Mladi širom države dobrovoljno pristaju na ispiranje mozga uz pomoć nabacanih orijentalnih ritmova bez smisla i reda i vokala od kojih se i smrt naježi.
Kada je počelo? Kako je počelo? Ne znam, ali znam sigurno da nas je preuzelo. Svaki kanton, svaki grad, svaki čošak. Uvukao se u sve pore svakodnevnog života i razorio ga „bez bismile“, poput neke bolesti, strašnije od svega dosad viđenog. Postavlja se pitanje:“Šta je to turbo folk?“
Odgovor: To je hrpa orijentalnih ritmova izmixanih na brzinu u nekoj štali na nekom brdu gdje je malo koja ljudska noga kročila, a da se živa vratila. Ipak, da bismo dobili jednu pjesmu iz ove i više nego perverzne imitacije bilo kojeg muzičkog žanra potreban nam je i vokal! To mora biti osoba kojoj su glasne žice iščupane pri rođenju i kasnije grkljan malo zasječen, jer drugačije nije moguće ispuštati takve grozne, neljudske, neartikulisane krikove nekog vremena koje je davno prošlo - ako je ikada i postojalo...
I tako već godinama hara taj bizarni otpad, nastao iz kombinacije: idiot + klavijature. Hara po Balkanu, te polahko, ali sigurno postaje i globalni problem. Turbo folk ne predstavlja samo neku grotesknu,
post-impresionističko vrstu muzike, već i vrstu oružja protiv zdravog razuma. Te frekvencije koje se puštaju po kafićima i diskotekama i koje nazivaju muzikom direktno razaraju ljudski um. Postepeno uništava sve nervne ćelije dok čovjek ne pukne, a kad pukne onda ga obasja glupost.
Nakon što se to čovjeku desi, počinje da vjeruje da u toj muzici vidi šta ustvari ne vidi, već valja totalne gluposti.
Još se po nekoliko individua u svakom gradu uspijeva izboriti da ne sluša taj trećerazredni otpad. Njima skidam kapu - to je ipak hrabar potez, jer iza svakog čoška čeka neki dasina da „izgnjete“ individualnost iz te osobe, pa makar se kasnije i njemu o glavi radilo.
Da zaključimo,ovo nije napad na narodnu muziku, ovo je konkretno okrenuto protiv turbo folka.
Kada je počelo? Kako je počelo? Ne znam, ali znam sigurno da nas je preuzelo. Svaki kanton, svaki grad, svaki čošak. Uvukao se u sve pore svakodnevnog života i razorio ga „bez bismile“, poput neke bolesti, strašnije od svega dosad viđenog. Postavlja se pitanje:“Šta je to turbo folk?“
Odgovor: To je hrpa orijentalnih ritmova izmixanih na brzinu u nekoj štali na nekom brdu gdje je malo koja ljudska noga kročila, a da se živa vratila. Ipak, da bismo dobili jednu pjesmu iz ove i više nego perverzne imitacije bilo kojeg muzičkog žanra potreban nam je i vokal! To mora biti osoba kojoj su glasne žice iščupane pri rođenju i kasnije grkljan malo zasječen, jer drugačije nije moguće ispuštati takve grozne, neljudske, neartikulisane krikove nekog vremena koje je davno prošlo - ako je ikada i postojalo...
I tako već godinama hara taj bizarni otpad, nastao iz kombinacije: idiot + klavijature. Hara po Balkanu, te polahko, ali sigurno postaje i globalni problem. Turbo folk ne predstavlja samo neku grotesknu,
post-impresionističko vrstu muzike, već i vrstu oružja protiv zdravog razuma. Te frekvencije koje se puštaju po kafićima i diskotekama i koje nazivaju muzikom direktno razaraju ljudski um. Postepeno uništava sve nervne ćelije dok čovjek ne pukne, a kad pukne onda ga obasja glupost.
Nakon što se to čovjeku desi, počinje da vjeruje da u toj muzici vidi šta ustvari ne vidi, već valja totalne gluposti.
Još se po nekoliko individua u svakom gradu uspijeva izboriti da ne sluša taj trećerazredni otpad. Njima skidam kapu - to je ipak hrabar potez, jer iza svakog čoška čeka neki dasina da „izgnjete“ individualnost iz te osobe, pa makar se kasnije i njemu o glavi radilo.
Da zaključimo,ovo nije napad na narodnu muziku, ovo je konkretno okrenuto protiv turbo folka.
