Policajci su stajali i gledali dok su me napadači tukli. Ne sjećam se šta se kasnije događalo, samo znam da momke koji su me udarali ranije nisam poznavao''. Traumatično iskustvo, koje baca mrlju i na mostarsku policiju, za tjednik Slobodnu Bosnu ispričao je maloljetni Azer Medić, kojega je, podsjetimo, 19. studenog ove godine, dok se vraćao iz škole, u neposrednoj blizini hotela Ero brutalno pretukla grupa od petnaest mladića.
Piše: Nermina Šunj; Slobodna Bosna (prepisano sa: bljesak.info)
Medićevi školski drugovi uspjeli su pobjeći a njegova je djevojka, prema svjedočenju pedagogice škole, u šoku dotrčala u školu i obavijestila ih o napadu.
Ovaj posljednji sukob u Mostaru u policijskim i medijskim izvještajima bio je tretiran kao sukob zbog etničkih predrasuda, za razliku od ranijih koje su mostarske vlasti, policija i sudionici prikazivali kao ''klasične'', gotovo normalne sukobe navijačkih grupa rivalskih nogometnih klubova Veleža i Zrinjskog.
Tako je isplivao na površinu djelić slike o Mostaru, za koji, iako to nerado govore javno, njegovi građani kažu da je još uvijek duboko podijeljen grad.
''Grozno mi je sve to gledati'', kaže za Slobodnu Bosnu uglednik mostarski intelektualac Hrvat i dodaje: ''Ne može se to nasilje opravdavati 'ratnim naslijeđem' - ova djeca nisu bila ni rođena kada se u Mostaru ratovalo''. Nacionalna netrpeljivost među Hrvatima i Bošnjacima svako malo preraste u fizičke obračune djece, uz neizostavno uzvikivanje parola tipa ''ubij ustašu'' ili ''ubij baliju''. Uzvikuju ih djeca rođena u prvim godinama rata, koja se tog perioda i ne sjećaju.
Sudionici posljednjeg sukoba u Mostaru krajem studenog učenici su Srednje prometne i Srednje mašinsko-prometne škole. Smješteni su u istoj zgradi u Šantićevoj ulici, ali nastavu pohađaju po dva različita nastavna plana i programa i u različitim smjenama. Hrvati na nastavu idu prijepodne, Bošnjaci poslijepodne. Učenici se tijekom nastave uopće ne susreću.
Azer Medić kaže da se skoro i ne susreće sa hrvatskim vršnjacima, mada s nekima od njih ponekad razgovara telefonom.
Ništa drugačija situacija nije ni u Elektrotehničkoj školi ni u Gimnaziji na Španjolskom trgu.
Mlada Mostarka, učenica prvog razreda Gimnazije, sasvim otvoreno kazala je za Slobodnu Bosnu kako se sa Bošnjacima skoro i ne druži. ''Nemamo problema, ne sukobljavamo se, ali se u principu međusobno i ne družimo''.
''Mladost nam je zatrovana nacionalizmom. Ima nacionalizma koliko hoćete'', kaže Mila Vrtikapa koja sa svojim dugogodišnjim prijateljicama Gošom Šukić i Senadom Hadžić svakodnevno na klupi na Španjolskom trgu provodi umirovljeničke dane.
''Hrvatica sam po narodnosti. Nažalost, moramo se i tako deklarirati. Živim u Fejićevoj ulici 33 godine. Cijeli rat sam provela tamo i nikada nisam imala problema. Izgubila sam muža i sina, ali to nema veze s nacionalnošću. Moj muž nije bio Hrvat. U porodici nas ima svih nacionalnosti''.
Goša Šukić Srpkinja je koja živi na zapadnoj obali Neretve.
''Živim u Mostaru 50 godina. Cijeli sam rat bila u ovom dijelu grada. Dva su mi zeta Muslimana. Nejasan mi je nacionalizam u Mostaru kojeg ima koliko hoćete. Mislim da je tu kriva porodica, jer uvijek je porodica osnov svega, a ljudi ima zlih na svim stranama».
