Evo ga, predzadnji dio pričice koja se već u ovom dijelu podobro razotkriva. Bez dodatnih spoilera, ugodno čitanje.
Izvinjavam se na gramatičkim greškama.
ŠESTI DIO : Prva istina
Noći su bile sve duže; Samrina slika razapetog tijela je i dalje igrala po Mirzinim mislima. [I]Kako ću objasniti Adnanu i Semiru da je njhiova majka zauvijek otišla .... mojom krivicom.
[/I]
Pet dana bez ubojstva. Mirza nije napuštao kuću; ništa ga nije zanimalo. U mislima je prebrojavao brutalne načine da ubije one koji su ubili Samru.
Zvono je zazvonilo na vratima.To je bio Enver, omanji starac koji je često pomagao Mirzi sa slučajem.
„Imam neke loše vijesti momak, veoma loše“ – rekao je na ulazu.
„Gore od trenutnog ?“ – Mirza sarkastično upita zatvarajući vrata.
„Na crnom je izašla riječ da su dva FBI agenta nađena mrtva u Zagrebu. Navodno, to su dva agenta koja vam pomažu na slučaju.“ – Mirza je stajao zaleđen.
„Misliš ... Jane i Jack su ... mrtvi ? Kako ? I zašto pobogu ja nisam dobio poziv !“
„Zato što niko ne zna. Tvoji momci, kako god im je ime, koji se pretvaraju da su Jack i Jane su živi i navodno su članovi organizacije „Besmrtnih“ koja je sama lažirala vlastito nestajanje samo da bi zakopala sve slučajeve koji su indicirali na to da su oni osumnjičeni.“ – Enver je rekao zadihan.
„Dakle ... govoriš mi da su dvije osobe kojima sam najviše vjerovao oko slučaja zapravo krive za sve ?“ – Mirza upita i dalje nevjerujući.
„Ne ! Oni nemaju nikakve veze sa ubistvima ! Platno Mirza ! Platno ! Opet je prodato i to za 150 milijardi eura ! Crno tržište ludi; cijene su vruće nego ikada a tvoji momci samo podgrijavaju vatru.“
„Moram ići.“ – Mirza najednom reče.
„Čekaj ! Ne znaš sa čime se suočavaš ovdje ! To platno nije vrijedno niti par miliona, zašto bi neko platio 150 milijardi za njega Mirza ?“
„Možda nije sve u platnu. Mislim da sam našao vezu između ubistava i platna Envere. Moram nešto provjeriti. Molim te, pripazi na klince, brzo ću se vratiti.“ – Mirza reče te u sekundi napusti kuću.
Vozio se najbrže što je mogao, prolazeći kroz par crvenih svjetala na semaforu dok nije došao u policijsku stanicu. Odmah je primjetio Jane i Jacka kako se smiju u Janinoj kancelariji. Brzo je uletio u svoju nedopustivši im da ga primjete. Ušavši, otvorio je sigurnosne podatke : bankvoni računi na ime Jane i Jack su divljali; po nekoliko miliona eura uplate zadnjih sedam dana. Prije toga po sto miliona svaki dan od krađe platna. Pored toga, dosta novca je već potrošeno ili podignuto sa bankovnog računa. Kako to da se niko ne raspituje odakle toliko novac FBI agentima ? Zatim je primjetio još nešto što ga je iznenadilo ali i naljutilo u istu ruku.
Otišao je u susjednu kancelariju kod Selvera. Kada ga je primjetio, Selver se na sekundu uplaišio a zatim nasmijao.
„Kako si –„ – „Šta znaš o Jacku i Jane ?“ – prekide ga Mirza.
„Ja ... ja ... ne razumijem Mirza ?“ – pored pokušaja da prikrije strah, Selver je izgledao očajno.
„Kako si mogao ovako nisto spasti Selvere ? Pamtim te kao čovjeka od poštenja i nadnaravnog morala. Kako si se mogao prodati za par miliona ?“ – Mirza je govorio što je tiše mogao.
„Ne razumiješ Mirza. Prijetili su .... prijetili su ...“ – Selver je tiho počeo plakati.
