Naucite se pisati postove inace cu djeliti vise samara.
Bez vrijedjanja i bez neadekvatnih odgovora, ako se ne razumijete obidjite temu.
AMD Duron je AMD-ov LOW END procesor, koji je izravni konkurent celeronu. Duron koristi 128 KB L1 keša (4x više od celerona), ali koristi samo 64 KB L2 keša (duplo manje od celerona). Ipak, pošto DURON koristi bolji algoritam mapiranja, keš memorije (inkluzivni), on se ponaša kao da ima 196 KB (128+64) keš memorije. Smatra se da DURON nudi najviše s obzirom na uloženi novac i od starta nudi podršku za 100 MHz bus, a kasniji modeli i za DDR memoriju. (Duron-Sempron)
eo ti citava familija Pentiuma:
P1 (PI)
Ovo je prvi Intelov procesor koji je službeno deklarisan kao procesor sa sposobmostima paralelnog izvođenja više instrukcija (2 instrukcije istovremeno). Analize su pokazale da se struktura P1 sastoji od 2 jezgre 80486, plus vrlo jaki matematički koprocesor i sklopovi za sinhronizaciju rada. Dvije 80486 jezgre omogućavaju izvršenje 2 instrukcije istovremeno. L1 CACHE je shodno tome povećan 2 puta gdje je svaka jezgra 486 zadržala svoj CACHE. Matematički koprocesor je znatno unaprijeđen a procesor podržava i L3 CACHE memoriju na matičnoj ploči (256 i 512 KB).
P1 MMX
Iako je imao solidne performanse u tzv. office aplikacijama (Word, Exel i slično) interes kupaca se premještao prema multimediji (obrada zvuka i slike). P1 je imao dosta slabe performanse na tom polju pa je Intel redizajnirao jezgru P1 dodavši 57 novih instrukcija tzv. MMX (MultiMedia eXtension) instrukcija posebno optimiziranih za obradu multimedijalnih podataka. Zbog povećane količine podataka koje se obrađuju udvostručena je količina L1 CACHE-a.
P-PRO
Ovo nije standardni procesor X86 familije jer ga je Intel razvijao za posebne namjene. Radi se o procesoru vrlo velike procesorske snage koji je mogao da radi u multi procesorskom okruženju, znači više procesora u jednoj računarskoj konfiguraciji koji obavljaju isti posao. Da bi multi procesorski rad bio moguć, pored odgovarajućih procesora potreban je i operativni sistem koji dozvoljava multi procesorski rad (UNIX,LINUX,WIN NT,2000,XP, Nowel Netware). Ovo je prvi Intelov procesor koji je pored L1 CACHE-a imao i L2 CACHE integrisan u kućište procesora. L2 CACHE je radio na polovini radne frekvencije procesora. L2 CACHE je strahovito povećavao cijenu mikro procesora tako da je ovaj
P-PRO bio vrlo skup i relativno malo korišten.
P2 (PII)
Zahtjevi korisnika za multimedijalnom snagom su vrlo brzo rasli tako da P1 MMX nije mogao zadovoljiti potrebe. Sa druge strane P-PRO je imao veliku procesorsku snagu ali nije podržavao MMX instrukcije pa se nije mogao iskoristiti u obradi multimedije. Intel je odlučio da izvrši sintezu velike procesorske snage P-PRO i dobrih multimedijalnih mogućnosti P1 MMX. Prvi P2 procesori koristili su 512 KB L2 CACHE-a kao P-PRO a 32 KB L1 CACHE-a kao P1 MMX što se pokazalo kao vrlo dobro riješenje, ali vrlo skupo riješenje.
P3 (PIII)
Zahtjevi multimedije su postajali još veći (obrada «pokretnih slika» tj. filma u DVD i DIVX formatu) čemu P2 nije mogao odgovoriti. Zbog toga je jezgra P2 redizajnirana i dodatno je novih 73 KATMAI instrukcija (KNI)(Katmai New Instruction) posebno prilagođenih multimedijalnim aplikacijama. Nove instrukcije su tzv. SIMD klase (Single Instruction Multiple Data), što znači da jedna instrukcija može da obrađuje više podataka istovremeno što je inače obilježje nekih RISC procesora familije SPARC. Općenito se smatra da razlika u arhitekturi P2 i P3 nije velika, naročito kod procesora sa tzv. KATMAI jezgrom koji su koristili 512 KB L2 CACHE-a, koji je komunicirao na polovini radne frekvencije procesora. Kasnije i poboljšane verzije P3 procesora pod nazivom COMPERMINE i najjače verzije TUALATIN koristile su 256 KB L2 CACHE-a (1/1), na punoj frekvenciji procesora. Smatra se da je TUALATIN najefikasnija jezgra jer je pri istoj radnoj frekvenciji znatno brži od P4 tj. TUALITIN na 1 GHz je brži od P4 na 1,5GHz. Međutim arhitektura P3 procesora ograničava porast frekvencije.
P4
Pošto je arhitektura P3 ograničavala porast radne frekvencije, Intel je odlučio da korijenito promjeni pristup u dizajniranju procesora. Razvijena je arhitektura sa dvostruko većom dubinom grananja (20) koja dozvoljava mnogo veće radne frekvencije tako da današnji P4 bez problema dostižu i 3,4 GHz što je sa P3 jezgrom bilo praktički neizvodljivo. Veća dubina grananja znači i veću šansu za promašaj što znači veće pražnjenje cjevovoda (pipe-line). Prve verzije P4 WILLAMATE jezgra koristili su 256 KB L2 na punoj radnoj frekvenciji, ali je cjelokupna arhitektura dosta slabo ocijenjena pa je relativno brzo povučena iz prodaje. Danas se uglavnom koriste NORTWOOD i PRESCOT jezgre koje koriste 512 KB L2 na punoj radnoj frekvenciji.