Nakon napada ''petnaest na jednog'' koji je mogao završiti sa težim posljedicama od potresa mozga i slomljenog rebra Azera Medića, policija je pokrenula opsežnu istragu, ali i pojačala sigurnosne mjere u gradu. Najprije su uspostavljene policijske patrole na svim javnim mjestima, posebno u blizini škola i okupljališta mladih. U srednjim školama, između ostalih Srednjoj prometnoj, odnosno Elektrotehničkoj, održano je nekoliko sastanaka predstavnika policije, pedagoga, roditelja i djece.
Azer Medić vjerojatno ne bi bio i posljednja žrtva učestalih sukoba zbog etničkih predrasuda u Mostaru da policija, prateći rasprave na nekim od internet portala, posebno bljesak.info, nije imala indicije da se dogovara još jedna ''odmazda''.
Navodno je početkom ovog mjeseca ''dogovoren'' sukob koji se trebao dogoditi u 21 sat na Španjolskom trgu, u zoni nekadašnje ratne linije razgraničenja Armije BiH i HVO-a.
Glasnogovornik MUP-a HNŽ-a Srećko Bošnjak kaže da je napad krajem studenog također bio ''odmazda'' za napad na hrvatskog mladića koji se dogodio tri dana ranije, u ulici Jakoba Baruha Španca. Epilog posljednje tučnjave je dvanaest krivičnih prijava protiv maloljetnika koje će, prema riječima glasnogovornika MUP-a Bošnjaka, najvjerojatnije rezultirati novčanim kaznama za roditelje.
Jedan od punoljetnih sudionika napada kod hotela Ero mogao bi se uskoro suočiti s podizanjem optužnice protiv njega.
''Nacionalizam u Mostaru je, nažalost, realnost. Vidimo ga svaki dan na internetskim portalima. Otvorite bilo koju temu i pratite komentare. Ogromna se količina mržnje ''valja'' ovim gradom. Ako idete 'istočnom' stranom grada, vidjet ćete grafite 'ubij ustaše'. Ovamo ćete vidjeti, kao prošle godine, nacrtanu svinju na džamiji ili provokativne grafite koji obavezno sadrže pogrdan naziv 'balije'. Nema ovdje nevinih. Na različite se načine nacionalizam ispoljava i to svih prema svima'', kaže Bošnjak.
Direktor Srednje prometne škole Zoran Landeka, čiji su učenici većinom sudjelovali u svim ''važnima obračunima'', kaže kako ne želi ponovo potencirati priču o međunacionalnim sukobima.
''Radimo na izradi Akcionog plana borbe protiv maloljetničke delinkvencije. Sukobi navijačkih skupina rivalskih nogometnih klubova događaju se i u Sarajevu. Želimo sada razgovarati kako da toj djeci pomognemo''.
Direktor ''drugog dijela škole'' u Šantićevoj ulici, Srednje mašinsko-prometne škole, Ahmet Pelko kazao je kako nastavno osoblje sa kolegama Hrvatima ima dobru suradnju, ma što to značilo, budući da se uopće ne susreću na poslu.
''Azer Medić nije napadnut u školi nego na putu do škole. Kad učenici prođu kapiju i nađu se u školskom dvorištu, nema problema. Sukobi se dešavaju na ulici. Nacionalizma tamo ima i mislim da djeca sve što rade nose iz kuće. Inače, u svim školama imate grupe djece sklone nasilju i oni su uključeni u programe škola za borbu protiv maloljetničke delinkvencije'', kaže Pelko.
Nezainteresiranost roditelja za ono što im djeca čine van kuće vjerojatno je ključni problem. Glasnogovornik MUP-a Srećko Bošnjak ispričao je za Slobodnu Bosnu iskustva sa roditeljima djece koju svakodnevno privode s ulice, najčešće u alkoholiziranom stanju.
''Dešavalo nam se da nam roditelj spusti slušalicu. Imali smo i slučaj da kada pozovemo roditelja počne da vrijeđa policiju. Imali smo, doduše, i slučaj jedne majke koja je svom sinu u našoj nazočnosti udarila šamar''. Bošnjak kaže kako u borbi protiv ovog problema policija ne može učiniti mnogo bez podrške šire društvene zajednice.
Nevladin sektor skoro da ne reagira na eskalaciju ''dječjeg nasilja'' u Mostaru. Predsjednik udruženja građana Urbani pokret, književnik Veselin Gatalo kaže kako najprije treba analizirati šta je nevladin sektor i ko ga financira. Korupciju koja nema nacionalnost smatra korijenom problema a podgrijana međunacionalna netrpeljivost odlična je atmosfera za političke i korupcionaške ciljeve.
