo božanstvo. Ovo znaèi jaèanje SAMOG SEBE.
Kako napredujemo kroz naš vlastiti trud, mi postajemo sve veæi i veæi adept. Trebalo bi se osloniti na vlastite moæi, a ne na one izvan nas.
Demoni su najbolji kada dolazi do sakupljanja znanja i mudrosti, tako da mi možemo nauèiti i napredovati na Stazi Lijevog Puta.
Kako mi napredujemo, mi æemo postajati kompetentniji u crnoj magici, vršit æemo utjecaj na druge i okolinu sami od sebe, bez sporedne pomoèi. Doduše, èak i ako smo adepti, postoje situacije gde su problemi ogromni, i pomoæ Demona je više nego dobrodošla.
Za spiritualno vodstvo, Demoni su tu za nas na svim nivoima, bilo da smo novi, ili adepti.
Prema mojim saznaju, preporuèujem svakome od vas koji ste ozbiljni u tome da spiritualno napredujete, da ostvarite èvrstu i jaku vezu sa Demonom koji je raspoložen da radi sa vama, i da vas vodi Stazom Lijevoga Puta. Ovo može da bude vrlo bogato iskustvo.
PREMA DEMONIMA SE UVJEEK ODNOSITE SA POŠTOVANJEM! NIKADA NEMOJTE DA IM KOMANDIRATE, ZAHTJEVATE ILI ISKORIŠÆAVATE.
ISPRAVNI METODE ZA PRIZIVANJE DEMONA SU:
1. OTKRIJ SVE O DEMONU KOGA ŽELIŠ PRIZVATI. OTKRIJ ŠTO VIŠE MOŽEŠ.
2. IMAJ NAMJERU. ZNAJ TAÈNO ZBOG ÈEGA ŽELIŠ KONTAKTIRATI OVOG DEMONA.
3. ŠTA DOTIÆNOG DEMONA ÆINI ZADOVOLJNIM, I ŠTA SI SPREMAN/A DA MU DAŠ ZA UZVRAT.
Jedan od najvažnijih koraka u prizivanju Demona, sa kojima možda niste upoznati, jeste da prizivamo kroz Lucifera. Razlozi za ovo su ozbiljni. Nisu svi Demoni prijateljski raspoloženi prema ljudima.
Andras ima reputaciju da ubije one koji GA pokušaju prizvati. (Ovaj detalj potièe iz starih Grimoara, gde su naèini prizivanja èesto uvredljivi).
Neko je nagovjestio kako je uspješno prizvao kabalistiækog Solarnog Demona Soratha, http://en.wikipedia.org/wiki/Sorath sa najblaže reèeno, zastrašujuæim iskustvima. Ovo je nešto što sam proèitao. Ja ne poznajem ovog Demona, tako da po iskustvu, nemam nikakve bliže informacije.
Ova osoba je eksperimentirala i prizvala Soratha kršèanskim metodama koji se naðu u veæini starih grimoara. Veæina Demona je prijateljski raspoloženo i vole pomoæi nama ljudima. Mnogi Demoni koji su drugima èinili probleme, su èesto prijateljski raspoloženi.
Postoje razlièiti vidovi komunikacije sa Demonima:
Demon nam se obraæa kroz naše misli.
Mi èujemo i vidimo Demona.
Mi prizovemo energiju Demona. Ovo može biti moæno iskustvo (Demonski bio-elektricitet je mnogo jaèi nego naš). Mi smo okruženi jakom aurom. Tokom ovog perioda, èesto možemo èuti Demona, i kao dodatak, možemo ga vidjeti.
Tokom prizivanja, Demon nam se pojavljuje kroz crno ogledalo, u vidu dima, mirišljavog štapiæa ili neke sliène metode. Ovo je najbolje za one koji su novi.
Opipljiv kontakt; predmeti u našim sobama se pomiæu, i postoji stvaran FIZIÈKI dokaz da je Demon prisutan.
Ovaj korak NIJE za nove, one sa slabo istreniranim umom, ili one koji u bilo kojem vidu imaju manje iskustava.
Ovdje se Demon prikazuje kompletno. Intenzitet ovog iskustva može da bude prejak. Energija je dovoljno jaka, da nas odbije do zida, sa ili bez kruga.
Ovo može stvoriti paniku kod osoba sa slabo istreniranim umom. Temperatura u sobi može se poveæati, ili se smanjiti, jak vjetar može se stvoriti ni od kuda, predmeti mogu poèeti letjeti okolo, i drugi fenomeni mogu se ostvariti, koji na bilo koji naèin mogu biti zastrašujuæi za poèetnike I ZA SVE OSTALE. :evil:
METODE :
VAŽNO JE NACRTATI SIGIL (DEMONOV SIMBOL)
DEMONA NA ÈISTOM PAPIRU. NE SMIJEŠ BITI UZNEMIREN NI NA KOJI NAÈIN. MEDITIRAJ NAD SIGILOM DEMONA I NAD IMENOM DEMONA.RECI SLJEDEÆU MOLITVU:
U SATANOVO / LUCIFEROVO IME, GOSPODARA ZEMLJE, BOGA UNIVERZUMA. JA POZIVAM MOÆI TAME DA POLOŽE SVOJU PAKLENU MOÆ NA MENE. OÈE LUCIFERE, SA TVOJOM MILOŠÆU, DOPUSTI MENI MOLIM TE, DAJ MI MOÆ DA OSETIM U MOME UMU, I DA IZVRŠIM ONO ŠTO ŽELIM DA UÈINIM. ZAVRŠETAK KOJI BIH JA DOSEGNUO SA TVOJOM POMOÆI, O MOÆNI LUCIFERE KOJI ŽIVIŠ I VLADAŠ ODUVJEK I ZAUVJEK. JA TE PREKLINJEM DA POTAKNEŠ ________ (IME DEMONA) DA SE MANIFESTIRA PREDAMNOM I DA MI DAJE ISTINITE I PRAVOVJERNE ODGOVORE, TAKO DA BIH JA MOGAO DA OSTVARIM SVOJ ŽELJENI CILJ, AKO JE ISPRAVAN U SKLADU SA NJEGOVIM BIÆEM. OVO JE ŠTO JA PONIZNO I SA POŠTOVANJEM TRAŽIM U TVOJE IME, GOSPODARU LUCIFERE. OÈE, SMATRAJ ME VRIJEDNIM.