„Vrijeme je da popravimo stvar. Ako ovo odigramo kako treba, niko neće znati da si im pomogao. Daj mi nešto s čim mogu raditi !“ – Mirza je sjeo preko puta njega.
„Koliko sam upućen, posljednja isplata je večeras a oni bi sutra trebali napustiti zemlju. Problem je što ne znam koja banka je večeras već su rekli da će mi poslati ostatak novca na kućnu adresu.“ – reče Selver prestrašeno.
„Dobro ... dobro ... banka nije bitna trenutno. Slušaj me; prati svaku dojavu o sumnjivim osobama a ja ću se pobrinuti za ostalo. Čuvaj se Selvere.“ – reče mu Mirza tiho na izlasku.
„Šta si mislio pod 'sumnivim osobama' Mirza ?“ – Selver ga upita prije izlaska.
„Znat ćeš kad čuješ, vjeruj mi. Samo ... nemoj dizati alarm dok te ja ne nazovem.“
Mirza je brzo izašao iz stanice te se uputio prema kući. Tamo ga je dočekao Enver sa Adnanom i Semirom.
„Slušaj me. Ako ti nije problem da ih odvezeš kod tebe. Molim te, dugovao bih ti život. Stanje je previše toplo da ih ostavim na otvorenom. Imaš li ikakve dojavo o ubistvima ?“ – upita Mirza.
„Ne ... sve što znam je da „Besmrtni“ nemaju ništa sa tim; oni su samo opljačkali muzej. Ubistva su i dalje misterija ...“
Enver je za par minuta nestajao u horizontu. Sat je otkucao 7 sati. Za tri sata će posljednja isplata biti napravljena i cijeli slučaj će pasti u vodu. Mirza je imao samo dvije opcije na umu : privatna banka i ... privatna banka.
Nema šanse da to rade preko otvorenih banaka. Čak da je i cijela banka korumpirana, neko bi primjetio milione eura manjka.
Lagano je sjeo za laptop te se opet logirao na privatni server policijske stanice. Pregledao je sve podatke ali ništa nije imalo smisla ... poklapanje je bilo previše čudno da bi bilo slučajno. Ubistva i pljačka se nisu mogli dogoditi u tako simulativno vrijeme a da nema nikakve konekcije između njih.
[I]O moj Bože ... kako sam bio glup ... pa naravno ...
Popeo se u svoju sobu te pregledao stare podatke njegovog oca. Toliko sličnosti ...
19. juni, 1984. god.
Zaplijenjeno trideset kilograma marihuane, dva polu-automatska pištolja te pronađeno razapeto tijelo u stanu. Glavni osumnjičeni i dalje u bijegu.
22. juli, 1984. god.
Dvije žrtve, obje razapete, na isti način na koji je razapeta žrtva od prije mjesec dana. Ubistva su brutalna i do sada neviđena. Osumnjičeni je poznat. Njegovo ime je ...[/I]
Mirzi je srce stalo; Kako sam uspio biti tako slijep ? Naravno da je bio on ... uvijek je bio on ... otac mi je pričao ...
Mirza se trgao na dvije strane; ubica ili novac. Potegao je prvo za novcem jer ubica nije slutio da je razotkriven, opet. Otac mu je po prvi put u životu pomogao. Mirza je otišao na google te potražio svoga oca; ono što ga je još više prestravilo je vijest da su pronađeni ubijeni tri dana nakon što je on napustio kuću. Pronađeni su razapeti i rasporeni, baš kao i sve Mirzine žrtve.
Srušio se na pod. Sva mržnja koju je on osjećao prema njima zbog činjenice da ga nikada nisu potražili je sada prerastla u mržnju samog sebe. Roditelji su mu mrtvi godinama a njegovo ponos mu nije dozvolajvao da ih potraži i sazna ranije. Bilo bi mnogo manje krvi, mnogo manje smrti i boli u ovom gradu.
Svjestan da je kasno za žaljnenje, uletio je u automobil. Njemu je bila poznata samo jedna privatna banka na području Sarajeva a ona se nalazila u dubokoj tajnosti, daleko od očiju svjetla. Otac mu ju je jednom spomenuo; Dragulj u kruni. Naravno, ne nešto čime bi se ovaj grad trebao ponositi.
