Pozdrav dragi gameri.
Znam da je duga ova moja prica, ali je strasno pocuna.Ko izdvoji vremena i procita skontat ce neke stvari koje nije imao prilike prije da skonta.Molim vas da razumno ovo gledate i da ne pisete gluposti vec svoja misljenja na ovo i razmisljanja te da prenesete na ostale gamere svoja iskustva zivotna.U ovoj temi ce se pronaci svi i srbi i hrvati i muslimani!!!
Hvala
Sjedec za compom i razmisljajuci bacih se duboko u misli pa mi kroz glavu proleti jedna misao da s vama podjelim jedno svoje strasno iskustvo koje mi se desilo.
Bice od koristi svima mojih godina a to su 20te...
Kroz svoje odrastanje od rata pa do danas svasta sam vidio u zivotu i svakakvih sutuacija dozivio.Kako je vrijeme odmicalo i odrastanje bilo u sustini bolje do onih ludi 18 godina kad pocinju pravi izlasci,cure,alkohol i ostali poroci.Kao 18godisnjak sam bio skoro pa kronican alkoholicar da bi na pocetku studija nastavio tim stopama,zatim je dosla trava na red,vukao sam kao ludjak,svakim danom bilo bi sve gore i gore,trava i alkohol,beznađe,gubljenje dana u nista.Sve je to trajalo do jedne ljetne noći.Naime bio sam sa jaranima na jednom brdu nedaleko od grada i pusili smo travu.Toliko je vrijeme bilo loshe crnilo i samo crnilo,prepusio sam se i dobio strasne paranoje.Izisao sam iz auta i poceo da padam u nesvjest,zatim me obuzeo osjecaj da cu umrijeti.Otisao sam kuci i legao u krevet te nisam smio zaspati jer sam se bojao da cu umrijeti sve dok me trava nije popustila.I zaspao sam na to sve.Ujutro kad sam se probudio nisam bio svoj,osjecao sam se drukcije,kao da sam u nekom drugom svijetu,haj reko procice.Proslo par dana,sedmica,dvije,mjesec ali poboljsanja nije bilo.Odlucio sam da kazem roditeljima i oni su me odveli kod psihologa.Kroz pricu s njim on je dosao do zakljucka da me paranoja sjebala te da sam dozivio strasan stres i da sam sad pao u jedan vid shizofrenije (nedaj Boze nikom).Poceo sam uzimati lijekove,dani su bili katastrofalni,sama cinjenica da kad spavam da se najbolje osjecam je bila teska.Dani su proticali u beznadje.Nisam imao volje nikakve,bio sam cas dobro cas loshe,razna razmisljanja o smrti i tako kakvim glupostima dovele su me na rub sloma zivaca.Polako sam uz vjeruj u Boga i promjenu svojih stavova poceo stajati na noge.Kako je vrijeme odmicalo sve je bilo bolje i bolje.Ostavio sam alkohol,prestao pusiti travu,imao sam osjecaj ljubavi prema Bogu i vjeru jaku i cvrstu.Da nije bilo toga mislim da bi izvrsio samoubistvo ali opet kazem hvala dragom Bogu te mi je on pomogao da prevazidjem sve ovosvjetske teskoce koje su me zadesile.Sad ce skoro 5 mjeseci od tog stresnog dogadjaja i jos se nisam u potpunosti oporavio ali sam srecom u skroz dobrom stanju u odnosu u kakvom sam bio.Ovu pricu sam odlucio da podjelim sa vama i mislim da bi trebala biti pouka i vama koji su u istom razdoblju kao i ja.Treba misliti na buducnost,na smrt,na Boga,Vjeru i ostale stvari a ne samo na igrice,cure,sex i ostale shitove koji su nestvari.Jednom se zivi i jednom umire.Pokusajte u sebi zamisliti da nikako ne postojite,da se niste rodili pa ce se u vama probuditi osjecaj straha,nesigurnosti.Taj problem se rijesi vjerom u Boga,cvrstom vjerom.Svjedoci smo vremena u kojem zivimo,vremena digitalizacije,racunarstva i suvremene tehnologije koja nas vodi u propast.Po islamu veliki predznaci Sudnjeg dana su vec odavno se poceli dogadjati i pitanje je vremena kad ce se desiti...
Promjenimo svoje stavove i imajmo sovje JA i budimo covjek dok nas smrt ne rastavi s ovim svijetom i imajmo vjeru u zivot poslije smrti...
Toliko od mene i nadam se da cete svatiti poentu ove price...
