Ali ponekad, ne tako cesto, kad mi se zgadi laz, onda govorim istinu.
Crno je, u teskom vremenu zivimo, a zivimo jadno i sramotno.
Utjeha je samo sto ce oni koji budu poslije nas zivjeli, preturiti preko glave jos teza vremena,
i pominjati nase dane kao srecne.
Meša Selimović
Sama rijec biografija je književno djelo koje opisuje život nekog čovjeka, stvarnog ili izmišljenog. Kad bi biografija samo navodila mjesta i datume rođenja i smrti, školovanja, poslovne i obiteljske događaje, bio bi to životopis, ali biografije zadiru dublje, pišu o ljudskim motivima, vrlinama i manama, problemima i kako su se ljudi nosili s njima, osjećajima. Tako nečija biografija može biti drama, a može biti i komedija, može biti poučna, a ako je suhoparna i previše liči na životopis - dosadna. (wikipedia.org)
Po mom skromnom misljenu ono sto bi bilo pravilno jeste karijera.
Moja karijera počela je 2001 godine, kada mi je brat donio CS 1.3 na CD-u i rekao kako je zanimljiva pucacina. Kao totalni laik, na samom početku imao sam problema sa kreiranjem mape, štimanjem startmoneya, a kada bih sve to regulisao, uslijedilo bi strpljivo kampovanje sa brzim snajperom na vrhu zgrade kod CT baze na cs_assault mapi i cekanje terorista. Vremenom bih izgubio strpljenje, te skupio hrabrosti i krenuo u istragu mape i protivnika, te poceo sticati osjecaj kretanja i pucanja.
To je tada zaista bio nepoznat fenomen, a kako mnogi od mojih prijatelja nisu bili u dodiru sa cudom zvanim kompjuter, nisam sa njima mogao djeliti svoj impresionizam kanterom. Malo kasnije, dok sam bio 7 razred osnovne skole, zajedno sa mojim dobrim prijateljem Semirom (nickname na CSu h!tl3r, nesto kasnije Zlocko), sa velikom zeljom sam cekao otvaranje internet centra ENIGMA (vlasnik Visiona ga je otvorio), te nekoliko puta dolazio, dok su radnici jos spajali racunare, zapitavsi se kada ce napokon biti otvoren. I zaista, jednom prilikom nakon zavrsetka sa skolom zaputio sam se u IC ENIGMA. Prvi dan je bio besplatan za sve, pa sam i ja, iako sam dosao predvece zbog druge smjene u skoli, dobio priliku za prvih pola sata onog pravog lan igranja u internet centru.
Tada je kod nas vjerovatno najbolji igrac bio emir-beg, koji je zahvaljujuci iskustvu u gradskim internet centrima, stekao dovoljno vjestine i znanja da bi mogao ownati sve redom. Zajedno sa njim tu je bio i rahmetli Aldin Hodzic, koji je takodje bio tik do emir-bega. Ja sam mozda bio odmah iza njih, a sigurno je da je tu bilo jos kvalitetnih igraca. Sjecam se da se tada furao Edo Majkaa, te da je bio fazon staviti nickname sa njegovim imenom, dok bi se pjesme sa albuma ''Slusaj mater'' konstatno vrtile na playlisti. Sjecam se da smo sjedili na stepenicama nekog haustora, a Zlocko nam je pricao o ''trzaju karabinom'' (izraz awp cu tek kasnije poceti koristiti), sto smo mi sa nevjericom slusali i pitali se kako je moguce opucati metak, povuci mis na desnu stranu i pogoditi nekoga udaljenog 5 metara. Sjecam se nepravilnog rasporeda racunara, tako da su svi imali priliku šmekati jedni drugima, te da su ovi malo jači prijetili slabijima, a ovi, vjerovatno spremni i na batine i dalje uporno gledali i uvijek unaprijed znali da se neko nalazi iza zelenih/malih vrata . Sjecam se rodjendana mog brata, na koji su dosli i njegovi prijatelji iz razreda Adnan - hanibal, koji mi je, kako cu kasnije saznati, slagao da je osnivac noxicusa, i Aziz - Symbolic kojeg sam sa nevjericom gledao kako radi bunny hop. Sa Azizom cu kasnije ostati u kontaktu i odigrati bezbroj meceva. Furali smo tu opsesiju, i danju i nocu, bili ovisni o CS-u, a uporedo prozivili toliko toga lijepog i ruznog. Upravo zbog ovih ruznih iskustava, i konstatnih belaja internet centar se zatvorio.