Došao je na to mjesto : duboko zakopana ispod muzeja u kojem se desilo prvo ubistvo i pljačka nalazila se banka za koju je on do sada vjerovao da je mit koji je nejgov otac izmislio. Međutim ušavši u muzej te se spuštivši kroz vrata koja vode do mjesta zločina, vidio je ono što je i mislio da će vidjeti. Jak i Jane, u odsjaju lampe, su brojali novac; primjetio je vrata ispred njih koja su vodila još dublje u zemlju.
Lagano je izvukao pištolj te se dreknuo „Stanite baš gdje ste !“ – Jack i Jane su se okrenuli u sekundi, očigledno iznenađeni što ga vide.
„Mirza .. šta ti radiš ovdje ?“ – upita Jane.
„Ne znam kako ste uspjeli, ali svaka vam čast. Prevariti cijeli svijet ... mora da ste poprilično pametni, a ?“ – Mirza je silazio niz stepenice.
„O čemu pričaš Mirza ?“ – upita Jack.
„O milionima eura na vašim računima i tom novcu koji držite u ruci.“ – Mirza je već bio dovoljno blizu da im je mogao vidjeti lica čisto.
„Kakvi milioni na našim računima Mirza ? O čemu pričaš zaboga ?“ – Jane je izgledala uplašeno.
„O tome kako su pravi agenti pronađeni ubijeni u Zagrebu a vi preuzeli njihove identitete da biste mogli lagano krasti. I uspjelo vam je ... zaista vam je uspjelo ... do sada.“
„Ali Mirza ... mi jesmo pravi FBI agenti, o čemu pričaš ?“ – Jack je djelovao zbunjeno.
„Onda objasnite sav ovaj novac !“ – Mirza se dreknuo.
„Otkrili smo kako su ...“ – „Jane !“ – Jack ju je prekinuo.
„Jack, nema smisla da mu više lažemo. Zaboga ima pištolj u ruci. Sjećaš se kada smo ti rekli da smo povukli sve veze sa crnog tržišta ? E pa ... nismo. Onaj momak što je potvrdio da je dio koji smo pronašli bio dio platna je isto FBI agent ... nismo htjeli da se lokalna policija miješa u posao jer smo mislili da imaju veze sa svim. Mi smo podmetnuli taj dio samo da vas skinemo sa toga ... znamo da je bolesno, ali to je bio jedini način ...“
„Ali ... Selver ... on .. on je primao novac od vas. I vaši računi ... milioni ...“ – sad je i Mirza zbunjen.
„Zapravo ... on je razlog zašto smo ovdje. One je jedan od trojice glavnih za pljačke i ubistva; on nam je otkrio ovu „banku“ ali nije otkrio ostala imena. A naše račune je vjerovatno naštimao ... pretpostavljam da je jedan od ostala dva zaposlenik u banci ili nešto slično.“ – reče Jack zabrinuto.
„Oh moj Bože ...“ – Mirza je spustio pištolj.
„Kako si ti saznao za sve ovo ?“ – upita Jane.
„Moj osumnjičeni. Ime mu je Enver i ... o moj Bože ! Totalno sam zaboravio da su mi djeca sa njim ! Kako sam samo glup !“
„O čemu pričaš Mirza ? Kakav Enver ?“ – Jack je i dalje bio zbunjen.
„Stari očev prijatelj. Bio je glavni osumnjičeni za ubistva koja su se dešavala prije nekih 30-40 godina mada nikada nije osuđen. Nije bilo dovoljno dokaza. Ubistva su bila ista kao i ova ! A ja sam ga ostavio sa vlastitom djecom ...“ – Mirza je bio u panici.
„Polahko ! Znaš li gdje su otišli ? Odmah ćemo poslati tim da pretraži cijelo područje !“ – Jack prileti.
„Da ... na Miševićima. Udaljeno naselje ... bar tamo živi. Ne znam .. kako sam samo glup bio da se nisam sjetio da su mi djeca sa njim ! Šta me spopalo !“
Dok su svo troje jurcali prema Miševićima pitajući se da li će pronaći Mirzinu djecu živu, Mirzi su se pred očima pojavile sve žrtve, tiho šaptajući „Kako nisi vidio ... slijep si ...“
Izvinjavam se na gramatičkim greškama.
