Mrežne postavke
D bi smo osposobili TCP/IP mrežu jednostavno moramo slijediti određene korake, a ti
koraci su:
1. korak - provjera mrežne kartice
- Moramo prvo instalirati mrežnu karticu. Da bi naša kartica bila instalirana moraju
se konfigurirati svi potrebni parametri komunikacije sa ostalim mrežnim
uređajima. Pod instalacijom nemislimo samo na fizičku prisutnost kartice u
računaru nego i pravilno podešene drajvere (drivere). Nemojmo biti sigurni, ali
velika vjerovatnoča da je mreža uredno instalirana, ali moramo provjeriti.
U Control Panelu pronađite ikonu "System" iza koje se krije prozor u kojem
trebamo izabrati "Device Manager" te u popisu koji će se prikazati trebamo
potražiti "Network adapters". Ukoliko uopće nepostoji znači da ni jedan mrežni
adapter, odnosno mrežna kartica nije instalirana. Ukoliko postoji trebamo kliknuti
na plusić desno naziva i treba provjeriti da li je i jedna stavka zaista mrežna
kartica. Osim mrežne kartice, može biti i ISDN adapter. (ovaj postupak provjere
vrijedi za Win95 i Win98
- Trebamo pronaći ikonu "System" u Control panelu Windowsa 2000 i dvokliknuti
na nju. Otvorit će se prozor "System Properties" u kojem izabiremo "Hardware" te
kliknemo na gumb koji se zove "Device Manager". U "Device Manager"
pronađimo "Network adapters". Ukoliko uopće nepostoji znači da ni jedan mrežni
adapter nije instaliran, a ukoliko postoji, provjerite da li se u njemu nalazi ime
vaše mrežne kartice. Osim mrežne kartice, može biti i ISDN adapter.
2. korak - provjera TCP/IP protokola
- Ako smo se uvjerili da je mrežna kartica pravilno instalirana može se početi sa
konfiguracijom mrežnih postavki.
Mrežne postavke u Windows 98 okruženju nalaze se iza appleta "Network" u
Control Panelu. Možemo odmah primjetiti da li je instalirana podrška za TCP/IP.
Ukoliko nije trebamo preći korak da bi smo je instalirali. Odmah prelazimo na
korak 3. Mjesto za konfiguraciju mrežnih parametara u Wndows 2000 okruženju
nešto je skrovitiji od onog u prethodnim verzijama Windowsa. Početak je jednak u
Control Panelu potrebno je pronaći applet "Network annd Dial-Up Connections".
Otvorit ćemo ga i u njemu portažiti "Local Area Connection" ikonu. Kliknite na
nju desnom tipkom miša i odaberite stavku "Properties".
3. korak - instaliranje TCP/IP mrežnog protokola
- TCP/IP podrška gotovo je uvijek po defaultu instalirana, zna se dogoditi i da nije.
Ukoliko na popisu ne postoji TCP/IP protokol kliknimo na gumb "Add". Otvorit
će se prozor u kojem treba izabrati "Protocol". U trećem prozoru s lijeve strane
kao proizvođača treba izabrati Microsoft, a sa desne potrebno je izabrati stavku
TCP/IP te kliknuti OK. Nakon dužeg stajanja TCP/IP će biti instaliran.
Ako na popisu komponenti baš kao na slici nepostoji stavka "Internet Protocol"
3
kliknemo na gumb "Install". U drugom koraku izaberemo "Protocol" te na kraju
potražimo "Internet Protocol (TCP/IP)" i sve kliknemo na OK.
4. korak - podešavanje
- Do sada je bila priprema za najvažniji korak - podešavanje mrežnih parametara.
Moramo iati na umu da postavljamo parametre za mrežnu karticu a ne neki drugi
mrežni adapter ukoliko on postoji. Ukoliko postoji na ekranu će imati "zbrku"
TCP/IP će se pojavljivati više puta s različitim sufiksom. Taj sufiks je ime
mrežnog adaptera na koji se stavka odnosi. Npr: pronađemo TCP/IP stavku znači
da je u računaru samo jedan mrežni adapter pa nemamo mogućnost pogreške.
Najćešći parametri koji se podešavaju su DNS serveri, Gateway-i i IP adrese.