DEMON MOŽE DA SE MANIFESTIRA NA RAZLIÈITE NAÈINE.
KROZ OGLEDALO. OVDE ÆEŠ VIDJETI DEMONA U OGLEDALU.
KROZ DIM MIRISA.
KROZ DUBOKO MEDITATIVNO STANJE.
SPREMI PROSTOR. PRIZIVANJE BI TREBALO DA SE ODIGRA NOÆU.
BIT ÆE TI POTREBNO:
SPECIJALNI PROSTOR GDE NEÆEŠ BITI UZNEMIRAVAN / A.
KVALITETAN MIRIS *Pogledaj MIRISE
CRNE SVEÆE, JEDNA ILI VIŠE.
KOMAD PAPIRA, NA KOME ÆEŠ NACRTATI DEMONOV SIGIL.
Kad završiš sa sigilom, naði SIGURNO mjesto gde ga možeš ostaviti. Poželjno je uvlastitu crnu knjigu ili dnevnik. UVJEK se odnosi prema ovom sigilu sa ekstremnim poštovanjem.
NEMA POTREBE ZA KRUGOM.
NEMA POTREBE ZA "
OZVOLOM ZA ODLAZAK". OBA NAVEDENA METODA VREÐAJU. POSLE MOLITVE LUCIFERU, TREBAO / LA BI OSjETITI NJEGOVU POZITIVNU ENERGIJU, OVO JE DOBAR ZNAK ZA NAPRED. AKO SE DEMON NE POJAVI, POKUŠAJ DRUGI PUT.U VEÆINI SLUÈAJEVA, DEMON SE POJAVI, ALI MI TOGA NISMO SVJESNI. STVARI SE POÈNU DEŠAVATI. OVO JE ISTO DOBAR ZNAK, PREDMETI U TVOJOJ SOBI MOGU POÈETI PUCKETATI, LAGANO SE POMICKATI, LJULJATI , ILI BILO ŠTA DRUGO, RAZLIÈITO OD NORMALNOG .OVO JE UOBIÈAJEN ZNAK DA ÆE DEMON ISPUNITI ŽELJU.
UVEJK TREBA PONUDITI NEKI ZNAK PAŽNJE.
U ZAVISNOSTI OD TOGA ŠTA ŽELIMO, UVEK TREBA DA RAZMOTRIMO KAKO MI MOŽEMO DA SE ODUŽIMO DEMONU. NEKE IDEJE SU SLUŽBA, RAZGLAŠIVANJE, ILI BILO ŠTA SLIÈNO!
Lièka Rjeèica
Ovo je nešto vezano na temu Lièka Rjeèica.Ovo je nevjerovatno:
Kažu da æe smrt posjetiti svakoga, od okrutnoga tiranina do najvelikodušnijega èovjeka na svijetu. A baš to je bio Ivica Marinoviæ, velikodušan i ljubazan mladi seljak i svi za njega kažu da nije zaslužio ništa drugo, nego samo najbolje u životu.
Živio je sa svojom ženom, u koju je bio zaljubljen veæ od djetinjstva, u jednom malom selu u brdima. Bili su poprilièno siromašni, ali su bili veoma sretni i nisu se nikad žalili. Jedina stvar koju su željeli je ta da ostanu zajedno zauvijek.
Jedne zime u selo je došla jedna teška bolest i njegova se žena razboljela. Svaki dan joj je bilo sve gore i gore. Nakon mjesec dana borbe s bolesti, jednog jutra se nije probudila.
Seljani su pokopali njegovu ženu na mjesnom groblju. Ivica je znao da ne može ostati u selu jer je puno njihovih uspomena. Nedugo nakon smrti, u proljeæe je Ivica spakirao stvari i otišao zauvijek iz sela.
Išao je preko planina i dolina, prolazio kroz krajeve koje nikad nije vidio, prolazio je kroz šume, gdje je èesto èuo zastrašujuæe zvukove koji su dolazili od iza mraènih drveæa. Na putovanju je jeo samo ono što je našao na putu, poput raznih životinja, šumskih plodova i slièno. Nakon 3 mjeseca lutanja Ivica se zaželio ljudskog društva. Jednoga dana je došao do jednog brda sa kojeg je vidio jednu prekrasni nizinu u kojoj je bio jedan grad u kojemu je vidio lijepe nove kuæe. Ivica je krenuo u grad i na ulazu je stajala ploèa s natpisom:
''Dobrodošli u Lièku Rjeèicu, svi su dobrodošli''. Ivica je ušao u grad i u gradu je vidio ono što svaki grad ima: crkva, trgovina, restoran i mali hotel. Ali se zaèudio kad je vidio u da u gradu nedostaje nešto veoma važno. Lièka Rjeèica nije imala groblje.
Došao je do jednog mještanina i pitao ga: ''Oprostite gospodine, možete li mi reæi gdje je vaše groblje?''
Na to pitanje èovjek se poèeo smijati i rekao ''U našem gradu nema groblja.''
Ivica se zaèudio kako u gradu nema groblja na što mu je èovjek odgovorio da ovom gradu ne treba groblje zato što ovdje nitko ne umire, svi su ljudi zdravi i sretni.
Èovjek mu je pokazao malu rjeèicu i rekao je da je puna mineralima koji su ljekoviti, zato što rijeka dolazi iz jedne špilje koja ja sveta. I rekao je da u ovom gradu nitko se ne razbolijeva i nitko ne umire!
Èovjek je pogledao èovjeka i rekao mu je: ''Sigurno si gladan, doði danas naveèer u restoran na veèeru, obeæajem da æe biti puno hrane za tebe.
Ivica nikad nije èuo tako ludu prièu i razmišljao je da ne prihvati ponudu, ali je bio preumoran od puta i pregladan da odbije. I na kraju ipak je prihvatio ponudu.
Èovjek je dao Ivici da se okupa i dao mu je neku svoju odjeæu da odjene, zato što je njegova bila pokidana od puta.
Ivica je došao u restoran i bilo je baš kao što je rekao èovjek, stol pun razna hrane: voæa, povræa, kruha i mesa. Ivica se dobro najeo i rekao je da nikad nije jeo bolje meso od ovoga i pitao je o koje je to životinje, a nitko mu nije htio reæi.
