Hard diskovi i flash memorije

Treba mi sve o hard diskovima,od nastanka pa sve do sada.
Takodje i za flash memorije.

Unaprijed hvala

http://notebooks.impactns.com/category/2
http://itc.wikidot.com/hard-diskovi

na ova 2 linka ti pise po nestu o hard diskovima

Tvrdi disk: (ili hard disk) je uređaj koji piše i čita podatke. Svaki računar danas ima barem jedan tvrdi disk, na njemu se drže svi podaci neophodni za pokretanje računara, kao npr. operativni sistem, te on ustvari omogućava računaru da zapamti podatke i poslije gašenja istog. Sam hard disk je izumljen oko 1950-tih godina, kapaciteta od samo nekoliko megabajta danas su došli do mnogo većih brojki, danas se kapaciteti mjere u stotinama gigabajta (GB), čak na nekim web serverima i u terabajtima (TB). Bilo šta što se nalazi u disku je zapravo red bajtova, više ili manje. Svaka datoteka bila ona slika, video, tekst ili nešto drugo je red bajtova zapisanih, u ovom slučaju, na tvrdom disku.
vrdi disk se sastoji od 5 glavnih dijelova, a to su:

1. Magnetna ploča
2. Glava za čitanje/pisanje
3. Pobuđivačka kazaljka
4. Pobuđivač
5. Osovina

Obično kad govorimo o hard diskovima razlikujemo elektronički i mehanički dio diska, a pošto je hard disk zatvoren vidi se samo jedan dio elektronike. Oni se zapisuju na površini magnetne ploče u sektorima i stazama (tracks).
Flash memorije:
U zadnjem smo broju provjerili koliko su naše USB flash memorije otporne na namakanje, gaženje, bacanje s visina pa čak i na boravak u zamrzivaču. Rezultati su bili iznenađujuće dobri te nas je zanimalo da li ove memorijice mogu umiroviti računalnog metuzalema - disketu

Jednostavnom usporedbom “djedice” floppyja i moderne USB flash memorije lako je zaključiti da je stari magnetni medij davno odsvirao svoje, bilo da je riječ o kapacitetu, trajnosti, izdržljivosti ili dimenzijama. No jedna karakteristika nije na strani moderne tehnologije, a to je standardiziranost. Floppy je s nama od nastanka koncepta kućnog računala pa je time postao industrijski standard koji je implementiran kao jedna od osnovnih računalnih periferija. S druge strane, USB memorija je noviji medij za kojega prava standardizacija još uvijek nije provedena.
Što to znači? Poznato je da računalna industrija disketu nastoji zamijeniti USB memorijom. Budući da se u većini slučajeva naše korištenje te memorije svodi na prijenos podataka od jednog do drugog računala, malo kome padne na pamet provjeriti da li USB flash uopće možemo rabiti za iste stvari kao i disketu. U skupini ovih malo opskurnijih funkcija spada i upotreba memorije za inicijalizaciju i podizanje OS-a. Nažalost, kako disketa ima premali kapacitet, a Windowsi XP nisu dizajnirani za pokretanje s USB periferija (čak i s velikim kapacitetom današnjih USB flash memorija), možemo samo podizati komandnu liniju, odnosno varijantu MS-DOS-a koja dolazi s Windowsima.


USB flash pod krinkom
Sad se sigurno pitate što će kome ta jadna mala komandna linija... U ovom nam trenutku na pamet padaju samo dvije namjene: nadogradnja, odnosno “flashanje” BIOS-a matične ploče na konvencionalan način (mada danas sve više proizvođača matičnih ploča podržava “flashanje” iz Windowsa) ili uporaba MS-DOS-a za pokretanje kakve stare igre ili aplikacije kojoj Windowsi nisu baš najmilije okruženje. Naravno, ovo su samo najosnovnije primjene, no ono što nas zanima je da li USB memorija u ovom aspektu može zamijeniti floppy?
Odgovor na ovo pitanje inicijalno je vezan za tip, odnosno starost matične ploče koju imate u računalu. Moderne matične ploče u teoriji podržavaju podizanje operativnog sustava s USB uređaja, bilo da se radi o USB tvrdom disku, optičkom pogonu, ZIP-u ili floppyju.
Uočite da nismo naveli USB flash memoriju. Radi se o tome da se USB memorija “predstavlja” BIOS-u kao neki od prije navedenih USB uređaja s kojih je dozvoljeno podizanje sustava (tzv. bootanje), samo je pitanje što vaša USB memorija zna “odglumiti”, odnosno da li se to poklapa s mogućnostima BIOS-a vaše matične ploče.
Dramske sposobnosti vaše USB memorije najlakše ćete provjeriti tako da detaljnije pročitate upute za uporabu. Neki proizvođači jednostavno tvornički formatiraju svoj proizvod tako da emulira samo jedan tip USB uređaja, neki na CD-u s driverima nude alat za formatiranje kojim je moguće odrediti tip emuliranog uređaja, a neki pak na svoje memorije ugrađuju prekidač kojim odabiremo kako će se dotična memorija prijaviti BIOS-u računala. Općenito, glavno je da jedna od particija na memoriji označena kao primarna i aktivna, što možemo provjeriti administracijskim alatima u Windowsima XP (Control Panel > Aministrative Tools > Computer Management > Storage > Disk Management).
Zadnji korak u prilagođavanju USB memorije za podizanje OS-a je snimanje potrebnih datoteka. Te se datoteke nalaze na standardnoj “bootabilnoj” disketi koju kreiramo u Windowsima tako da ih samo treba prekopirati na USB memoriju. Nažalost, Windowsi XP još uvijek ne podržavaju izvorno snimanje ovih datoteka na bilo koji medij osim floppyja, što bi trebalo biti ispravljeno u nadolazećem Service Packu 2 za Windowse XP.
Et ado malo od mene

znash li koristit google

wikipedia cini cuda:
http://en.wikipedia.org/wiki/Hard_disk

http://en.wikipedia.org/wiki/Flash_memory

http://bs.wikipedia.org/wiki/Hard_disk
http://bs.wikipedia.org/wiki/Flash_memorija

Na tim stranicama mozes jos linkova naci...