Pozdrav,
Prije svega, hito bih samo da razjasnim nešto nevezano za ovu temu. U pitanju je moja aktivnost i obaveza prema coffe shop-u kao podforumu u kojem sam ujedno i moderator. Naime, hoću se ispričati svima vama ukoliko se budem ponavljao sa temama koje su već bile na forumu, jer fakat nemam namjeru izmišljati toplu vodu i uvoditi neke novitete, odnosno otvarati neke kompleksnije diskusije u vidu podsticaja aktivnosti. Moj posao i nije da non-stop dižem teme, nego da regulišem svoj pdf i nagrađujem trud, za sve ostalo ste zaduženi vi kao memberi. Tako da, nemojte mi zamjeriti ili osuđivati moj rad na osnovu toga što nisam aktivan sa dizanjem tema u posljednje vrijeme. (Ignorišite ovaj dio posta ukoliko ste ga pročitali i fokusirajte se na ostatak teme)
Eh, pošto sam objasnio gore sve vezano za moju aktivnost, odnosno obaveze, red bi bio da se vratimo prvobitnom cilju ove teme. Nisam baš siguran da li je diskusija ovakvog tipa već bila na forumu, ali pošto je naš portal baziran na gaming sadržaj (a o njemu se ovdje najmanje piše, diskutuje), mislim da ovakvih tema nikada nije dosta. Malo sam listao coffe shop i ovakve teme su u većini slučajeva veoma zapažene i iznimno bogate odgovorima. Pa da krenemo.
Kao što i sam naslov kaže, u pitanju je diskusija vezana za vaše gaming početke, odnosno vašu gaming karijeru. Kako je sve to počelo? Sjećate li se vaše prve konzole, vaših omiljenih igara iz djetinjstva? Koje igre su vas najviše namučile, koji se još uvijek rado sjećate? Pokušajte dočarati vaše osjećaje iz tog perioda, napišite neki interesantan momenat kroz koji ste prošli prekucavajući vama omiljenu/najtežu/najmržu igru sa društvom, pustite maštu. U biti, možete napisati bilo šta što vam padne na pamet, bitno je samo da je vezano za vaše prve gaming korake. Iskreno, očekujem veliki odaziv i nadam se da ćete se fino zabaviti pisajući i čitajući druge postove, jer to valjda i jeste cilj, odnosno poenta svega ovoga.
Evo ja ću početi, a nadam se da ćete vi nastaviti niz i tako upotpuniti ovu temu.
Kao i kod velike većine vas, moji prvi gaming koraci ostvaruju se meni daavne 2000/01.godine i počinju sa posjedovanjem (u to vrijeme urnebesne i čuvene) terminator konzole. Konzola koja je u tom periodu koštala svega 25KM je pružala toliku dozu zabave da je to bilo za ne povjerovati! Igre na žutim disketicama, počevši od Super Maria, tenkića, kontre i ostalih su me definitivno 'povukle' u svijet gaminga. Super Mario, igra za koju nema potrebe trošiti riječi, prekucana 1337 puta ali nikada dosta. Dok je Contra posebna priča. Sjećam se da je samo jedan haver u mahali imao disketicu sa tom igrom i svi smo se žicali da nam posudi. Ono, uzmeš igraš, dođeš do određenog levela, odnosno stejdža i posle se skupimo na igralištu kako bi prepričavali jedni drugima gdje se ko najviše namučio ili kako je ko uspio pobjediti bossa. Klinci, šta ćeš.
Zatim, mega popularni tenkići. Huu, koji je to hajp bio, pff. Dva džojstika i opleti sa bratom. Svađe, gađanje i udaranje džojsticima nakon loše odigrane partije, ma plač. U par navrata sam čak i sanjao kako smo prekucali igru i lafo nam se otključao novi nivo (koji, ofc ne postoji), ali ono..dječija mašta.