ŠESTI DIO : Prva istina
Noći su bile sve duže; Samrina slika razapetog tijela je i dalje igrala po Mirzinim mislima. [I]Kako ću objasniti Adnanu i Semiru da je njhiova majka zauvijek otišla .... mojom krivicom.
[/I]
Pet dana bez ubojstva. Mirza nije napuštao kuću; ništa ga nije zanimalo. U mislima je prebrojavao brutalne načine da ubije one koji su ubili Samru.
Zvono je zazvonilo na vratima.To je bio Enver, omanji starac koji je često pomagao Mirzi sa slučajem.
„Imam neke loše vijesti momak, veoma loše“ – rekao je na ulazu.
„Gore od trenutnog ?“ – Mirza sarkastično upita zatvarajući vrata.
„Na crnom je izašla riječ da su dva FBI agenta nađena mrtva u Zagrebu. Navodno, to su dva agenta koja vam pomažu na slučaju.“ – Mirza je stajao zaleđen.
„Misliš ... Jane i Jack su ... mrtvi ? Kako ? I zašto pobogu ja nisam dobio poziv !“
„Zato što niko ne zna. Tvoji momci, kako god im je ime, koji se pretvaraju da su Jack i Jane su živi i navodno su članovi organizacije „Besmrtnih“ koja je sama lažirala vlastito nestajanje samo da bi zakopala sve slučajeve koji su indicirali na to da su oni osumnjičeni.“ – Enver je rekao zadihan.
„Dakle ... govoriš mi da su dvije osobe kojima sam najviše vjerovao oko slučaja zapravo krive za sve ?“ – Mirza upita i dalje nevjerujući.
„Ne ! Oni nemaju nikakve veze sa ubistvima ! Platno Mirza ! Platno ! Opet je prodato i to za 150 milijardi eura ! Crno tržište ludi; cijene su vruće nego ikada a tvoji momci samo podgrijavaju vatru.“
„Moram ići.“ – Mirza najednom reče.
„Čekaj ! Ne znaš sa čime se suočavaš ovdje ! To platno nije vrijedno niti par miliona, zašto bi neko platio 150 milijardi za njega Mirza ?“
„Možda nije sve u platnu. Mislim da sam našao vezu između ubistava i platna Envere. Moram nešto provjeriti. Molim te, pripazi na klince, brzo ću se vratiti.“ – Mirza reče te u sekundi napusti kuću.
Vozio se najbrže što je mogao, prolazeći kroz par crvenih svjetala na semaforu dok nije došao u policijsku stanicu. Odmah je primjetio Jane i Jacka kako se smiju u Janinoj kancelariji. Brzo je uletio u svoju nedopustivši im da ga primjete. Ušavši, otvorio je sigurnosne podatke : bankvoni računi na ime Jane i Jack su divljali; po nekoliko miliona eura uplate zadnjih sedam dana. Prije toga po sto miliona svaki dan od krađe platna. Pored toga, dosta novca je već potrošeno ili podignuto sa bankovnog računa. Kako to da se niko ne raspituje odakle toliko novac FBI agentima ? Zatim je primjetio još nešto što ga je iznenadilo ali i naljutilo u istu ruku.
Otišao je u susjednu kancelariju kod Selvera. Kada ga je primjetio, Selver se na sekundu uplaišio a zatim nasmijao.
„Kako si –„ – „Šta znaš o Jacku i Jane ?“ – prekide ga Mirza.
„Ja ... ja ... ne razumijem Mirza ?“ – pored pokušaja da prikrije strah, Selver je izgledao očajno.
„Kako si mogao ovako nisto spasti Selvere ? Pamtim te kao čovjeka od poštenja i nadnaravnog morala. Kako si se mogao prodati za par miliona ?“ – Mirza je govorio što je tiše mogao.
„Ne razumiješ Mirza. Prijetili su .... prijetili su ...“ – Selver je tiho počeo plakati.
„Vrijeme je da popravimo stvar. Ako ovo odigramo kako treba, niko neće znati da si im pomogao. Daj mi nešto s čim mogu raditi !“ – Mirza je sjeo preko puta njega.