Tu je pocelo stagniranje i moje neigranje, sve do upisivanja srednje skole 2003 godine. Ali, u medjuvremenu, nasao sam stranicu cs-bih.net, gdje sam provodio dosta vremena, te na kojoj sam bio banovan od strane maestra (mozda vam zvuci nevjerovatno, ali je istinito). Tu sam poceo da citam o CW-ovima, o stranim klanovima i o mnogo cemu zanimljivom.
Nakon prvobitnog upoznavanja i sticanja novih prijateljstava, ubrzo sam zajedno sa novim prijateljima, otkrio internet centar CRACK, u kojem cu provesti naredne 4 godine, mada puno aktivnije u prve dvije, nego pred kraj skolovanja. Na pocetku tu je bio RIP|c0 koji nas je iako smo i mi znali ponesto, naprosto pomeo prilikom prvog igranja, te pokazao da to nase ''nesto'' nije dovoljno . On ce nesto kasnije napustiti tu skolu, te preci u drugu, a mi cemo nastaviti svakodnevno odlaziti u CRACK, troseci pare od uzine i uzivajuci u dogodovstinama Brune ''Abasija'' koji nam je izmedju ostalog pricao i kako je moguce da se metak Deagla razdvoji. Tu su bili i cuveni Ripovci, od kojih su mnogi bjezali, tacnije bjezali od igranja sa njima, jer su tada zaista bili neprikosnoveni. Jednom prilikom gledao sam mec izmedju RIP-a i NBP-a, kada je Lucky ostao sam na cetvoricu protivnicka igraca, samo sa augom. Tom prilikom pokazao je nevjerovatnu kolicinu srece, koja ga prati citav zivot, kada je jednim rafalom ubio sve cetvoricu. U medjuvremenu osnivam svoj prvi klan ''SWAT'', koji ce svoj prvi mec, sastavljen od lokalnih mangupa, odigrati protiv Electronic gamera, koje je predvodio Arman - Smiley. Nesto kasnije, Smiley i ja cemo osnovati klan West Coast i prozivjeti mnogo lijepih trenutaka. U cracku sam takodje igrao meceve 3on3, zajedno sa Abasijem i smileyom, a jedna situacija ostala mi je u sjecanju. Naime, kao terori plantali smo bombu na B sajtu de_dust2, a Smiley je kao jedni prezivjeli zbunjeno trazio mjesto gdje ce se sakriti od preostala 2 CT-a. U tom trenutku Abasi je dreknuo ''pokupi defuse'', a ovaj je krenuo da izadje na sredinu gdje su ga naravno docekati protivnici. Sjecam se takodje i meca protiv raje sa grbavice (nisam siguran za naziv njihovog klana), medju kojima su se posebno isticali Zilla, Zec i Darko.
U medjuvremenu, nakon dobijanja brzog interneta, upoznat cu i izvjesnog Ajdina - VR6, koji ce me pozvati na prve online meceve, gdje cu upoznati Gibu, Zuku, keygena i jos neke (neka mi ne zamjere ovi sto ih nisam pomenuo). Malo kasnije sjecam se pokusaja osnivanja klana zajedno sa Keygenom i Zukom, koji ce pozvati LoCa da nam se pridruzi. Ali, kao sto rekoh to je bio samo jedan od pokusaja osnivanja klana. Negdje u tom vremenu upoznao sam i legendu CS-a u BiH i vjerovatno covjeka koji je obisao najveci broj turnira Armina - bok1, sa kojim sam takodje odigrao mnogo meceva. Ubrzo su se tu jos pojavili Silverboy, EnesDzo - shejtan, 4m1r, amiGo, adiss i mnogi mnogi drugi, koje napominjem jos jedanput ne mogu napomenti jer nisam siguran u vrijeme upoznavanja.