Nakon što je terminator pao u zaborav, na red dolazi nintendo gameboy (onaj glomazni). Došao neki rođo iz dojčlanda i kao da se pohvali pred sirotinjom tj. pred nama koji smo odrasli uz konzole sa buvljaka, lik donse taj gameboy. Pojava u mahali rođaci, pojava. Svi se skupimo oko njega (pošto je bio malo stariji od nas) i gledamo kako igra Pokemone (žuta disketica) i Zeldu. Mi gubimo glave samo da nam da malo da osjetimo kako je, ali ne j*be lik što bi mi igrali. Međutim, ja pitam njegovu staru da mi ostavi gameboy kada budu krenuli nazad u Njemačku, i tako i bi. E, tu kreće zabava. Lafo ja sad fajer, ono gameboy i u školi derem Pokemona. Prekucavanje Zelde i Pokemona je trajalo, brat-bratu godinu, dvije bez prestanka. Svaki dan sam one baterije kupovao, stara mi da pare za užinu u školi, ja kreten dvije baterije kupim samo da bih igrao.
Par godina naprijed, isti taj rođo dolazi, ali ovaj put sa novim 'čudovištem' u narodu poznatijem kao Gameboy Color. Daaamn. Tačno mi sad smiješno kad se sjetim koliko mi je bilo drago vidjeti igru u 'boji', jer sam predhodno bukvalno vid izgubio gledajući u ono odvratno debelo smeće od gameboya. Pokemoni u boji, waoo. Zatim, nove igre poput Tomb Raidera, Donkey Konga i ostalih. Idila, nezaboravno vrijeme.
Pošto su i gameboyi lagano ispadali iz fazona i red je bio da se krene ozbiljnije, dolazim u dodir sa Playstation-om. E, tu se već ibretim. Trljam oči, znači ne vjerujem šta gledam. Hladno sam bio u fazonu, koji k se događa! TV guzonja u kombinaciji sa PS1 je bio apsolutno pun pogodak. Grafika, zvuk, vibracije na džojstiku, ha merak. Znači, selo se skupi da gleda kako igram, jer nisam imao dva kontrolera jbg (igrali naizmjenično). Gradn Turisimo se vozao, a posle toga sjednem na bajk i naložim se havarija. Ginem po ulicama, lafo ja se ispraksao u igri. Zatim, Resident Evila. Prekucajem igru jednom rukom, drugu držim na očima da ne iskoči kakva aždaha. To mi je ujedno i bila najteža igra, odnosno igra koja me je namučila do maksimuma, ali pošto sam takav po naravi da ne posustajem lahko i ona je pala, tj. prekucana je u roku od mjesec dana (manje-više). Posle haver nabavlja još jedan džojstik i tu kreće priča sa Tekkenom (trojka ja mislim). Kume, kidanje. Najjače je bilo ono neko te prosto uništi u prvoj rundi, ti od nervoze počneš stiskati random gumbiće i dobiješ ga xd. Kasnije se hvališ, kako si izveo neki uber mega giga skill move, a zapravo blage nemaš.
Da ne smaram puno sa PS1, idemo na dvojku. Iskren da budem, bilo je interesnatno i sa tom konzolom, ali nekako je kec ostavio suviše dobar utisak da bi dvojka napravila neki veliki boom. Ne mogu reći da nije bilo zabave, prvenstveno zbog grafike koja u tom periodu bila fakat ono što bi se reklo odskočna daska. Veliki napredak, ali ono. Falilo je nešto. Pošto sam se u istom tom razdoblju izuzetno ložio na fudbal kojeg sam u međuvremenu i trenirao, PES se igrao na veliko. Mislim da sam na CD-u imao onaj soker iz 2004-e sa Tottijem i Henry-em na coveru. Nas par se skupi posle škole i igramo do besvijesti. Moram priznati, bio sam loš u odnosu na kompaniju iz škole, jer su se oni ono baš uštelili. Nakon što je i PES odradio svoje, snalazim se i nabavljam GTA SA. Tu sam izgubio pola života. Šetanje kroz Los Santos, krađa auta, udaranje i maltretiranje nedužnih civila je baš bilo zabavno. Totalno sam bio zaboravio na real life, bio sam u fazonu, zaap nigga?! Igra mi pojela mozak, ali bukvalno. Što je najgore nisam imao memory card, pa ono..pređeš par misija i ideš all over again :S J*bada!