Ivici je odluèio da mu Lièka Rjeèica postane novi dom. Našao je posao kod jednog farmera. Svaku veèer nakon posla, Ivica je išao u restoran i tamo ga je svaki dan èekao pun stol hrane.
Nakon nekog vremena Ivica je poèeo vjerovati da tu nitko ne umire. Svi su izgledali sretni i zdravi. Ivica je èak pomislio da je tijekom putovanja umro i da je ovo sve raj.
Ali jedne noæi Ivica se probudio iz dubokog sna i èuo je neki èudan zvuk. Zvuk je dolazio iz mraène šume koja je okruživala grad. U poèetku on je samo èuo cvrèke i vukove, ali onda bi èuo nešto poput šaputanja. Mnogo glasova je dolazila iz mraène šume. Ivica to nije mogao shvatiti što je to. Nakon nekog vremena bi zvukovi prestali i on bi ponovno zaspao.
To se ponavljalo svakog dana, nakon posla odlazio je na veèeru i onda je otišao kuæi spavati gdje je èuo zvukove. Nakon nekog vremena više nije ni mogao prestati jesti tu ukusnu hranu.
Stravièni, nerazumljivi glasovi dopirali su iz mraène šume, pojaèavajuæi se kao da ga okružuju, tada nestajali brzo kao što su i došli. Ivica je shvatio da mu nešto iz hrane daje te lude snove ali mu to nije puno smetalo zato što mu je ta hrana bila toliko neodoljiva da nije mogao prestati jesti.
Jedne noæi kad se probudio èuo je glasove, ali sada iz kuæe njegovog šefa. Pogledao je kroz prozor i kroz zavjesu od šefove kuæe je vidio tri sjene. To mu je bilo veoma èudno, zbog toga što je šef bio budan tako kasno u noæi, a još je imao i društvo. Ivica je èuo kako oni govore: ''Taj momak postaje sve bolesniji svaki dan'', rekao je njegov šef. ''Ako èekamo još puno, on æe bit prebolestan za nas da jede.''
''Postao je dosta velik za sada'', rekao je drugi. ''Jesi li ga vidio nedavno? Od njega možemo dobiti 3-4 dobrog ruèka od njega.''
''Samo gledajuæi ga kako radi, veæ poènem sliniti'', rekao je treæi.
Ivièin šef je tada odgovorio: ''Dobro, ubit æu ga sutra, ali mi vi morate pomoæi ovaj put. Neæu da opet moram ostati budan cijelu noæ, kuhajuæi ga, kao prošli puta.''
Kada je to èuo smuèilo mu se i sada zna zašto u Lièkoj Rjeèici nema groblja. On je jeo tijela mrtvaca i što je najgore, on je sljedeæi!!!
Znao je da nema izbora i da mora pobjeæi. Istrèao je iz kuæe i otrèao je u šumu. Prolazio je u sred noæi kroz mraènu šumu, nije ništa vidio, ali je samo trèao ravno da doðe do nekog tko mu može pomoæi. Trèao je dokle je mogao. Nakon nekog vremena srušio se, u ušima je èuo otkucaje svoga srca.
Poèeli su se èuti oni glasovi ponovno. Glasovi su postajali sve glasniji i glasniji, i napokon je uspio èuti što to glasovi govore:
''Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob!''
To je bilo u trenutku kada je mjeseèeva svijetlost prodrla kroz grane drveæa i tako na mjeseèini je mogao vidjeti prizor od kojeg mu se krv sledila. Šuma je bila puna ljudskih kostiju, lubanja, ruka, nogu i prstiju. Možda su oni bili samo putnici poput Ivice. Šaputanje je postalo još glasnije:
'' Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob!''
Kao što sam rekao, Ivica je bio dobar èovjek i htio je pomoæi njihovim dušama. Ivica je bio prestravljen, umoran i bolestan, ali je znao što treba uèiniti. Našao je veliki kamen i iskopao je jedan veliki grob. Nakon nekoliko sati kopanja, njegove ruke su bile izrezane i krvarile su. Stavio je kosti u grob i zatrpao ga je sa zemljom.
Nakon što je pokrio sve kosti sa zemljom, glasovi su odjednom prestali i noæ je postala ponovno tiha. Ivica je tada nastavio dalje trèati i nestao je u mraku šume.
Nakon nekoliko dana Ivica je stigao u jedan grad, gdje je odmah potražio šerifa. Isprièao je cijelu prièu jednom policajcu, koji mu naravno nije odmah povjerovao, ali je posumnjao da bi to mogla biti istina zato što su i prije neki ljudi odlazili u taj grad, a nitko se nikad nije vratio. Policajac je pristao s njime otiæi natrag u grad.
Kada su došli u grad, ulice grada su bile prazne. Pokušavali su nekoga dozvati, ali se nitko nije javio. Kada su otvorili vrata restorana, vidjeli su zastrašujuæi prizor. Bila je jedna veèera odjednom smrznuta u vremenu. Stolovi su bili puni pokvarene, smrdljive hrane. Na stolcima su sjedili mrtvi graðani Lièke Rjeèice, na njihovim licima se moglo vidjeti da su umrli u velikim bolovima, njihova koža je bila ljubièaste boje.
Tada se policajac okrenuo prema Ivici i rekao: ''Ti su se ljudi sigurno otrovali hranom.'', i uzeo je jedan dio mesa da ga ispita u laboratoriju.
Došli je još ljudi iz drugog grada koji su pomogli zakopati tijela pokojnika da se ne bi širila bolest, stvorivši tako prvo groblje Lièke Rjeèice.
Ivica je znao da se nisu otrovali hranom, nego da pokopavši kosti iz šume, njihove duše su se osvetile njihovim ubojicama prije odlaska na posljednje poèivalište.
Ivica se odselio u drugi grad, koji je imao groblje, i Ivica je shvatio da od smrti ne možeš pobjeæi i da svatko od nas jednom mora umrijeti.
EMILY ROSE
Emily Rose zapravo je Annaliese Michel.Rodjena je 21.09.1952.god.u Njemackoj.Bila je posve normalna i veoma religiozna djevojka,sve do 1968.god.kada vise nije mogla da kontrolise svoje tijelo.Neurolozi u Wurzburgu su joj dijagnosticirali epilpesiju.Stavili su je i na lijecenje u bolnicu,zbog jacine napada.
