Prije svega pozdrav,
Kritike, pohvale, sve je dobrodošlo.
Hvala unaprijed..
Verse /A/
Samo zelim da ispricam jednu pricu tuznog covjeka,
Ispred mene sjedi, tuzna faca i mice samo usnama,
On je znao sta je ljubav, sta je sreca, sta je tuga,
Trazio je srecu , ljubav, al' sustigla ga samo suza.
Zelio je drzat ruke, te male njezne ruke njene,
U oci da je samo gleda, jer sa njom uvijek sretan je,
I kad je tuzan to nije vazno, jer tu je ona bila s njim,
Kad otisla je jednog dana, i sam je sebi bio kriv,
A sada sve je propalo, pa pita sada, kuda dalje?
Ne poznajte te puteve da izadje iz vjecne tame,
Gleda nebo, sivo nebo, oblake dok nekud jure,
Dok obraca se Njemu, u lokvi vidi svoje oci tuzne,
On bori se bas jako, zeli da pobjegne od svega,
Iz vlastite koze bi izasao, i sada opet pita njega,
Zasto sve je tako, je li sve to neka prosla zasluga,
Zasto boli kad se voli, na stolu ostala je poruka,
Chorus
Voljecu te jedina i kada oci prestanu da placu,
Kada ne bude ni suza, ja sve opet samo tebi dacu,
Sve sto imam, ruke svoje, ono sto je ostalo,
Srce dusu nek mi slome, ako te ne pronadjem,
A kada opet budes sretna, nasmjesi se i za mene,
Neka i mene barem jednom, ljudi sretnog vide,
Ako na koljenima zaplaces, pusti suzu i za mene,
Neka napokon svi shvate, koliko volio sam te.
Verse /B/
Ti nemoj patit, budi srecna, sreco to je samo vazno,
Nemoj da te slama, sto meni postalo je malo gadno,
Zelim osmijeh da ti gledam, tvoj najljepsi iz srca,
A moje srce vjecno ce znaj , samo za tebe da kuca,
Kada sreca se nasmjesi i tebi postane bas lijepo,
Misli nek te okrenu u srecu, samo nek ti bude sretno,
Nemoj da te tuga slomi, znaj da tebi to ruzno stoji,
Digni glavu, gledaj zvijezde, nocas za tebe one gore,
Snove moje srusile su, kada najljepse je meni bilo,
Osjecaj je nestao, bez tebe sam voljeti zaboravio,
Kazu, ljubav se ne uci, i nikad je ne treba cekat,
A meni vene odavno cvijet koji cvjetao je nekad,
I sve je tako sivo, lazem, tu ima dosta crne boje,
Osudjen sam na dozivotno, da cekam neke bolje,
Ali bolje ne dolaze, jer sudbina je takva, zar ne?
Ne zelim da me tjesis, ako mozes, ti prezali me...
Vidis ova prica nije prica nekog tuznog covjeka,
To je moja prica, samo nisam zelio da se odam,
Ta tuzna faca covjeka i svo to micanje usnama,
Shvatices ovim rijecima, Ogledalo i sudbina.
Kritike, pohvale, sve je dobrodošlo.
Hvala unaprijed..
Verse /A/
Samo zelim da ispricam jednu pricu tuznog covjeka,
Ispred mene sjedi, tuzna faca i mice samo usnama,
On je znao sta je ljubav, sta je sreca, sta je tuga,
Trazio je srecu , ljubav, al' sustigla ga samo suza.
Zelio je drzat ruke, te male njezne ruke njene,
U oci da je samo gleda, jer sa njom uvijek sretan je,
I kad je tuzan to nije vazno, jer tu je ona bila s njim,
Kad otisla je jednog dana, i sam je sebi bio kriv,
A sada sve je propalo, pa pita sada, kuda dalje?
Ne poznajte te puteve da izadje iz vjecne tame,
Gleda nebo, sivo nebo, oblake dok nekud jure,
Dok obraca se Njemu, u lokvi vidi svoje oci tuzne,
On bori se bas jako, zeli da pobjegne od svega,
Iz vlastite koze bi izasao, i sada opet pita njega,
Zasto sve je tako, je li sve to neka prosla zasluga,
Zasto boli kad se voli, na stolu ostala je poruka,
Chorus
Voljecu te jedina i kada oci prestanu da placu,
Kada ne bude ni suza, ja sve opet samo tebi dacu,
Sve sto imam, ruke svoje, ono sto je ostalo,
Srce dusu nek mi slome, ako te ne pronadjem,
A kada opet budes sretna, nasmjesi se i za mene,
Neka i mene barem jednom, ljudi sretnog vide,
Ako na koljenima zaplaces, pusti suzu i za mene,
Neka napokon svi shvate, koliko volio sam te.
Verse /B/
Ti nemoj patit, budi srecna, sreco to je samo vazno,
Nemoj da te slama, sto meni postalo je malo gadno,
Zelim osmijeh da ti gledam, tvoj najljepsi iz srca,
A moje srce vjecno ce znaj , samo za tebe da kuca,
Kada sreca se nasmjesi i tebi postane bas lijepo,
Misli nek te okrenu u srecu, samo nek ti bude sretno,
Nemoj da te tuga slomi, znaj da tebi to ruzno stoji,
Digni glavu, gledaj zvijezde, nocas za tebe one gore,
Snove moje srusile su, kada najljepse je meni bilo,
Osjecaj je nestao, bez tebe sam voljeti zaboravio,
Kazu, ljubav se ne uci, i nikad je ne treba cekat,
A meni vene odavno cvijet koji cvjetao je nekad,
I sve je tako sivo, lazem, tu ima dosta crne boje,
Osudjen sam na dozivotno, da cekam neke bolje,
Ali bolje ne dolaze, jer sudbina je takva, zar ne?
Ne zelim da me tjesis, ako mozes, ti prezali me...
Vidis ova prica nije prica nekog tuznog covjeka,
To je moja prica, samo nisam zelio da se odam,
Ta tuzna faca covjeka i svo to micanje usnama,
Shvatices ovim rijecima, Ogledalo i sudbina.
