Fjodor Dostojevski
BRAĆA KARAMAZOVI
Fjodor Mihailovič Dostojevski (1821, Moskva - 1881, Sankt Peterburg) jedan je od najuticajnijih pisaca veličanstvenog ruskog XIX vijeka. Gotovo da ne postoji velikan moderne književnosti koji među svoje uzore ne svrstava i pisca "Zločina i kazne". "Braća Karamazovi" , posljednje veliko djelo ruskog pisca objavljeno je 1879-1880. godine. Zamišljeno kao "povijest jedne porodice" postaće slika jedne epohe, ali i prostor za brojna filozofsko-religijska pitanja koja su i inače opsijedala Dostojevskog.
Onore de Balzak
IZGUBLJENE ILUZIJE
Avantura čitanja umjesto avanture življenja. Jedno od najuzbudljivijih i najkomplikovanijih proznih tkanja, ključna knjiga postmodernističke proze. Između prividno raznorodnih i nepovezanih tekstova, u finalu se uspostavlja značenje koje prevazilazi i literaturu i život.
Zola
NANA/ŽERMINAL
Emil Zola (1840 - 1902), otac naturalizma, društveno angažovani nastavljač francuske realističke tradicije XIX vijeka. Povodom čuvene afere "Drajfus" oštro je osuđivao ondašnje francusko društvo, pa je na neko vrijeme morao da se skloni u Englesku. Glavna djela: "Nana", "Žerminal", "Tereza Raken", "Čovjek-zvijer". "Nana" je objavljena 1879, a "Žerminal" 1885. godine, i nose sva obilježja utemeljitelja i najznačajnijeg predstavnika naturalizma: život ugnjetenih prikazan je objektivno i hladno-naučnički u duhu njegovog uvjerenja u ulogu pisca. Izuzetan prevod velikog pjesnika Tina Ujevića.
FLOBER (Gistav)
Francuski pisac
Umro: 8. maja 1880. (u 59-oj god)
Uzrok: izliv krvi u mozak
Mesto: Kroase (Sen-Maritim)
Sahranjen: Ruan (Sen-Maritim)
Zbog strašnih epileptičnih napada Flober je bio prisiljen da se povuče u Kroase gde je živeo životom pustinjaka, usredsređen jedino na svoje pisanje. Pa ipak, nije umro od epilepsije, ma šta da tvrdili Edmon de Gonkur i Maksim di Kam. Veliki sladokusac, kao i strastveni pušač i neumereni konzumator kafe i alkohola, uz to potpuno predan svome poslu - "ne verujem u slavu, a ipak se ubijam zbog nje" -, Flober je umro od klasičnog izliva krvi, od čega često umiru ljudi koji pate od arterioskleroze. Uostalom, tri sedmice pred smrt, napisao je sledeće: "Umoran sam od života, sve me mori, sve me tišti. Jedan dobar napad dobro bi mi došao."
Ujutro 8. maja, Floberu je pozlilo nakon previše tople kupke, pa je legao na kauč svoje sobe. Kuvarica ga je čula kako, pre nego što ce izgubiti svest, izgovara neke nepovezane reči: "Ruan... Nismo daleko od Ruana... Ejlo, hajdete... tražite... aveniju... poznajem je."
Mnogi će se posle pitati šta znači "Ejlo". Istog jutra je Flober primio pismo od svoje nećake Karoline u kome mu je ona pisala da se Viktor Igo seli u Aveniju Ejlo. Ali možda je samrtnik prizivao uz svoju postelju doktora Ejloa, lekara iz Ruana, koji, opet, nije bio njegov lekar?
A grobari ruanskog groblja malo su se preračunali u svom poslu. Naime, sanduk ovog normanskog diva bio je predugačak u odnosu na iskopanu raku. Pred zapanjenim sprovodom, okretali su sanduk na sve strane, da bi se on na kraju zaglavio, s glavom okrenutom nadole. Nisu ga više mogli niti podići niti spustiti! Već na ivici strpljenja, Zola će uzviknuti: "Prestanite već jednom s tim!" Sanduk je ostao u tom položaju: sveštenik je poprskao svetom vodicom jogunasti sanduk i svi su se razišli...
Zadnji edit: 18.02.07 u 21:02:00