Ubrzo nakon tih napada Annaliese bi vidjala razne grimase,posebno za vrijeme dnevnih molitvi.Vec je bila 1970.god. i dom su drugi tinejdzeri uzivali u slobodi,Annaliese se borila sa spoznajom da je mozda djavo zaposjeo.Razni glasovi pratili su Annaliese govoreci joj kako ce goriti u paklu.Jednom je demone spomenula svom doktoru u klinici,govoreci kako joj oni daju naredbe......ali medicina joj nije uspjela pomoci,tako da Annaliese gubi nadu da ce je ona i izlijeciti.
1973.god.njeni roditelji obisli su vise crkvi,trazeci svestenika koji bi izvrsio egzorcizam.medjutim dobivali bi samo odbijenice.U medjuvremenu Annaliesino ponasanje postajalo je se iritirajuce.Pocela je cak da udara i grize clanove svoje porodice.Odbijala je da jede,jer joj to demoni nisu dozvoljavali.Annaliese je spaval na kamenom podu,jela je paukove,muhe i druge insekte,cak je pila i svoj urin.Njeno vristanje moglo se cuti kroz cijelu kucu,dok bi unistavala krstove i slike Isusa Krista.Cesto je kidala i odjecu sa sebe,urinirajuci na pod.
1975.god.napokon je odobren egzorcizam nad Annaliesom.Odobren je bio``Rimski Ritual``,koji je poticao jos iz 17 st.Zakljuceno je da su Annaliesu zaposjeli demoni i to:Lucifer,Hitler,Nero,Cain,Iscariot i Fleischmann i druge proklete duse.......koji bi se cesto oglasavali za vrijeme istjerivanja,svadjajuci se koji ce prvi izaci iz Annaliesinog tijela.Egzorcizam je snimljen na 40 kaseta.Ispocetka je bio uspjesan,tako da je Annaliesa cak mogla ici i u skolu,ali napadi nikada nisu presatli.Medjutim Annaliesino krhko tijelo i iscrpljenost nisu mogli izdrzati sav taj napor,tako da za vrijem jednog egzorcizma umire(1976).
Annaliesini roditelji i egzorcisti osudjeni su na 6-mjesecnu zatvorsku kaznu zbog ubistva iz nehata.Prema forenzicnim nalazima,ona je umrla zbog izgladnjavanja.
Dijete
U jednom malom gradu je živio mladi braèni par, Marko i Ivona sa svojim petogodišnjim sinom Nikolom. Oni su èesto odlazili vikendom u svoju vikendicu na jezeru. Jednom Ivona nije mogla iæi, pa su otišli sami Marko i njegov sin. Marko je malo previše popio i nije ni primijetio da se njegov sin utapa u jezeru. Kada je primijetio da nema njegovog sina, brzo je došao k sebi i odmah ga poèeo tražiti. Kada je pogledao u jezero, vidio je beživotno tijelo njegova sina kako pluta po jezeru. Pokušao ga spasiti, ali više nije ništa mogao.
Kada je to doznala njegova žena, ona ga je zauvijek krivila za to. On je rekao da on nije ništa mogao uèiniti i da ne može njega kriviti za tu nesreæu. Njih dvoje više nisu mogli ostati u svom gradu, zbog toga što je tu bilo previše uspomena na sina, pa su se odluèili preseliti u drugi grad, Lièku Rjeèinu. Prodali su svoju staru kuæu i vikendicu i kupili su jednu kuæu u Lièkoj Rjeèini.
Nedugo nakon useljenja, èesto ih je noæima budio djeèji plaè. Ali nikako nisu uspjeli saznati odakle dopire taj plaè. Kada bi krenuli da èuju odakle dolazi plaè, on je brzo prestao. Oni su nastavili spavati. Mislili su da netko od susjeda ima dijete, i da ih njegov plaè budi.
Nakon nekoliko dana kada im je to postalo veæ èudno, pitali su sve susjede da li imaju dijete ili da li èuju plaè, ali nitko od susjeda nije imao dijete, a nisu ni èuli plaè.
jedne noæi probudila se samo Ivona i ona se digla iz kreveta da vidi odakle taj plaè dolazi, ali ovaj put nije prestajao brzo. Zvuk plaèa je vodio Ivonu do jedne male sobice na tavanu. Kada je otvorila vrata od sobe, u sobi je vidjela samo sjenu jednog djeteta. Ivona je upitala dijete zašto plaèe, a dijete je poèelo glasnije plakati, a nakon toga poèelo nešto nerazumno govoriti. To je postajalo sve glasnije i glasnije i veæ se moglo razumjeti da je dijete reklo:
''Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv!''
Kada je Ivona to èula, a veæ je sama krivila Marka za sinovu smrt, potpuno je izgubila kontrolu nad sobom i otišla je u kuhinju. Uzela je nož i otišla kod muža u sobu i poèela ga je bosti nožem i vikala: ''Ovo je za Nikolu!!!''
Kada je Ivona vidjela što je uèinila, znala je ne smije zvati policiju, jer bi ju sigurno osudili za ubojstvo. Odvukla je njegovo tijelo u podrum, izbacila svu hranu iz zamrzivaèa i stavila je njegovo tijelo unutra. Poèistila je svu krv u kuæi. Sljedeæi dan je rekla susjedima da je Marko otišao poslovno iz grada.
Sljedeæu noæ je ponovno èula djeèji plaè i ponovno otišla gore. Tamo je opet vidjela sjenu djeteta i ponovno je èula:
'' Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! ''
Sada joj nije bilo jasno što sada dijete hoæe. Ona je rekla: ''Osvetila sam se za tvoju smrt, što sada hoæeš da uèinim?''. Dijete je odgovorilo: ''Uèini mu ono što je on uèinio meni.''
Ivoni nije bilo jasno što treba uèiniti. Sljedeæi dan dok je razgovarala sa susjedom saznala je da su bivši stanari imali dijete koje je nestalo i nikad nije pronaðeno. Ako ju zanima više o tome, trebala bi pitati bivše stanare. Rekla joj gdje oni žive.