DNS serveri podešavaju se na stranici koja se zove "DNS configuration". Budite
sigurni da je uključena opcija "Enable DNS" da bi ste uopće mogli unijeti
potrebne parametre. Pod stavku "HOST" upišite ime računara koje konfigurirate.
Moramo paziti da je to ime jedinstveno, da ni u jednom drugom računaru u mreži
nema to ime. Adrese DNS servera upisuje tako da u kućicu desno od najniže plave
strelice upišete brojeve te klikom na "Add" ubacite upisani broj na donji popis.
Unos Gateway vrši se na isti način samo na drugom mjestu - na stranici
"Gateway". Postavke vezane uz IP adresu računara upisuju se na stranici "IP
Address" a moguća su dva načina. Prvi je ("obtain an IP address automatically")
uključite ukoliko je moguće automatsko dodjeljivanje IP adrese pomoću DHCP
servera. Drugi način je ručno pisanje adrese. Nakon izbor opcije "Specify an IP
address" otvorit će se mogućnost upisa podataka u kućice. U prvu ćemo upisati IP
adresu, a u drugu valjanu subnet masku.
- Podešavanje mrežnih postavki u Windows 2000 okruženju višestruko je
jednostavnije od onog u Windows 98 okruženju. Izabrat ćemo "Internet protocol
(TCP/IP)" i kliknuti na "properties". Treba još provjeriti da li je na vrhu prozora
ispod fraze "connect using" stoje ime vaše mrežne kartice koju želite konfigurirati.
Sve opcije koje se često koriste Windowsu 2000 su na jednom mjestu. IP adresa
može se konfigurirati na dva načina. Prvi je automatski dodjeljivanje IP adrese od
DHCP servera (ukoliko takav postoji u mreži). U tom slučaju potrebno je uključiti
opciju "obtain an IP address automatically". Ukoliko to nije slučaj i IP adresu
želite dodijeliti ručno, izaberite "use the following IP address" i u sljedeče tri
kućice unesite (redom kako su na ekranu) IP adresu, subnet masku i Gateway. U
donjem dijelu prozora potrebno je definirati DNS server. Preporučuje se unijeti
dva DNS servera no stvar će raditi i sa samo jednim. Iza gumba "Advanced" kriju
se napredne opcije koje nam vjerovatno neće trebati no spominjemo ih da ih
netrebamo tražiti kada nam zatrebaju. Radi se o mogućnosti da u Windowsu 2000
jednom računaru dodijelimo više IP adresa, Gateway-a i više od dva DNS servera
što je ponekad potrebno. Konkretan primjer za to je najčešće postavljanje proxy
servera na računaru kada treba dodijeliti dvije IP adrese - jednu privatnu i jednu
javnu.
VODIČ ZA POSTAVLJANJE KABLOVA U LANOVIMA
Na LAN-u mora biti izvedeno postavljanje kablova kako bi se povezale
pojedinačne radne stanice ,s poslužiteljem datoteka i periferijama. Kad bi postojao
samo jedan raspoloživ način postavljanja kablova, odluka o njegovom izvođenju
bila bi jednostavna. Nažalost, postoji širok raspon cijena i mogućnosti koje
pružaju pojedini tipovi, pravilan odabir nije trivijalna stvar.
Imamo koaksijalni kabel za prijenos u osnovnom pojasu, širokopojasnog
koaksijalnog kabla, kao i običnog kabla.
Parični kabel
Parični kabel daleko je najjeftiniji tip mrežnog medija. Kabel se sastoji iz dvije
parice, a svaka parica se sastoji od dva međusobna isprepletena izolirana vodiča,
čime se smanjuje interferencija iz okoline. Pored toga i same su parice međusobno
upredene tako da svaka trpi isti iznos interferencije iz okoline.
Taj šum, induciran iz okoline, postaje dio korisnog signala, koji se prenosi
paricom. Upredanje smanjuje, ali u potpunosti ne uklanja taj šum. Postoji više
parica i standardnih dimenzija vodiča, koji tvore parični kabl. Prilikom
postavljanja kabla, u mrežama lokalnog područja najčešće se koriste 22-gauge i
24-gauge tipovi vodiča.