Negdje u tom vremenu, presao sam u drugo odjeljenje u svojoj skoli, te sam upoznao Wertua, neO-a, ManiaCS-a, an1-a, Artificiala i Moču (amaru). U tom vremenu odigran je i prvi turnir u stasnetu gdje je ekipa RTT prvi put nastupila i odigrala mec protiv NX-a, predvodjena neO-m i samnom, zajedno sa 3 lokalna klosara. Naravno izgubili smo, a u sjecanju mi je ostalo to sto smo mi, u nedostatku taktika, bili uporni sa prolazenjem B sajta, tako da je bU u jednom trenutku rekao ''ovo je sigurno taktika'', a mi smo zapravo znali samo to.
Uporedo sa tim pravi se CS terranet liga u kojoj za ekipu RTT nastupam zajedno sa BXM-om, todorom, b0de-om i EldO - om, gdje smo nakon prolaska grupne faze ispali od nfake ekipe. Zajedno sa tom ekipom pokusat cu igrati i ESL, ali nazalost bezuspjesno, prvenstveno zbog lose konekcije. Takodje smo bezuspojesno pokusali nastupiti na ESWC-u, ali zbog moje utakmice, uopste nisam dosao na ESWC, a kao sto je vecini poznato EldO je u Njemackoj.
Nakon toga doci ce nezaboravni koncert Crvene Jabuke u obnovljenom domu Mladih, gdje cu pijane RIP-ovce, premuntati da me prime kao clana svoje ekipe.
Vremenom cu aktivnoscu na gamers.ba portalu, koji je u taj naziv prerastao iz cs-bih upoznati jos mnogo ljudi te dobiti administratora.
Pred kraj 2007 godine upoznat cu i Kemala Fatala i njegovog brata Asima - Wickeda, kao i jos mnostvo prijatelja, na jos jednom turniru u stasnetu.
Malo zatim ide i osnivanje prve BiH Steam lige, koju kao glavni organizator, uz pomoc b0de-a i eXtibO-a dovodim do samog kraja, gdje je u finalu iznenadjenje pripremila ekipa Lan Wars (NeC), koja je savladala eu4ia-u.
U posljednje vrijeme nisam previse aktivan ni na gamersu, a CS ne igram od januara. Rezime ovog svega jeste da sam pomocu CS-a upoznao mnogo prijatelja, vjerovatno i neprijatelja, ali ipak mislim vise ovog prvog, te da mi je CS donio toliko neprospavanih noci, toliko frustracija i nervoze. Ipak CS je u normalnim granicama, jedna pozitiva koja vam moze pomoci da se relaksirate i ispucate.
Zao mi je sto nisam spomenuo sve moje prijatelje, a oni znaju ko su...
Schulz
E nek si vala priznao konacno da sam vas pomeo...
Poceo igrati u MLT-u, na toj famoznoj beta verziji koju je bichar (nekada neprikosnoveni awp guru) donio.. to je bilo prije par stoljeca ako se ne varam..
Poslije toga smo osnovali RIP, prvi turnir na kojem smo se pojavili i osvojili smo (dobili UPS, i joystick za nagradu, UPS koji je bio vrijedan 300 maraka, ja prodao svom profesoru za petobu)..
Ja ne igram odavno, ovi moji ponekad opale..
p.s.sjeca li se iko apija, malog debelog koji je morao otici u dom negdje u zenicu, a bio je na putu da prestigne i cageta i bUa u to doba..