Ivona je odmah otišla kod njih i pitala ih što je bilo s djetetom, na što su oni odgovorili da ni oni ne znaju. Rekli su da ga je policija tražila godinu dana ali ga nije uspjela pronaæi.
Ivona im nije vjerovala, pa se malo propitala kod susjeda. Oni su rekli da je otac èesto tukao dijete i zatvarao ga u sobu na tavanu. Majka je uvijek bila protiv toga, ali je on i nju tukao, pa se ona nije smjela previše buniti. I rekli su još da se govori da je otac ubio dijete.
Ivona je sljedeæu noæ otišla gore u sobu i pitala dijete što treba uèiniti. Dijete je samo govorilo: ''Ruže u dvorištu. Ruže u dvorištu. Ruže u dvorištu.''
Sljedeæe jutro Ivona je otišla u dvorište do ruža i tamo je sve izgledalo normalno, a onda je poèela kopati kod ruža i našla je kosti. Odmah je posumnjala da su to kosti djeteta. Odnijela je kosti odmah policiji. Policija je otkrila da su to kosti nestalog djeteta. Policija je odmah uhitila majku i oca djeteta.
Ivona je otišla na tavan u sobu i dijete joj je samo reklo: ''Sada sam slobodan. Hvala.''
Nakon što je to rekao nastala je jaka bijela svjetlost u sobi i kada je nestala, soba je izgledala potpuno normalno.
Nakon što joj je umrlo dijete i nakon što je ubila svoga muža bez pravog razloga bila je u prevelikoj depresiji i uzela je onaj nož s kojim je ubila muža i poèinila samoubojstvo.
Sljedeæeg jutra stražari su pronašli u æeliji oca djeteta oèevo beživotno tijelo s veoma bolnim izrazom lica. Mrtvozornik je otkrio da je umro od nedostatka kisika, baš kao da je sahranjen u zemlju živ. Majka je puštena iz zatvora zbog nedostatka dokaza protiv nje.
Policija je pronašla tijela Marka i Ivone u kuæi. Kuæa je poslije prodana nekom mladom braènom paru.
Godina je 1959., i general Anderson se je sa svojom suprugom užurbano spremao za hitan poslovni put. Èekala su ih 3 duga sata vožnje od njihove vikendice do odredišta Omahe, koja se nalazi na samoj granici izmeðu saveznih država Ayove i Nebrasce. Na put su krenuli oko 20:30. Nakon nekih 2 sata puta prošli su kroz gradiæ Logan i poèeli se približavati mostu željezne konstrukcije. Anderson je naglim koèenjem probudio svoju suprugu iz drijemeža, a razlog koèenja je bila blijeda prilika neke mlade djevojke u bijeloj haljini koja je stajala na mostu. Još kako je vrijeme bilo kišovito, djevojka je onako pokisla izlgedala zaista tužno. Djevojka je prišla automobilu, te je rekavši da živi nekoliko milja unaprijed zamolila generala da je poveze kuæi na što su i on i njegova žena odmah pristali. Djevojka je cijelo vrijeme vožnje šutila, a jedino njezino oglašavanje je bilo prilikom davanja primjedbe na rad radia i davanja uputa Andersonu kuda da vozi. Nakon što je slušajuæi djevojèine upute došao ispred velike bijele kuæe u kolonijalnom stilu, Anderson je izašao iz auta i uputio se prema kuæi da pozove djevojèine roditelje, a njegova žena je ostala u autu sa djevojkom.
Anderson se je popeo uz stepenice te pokucao na vrata. Nakon što je jedan od slugu pozvao gazdu, general se je predstavio i rekao gospodinu da na zadnjem sjedištu njegovog auta sjedi njegova kæerka, imenom Loni. Domaæin je zatražio da je vidi, ali kada su sišli do auta sve što su našli bila je isprepadana gospoða Anderson, koja je vidjela kako Loni nestaje.
Domaæin, inaèe penzionisani senator, je pozvao generala i njegovu ženu u kuæu na èaj i razgovor gdje im je objasnio situaciju. Jednostavno im je rekao da djevojka koju su dovezli ne postoji, ali da im vjeruje jer je to zaista bila njegova kæi Loni te da nije prvi put da se na taj naèin poigrava s putnicima. Andersonu se nije svidjelo ono "ne postoji" te se je s malo dozom sumnje obratio svom domaæinu:
-Kako mislite ne postoji, ta nisam dovezao duha??
-Bojim se da ste uèinili upravo to...
Povijest prièe o Loninom duhu seže još 20 godina prije spomenutog dogaðaja, bila je mlada lijepa i zaljubljena u mladiæa koji je, i pored toga što je bio lijepo vaspitan, iz loše porodice te je Loni time narušavala ugled kompletne senatorove porodice. Zbog protivljenja njenog oca vjenèanju sa spomenutim mladiæem Loni je odluèila pobjeæi s njim...DOŽIVJELI SU SAOBRAÆAJNU NESREÆU NA ŽELJEZNOM MOSTU. Auto se je prevrnuo po olujnom vremenu, a Lonino tijelo naðeno je 7 milja nizvodno... njen duh ostao je na mjestu, na kojem je tako mlada napustila ovaj svijet te se i dan danas vrati na željezni most ali samo kada je vrijeme olujno i kišovito...
"Vražja obitelj"
Obitelj Brandhauser iz srednje Slovacke je prokleta. To o njoj tvrdi nekoliko stanovnika grada. Price o povezanosti s vragom rasirile su se po okolici brzinom munje. Sto je zapravo u svemu istina?
Prokletstvo obitelji Brandhauser pocinje jos u 19.stoljecu. Tada je, navodno, jedan od clanova obitelji potpisao ugovor s vragom. Nije ga ispunio, i zbog toga vrag vec vise desetljeca podsijeca njegove potomke na dug, koji obitelj prema njemu ima!
Glasine o nasoj povezanosti s vragom stare su godinama. O njima mi je pripovijedao vec moj pokojni otac - kaze (1996.god) danas 76-godisnji Karlo Brandhauser. - "Mislim, da to tada otac nije uzimao za ozbiljno i pricao mi je to kao kuriozitet" - objasnjava dalje Karlo i dodaje: "Ne, ne sjecam se da se u vrijeme mog djetinjstva u nasoj obitelji dogodilo nesto, sto bi potvrdjivalo ove oceve price".