Općenito, parični se kabl sastoji iz dvije ili više parica. Broj parica u kablu može
varirati od 2 parice do 3000 parica. Mnogi LAN-ovi koriste kabl koji sadrži 25
parica. Neki LAN-ovi koriste jeftini, neoklopljeni parični kabl, koji se koristi u
prenosu telefonskih signala.
Koaksijalni kabl
Koaksijalni kabl može se instalirati gotovo isto tako jednostavno kao i parični
kabl. Koaksijalni je kabl u današnje vrijeme medij prenosa u većini najpoznatijih
LAN-ova. Koaksijalni kabl se sastoji od bakrenog vodiča, okruženog izolacijom.
Vanjski omotač od bakra ili aluminija, djeluje kao vodič i kao električna zaštita.
Ovaj se kabl koristi u realizaciji kablovske televizije.
Širokopojasni kabl
Za razliku od koaksijalnih kablova, za prijenos u osnovnom pojasu, širokopojasni
koaksijalni kablovi imaju kapacitet koji im omogućava prenošenje nekoliko
različitih signala, koji se istovremeno odašilju na različitim frekvencijama.
7
Oni pružaju uslugu kablovskoj televiziji, pri čemu koriste širokopojasni
koaksijalni kabl impedancije 75 oma. Svi širokopojasni sistemi mogu koristiti
jedan kabl s dvosmjernim pojačalima.
Dvostruki širokopojasni kabl koristi jedan kabl za prijenos podataka u smjeru
prema glavnom čvoru i drugi za prijenos podatka u suprotnom smjeru. Z***
udvostručenje kablova, pojačala i hardvera, dvostruki širokopojasni kabl mnogo je
skupljeg pristupa koji koristi samo jedan kabl, ali zato pruža dvostruko veći broj
kanala. Instalacija širokopojasnog kabla zahtijeva daleko više planiranja nego
planiranje kabla za prijenos u osnovnom pojasu.
Optički kabl
Posljednjih godina jedan od najvećih napredaka u razvoju LAN-ova uzrokovao je
korištenje optičkih vlakana. Taj novi tip prenosa podataka ima niz prednosti pred
upotrebom paričnog i koaksijalnog kabla.
Osim povećane brzine prijenosa podataka u odnosu na ranije korištenje medija,
optički kablovi imuni su na elektromagnetsku interferenciju, te pružaju mogućnost
slanja podataka na udaljenost od nekoliko kilometara bez značajnih gubitaka
snage signala.
Optički kabl se sastoji od čistog stakla, razvučenog u vrlo tanko vlakno koje čini
jezgro optičkog kabla. Vlakno je okruženo košuljicom, slojem stakla, s nižim
indeksom loma nego što je indeks loma jezgre. Optička mreža koristi laserski
izvor ili led diodu za slanje signala kroz jezgru optičkog kabla. Optički obnavljači
obično se koriste duž prijenosnog puta u svrhu pojačanja, kako bi signal stigao u
odredište u punoj snazi. Na mjestu prijema primljena se informacija pretvara u
digitalni ili analogni signal pomoću fotodiode.
Bežične mreže
U nekim je sredinama vrlo teško izvesti postavljanje kablova. Na primjer, u
uredima u kojima se djelatnici često fizički premještaju uobičajeni način
postavljanja kablova teško je izvodljiv. Jedna je od mogućih rješenja, bežična
mreža. Svaki mikroračunar u mreži opremljen je malom, tiskanom pločicom za
odašiljanje signala mikrovalnom području. Ta pločica odašilje signale prema
ostalim mrežnim, radnim stanicama koje također posjeduje mikrovalnu opremu.
Mrežna arhitektura
Kao što postoji nekoliko različitih načina na koje se može izvesti postavljanje
kablova, postoje različiti oblici koji može poprimiti mreža računara. Ti oblici
mreže poznati kao mrežna arhitektura ili topologija. U svakoj od tih topologija
mogu se koristiti podjednako parični, kaoaksijalni i optički kablovi.
btw kraca verzija :
RIP|Reaven je napisao/la:
Kupis switch i onda Adsl modem prikljucis u taj switch. Zatim kupis jos 2 lan kabla i sa njima spojis oba compa sa switchom. Napravis konekcije na oba racunara i to je to Switch ti kosta oko 35 km.
Zadnji edit: 27.01.07 u 19:11:51