Znam da je duga ova moja prica, ali je strasno pocuna.Ko izdvoji vremena i procita skontat ce neke stvari koje nije imao prilike prije da skonta.Molim vas da razumno ovo gledate i da ne pisete gluposti vec svoja misljenja na ovo i razmisljanja te da prenesete na ostale gamere svoja iskustva zivotna.U ovoj temi ce se pronaci svi i srbi i hrvati i muslimani!!!
Hvala
Sjedec za compom i razmisljajuci bacih se duboko u misli pa mi kroz glavu proleti jedna misao da s vama podjelim jedno svoje strasno iskustvo koje mi se desilo.
Bice od koristi svima mojih godina a to su 20te...
Kroz svoje odrastanje od rata pa do danas svasta sam vidio u zivotu i svakakvih sutuacija dozivio.Kako je vrijeme odmicalo i odrastanje bilo u sustini bolje do onih ludi 18 godina kad pocinju pravi izlasci,cure,alkohol i ostali poroci.Kao 18godisnjak sam bio skoro pa kronican alkoholicar da bi na pocetku studija nastavio tim stopama,zatim je dosla trava na red,vukao sam kao ludjak,svakim danom bilo bi sve gore i gore,trava i alkohol,beznađe,gubljenje dana u nista.Sve je to trajalo do jedne ljetne noći.Naime bio sam sa jaranima na jednom brdu nedaleko od grada i pusili smo travu.Toliko je vrijeme bilo loshe crnilo i samo crnilo,prepusio sam se i dobio strasne paranoje.Izisao sam iz auta i poceo da padam u nesvjest,zatim me obuzeo osjecaj da cu umrijeti.Otisao sam kuci i legao u krevet te nisam smio zaspati jer sam se bojao da cu umrijeti sve dok me trava nije popustila.I zaspao sam na to sve.Ujutro kad sam se probudio nisam bio svoj,osjecao sam se drukcije,kao da sam u nekom drugom svijetu,haj reko procice.Proslo par dana,sedmica,dvije,mjesec ali poboljsanja nije bilo.Odlucio sam da kazem roditeljima i oni su me odveli kod psihologa.Kroz pricu s njim on je dosao do zakljucka da me paranoja sjebala te da sam dozivio strasan stres i da sam sad pao u jedan vid shizofrenije (nedaj Boze nikom).Poceo sam uzimati lijekove,dani su bili katastrofalni,sama cinjenica da kad spavam da se najbolje osjecam je bila teska.Dani su proticali u beznadje.Nisam imao volje nikakve,bio sam cas dobro cas loshe,razna razmisljanja o smrti i tako kakvim glupostima dovele su me na rub sloma zivaca.Polako sam uz vjeruj u Boga i promjenu svojih stavova poceo stajati na noge.Kako je vrijeme odmicalo sve je bilo bolje i bolje.Ostavio sam alkohol,prestao pusiti travu,imao sam osjecaj ljubavi prema Bogu i vjeru jaku i cvrstu.Da nije bilo toga mislim da bi izvrsio samoubistvo ali opet kazem hvala dragom Bogu te mi je on pomogao da prevazidjem sve ovosvjetske teskoce koje su me zadesile.Sad ce skoro 5 mjeseci od tog stresnog dogadjaja i jos se nisam u potpunosti oporavio ali sam srecom u skroz dobrom stanju u odnosu u kakvom sam bio.Ovu pricu sam odlucio da podjelim sa vama i mislim da bi trebala biti pouka i vama koji su u istom razdoblju kao i ja.Treba misliti na buducnost,na smrt,na Boga,Vjeru i ostale stvari a ne samo na igrice,cure,sex i ostale shitove koji su nestvari.Jednom se zivi i jednom umire.Pokusajte u sebi zamisliti da nikako ne postojite,da se niste rodili pa ce se u vama probuditi osjecaj straha,nesigurnosti.Taj problem se rijesi vjerom u Boga,cvrstom vjerom.Svjedoci smo vremena u kojem zivimo,vremena digitalizacije,racunarstva i suvremene tehnologije koja nas vodi u propast.Po islamu veliki predznaci Sudnjeg dana su vec odavno se poceli dogadjati i pitanje je vremena kad ce se desiti...
Promjenimo svoje stavove i imajmo sovje JA i budimo covjek dok nas smrt ne rastavi s ovim svijetom i imajmo vjeru u zivot poslije smrti...
Toliko od mene i nadam se da cete svatiti poentu ove price...


? Ne vidim zasto bi se on sad borio protiv tog zla, neceg cega je on sam tvorac. Paradoksalna je sama cinjenica postojanja boga kao takvog!