Usprkos tome, Karlo Brandhauser, najstariji clan obitelji u listopadu 1995.godine - na dan svog rodjendana - kao prvi od zivucih potomaka dobio je poruku od vraga.
Poruka je bila napisana crvenom tintom (kasnije se utvrdilo da je to bila krv) i sadrzavala je na latinskom slijedece rijeci: "Ispuni svoj ugovor s vragom". Poruka u obliku papirnatog svitka, bila je stavljena u malu trubu, slicnu vrazjem kopitu.
Najprije sam pomislio kako se netko sa mnom grubo nasalio, i smatrao sam to malo neprimjerenim poklonom za covjeka mojih godina - nastavlja pricu stari gospodin. - "Samo nisam znao tko i zasto se sali na moj racun. Nitko iz obitelji si to ne bi dozvolio".
Na los vic se zaboravilo. Kada je na dan svog rodjendana, dva tjedna kasnije, dobila isti takav "poklon" njegova 55-godišnja kcerka Marija, a zatim istom prigodom pocetkom prosinca i njezina kcerka, 36-godišnja Ana, cijela stvar postala je vise nego sumnjiva i vrlo ozbiljna. Nitko iz obitelji nije imao velikih neprijatelja, dapace, obitelj Brandhauserovih bila je kod mnogih ljudi uvijek vrlo cijenjena. "Postepeno smo eliminirali sve mogucnosti da bi nas netko htio prestrasiti." - kaze Marija - "Nismo pronasli ni moguce zastrasitelje, ni motiv, koji bi ih u tome mogao voditi. Tada smo poceli traziti uporisnu tocku u proslosti."
Nakon mjesec dana uspjeli smo otkriti dnevnik Kornela Brandhausera, mojeg pradjeda. Dnevnik je bio zut, a neke njegove stranice su poispadale. Otkrili smo da su Kornela zanimale okultne, nadprirodne pojave. Na jednom mjestu u dnevniku pronasli smo zanimljiv dio: "
anas sam potpisao ugovor, koji ce odrediti sudbinu roda Brandhausera iducih desetljeca. Nadam se da ce to moji potomci, a i svi daljnji njihovi potomci znati cijeniti." Ovaj dio otkriva da je Kornel Brandhauser mogao s nekim tajanstvenim potpisati nekakav poseban ugovor, jer je inace bio vrlo precizan u opisivanju svojih poslovnih poteza. Samo na ovom mjestu nema nikakvih pojedinosti.Karlo Brandhauser tome dodaje: - "Kornel, moj djed, umro je kada je meni bilo samo devet godina, tako da ga nisam imao prilike bolje upoznati. Ipak, jednom me odveo u svoju sobu, pokazao mi horoskope, kristalnu kuglu za gatanje i ostale druge okultne rekvizite. Za mene, tada djecaka, bile su sve to vrlo zanimljive stvari, ali nisam tocno znao cemu sluze. Nisam razumio ni neke djedove price, koje mi je pricao. Bile su strasne, ali zanimljive. Moj je otac uvijek govorio kako je moj djed cudak. U takvom mi je sijecanju i ostao."
Ono sto najvise zacudjuje jeste analiza. Njome je utvrdjeno kako je upotrijebljeni papir na svicima star oko 150 godina (!) a poruke su doista ispisane krvlju, i sve tri su u najmanjoj crtici identicne. Obitelj Brandhauser ceka sto ce se dalje dogadjati...
TAJNA USKRŠNJIH OTOKA
Slobodno možemo reæi da je Uskršnji Otok najusamljeniji otok na svijetu. Nalazi se u beskraju Pacifika, nasuprot èileanske obale od koje je udaljen oko 4000 kilometara. Najbliži otoèki susjed Uskršnjeg Otoka je polinezijisko otoèje koje je udaljeno oko 3800 kilometara. Ipak, zasigurno znate da tajna Uskršnjeg otoka nije u njegovoj izolovanosti, nego u kamenim kipovima "MOAIMA" koji se prostiru cjelokpunom dužinom obale. Ima ih ukupno 276 od kojih je veæina viša od 20m. Graðeni su od stvrdnutog vulkanskog kamena, a 53 statue na glavama imaju èudnovate crvene kamene šešire. Tko su bili stanovnici Uskršnjeg otoka?? U koju su svrhu izgradili "kamene bogove"?? Šta nam ove ogromne statue poruèuju?? Po najnovijim teorijama, stanovnici Uksršnjeg otoka su izbjegli iz južnoamerièkog drevnog grada Tiahuanakua, te izgradili ove kamene kolose. Ipak, ovo je samo jedn od bezbroj teorija o Uskršnjem otoku, a njihovo pravo znaèenje i svrhu vjerojatno nikada neæemo saznati . . .
NEZNAM JEL OVO ISTINA
Sva "opsjednuæa" nisu uvijek jednaka. Neki doživljavaju samo jedan fenomen poput vrata koja se otvaraju i zatvaraju sama od sebe, dok neki drugi doživljavaju cijeli niz razlièitih fenomena.
pokušat æu nabrojati neke fenomene prema kojima možete zakljuèiti jeli prostor u kojem živite "uklet". Nakon što proèitate tekst i shvatite da se sve te stvari digaðaju u vašem stanu ili kuæi, nemojte odmah zakljuèiti kako imate duhove, probajte redom, na logièan naèin potražiti realne uzroke odreðenih fenomena i dogaðanja.
Najèešæe sve poèinje sa èudnim zvukovima poput koraka, udaranja po zidovima, buke koja nije nièim izazvane i ne možete joj odrediti izvor, èujete grebanje, povlaèenje namještaja po podu... Zvukovi su uglavnom tihi ali ponekad mogu biti vrlo glasni i zastrašujuæi.
Vrata, ormariæi u kuhinji, kupaoni... se otvaraju. Vrlo rijetko se takve stvari dogaðaju pred oèima svjedoka. Uglavnom je sluèaj da ste uvjereni kako ste neka vrata ili ormariæ ostavili zatvorenima ali nakon nekog vremena ona su se otvorila sama od sebe. Ponekad primjeæujete da je namještaj (najèešæe kuhinjske stolice) pomaknut ili razbacan. Vrlo rijetko netko uspije vidjeti kako se to stvarno dogaða a još rijeðe uhvatiti ta zbivanja video kamerom iako ima i takvih snimaka.