Već dolazi period kada se u mahali uzmaju PC-evi i tu zbavim neki Pentium serije 3, polovnjak. Znači, dva megabajta rama ha hu. Otvoriš paint i crtaš kuću čitav dan, pa igranje onih karti (soliteri ili kako već), paintball 3D. E, kad se već malo uštelilo..uzima se bolji računar i ono standardno kreće potražnja za igrama. Odeš u net klub, uzmeš igru dođeš kući da instaliraš, ne radi. Mislim radi, ali haj ti krekuj kad si degen i blage nemaš. Sjećam se neki od igara ono kroz maglu, Delta Force Black Hawek Down, Resident Evil 4, CS i tako dalje. Uglavnom, nije to bilo to. U tom vremenu PC nisam smatrao spravom za igranjem, nekako mi previše izgledao ozbiljno ili su me tada počele interesovati neke druge stvari pa sam malo zapostavio gaming.
Dalje dolaze sve bolji i bolji računari, zahtjevnije igre, ali ono..pošto to baš i nije toliko važno za ovu temu jer je poenta prisjećanja na prve gaming korake, tako da nema potrebe pisati šta se dalje igralo, prekucavalo, etc.
Toliko od mene, nadam se da nisam smorio i hoću da se zahvalim svima koji su pročitali post do kraja, jer sam fakat bio nagodan pisati, ali ono..radi preglednosti i svega ostaloga, mislim da je sasvim dovoljno.
Izvolite i nemojte se ustručavati, dajte da pokažemo svima da gba još uvijek nije krepao i da se potrudimo održati ga u životu koliko god duže možemo. One love, peace. (halalite ako ima grešaka u tekstu, nisam nešto posebno ni obraćao pažnju).
Prije svega, hito bih samo da razjasnim nešto nevezano za ovu temu. U pitanju je moja aktivnost i obaveza prema coffe shop-u kao podforumu u kojem sam ujedno i moderator. Naime, hoću se ispričati svima vama ukoliko se budem ponavljao sa temama koje su već bile na forumu, jer fakat nemam namjeru izmišljati toplu vodu i uvoditi neke novitete, odnosno otvarati neke kompleksnije diskusije u vidu podsticaja aktivnosti. Moj posao i nije da non-stop dižem teme, nego da regulišem svoj pdf i nagrađujem trud, za sve ostalo ste zaduženi vi kao memberi. Tako da, nemojte mi zamjeriti ili osuđivati moj rad na osnovu toga što nisam aktivan sa dizanjem tema u posljednje vrijeme. (Ignorišite ovaj dio posta ukoliko ste ga pročitali i fokusirajte se na ostatak teme)
Eh, pošto sam objasnio gore sve vezano za moju aktivnost, odnosno obaveze, red bi bio da se vratimo prvobitnom cilju ove teme. Nisam baš siguran da li je diskusija ovakvog tipa već bila na forumu, ali pošto je naš portal baziran na gaming sadržaj (a o njemu se ovdje najmanje piše, diskutuje), mislim da ovakvih tema nikada nije dosta. Malo sam listao coffe shop i ovakve teme su u većini slučajeva veoma zapažene i iznimno bogate odgovorima. Pa da krenemo.
Kao što i sam naslov kaže, u pitanju je diskusija vezana za vaše gaming početke, odnosno vašu gaming karijeru. Kako je sve to počelo? Sjećate li se vaše prve konzole, vaših omiljenih igara iz djetinjstva? Koje igre su vas najviše namučile, koji se još uvijek rado sjećate? Pokušajte dočarati vaše osjećaje iz tog perioda, napišite neki interesantan momenat kroz koji ste prošli prekucavajući vama omiljenu/najtežu/najmržu igru sa društvom, pustite maštu. U biti, možete napisati bilo šta što vam padne na pamet, bitno je samo da je vezano za vaše prve gaming korake. Iskreno, očekujem veliki odaziv i nadam se da ćete se fino zabaviti pisajući i čitajući druge postove, jer to valjda i jeste cilj, odnosno poenta svega ovoga.