''Kada bi nacionalno pitanje bilo riješeno, onda ne bismo mogli plašiti jedne drugima. Niko ne voli učiti da su im očevi bili agresori, genocidan narod, da su iz Turske, ili da su austrijski vazali. Svako voli čuti istinu koja mu se sviđa. Takvu će istinu dobiti, naravno, u 'svojim' pažljivo odvojenim školama. Najgore je kada neko kaže da se ne trebamo plašiti jedni drugih. To je notorna laž! Ja se sjećam šta smo u stanju uraditi jedni drugima, a riječ je o ljudima koji su odgojeni da se vole. Zamislite na šta su sve spremna djeca odgojena da mrze jedni druge'' kaže Gatalo.
''Dvije škole pod jednim krovom realnost su u Mostaru i petnaest godina nakon rata. Samo me čudi to što situacija u Mostaru više nikoga ne čudi. Čudi me što vas čudi. To vam je isto kao kad kuhate žabu. Stavite je u mlaku vodu i zagrijavate postepeno. Ona pojma nema da je kuhate. Tako i nas kuhaju. Mostar je skoro skuhana žaba''.
Linija ratnog razgraničenja u glavama velikog broja Mostaraca još uvijek postoji i dovoljno je da se desi i najmanji incident koji podjele i nacionalnu netrpeljivost samo pojača. Najčešće su to nogometni susreti i mada će vam to malo ko javno potvrditi, za mlađe Mostarce sportski su susreti skoro pa jedina prilika kada se međusobno uopće susreću. U Mostaru ovih dana, kako tvrdi policija, nema problema, jer stalno patroliraju gradskim ulicama.
''Valjda nisu oni policajci što su mirno gledali kako Azera Medića tuku petnaestorica'', bio je jedan od komentara stanovnika grada na Neretvi željnih da neko napokon sukobima stane u kraj.
Za svaki slučaj, prema saznanjima novinara Slobodne Bosne, roditelji u posljednjih dvadesetak dana djecu nerado šalju ''na onu stranu'' grada.
MISLIM DA OVO ZASLUZUJE SVOJ TOPIK, AKO NE MOLIM VAS DA ME NE BANUJETE JER SE ISPRIČAVAM AKO JE PROTIV PRAVILA.
Piše: Nermina Šunj; Slobodna Bosna (prepisano sa: bljesak.info)
Medićevi školski drugovi uspjeli su pobjeći a njegova je djevojka, prema svjedočenju pedagogice škole, u šoku dotrčala u školu i obavijestila ih o napadu.
Ovaj posljednji sukob u Mostaru u policijskim i medijskim izvještajima bio je tretiran kao sukob zbog etničkih predrasuda, za razliku od ranijih koje su mostarske vlasti, policija i sudionici prikazivali kao ''klasične'', gotovo normalne sukobe navijačkih grupa rivalskih nogometnih klubova Veleža i Zrinjskog.
Tako je isplivao na površinu djelić slike o Mostaru, za koji, iako to nerado govore javno, njegovi građani kažu da je još uvijek duboko podijeljen grad.
''Grozno mi je sve to gledati'', kaže za Slobodnu Bosnu uglednik mostarski intelektualac Hrvat i dodaje: ''Ne može se to nasilje opravdavati 'ratnim naslijeđem' - ova djeca nisu bila ni rođena kada se u Mostaru ratovalo''. Nacionalna netrpeljivost među Hrvatima i Bošnjacima svako malo preraste u fizičke obračune djece, uz neizostavno uzvikivanje parola tipa ''ubij ustašu'' ili ''ubij baliju''. Uzvikuju ih djeca rođena u prvim godinama rata, koja se tog perioda i ne sjećaju.
Sudionici posljednjeg sukoba u Mostaru krajem studenog učenici su Srednje prometne i Srednje mašinsko-prometne škole. Smješteni su u istoj zgradi u Šantićevoj ulici, ali nastavu pohađaju po dva različita nastavna plana i programa i u različitim smjenama. Hrvati na nastavu idu prijepodne, Bošnjaci poslijepodne. Učenici se tijekom nastave uopće ne susreću.