Svjetla se pale i gase sama od sebe. Ponekad ste svjedok tih dogaðanja a ponekad ste jednostavno uvjereni kako ste neko svjetlo zagasili a kasnije je bilo upaljeno. ista stvar se dogaða sa televizorima, radio aparatima...
Ponekad vam nestaju stvari i pojavljuju se na nekom drugom mjestu iako ste sigurni da ih ni vi niti vašu ukuæani niste premjestili.
neobjašnjive sjene. najèešæe ih viðate krajem oka. Obièno se kreæu vrlo brzo, imaju ljudski oblik i vrlo su mraène. Taj fenomen se naziva "ljudi sjene" (shadow person). te sjene u pravilu imaju oblik odrasle osobe ali ponekad oblik ne možete definirati.
Životinje se èudno ponašaju. psi laju bez ikakvog razloga i odbijaju uæi u neku prostoriju, reže i ponašaju se agresivno. Maèke najèešæe kao hipnotizirane gledaju u jednu toèku. Svi znate da životinje imaju puno istanèanija osjetila od ljudi tako da ponekad njihovo ponašanje može biti znak prisutnosti duha ili neèeg goreg!
Osjeæaj da vas netko gleda je vrlo èest u ukletim kuæama iako ne mora biti povezan sa bilo èime nadnaravnim, ponekad vrlo jaka elektromagnetska zraèenja mogu uzrokovati taj osjeæaj. provjerite imate li na mjestu na kojem vas najèešæe obuzima osjeæaj da vas netko ili nešto promatra neki elektrièni ureðaj, razvodnu kutiju ili kroz to mjesto u zidu prolaze el instalacije.
Ovo su stvari koje ljudi najèešæe navode kada misle da im je kuæa ukleta ali ima i èudnijih fenomena.
Mnogi ljudi tvrde da su vidjeli kako se vrata otvaraju i zatvaraju sama od sebe, tv se pali i gasi, prozori se otvaraju ili zatvaraju, stvari se pokreæu same od sebe, ponekad dok leže u krevetu èuju i osjete kako je netko tj nešto sjelo ili leglo do njih.
Dogaða se da ljudi osjete kako ih nešto dodiruje, kako netko kod nevide prolazi kraj njih, osjeæaju da ih netko gura (vrlo vrlo rijetko, udara).
Šapat i glasovi kojima ne možete otkriti izvor. netko izgovara vaše ime a vi ste potpuno sami. ponekad èujete plaè, vrištanje ili nerazgovjetno mrmljanje.
Topla ili hladna mjesta u razlièitim djelovima kuæe takoðer mogu biti nagovještaj da imate "podstanara". naravno tu su i fantomski mirisi!
Sve gore opisano je uglavnom bezazleno ali kad je u pitanju poltergeist (buèni duh) stvari znaju biti poprilièno gadne. Sreæom, takvi fenomeni traju kratko iako su vrlo intenzivni, stvari se pomiæu same od sebe, predmeti levitiraju, neke osobe osjeæaju šamare, udarce, grebanje, ugrize ali ne vide svog napadaèa! Na zidovima ili drugim površinama pojavljuju se razni natpisi ili otisci ruku.
Kruna svega i apsolutni dokaz da je vaša kuæa "ukleta" je dakako potpuna tjelesna aparicija, tj ispred sebe vidite potpuno prikazanje preminule osobe!!!
eto tako! i sad prije nego zakljuèite da su vam se sve gore navedene stvari dogodile ili da se dogaðaju, probajmo pronaæi neke racionalne uzroke za neke od navedenih fenomena.
Èudni zvukovi - živite u novogradnji i još se niste privikli na sve zvukove, u starim kuæama ponekad zamor materijala proizvodi èudne zvukove, možda imate problema sa raznim instalacijama u kuæi, èesto su i nametnici poput miševa i štakora optuženi za paranormalne fenomene
Otvaranje i zatvaranje prozora i vrata može uzrokovati najobièniji propuk. otvaranje ili zatvaranje kuhinjskih elemenata èesto se dogaða zbog neravnih podloga, površina ili loše montaže.
Stvari koje nestaju su možda stvar vaše nepažnje i zaboravnosti ili nekog od vaših ukuæana
Sjene su ponekad samo sjene, izazvane raznim ovozemaljskim utjecajima a neke ostale stvari su možda plod mašte i straha.
Naravno, što je teže razotkriti neku stvar i što je više svjedoka, veæa je moguænost da se radi upravo o paranormalnom fenomenu.
nadam se da se ne ljutite što je ovaj post ovako dugaèak ali htio sam pomoæi nekima od vas koji vjeruju da im se dogaðaju èudne stvari, da najprije eliminiraju sve moguæe obiène uzroke. Spisak nije potpun jer vrlo rijetko se dogaðaju iste stvari razlièitim ljudima ali se nadam da vam je i ovo barem malo pomoglo.
