Moram priznati da, iako sam vrlodobar ucenik - svoje skolske obaveze cesto zaboravljam. Mislim, to je u neku ruku opravdano.
Cesto, pravdajuci se mami radi lose ocjene ona kaze "kad sam ja isla u skoli, toga nije bilo kod mene".
Rado bih joj omogucio jedan dan da prozivi sa stvarima koje se meni nude (kompjuter, internet, mobiteli i sva ostala
tehnoloska otkrica koja nisu postojala za vrijeme njenih "mladjih dana") pa da onda, mirne duse moze reci da je pogrijesila.
(zaista se nadam da ovo nece procitati i da moji izlasci nece biti zabranjeni.
Za kompjuterom provodim vecinu svog slodnog vremena i na njemu se edukujem, razvijam i odrastam. Da, znam da zvuci pomalo
besmisleno, ali upoznavanjem novih ljudi preko interneta sticem nova iskustva i razvijam svoje mogucnosti. Planiram studirati
informatiku, pa se to cini pomalo logicno, zar ne?
Da sam cuo nesto ovako, a da nisam upoznat sa tim - i ja bih tvrdio da je ova generacija puna takvih, pa nazovimo ih
neperspektivnim ucenicima koji nista drugo ne znaju raditi nego "visiti" za kompjuterom, ali to vec postaje stereotipno
misljenje onih koji jednostavno ne shvataju.
Dakle, nakon duzeg zaobilazenja izravnog priznanja, udovoljit cu vam - ne obavljam svoje skolske obaveze redovno kako bi to
jedan ucenik trebao, sudeci po svim obrazovno-odgojnim propisima, naravno.
Tu je uvijek ono sudbonosno "ali", koje me u ovom slucaju spasava. Ne mislim da cu odrasti i postati zaglupljen i lijen radi
svog neizvrsavanja obaveza. Opravdat cu to kao odabiranje prioriteta.
Drugo bolno priznanje koje cu morati napisati je, naravno - zanemarivanje obaveza u kuci. Ne zelim da lazem, barem ne sada
kada sam otvorio dusu pisajuci - ne obavljam ih redovno.
ALI (opet ja), prije nego me pocnete osudjivati i za to, ja se opet opravdavam, ovaj put "balkansko-muskim mentalitetom" koji
mi zabranjuje da uzmem bilo kakvu metlu, usisivac ili ne daj Boze - deterdzent u ruke (bio bih zahvalan kada bi ostalo tajna
mojoj mami radi izbjegavanje gore navedenih posljedica).
Da zakljucim ovaj rad - ne smatram se posebno lijenim... prije bih se nazvao jednim savrseno rahat bosancem