„Koliko sam upućen, posljednja isplata je večeras a oni bi sutra trebali napustiti zemlju. Problem je što ne znam koja banka je večeras već su rekli da će mi poslati ostatak novca na kućnu adresu.“ – reče Selver prestrašeno.
„Dobro ... dobro ... banka nije bitna trenutno. Slušaj me; prati svaku dojavu o sumnjivim osobama a ja ću se pobrinuti za ostalo. Čuvaj se Selvere.“ – reče mu Mirza tiho na izlasku.
„Šta si mislio pod 'sumnivim osobama' Mirza ?“ – Selver ga upita prije izlaska.
„Znat ćeš kad čuješ, vjeruj mi. Samo ... nemoj dizati alarm dok te ja ne nazovem.“
Mirza je brzo izašao iz stanice te se uputio prema kući. Tamo ga je dočekao Enver sa Adnanom i Semirom.
„Slušaj me. Ako ti nije problem da ih odvezeš kod tebe. Molim te, dugovao bih ti život. Stanje je previše toplo da ih ostavim na otvorenom. Imaš li ikakve dojavo o ubistvima ?“ – upita Mirza.
„Ne ... sve što znam je da „Besmrtni“ nemaju ništa sa tim; oni su samo opljačkali muzej. Ubistva su i dalje misterija ...“
Enver je za par minuta nestajao u horizontu. Sat je otkucao 7 sati. Za tri sata će posljednja isplata biti napravljena i cijeli slučaj će pasti u vodu. Mirza je imao samo dvije opcije na umu : privatna banka i ... privatna banka.
Nema šanse da to rade preko otvorenih banaka. Čak da je i cijela banka korumpirana, neko bi primjetio milione eura manjka.
Lagano je sjeo za laptop te se opet logirao na privatni server policijske stanice. Pregledao je sve podatke ali ništa nije imalo smisla ... poklapanje je bilo previše čudno da bi bilo slučajno. Ubistva i pljačka se nisu mogli dogoditi u tako simulativno vrijeme a da nema nikakve konekcije između njih.
[I]O moj Bože ... kako sam bio glup ... pa naravno ...
Popeo se u svoju sobu te pregledao stare podatke njegovog oca. Toliko sličnosti ...
19. juni, 1984. god.
Zaplijenjeno trideset kilograma marihuane, dva polu-automatska pištolja te pronađeno razapeto tijelo u stanu. Glavni osumnjičeni i dalje u bijegu.
22. juli, 1984. god.
Dvije žrtve, obje razapete, na isti način na koji je razapeta žrtva od prije mjesec dana. Ubistva su brutalna i do sada neviđena. Osumnjičeni je poznat. Njegovo ime je ...[/I]
Mirzi je srce stalo; Kako sam uspio biti tako slijep ? Naravno da je bio on ... uvijek je bio on ... otac mi je pričao ...
Mirza se trgao na dvije strane; ubica ili novac. Potegao je prvo za novcem jer ubica nije slutio da je razotkriven, opet. Otac mu je po prvi put u životu pomogao. Mirza je otišao na google te potražio svoga oca; ono što ga je još više prestravilo je vijest da su pronađeni ubijeni tri dana nakon što je on napustio kuću. Pronađeni su razapeti i rasporeni, baš kao i sve Mirzine žrtve.
Srušio se na pod. Sva mržnja koju je on osjećao prema njima zbog činjenice da ga nikada nisu potražili je sada prerastla u mržnju samog sebe. Roditelji su mu mrtvi godinama a njegovo ponos mu nije dozvolajvao da ih potraži i sazna ranije. Bilo bi mnogo manje krvi, mnogo manje smrti i boli u ovom gradu.
Svjestan da je kasno za žaljnenje, uletio je u automobil. Njemu je bila poznata samo jedna privatna banka na području Sarajeva a ona se nalazila u dubokoj tajnosti, daleko od očiju svjetla. Otac mu ju je jednom spomenuo; Dragulj u kruni. Naravno, ne nešto čime bi se ovaj grad trebao ponositi.