ŠESTO ÈULO
Svi sigurno niste, ali su ljubitelji horrora, mistiènog i napetog 100% gledali film šesto èulo. Samo da podsjetim radnja filma je posveæena djeèaku Coleu koji viða duhove mrtvih ljudi. Svima vama je to poslužilo kao dobar horror i koji satak dobre zabave, no jeste li se ikada zapitali može li to biti istina
Reæi æe te : "ma kakvi ... "!! Ali niste u pravu... PONAVLJAM : NISTE U PRAVU. Vjerovali ili ne, na svijetu postoje djeca èija je "Šesto èulo" životna prièa. Paaaa, saznajmo neš više ...Djevojèica Carisa živi na Havajima i od ranog djetinjstva se oko nje dešavaju èudne stvari. Stalno je pogledavala u mjesta na kojime neam nièega. To je njenima bilo dosta neobièno, ali ipak oni nisu znali da carrisa vidi ono što drugi ne vide. Na njenim prvim fotkama Carrisa pažnja je zaokupljena nekom bijelom providnom svjetlošæu koju drugi ne mogu vidjeti. Takva svjetlos se mogla primjetiti i na svim njenim kasnijim fotkama. Ipak Carrisa nikada ne može sa sigurnošæu reæi što je oko nje, što je prati. Uvijek, kada joj bilo ko postavi to pitanje, kao da ostane bez texta, kao da zanijemi. Carrisina porodica ipak vjeruje da njihova kæi ima duha zaštitnika. Sama Carrisa kaže da je ta biæa koja se pojavljuju ponekad plaše, ai je istovremeno i rekla da od tih "stvari" nikada nije doživjela ništa neugodno. Možda Carrisa zaista ima svog zaštitnika, ko zna
Sluèaj koji je slièan Carisinom je sluèaj amerièkog djeèaka Justina. Stvar sa fotkama i pojavama je ista kao kod Carrise tako da to sve neæu ponavljati ali se Justin ipak po neæemu razlikuje. On je èak nešto i rekao o tim pojavam koje mu se ukazuju. Ništa puno samo da mu se na vratima sobe pojavljuje èovjek dok se on naveèer sprema na spavanje, te èesto viða "mlaðu žensku osobu" u ormaru i u podrumu. Dragi èitaoèe, sad se molim te okreni prma svojim vratima, zatim otvori ormar i MOOOOLIM TE siði u podrum, ko zna možda imaš goste
SABLAST SE SVETI - SLUÈAJ "FLINT"
Veæina ljudi, èak i onih neinformiranih koji su samo "nako" èuli za sablasti, znaju da se sablast meðu žive, u naš svijet, vraæa iz nekog razloga. Mnoge obilaze kuæu u kojoj su ubijene ili u kojoj su proveli cijeli život pa umrli. Povratak može biti i iz nezadovoljstva koje se najviše javlja zbog nepropisen sahrane. Najrijeði su sluèajevi u kojima se sablast vraæa kako bi se osvetila svome ubojici. Da znam, mnogim ubojicama njihova svijest "projektuje" sliku žrtve, ali æe vam se od dnevnika detektiva Jacka Flinta svima diæi kosa na glavi, ali prije toga da vidimo šta je to Jack skrivio...
Detektiv Jack Flint je veæ 3 godine radio na sluèaju zluopotrebe maloljetnika u pornografske svrhe. On i njegov mlaði kolega (èije ime nažalost ne znam) 3 godine su lovili rasturaèa tih filmova. Jack je izigravao nasilnog i grubog detektiva, dok je njegov kolega glumio tipa blage naravi, koji razgovorom pokušava iznuditi priznanje - tehnika stara koliko i èovjeèanstvo. Dva spomenuta detektiva su jedne noæi upali u bar homosexulaca da bi izvršili raciju. Naišli su na improviziranu kino-dvoranu u kojoj su se prikazivali filmovi sexulanih odnosa maloljenika s odraslima. Nakon ulaska dvojice inspektroa svi su se razbježali osim momka koji je raio za kino-projektorom i tvrdio da je studetn koji radi honorarno za dodatnu zaradu. Flint mu nije povjerovao te su ga priveli u stanicu. Mladiæ nije htio priznati da je on rasturaè pornografije, te mu je u nasilnièkom ispitivanju Flint slomio donju vilicu nakon èega su ga odnieli u èeliju. Došlo je do krvarenja i mladiæ je preko noæi umro. kada su ujutro došli na posao detektive je doèekala hitna pomoæ te komesar koji je flintu odmah oduzeo znaèku, a kolega mu je kao paivni sauèesnik bio suspendiran na duže vrijeme. Od toga se dana Flintov život pretvorio u pakao. Izgubio je pravo na penziju ili bilo kakvu naknadu, žena i djeca su ga ostavili...
Susjedi su se èesto žalili da ih je u noæi budio strašnik krikovima. postao je sklon alkoholu, a i doživio je saobraæajnu nesreæu u kojoj mu je donja vilica otkazala, a imao je i frakturu lubanje te mu na lijevoj strani glavi više nikada nije izrasla kosa. Od nesreæe je imao i tragove šivanja u bolnici i to po licu. nkoliko mjeseci nakon spomenute nesreæe, naðen je mrtav u svome stanu, s dnevnikom na stolu. Pogledajmo u kakvom je stanju bio (nije preporuèljivo za plašljive i osobe slabog srca, OZBILJNO)
"...ubio sam mladiæa, prekinuo cvijet mladosti. Ja sam niko, ja sam ništa, ja sam ... Ne znam ni sam šta sam. Vidio sam ga sinoæ, vidio sam ga u snu, vidio sam to unakaženo mlado lice koje sam nedužno izbirsao s ovoga svijeta... ja sam niko, ja sam ništa..."
"Sinoæ me je probudio, osjetio sam hladne dodire po licu, nakon toga hladne šake. Otvorio sam oèi, njegov lik je tu, njegov lik je tu, pred mojim oèima, nekoliko centimetara od mojih oèiju. Smije mi se u lice, smije mi se taj lik, ta vilica koju sam slomio, njeogva neivna krv kaplje po meni..."
"Jutor dok sam se brijao, to nisam bio ja... vidi sam njeov lik u ogledalu pored sebe. Onako iznakažen je stajao kraj mene, cerio mi se. okrenuo sam se da vidim d li je stvarno tu. Vidio sam krvave zidove, njega nije bilo..."
"Upravo sam došao iz bolnice, ja sam zlo, e lièim ni na šta, ni sam ðavo me ovakvog neæe primiti, mada je pakao jedino mjesto na koje mogu otiæi. Udario sam u drvo...Kako?? Lijepo, eto kako, zapravo ne lijepo nego mracno. ja nisam vidio ulice kuæe cvijeæe i drvece, vidio sam tamu, krv na svojim rukama, krv u autu, kjrv svuda oko mene i njegov lik pred oèima koji mi se glasno smijeo i odveo me u propast, ovaj put u propast, a odvešce me i u smrt. tamo vidim i sada, dok ovo pišem oko mene je tama, po mojim rukama krv, krv svuda i njegov, sada vec; neizostavni, lik..."
"Sa mnom je gotovo, odlazim doðavola, odlazim jer ne mogu više izdržati, ne mogu više podnijeti. Ne mogu izdržati ovu tamo, ovo ništavilo u koje sam samoga sebe otjerao, zbogom mraèni svijete, koji si moje zadnje trenutke ucinio ništavnim, odoh u smrt, odoh u pakao ako me i djavo ovakvog prihvati..."
puj to