Evo ja ću početi, a nadam se da ćete vi nastaviti niz i tako upotpuniti ovu temu.
Kao i kod velike većine vas, moji prvi gaming koraci ostvaruju se meni daavne 2000/01.godine i počinju sa posjedovanjem (u to vrijeme urnebesne i čuvene) terminator konzole. Konzola koja je u tom periodu koštala svega 25KM je pružala toliku dozu zabave da je to bilo za ne povjerovati! Igre na žutim disketicama, počevši od Super Maria, tenkića, kontre i ostalih su me definitivno 'povukle' u svijet gaminga. Super Mario, igra za koju nema potrebe trošiti riječi, prekucana 1337 puta ali nikada dosta. Dok je Contra posebna priča. Sjećam se da je samo jedan haver u mahali imao disketicu sa tom igrom i svi smo se žicali da nam posudi. Ono, uzmeš igraš, dođeš do određenog levela, odnosno stejdža i posle se skupimo na igralištu kako bi prepričavali jedni drugima gdje se ko najviše namučio ili kako je ko uspio pobjediti bossa. Klinci, šta ćeš.
Zatim, mega popularni tenkići. Huu, koji je to hajp bio, pff. Dva džojstika i opleti sa bratom. Svađe, gađanje i udaranje džojsticima nakon loše odigrane partije, ma plač. U par navrata sam čak i sanjao kako smo prekucali igru i lafo nam se otključao novi nivo (koji, ofc ne postoji), ali ono..dječija mašta.
Nakon što je terminator pao u zaborav, na red dolazi nintendo gameboy (onaj glomazni). Došao neki rođo iz dojčlanda i kao da se pohvali pred sirotinjom tj. pred nama koji smo odrasli uz konzole sa buvljaka, lik donse taj gameboy. Pojava u mahali rođaci, pojava. Svi se skupimo oko njega (pošto je bio malo stariji od nas) i gledamo kako igra Pokemone (žuta disketica) i Zeldu. Mi gubimo glave samo da nam da malo da osjetimo kako je, ali ne j*be lik što bi mi igrali. Međutim, ja pitam njegovu staru da mi ostavi gameboy kada budu krenuli nazad u Njemačku, i tako i bi. E, tu kreće zabava. Lafo ja sad fajer, ono gameboy i u školi derem Pokemona. Prekucavanje Zelde i Pokemona je trajalo, brat-bratu godinu, dvije bez prestanka. Svaki dan sam one baterije kupovao, stara mi da pare za užinu u školi, ja kreten dvije baterije kupim samo da bih igrao.
Par godina naprijed, isti taj rođo dolazi, ali ovaj put sa novim 'čudovištem' u narodu poznatijem kao Gameboy Color. Daaamn. Tačno mi sad smiješno kad se sjetim koliko mi je bilo drago vidjeti igru u 'boji', jer sam predhodno bukvalno vid izgubio gledajući u ono odvratno debelo smeće od gameboya. Pokemoni u boji, waoo. Zatim, nove igre poput Tomb Raidera, Donkey Konga i ostalih. Idila, nezaboravno vrijeme.
Pošto su i gameboyi lagano ispadali iz fazona i red je bio da se krene ozbiljnije, dolazim u dodir sa Playstation-om. E, tu se već ibretim. Trljam oči, znači ne vjerujem šta gledam. Hladno sam bio u fazonu, koji k se događa! TV guzonja u kombinaciji sa PS1 je bio apsolutno pun pogodak. Grafika, zvuk, vibracije na džojstiku, ha merak. Znači, selo se skupi da gleda kako igram, jer nisam imao dva kontrolera jbg (igrali naizmjenično). Gradn Turisimo se vozao, a posle toga sjednem na bajk i naložim se havarija. Ginem po ulicama, lafo ja se ispraksao u igri. Zatim, Resident Evila. Prekucajem igru jednom rukom, drugu držim na očima da ne iskoči kakva aždaha. To mi je ujedno i bila najteža igra, odnosno igra koja me je namučila do maksimuma, ali pošto sam takav po naravi da ne posustajem lahko i ona je pala, tj. prekucana je u roku od mjesec dana (manje-više). Posle haver nabavlja još jedan džojstik i tu kreće priča sa Tekkenom (trojka ja mislim). Kume, kidanje. Najjače je bilo ono neko te prosto uništi u prvoj rundi, ti od nervoze počneš stiskati random gumbiće i dobiješ ga xd. Kasnije se hvališ, kako si izveo neki uber mega giga skill move, a zapravo blage nemaš.
