Tekst posvecen mom idolu Papetu :
Po meni najbolji igrac koji je ikad rodjen na ex-yu prostorima Safet Susic Pape. Mnogi se nece sloziti sa ovom mojom konstatacijom ali vjerujem da ima i onih koji smatraju da mu nema premca. Uvijek je bilo za ekipu korisnijih igraca od Papeta koji su vise trcali, vise lopti presjekli, igrali vise timski, ali u svakom Papetovom potezu je bilo nesto sto imaju samo rijetki igraci, pogotovo europski, juznoamerikanci cesce. Svaki njegov dodir s loptom odisao je nevjerovatnim fudbalskim romantizmom i ljepotom. Bilo je i igraca koji su napravili puno vece karijere od Papeta i zaradili mnogo vise novca, ali osvajanje titula i zgrtanje enormnog novca njemu nikad nije bio prvi motiv. Pri svakom primanju lopte moglo se vidjeti da je covjeku draze zaredati 2 driblinga i laznjak i prodati neku fintu suparniku nego igrati mehanicki kao robot i robovati taktici. I ta njegova osobina, da je najbitnije igrati lijepo i za raju, cak bitnije nekad i od same pobjede, je nesto sto mi se nenormalno svidjalo i svidja i danas. Nazalost takvih igraca je sve manje i manje. Ali ima ih na srecu (Ronaldinho). Posto sam ja nepopravljivi fudbalski romanticar takav fudbal je i jedini fudbal koji bi ja nazvao fudbalom ili nogometom. Sve ostalo je za mene sranje i cista automatika. Jos nesto sto je takva Papetova igra pokazivala je nas, bosanski mentalitet, ne samo u fudbalu nego u zivotu uopste. Kako sam ja to shvatio je da ****s sve sto radis ako ne uzivas u tome i da ****s sve sto radis ako u tome nema mjesta za raju. Pape je mozda imao jednu jedinu manu. Igrao je u FK Sarajevu, ne u Zelji
) Ali ni to mu nije mana jer on je takav majstor da je jedan od onih igraca koji cak zasjeni i sam klub. Postoji i onih koji ce reci da je Pape volio previse loptu i da je previse igrao sam, ali po onom sto sam ja vidio (vecinom sa kaseta i snimaka) nista drugo nije ni imalo smisla. Interesantno da FK Sarajevo s njim nije osvojilo titulu prvaka a cim je on otisao slijedecu sezonu bili su prvi. U prva 3 nastupa za reprezentaciju postigao je nevjerovatnih 8 golova. Paris SG prije njegovog dolaska je bio potpuno nepoznat klub. Naime klub je osnovan tek 70ih godina, prije toga su u Parizu bila 2 vise manje prosjecna kluba Racing i Red Star. Dolaskom Papeta Pariz je osvojio 2 titule prvaka i on je najbolji igrac PSG-a u istoriji kluba. Selektori bivsce jugo reprezentacije ga bas i nisu volili pa je imao dugu pauzu neigranja u nacionalnoj vrsti osamdesetih. Cak je dobio i poziv Platinija da igra za francusku reprezentaciju 88-e pred pocetak kvalifikacija za SP u Italiji 90-e. I Safet je nacelno i prihvatio da igra jer vec dugo nije igrao za Jugoslaviju i nije bilo problema da zaigra za francuze medjutim tada je za selektora dosao Ivica Osim koji ga je pozvao i poslije vodio na SP u Italiju. Platini je bio strasno ljut na Papeta jer je zelio graditi reprezentaciju oko njega, a Pape je mirno odgovorio da ne zna cemu ljutnja kada svi znaju koja je njegova domovina. Necu da pisem o njegovim velikim utakmicama jer ih je bilo uzasno mnogo. I nema se sta tu puno reci o njemu nego da je bio fudbaler koji je imao sve. Fintu, laznjak, nevjerovatne vezane driblinge, pregled igre i pasove koji su se cinili nemogucim, sve ono sto bi nekoga priljepilo za tv ekran za vrijeme utakmice. I da pjesma govori takodje o jednoj anegdoti. Ne sjecam se vise koji sportski komentator je to bio. Ali bilo je to na utakmici Rumunija-Jugoslavija 4-6 gdje je Pape zabio 3 gola. I u jednom momentu je komentator zavapio; ne sam, ne sam Safeteeee…. Naravno Safet je zabio poslije toga go predriblavsi 4-5 Rumuna. Poslije igracke karijere cak je bio i vise nego uspjesan trener. Cannes je odveo do kupa UEFA kao i Istambulspor, dok je u S. Arabiji ne znam koji klub doveo do naslova azijske verzije kupa UEFA. Znam da se mnogi nece sloziti da je Pape najbolji jugoslovenski fudbaler svih vremena ali za mene je on sigurno broj 1, on je po meni fudbalu dao ono najljepse, mastu. I z*** toga on je daleko najveci fudbalski romanticar ikad rodjen na ovim prostorima. Pape majstore!