Azer Medić kaže da se skoro i ne susreće sa hrvatskim vršnjacima, mada s nekima od njih ponekad razgovara telefonom.
Ništa drugačija situacija nije ni u Elektrotehničkoj školi ni u Gimnaziji na Španjolskom trgu.
Mlada Mostarka, učenica prvog razreda Gimnazije, sasvim otvoreno kazala je za Slobodnu Bosnu kako se sa Bošnjacima skoro i ne druži. ''Nemamo problema, ne sukobljavamo se, ali se u principu međusobno i ne družimo''.
''Mladost nam je zatrovana nacionalizmom. Ima nacionalizma koliko hoćete'', kaže Mila Vrtikapa koja sa svojim dugogodišnjim prijateljicama Gošom Šukić i Senadom Hadžić svakodnevno na klupi na Španjolskom trgu provodi umirovljeničke dane.
''Hrvatica sam po narodnosti. Nažalost, moramo se i tako deklarirati. Živim u Fejićevoj ulici 33 godine. Cijeli rat sam provela tamo i nikada nisam imala problema. Izgubila sam muža i sina, ali to nema veze s nacionalnošću. Moj muž nije bio Hrvat. U porodici nas ima svih nacionalnosti''.
Goša Šukić Srpkinja je koja živi na zapadnoj obali Neretve.
''Živim u Mostaru 50 godina. Cijeli sam rat bila u ovom dijelu grada. Dva su mi zeta Muslimana. Nejasan mi je nacionalizam u Mostaru kojeg ima koliko hoćete. Mislim da je tu kriva porodica, jer uvijek je porodica osnov svega, a ljudi ima zlih na svim stranama».
Nakon napada ''petnaest na jednog'' koji je mogao završiti sa težim posljedicama od potresa mozga i slomljenog rebra Azera Medića, policija je pokrenula opsežnu istragu, ali i pojačala sigurnosne mjere u gradu. Najprije su uspostavljene policijske patrole na svim javnim mjestima, posebno u blizini škola i okupljališta mladih. U srednjim školama, između ostalih Srednjoj prometnoj, odnosno Elektrotehničkoj, održano je nekoliko sastanaka predstavnika policije, pedagoga, roditelja i djece.
Azer Medić vjerojatno ne bi bio i posljednja žrtva učestalih sukoba zbog etničkih predrasuda u Mostaru da policija, prateći rasprave na nekim od internet portala, posebno bljesak.info, nije imala indicije da se dogovara još jedna ''odmazda''.
Navodno je početkom ovog mjeseca ''dogovoren'' sukob koji se trebao dogoditi u 21 sat na Španjolskom trgu, u zoni nekadašnje ratne linije razgraničenja Armije BiH i HVO-a.
Glasnogovornik MUP-a HNŽ-a Srećko Bošnjak kaže da je napad krajem studenog također bio ''odmazda'' za napad na hrvatskog mladića koji se dogodio tri dana ranije, u ulici Jakoba Baruha Španca. Epilog posljednje tučnjave je dvanaest krivičnih prijava protiv maloljetnika koje će, prema riječima glasnogovornika MUP-a Bošnjaka, najvjerojatnije rezultirati novčanim kaznama za roditelje.
Jedan od punoljetnih sudionika napada kod hotela Ero mogao bi se uskoro suočiti s podizanjem optužnice protiv njega.
''Nacionalizam u Mostaru je, nažalost, realnost. Vidimo ga svaki dan na internetskim portalima. Otvorite bilo koju temu i pratite komentare. Ogromna se količina mržnje ''valja'' ovim gradom. Ako idete 'istočnom' stranom grada, vidjet ćete grafite 'ubij ustaše'. Ovamo ćete vidjeti, kao prošle godine, nacrtanu svinju na džamiji ili provokativne grafite koji obavezno sadrže pogrdan naziv 'balije'. Nema ovdje nevinih. Na različite se načine nacionalizam ispoljava i to svih prema svima'', kaže Bošnjak.
Direktor Srednje prometne škole Zoran Landeka, čiji su učenici većinom sudjelovali u svim ''važnima obračunima'', kaže kako ne želi ponovo potencirati priču o međunacionalnim sukobima.