Da ne smaram puno sa PS1, idemo na dvojku. Iskren da budem, bilo je interesnatno i sa tom konzolom, ali nekako je kec ostavio suviše dobar utisak da bi dvojka napravila neki veliki boom. Ne mogu reći da nije bilo zabave, prvenstveno zbog grafike koja u tom periodu bila fakat ono što bi se reklo odskočna daska. Veliki napredak, ali ono. Falilo je nešto. Pošto sam se u istom tom razdoblju izuzetno ložio na fudbal kojeg sam u međuvremenu i trenirao, PES se igrao na veliko. Mislim da sam na CD-u imao onaj soker iz 2004-e sa Tottijem i Henry-em na coveru. Nas par se skupi posle škole i igramo do besvijesti. Moram priznati, bio sam loš u odnosu na kompaniju iz škole, jer su se oni ono baš uštelili. Nakon što je i PES odradio svoje, snalazim se i nabavljam GTA SA. Tu sam izgubio pola života. Šetanje kroz Los Santos, krađa auta, udaranje i maltretiranje nedužnih civila je baš bilo zabavno. Totalno sam bio zaboravio na real life, bio sam u fazonu, zaap nigga?! Igra mi pojela mozak, ali bukvalno. Što je najgore nisam imao memory card, pa ono..pređeš par misija i ideš all over again :S J*bada!
Već dolazi period kada se u mahali uzmaju PC-evi i tu zbavim neki Pentium serije 3, polovnjak. Znači, dva megabajta rama ha hu. Otvoriš paint i crtaš kuću čitav dan, pa igranje onih karti (soliteri ili kako već), paintball 3D. E, kad se već malo uštelilo..uzima se bolji računar i ono standardno kreće potražnja za igrama. Odeš u net klub, uzmeš igru dođeš kući da instaliraš, ne radi. Mislim radi, ali haj ti krekuj kad si degen i blage nemaš. Sjećam se neki od igara ono kroz maglu, Delta Force Black Hawek Down, Resident Evil 4, CS i tako dalje. Uglavnom, nije to bilo to. U tom vremenu PC nisam smatrao spravom za igranjem, nekako mi previše izgledao ozbiljno ili su me tada počele interesovati neke druge stvari pa sam malo zapostavio gaming.
Dalje dolaze sve bolji i bolji računari, zahtjevnije igre, ali ono..pošto to baš i nije toliko važno za ovu temu jer je poenta prisjećanja na prve gaming korake, tako da nema potrebe pisati šta se dalje igralo, prekucavalo, etc.
Toliko od mene, nadam se da nisam smorio i hoću da se zahvalim svima koji su pročitali post do kraja, jer sam fakat bio nagodan pisati, ali ono..radi preglednosti i svega ostaloga, mislim da je sasvim dovoljno.
Izvolite i nemojte se ustručavati, dajte da pokažemo svima da gba još uvijek nije krepao i da se potrudimo održati ga u životu koliko god duže možemo. One love, peace. (halalite ako ima grešaka u tekstu, nisam nešto posebno ni obraćao pažnju).
Te pokrenuo svoj prvi meč,posle par mjeseci otkrivam profiće u to vrijeme heaton-spawn-potti-vilden itd...Nakon toga sam imao "klanove" pa kasnije i išao po turnirima,ali vjerovatno da nije bilo cs-a ne bi ni počinjao igrati igrice na levelu gdje ih shvatam ozbiljno.CS sam igrao do njegovog "kraja" barem 1.6 - nemam pc za cs:go za sad to je nekih 12 godina igranja. Imao sam priliku igrati sa pito-m , cArnom na njegovom slavnom "Play with the pros"..Eto to bi bilo to =)