Došao je na to mjesto : duboko zakopana ispod muzeja u kojem se desilo prvo ubistvo i pljačka nalazila se banka za koju je on do sada vjerovao da je mit koji je nejgov otac izmislio. Međutim ušavši u muzej te se spuštivši kroz vrata koja vode do mjesta zločina, vidio je ono što je i mislio da će vidjeti. Jak i Jane, u odsjaju lampe, su brojali novac; primjetio je vrata ispred njih koja su vodila još dublje u zemlju.
Lagano je izvukao pištolj te se dreknuo „Stanite baš gdje ste !“ – Jack i Jane su se okrenuli u sekundi, očigledno iznenađeni što ga vide.
„Mirza .. šta ti radiš ovdje ?“ – upita Jane.
„Ne znam kako ste uspjeli, ali svaka vam čast. Prevariti cijeli svijet ... mora da ste poprilično pametni, a ?“ – Mirza je silazio niz stepenice.
„O čemu pričaš Mirza ?“ – upita Jack.
„O milionima eura na vašim računima i tom novcu koji držite u ruci.“ – Mirza je već bio dovoljno blizu da im je mogao vidjeti lica čisto.
„Kakvi milioni na našim računima Mirza ? O čemu pričaš zaboga ?“ – Jane je izgledala uplašeno.
„O tome kako su pravi agenti pronađeni ubijeni u Zagrebu a vi preuzeli njihove identitete da biste mogli lagano krasti. I uspjelo vam je ... zaista vam je uspjelo ... do sada.“
„Ali Mirza ... mi jesmo pravi FBI agenti, o čemu pričaš ?“ – Jack je djelovao zbunjeno.
„Onda objasnite sav ovaj novac !“ – Mirza se dreknuo.
„Otkrili smo kako su ...“ – „Jane !“ – Jack ju je prekinuo.
„Jack, nema smisla da mu više lažemo. Zaboga ima pištolj u ruci. Sjećaš se kada smo ti rekli da smo povukli sve veze sa crnog tržišta ? E pa ... nismo. Onaj momak što je potvrdio da je dio koji smo pronašli bio dio platna je isto FBI agent ... nismo htjeli da se lokalna policija miješa u posao jer smo mislili da imaju veze sa svim. Mi smo podmetnuli taj dio samo da vas skinemo sa toga ... znamo da je bolesno, ali to je bio jedini način ...“
„Ali ... Selver ... on .. on je primao novac od vas. I vaši računi ... milioni ...“ – sad je i Mirza zbunjen.
„Zapravo ... on je razlog zašto smo ovdje. One je jedan od trojice glavnih za pljačke i ubistva; on nam je otkrio ovu „banku“ ali nije otkrio ostala imena. A naše račune je vjerovatno naštimao ... pretpostavljam da je jedan od ostala dva zaposlenik u banci ili nešto slično.“ – reče Jack zabrinuto.
„Oh moj Bože ...“ – Mirza je spustio pištolj.
„Kako si ti saznao za sve ovo ?“ – upita Jane.
„Moj osumnjičeni. Ime mu je Enver i ... o moj Bože ! Totalno sam zaboravio da su mi djeca sa njim ! Kako sam samo glup !“
„O čemu pričaš Mirza ? Kakav Enver ?“ – Jack je i dalje bio zbunjen.
„Stari očev prijatelj. Bio je glavni osumnjičeni za ubistva koja su se dešavala prije nekih 30-40 godina mada nikada nije osuđen. Nije bilo dovoljno dokaza. Ubistva su bila ista kao i ova ! A ja sam ga ostavio sa vlastitom djecom ...“ – Mirza je bio u panici.
„Polahko ! Znaš li gdje su otišli ? Odmah ćemo poslati tim da pretraži cijelo područje !“ – Jack prileti.
„Da ... na Miševićima. Udaljeno naselje ... bar tamo živi. Ne znam .. kako sam samo glup bio da se nisam sjetio da su mi djeca sa njim ! Šta me spopalo !“
Dok su svo troje jurcali prema Miševićima pitajući se da li će pronaći Mirzinu djecu živu, Mirzi su se pred očima pojavile sve žrtve, tiho šaptajući „Kako nisi vidio ... slijep si ...“