''Radimo na izradi Akcionog plana borbe protiv maloljetničke delinkvencije. Sukobi navijačkih skupina rivalskih nogometnih klubova događaju se i u Sarajevu. Želimo sada razgovarati kako da toj djeci pomognemo''.
Direktor ''drugog dijela škole'' u Šantićevoj ulici, Srednje mašinsko-prometne škole, Ahmet Pelko kazao je kako nastavno osoblje sa kolegama Hrvatima ima dobru suradnju, ma što to značilo, budući da se uopće ne susreću na poslu.
''Azer Medić nije napadnut u školi nego na putu do škole. Kad učenici prođu kapiju i nađu se u školskom dvorištu, nema problema. Sukobi se dešavaju na ulici. Nacionalizma tamo ima i mislim da djeca sve što rade nose iz kuće. Inače, u svim školama imate grupe djece sklone nasilju i oni su uključeni u programe škola za borbu protiv maloljetničke delinkvencije'', kaže Pelko.
Nezainteresiranost roditelja za ono što im djeca čine van kuće vjerojatno je ključni problem. Glasnogovornik MUP-a Srećko Bošnjak ispričao je za Slobodnu Bosnu iskustva sa roditeljima djece koju svakodnevno privode s ulice, najčešće u alkoholiziranom stanju.
''Dešavalo nam se da nam roditelj spusti slušalicu. Imali smo i slučaj da kada pozovemo roditelja počne da vrijeđa policiju. Imali smo, doduše, i slučaj jedne majke koja je svom sinu u našoj nazočnosti udarila šamar''. Bošnjak kaže kako u borbi protiv ovog problema policija ne može učiniti mnogo bez podrške šire društvene zajednice.
Nevladin sektor skoro da ne reagira na eskalaciju ''dječjeg nasilja'' u Mostaru. Predsjednik udruženja građana Urbani pokret, književnik Veselin Gatalo kaže kako najprije treba analizirati šta je nevladin sektor i ko ga financira. Korupciju koja nema nacionalnost smatra korijenom problema a podgrijana međunacionalna netrpeljivost odlična je atmosfera za političke i korupcionaške ciljeve.
''Kada bi nacionalno pitanje bilo riješeno, onda ne bismo mogli plašiti jedne drugima. Niko ne voli učiti da su im očevi bili agresori, genocidan narod, da su iz Turske, ili da su austrijski vazali. Svako voli čuti istinu koja mu se sviđa. Takvu će istinu dobiti, naravno, u 'svojim' pažljivo odvojenim školama. Najgore je kada neko kaže da se ne trebamo plašiti jedni drugih. To je notorna laž! Ja se sjećam šta smo u stanju uraditi jedni drugima, a riječ je o ljudima koji su odgojeni da se vole. Zamislite na šta su sve spremna djeca odgojena da mrze jedni druge'' kaže Gatalo.
''Dvije škole pod jednim krovom realnost su u Mostaru i petnaest godina nakon rata. Samo me čudi to što situacija u Mostaru više nikoga ne čudi. Čudi me što vas čudi. To vam je isto kao kad kuhate žabu. Stavite je u mlaku vodu i zagrijavate postepeno. Ona pojma nema da je kuhate. Tako i nas kuhaju. Mostar je skoro skuhana žaba''.
Linija ratnog razgraničenja u glavama velikog broja Mostaraca još uvijek postoji i dovoljno je da se desi i najmanji incident koji podjele i nacionalnu netrpeljivost samo pojača. Najčešće su to nogometni susreti i mada će vam to malo ko javno potvrditi, za mlađe Mostarce sportski su susreti skoro pa jedina prilika kada se međusobno uopće susreću. U Mostaru ovih dana, kako tvrdi policija, nema problema, jer stalno patroliraju gradskim ulicama.
''Valjda nisu oni policajci što su mirno gledali kako Azera Medića tuku petnaestorica'', bio je jedan od komentara stanovnika grada na Neretvi željnih da neko napokon sukobima stane u kraj.
Za svaki slučaj, prema saznanjima novinara Slobodne Bosne, roditelji u posljednjih dvadesetak dana djecu nerado šalju ''na onu stranu'' grada.
MISLIM DA OVO ZASLUZUJE SVOJ TOPIK, AKO NE MOLIM VAS DA ME NE BANUJETE JER SE ISPRIČAVAM AKO JE PROTIV PRAVILA.
